Darovni ugovor ili doživotno uzdrržavanje?

[Mrkvomir]

Poštovani, molio bih Vas odgovor na pitanje nasljedjivanja,  odnosno “rasporedjivanja imovine”, situacija je dosta slożena.

S mojim roditeljima u istoj kući živi moja obitelj, iako u fizički odvojenim stanovima. Vlasnik kuće je moj otac, a kuća nije službeno etažirana. To je, koliko znam, jedina nekretnina čiji je vlasnik moj otac. Imam dvije sestre, jedna sa obitelji živi u kući koja je bila majčino vlasništvo, a sada sam otkrio da je (prema zemljišnoj knjizi) ta kuća upisana na sestru (nema zabilješke o npr. darovanju ili nekom teretu, samo piše da je ona unatrag oko 2 godine vlasnik kuće 1/1).

Druga sestra, takodjer sa obitelji, već nekoliko godina živi u malom stanu u okviru navedene kuće (koja je sada vlasništvo prve sestre) i stalno se priča kako se “za nju treba riješiti gdje će biti, jer je ovo samo privremeno rješenje”). Istovremeno, ta druga sestra sa tako privremeno rješenim stanovanjem, dobila je darovnim ugovorom od naše majke vrlo veliku i vrijednu kuću na moru. U tom darovnom ugovoru (takodjer prema uvidu u zemljišnu knjigu) stoji da je druga sestra vlasnik te vrijedne kuće 1/1 ali postoji zabilježba: pravo služnosti - pravo stanovanja za moju majku i za moga oca).

Sve ovo (o tome da su te dvije kuće, a obje su bile majčine, već prepisane, darovane...mojim sestrama)  sam saznao sasvim slučajno, tražeći druge podatke preko interneta. Čini se da je to napravljeno već prije dvije godine, meni iza ledja, znači krajnje nepoštena igra sa strane mojih roditelja i mojih sestara koji i dalje šute o tome (svi se pravimo da ništa neznamo, otprilike).

 

Pitanje je slijedeće. Prema usmenim dogovorima i obećanjima moga oca (i majke) kuća u kojoj živim, a žive i oni, odvojeno ( i u koju sam sa obitelji uložio jako puno sredstava za renoviranje i uredjenje) bi trebala pripasti meni. Otac me uvjerava da će kuća biti moja (“ništa ti ne brini” i slične priče). Naravno, znajući da se skrivalo od mene da su obje sestre već jako dobro zbrinute kućama, mislim da imam razloga biti sumnjičav, 

Postavio sam to pitanje i načelno smo dogovorili da se napravi ugovor da kuća predje u moje vlasništvo. Ali, mislim da se moji roditelji prvenstveno boje da će moja supruga “u slučaju nečega” tražiti bračnu stečevinu (iako neće) pa bi se tako “otimala imovina obitelji” (vjerojatno stoga Darovni ugovor za kuću na moru, sa pravom stanovanja, a ne Ugovor o doživotnom zdržavanju, ovo ja pretpostavljam).

Otac je sasvim sigurno napisao oporuku, u koju jasno nemam uvida. 

Varijanta sklapanja Darovnog ugovora izmedju moga oca i mene za ovu kuću, sam čuo od javnog bilježnika, ne podliježe bračnoj stečevini. Ali, kako su sestre svoje kuće zapravo dobile od majke, dakle ne od oca, jer je jedino ova kuća njegovo vlasništvo, postoji mogućnost da bi sestre, nakon smrti oca, mogle zahtijevati obeštećenje, jer nisu i one adekvatno darovane od oca i slično, pa osporavati taj Darovni ugovor?  Iako sam siguran da moj otac ima i drugih, možda manje vrijednih nekretnina, a i dosta uštedjevine, za koju naravno ne znam kako će je (oporučno) podijeliti. I navodno da se moja majka za svaki slučaj pismenom izjavom odrekne svoje eventalne bračne stečevine na ovoj kući - kuću je moj otac naslijedio od svoga oca ali je u više navrata temeljito obnavljana tijekom braka mojih roditelja).

U slučaju takvog Darovnog ugovora takodjer bi upisali pravo stanovanja za oba roditelja dok su živi.

Druga varijanta o kojoj razmišljam je sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju izmedju oca i mene, vezano za ovu kuću, a da se takodjer moja majka pri tome odrekne svoje eventalne bračne stečevine. Moja supruga se isto tako spremna odreći svoje bračne stečevine vezano za ovu kuću. A u ugovor bi upisali da moja majka ima pravo stanovanja ili plodouživanja u kući dok je živa. Tako da bude zaštićena u slučaju smrti moga oca, kada (prema takvom ugovoru) kuća postaje moje vlasništvo. 

Ne znam kako je najbolje postupiti, odnosno kakvu varijantu predložiti ocu da svi  (moji roditelji s jedne strane i ja s druge strane) budu zadovoljni i zaštićeni od mogućnosti eventualnih kasnijih mogućnosti osporavanja ili bilo kavih postupanja u ovom slučaju. Molio bih Vas za stručni savjet, što mi je najbolje učiniti. 

Ispričavam se na podužem postu i unaprijed Vam zahvaljujem.

 

 

[Ruby_Danderfluff]

Po mom mišljenju, svima bi vama trebao jedan krovni ugovor o ustupu imovine roditelja za života, kojim ćete definirati što se kome daruje, kako i zašto, koji ćete svi suglasno potpisati i koji ćete, u slučaju da bi netko od braće ili sestara nakon smrti roditelja osporavao podjelu, moći pokazati u slučaju eventualnog sudskog postupka. To vas ne bi trebalo puno koštati ako sve sami stavite na papir (samo ovjera potpisa kod javnog bilježnika), a na temelju toga ugovora onda, što god bilo, ili darovanje ili doživotno uzdržavanje, bilo bi dodatno potvrđeno.

[Mrkvomir]

Hvala Vam na brzom odgovoru. Ako se to odnosi na to da bi takav krovni ugovor trebali potpisati moji roditelji i nas troje djece to je vjerojatno neizvodivo. Jer sumnjam da bi moje sestre takav ugovor potpisale. 

Za tako nešto bi svi trebali sjesti za stol i otvoreno porazgovarati i dogovoriti se o podjeli imovine roditelja. To se, kako sam gore napisao, ovdje nije dgodilo niti se ima ta namjera. U prilog tome govori činjenica da su moje sestre već zapravo zbrinute kućama, a da se to učinilo skrivečki od mene. 

Uz to, moja sestra koja ima “privremeni smještaj” kod druge sestre a majka joj je darovala kuću na moru, ima jako veliki interes da naslijedi i ovu kuću (očevu) o kojoj je ovdje riječ. Zapravo, kako bi rekli, “ona bi htjela sve”, a tako se i ponaša, kao da je već gazdarica svega...

Zato bismo ovo pitanje trebali riješiti bez ikakvog uplitanja sestara u priču, odnosno njihovih potpisivanja bilo kakvih dokumenata.

Nekako mi se čini, kao laiku, da bi za to najbolji bio Ugovor o doživotnom uzdržavanju?

ili ne?

 

uređeno: 6. rujan 2018. od Mrkvomir

[Matrix]

, Mrkvomir je napisao:

Nekako mi se čini, kao laiku, da bi za to najbolji bio Ugovor o doživotnom uzdržavanju

Da,ukoliko to otac doista i želi.

[bovu]

za sva ulaganja u kuću koja je u vlasništvu oca traži potpisanu izjavu koliko si sredstava uložio u kuću.

po onome što  si napisao imam dojam da bi te htjeli izigrati. više ne ulaži bez dokaza o ulaganju ili pismene izjave vlasnika (popisane i pisane rukom ili ovjerene kod jb.).

nakon mamine smrti možeš pokrenuti ostavinsku raspravu (iza mame) i tražit nužni dio. sestre su dobile kući darovanjem. ako nisi dobio nužni dio od majke (dar u novcu nekretnini) darovanjem samo sestrama povređen je tvoj nužni dio.

isto vrijedi  i iza oca  za sestre (ako ti otac daruje kuću u koju si ulagao) osim ako kuću dobiješ ugovorom o dosmrtnom / doživotnom uzdržavanju. 

uređeno: 7. rujan 2018. od bovu

[Mrkvomir]

Hvala svima na odgovorima. I ja mislim da je cilj da me se izigra.  Vjerojatno ću ocu predložiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju, samo se nadam da će pristati.

[Mrkvomir]

, Mrkvomir je napisao:

Poštovani, molio bih Vas odgovor na pitanje nasljedjivanja,  odnosno “rasporedjivanja imovine”, situacija je dosta slożena.

S mojim roditeljima u istoj kući živi moja obitelj, iako u fizički odvojenim stanovima. Vlasnik kuće je moj otac, a kuća nije službeno etažirana. To je, koliko znam, jedina nekretnina čiji je vlasnik moj otac. Imam dvije sestre, jedna sa obitelji živi u kući koja je bila majčino vlasništvo, a sada sam otkrio da je (prema zemljišnoj knjizi) ta kuća upisana na sestru (nema zabilješke o npr. darovanju ili nekom teretu, samo piše da je ona unatrag oko 2 godine vlasnik kuće 1/1).

Druga sestra, takodjer sa obitelji, već nekoliko godina živi u malom stanu u okviru navedene kuće (koja je sada vlasništvo prve sestre) i stalno se priča kako se “za nju treba riješiti gdje će biti, jer je ovo samo privremeno rješenje”). Istovremeno, ta druga sestra sa tako privremeno rješenim stanovanjem, dobila je darovnim ugovorom od naše majke vrlo veliku i vrijednu kuću na moru. U tom darovnom ugovoru (takodjer prema uvidu u zemljišnu knjigu) stoji da je druga sestra vlasnik te vrijedne kuće 1/1 ali postoji zabilježba: pravo služnosti - pravo stanovanja za moju majku i za moga oca).

Sve ovo (o tome da su te dvije kuće, a obje su bile majčine, već prepisane, darovane...mojim sestrama)  sam saznao sasvim slučajno, tražeći druge podatke preko interneta. Čini se da je to napravljeno već prije dvije godine, meni iza ledja, znači krajnje nepoštena igra sa strane mojih roditelja i mojih sestara koji i dalje šute o tome (svi se pravimo da ništa neznamo, otprilike).

 

Pitanje je slijedeće. Prema usmenim dogovorima i obećanjima moga oca (i majke) kuća u kojoj živim, a žive i oni, odvojeno ( i u koju sam sa obitelji uložio jako puno sredstava za renoviranje i uredjenje) bi trebala pripasti meni. Otac me uvjerava da će kuća biti moja (“ništa ti ne brini” i slične priče). Naravno, znajući da se skrivalo od mene da su obje sestre već jako dobro zbrinute kućama, mislim da imam razloga biti sumnjičav, 

Postavio sam to pitanje i načelno smo dogovorili da se napravi ugovor da kuća predje u moje vlasništvo. Ali, mislim da se moji roditelji prvenstveno boje da će moja supruga “u slučaju nečega” tražiti bračnu stečevinu (iako neće) pa bi se tako “otimala imovina obitelji” (vjerojatno stoga Darovni ugovor za kuću na moru, sa pravom stanovanja, a ne Ugovor o doživotnom zdržavanju, ovo ja pretpostavljam).

Otac je sasvim sigurno napisao oporuku, u koju jasno nemam uvida. 

Varijanta sklapanja Darovnog ugovora izmedju moga oca i mene za ovu kuću, sam čuo od javnog bilježnika, ne podliježe bračnoj stečevini. Ali, kako su sestre svoje kuće zapravo dobile od majke, dakle ne od oca, jer je jedino ova kuća njegovo vlasništvo, postoji mogućnost da bi sestre, nakon smrti oca, mogle zahtijevati obeštećenje, jer nisu i one adekvatno darovane od oca i slično, pa osporavati taj Darovni ugovor?  Iako sam siguran da moj otac ima i drugih, možda manje vrijednih nekretnina, a i dosta uštedjevine, za koju naravno ne znam kako će je (oporučno) podijeliti. I navodno da se moja majka za svaki slučaj pismenom izjavom odrekne svoje eventalne bračne stečevine na ovoj kući - kuću je moj otac naslijedio od svoga oca ali je u više navrata temeljito obnavljana tijekom braka mojih roditelja).

U slučaju takvog Darovnog ugovora takodjer bi upisali pravo stanovanja za oba roditelja dok su živi.

Druga varijanta o kojoj razmišljam je sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju izmedju oca i mene, vezano za ovu kuću, a da se takodjer moja majka pri tome odrekne svoje eventalne bračne stečevine. Moja supruga se isto tako spremna odreći svoje bračne stečevine vezano za ovu kuću. A u ugovor bi upisali da moja majka ima pravo stanovanja ili plodouživanja u kući dok je živa. Tako da bude zaštićena u slučaju smrti moga oca, kada (prema takvom ugovoru) kuća postaje moje vlasništvo. 

Ne znam kako je najbolje postupiti, odnosno kakvu varijantu predložiti ocu da svi  (moji roditelji s jedne strane i ja s druge strane) budu zadovoljni i zaštićeni od mogućnosti eventualnih kasnijih mogućnosti osporavanja ili bilo kavih postupanja u ovom slučaju. Molio bih Vas za stručni savjet, što mi je najbolje učiniti. 

Ispričavam se na podužem postu i unaprijed Vam zahvaljujem.

 

 

Opet se javljam na istu temu od prije nekoliko mjeseci, još uvijek nije riješeno ništa što se tiče ove kuće u kojoj živim...

U međuvremenu su moji roditelji podijelili kuću, tako da je ona sada upisana pola na tatu a pola na mamu. Jako su filozofirali oko Ugovora o doživotnom uzdržavanju za kuću koji bi potpisali samnom, to bi bila poduža i ne baš lijepa priča...

Uglavnom, sada je izgleda taj Ugovor o doživotnom uzdržavanju ponovno postao aktualan i čini se da su pristali potpisati ga, tako da bi se onda stavila zabilješka o tome u zemljišne knjige da ja postajem vlasnik kuće nakon smrti oba roditelja.

Zamolio bih još samo jedno mišljenje o pitanju koje me zabrinjava.

Ako se potpiše taj Ugovor, a u međuvremenu, dakle dok su oba ili jedan roditelja još živi, u kuću (a to bi se moglo dogoditi pod izlikom "privremenosti" ) useli moja sestra s obitelji, kakve su mi mogućnosti da je iselim iz kuće nakon smrti roditelja, odnosno kada vlasnišvo kuće, prema Ugovoru, prijeđe na moje ime?

Postoji li mogućnost da bih oko toga mogao imati problema?

 

Unaprijed puno hvala na odgovoru!

 

[Matrix]

prije 4 sati , Mrkvomir je napisao:

kakve su mi mogućnosti da je iselim iz kuće nakon smrti roditelja, odnosno kada vlasnišvo kuće, prema Ugovoru, prijeđe na moje ime

Kao vlasnik ste ovlašteni zahtijevati iseljenje svake osobe koja bez pravnog osnova koristi nekretninu.

[Mrkvomir]

Ponovno pišem nastavno na istu temu iz rujna 2018.

Koliko je moguće ukratko (ako je problem čitati sve gornje postove od početka). 

Živim oko 25 godina u polovici kuće čiji su vlasnici moji roditelji, oni žive na donjoj etaži.  Vlasnik kuće je bio otac, a sada je polovicu darovao majci. Kuća je vrijedna, iako bi zahtijevala prilično velika ulaganja da bude idealno uređena. Na "svom" dijelu smo moja obitelj i ja dosta toga uložili i sami napravili od kada smo ovdje. Jedan dio ulaganja je istina, uložio prije više godina i moj otac.

Imam dvije sestre koje također imaju svoje obitelji. 

Prije oko dvije godine slučajno sam saznao da su roditelji praktički sve svoje nekretnine, osim ove kuće u kojoj živimo, darovali sestrama. Jedna sestra je dobila gotovu kuću s terenom u susjedstvu (od majke, sada je vlasnica 1/1, bez tereta).

Druga sestra dobila je kuću, zapravo vrlo vrijednu novu vilu na moru (također od majke, s pravom plodouživanja oba roditelja), kuću ovdje u susjedstvu (od majke, koja je istu naslijedila od svoje majke, također s pravom plodouživanja oba roditelja) a od oca su joj darovana i vrlo vrijedna građevinska zemljišta u Zagrebu. 

Ta druga, mlađa,  sestra oduvijek s obitelji živi "na visokoj nozi" iako bez pravog, vlastitog pokrića, zapravo nju i obitelj praktički financiraju moji roditelji koji im i omogućuju takav život (putovanja, kupovanje automobila, markirane odjeće i sl, uglavnom za njih je ta druga sestra i njena obitelj "predivna" za razliku od mene i moje obitelji (koji budemo ocrnjeni na jako ružan način kada misle da za to nećemo saznati). Prestrašna situacija. 

Bilo je za očekivati da će mlađa sestra sebi sada uređivati tu kuću od majke/bake jer je ova kuća, kako se otac kune, namijenjena meni. Iako je pokušaj da se s njima potpiše Ugovor o doživotnom uzdržavanju s njima za ovu kuću propao (riječi moje majke su "ako to mi potpišemo, mi smo gotovi, vi bi nas izbacili iz kuće, zaključali nas itd, svakakvih nebuloza i užasnih stvari smo se naslušali...) Mlađa sestra do sada je živjela u manjem stanu u kući najstarije sestre (onoj darovovanoj od majke) a sada je proširila obitelj, "nemaju mjesta" pa umjesto da uređuje (veliku) bakinu kuću koja joj je darovana, s blagoslovom roditelja adaptira za sebe podrum ove kuće (!). Tumačenje je da će tu biti par godina dok ne urede tu darovanu bakinu kuću. Podrum se, sasvim siguro, uređuje s novcima roditelja, a kasnije bi se moglo to prikazivati da je "moja sestra uložila u kuću". 

Mislim da to ne odgovara istini i da je to način da se na mala vrata useli ovdje. Mislim da bi moji roditelji, prije svega moj otac, bili najsretniji da joj ostave i ovu kuću, uz već dvije koje su joj darovali. 

Toliko su me ocrnili, da ne kažem razočarali kada sam saznao da su praktički darovanjem skoro svu imovinu podijelili darovanjem meni iza leđa (misleći vjerojatno da to nećemo saznati, nego zinuti od iznenađenja na ostavinskoj raspravi jednoga dana...) da s njima zaista minimalno komuniciram iako, ponavljam, živimo u istoj kući.  Nikakvih svađa i otvorenih sukoba nema, na taj nivo se ne spuštamo, ali ponavljam, komunikacija je minimalna.  Tako da se roditelji uglavnom druže s mlađom sestram i njenom obitelji koji su ovdje skoro svakodnevno, ali to je već priča za sebe...

Pokazali su mi oporuke u kojima mi ostavljaju kuću. Na žalost, znam da to ne znači ništa, takve oporuke različitoga sadržaja mogu pisati praktički svaki dan drugu. tako da im uopće ne vjerujem. Ponavljam, odbili su potpisati Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji bi ih maksimalno štitio.  Pretpostavljam da su druge nekretnine sestri darovali tako da (u slučaju da to bude važno) ne mogu ući u bračnu stečevinu. Samo oni i moja mlađa sestra znaju pravu istinu. Meni je rečeno da je sve ovo po savjetu odvjetnika (valjda da se zaštite od mene?!) i da je "bolje da se od straha tresemo mi nego oni" !? Prestrašno. 

Upravo nevjerojatna situacija u kojoj se nalazim, najžalosnije zahvaljujući vlastitim roditeljima (koji su me inače do prije nekoliko godina uvijek doživljavali i prema meni se, vrlo opravdano, odnosili kao prema "najboljem" djetetu. U međuvremenu su posve izmanipulirani od strane mlađe sestre i njenog supruga. 

Htio bi se, koliko je moguće u ovoj nemogućoj situaciji maksimalno osigurati. Jer roditelji i sestra "igraju prljavo" pa mislim da trebam osmisliti plan kako da budem što je moguće manje oštećen. 

 

Da li je moguće, u slučaju primjerice, smrti majke, tražiti nužni dio? Ako je majka praktički za života darovala gotovo cijelu imovinu, je li moguće da se i ta darovana uključi u ostavinsku masu?

Što ako je ona, kao darovateljica, izrijekom u darovnim ugovorima, ili nekom drugom izjavom, izjavila da ono što je darovala ne ulazi u ostavinsku masu? Jer postoji ta mogućnost (siguran sam da su se kod odigravanja gornjeg scenarija dobro savjetovali s odvjetnicima, da bi se osigurali što je bolje moguće!). 

Da li je moguće takvu izjavu ne uzimati u obzir kod određivanja nužnog dijela (da darovano ipak uđe u ostavinsku masu?) Da li se sudac u takvom slučaju na to može oglušiti. Jer je velika razlika dobiti nužni dio od samo preostale majčine imovine ili od ukupne mase onoga što je u međuvremenu razdijelila sestrama na moju štetu?!

Jednako pitanje je što se tiče oca i njegovog  dijela. Znači, može li se, kod ostavinske rasprave tražiti da u njegovu ostavinsku masu uđe i ono što je za života darovao, usprkos možebitnoj izjavi da to ne ulazi u nasljedstvo?

 

Ispričavam se svima na ponovno podužem postu.

Unaprijed svima puno hvala na odgovorima!