Jump to content
trakius

Načelo ne bis in idem - dvostruko suđenje

Preporučene objave

  10.travnja 2015.izvršen mi je pretres kuće te mi je oduzeta zbirka arheoloških predmeta i numizmatike.Pokrenut je kazneni postupak po članku 320.stavak 1. kaznenog zakona koji glasi: Tko protivno zakonu ili bez odobrenja nadležnog tijela na kulturnom dobru obavi konzervatorske,restauratorske,istraživačke ili druge radove,arheološka iskopavanja ili istraživanja,pa zbog toga kzlturno dobro bude uništeno,oštećeno ili izgubi svojstvo kulturnog dobra,kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.Takođe sam optužen i po točki 2.istog članka koja glasi:Ako je kazneno djelo izstavka 1.ovog članka počinjeno prema kulturnom dobru od nacionalnog značaja ili je prouzročena znatna šteta,počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od 6 mjeseci do pet godina.Na ispitivanju u općinskom državnom odvjetništvu branio sam se šutnjom.

 Dana 22-srpnja 2016.kaznena prijava je odbačena temeljem članka 206.stavak 1.točka 4. koji glasi:Nakon ispitivanja prijave i provjere u informacijskom sustavu Državnog odvjetništva državni odvjetnik odbacit će prijavu obrazloženim rješenjem ako iz same prijave proistječe: ako nema osnovane sumnje da je osumnjičenik počinio prijavljeno kazneno djelo.

 Nakon toga podnosim zahtjev za povrat privremeno oduzetih predmeta te dana 9.svibnja dobijam odgovor da po zahtjevu državno odvjetništvo ne može postupiti jer će se protiv mene pokrenuti prekršajni postupak te će o eventualnom povratu  odlučiti nadležni Prekršajni sud.

 Dana  11.rujna 2018. primam obavijest da će se za počinjeni prekršaj iz članka 116.stavka 1.točke 1.i 9.zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara,kažnjiv po članku 116.stavak 4.istog zakona. Članak 116 stavak jedan glasi: Novčanom kaznom u iznosu od 20 000 do 200 000 kuna kaznit će se PRAVNA OSOBA koja:

1.ne prijavi dobro za koje se predmnijeva da ima svojstvo kulturnog dobra (članak 4.stavak 3.)

9.započne obavljati poslove na zaštiti ,očuvanju ili obnovi kulturnog dobra a da za to nema dopuštenje sukladno ovom zakonu (članak 100.stavak 3.)

 

 Moja pitanja glase: da li je ovdje riječ o dvostrukom suđenju - činjenični opis u kaznenoj i prekršajnoj prijavi su potpuno isti. Općinsko državno odvjetništvo odbacuje kaznenu prijavu i navode da ne postoje dokazi za ništa,a nakon toga me isto državno odvjetništvo prijavljuje prekršajno sa potpuno istim opisom prekršaja kao u kaznenoj prijavi koju su odbacili.

 Prekršajnu prijavu podnosi državni odvjetnik,dakle po službenoj dužnosti. Rok zastare za prekršaje za koje prijavu podnosi ovlašteni tužitelj po službenoj dužnosti je tri godine. Rok za zastaru prekršaja počinje teći danom počinjenja prekršaja što u mom slučaju može biti najkasnije danom pretresa kuće,dakle 10.travnja 2015. Jesam li u pravu ako mislim da je za prekršaj nastupila zastara te da se prekršajni postupak ne bi ni smio pokretati.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Ne radi se, jer kazneni postupak nije vođen. Policija je spis poslala državnom odvjetniku u obliku kaznene prijave, oni su sve pregledali i odlučiti da će voditi prekršajni, a ne kazneni postupak. I to tek sada ide na sud (prekršajni).

Što se tiče zastare, ona je 4 godine.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

  Jasno mi je da je apsolutna zastara prekršajnog postupka 4 godine,iako smatram da je ovdje riječ o postupku koji vodi ovlašteni tužitelj po službenoj dužnosti (Prekršajni zakon NN 39/13, točka 2.) kako je više puta navedeno u spisima. Sada u prekršajni postupak kreću sa krivom točkom iz zakona o očuvanju i zaštiti kulturnih dobara - ja nisam pravna osoba nego fizička. Pored toga,pogrešno je utvrđeno činjenično stanje - ja do prikupljenih stvari nisam došao na nezakonit način(ilegalno iskapanje) već kupovinom na e-bayu,na inozemnim aukcijama,kupovinom i razmjenom na sajmovima numizmatike i antikviteta,razmjenom sa drugim kolekcionarima...za što imam oko 450 računa sa e-baya i stranih aukcija,izjave svjedoka i.t.d.

Predmeti su kupljeni iz više od 20 zemalja,dio mi je kupovao pokojni otac u bivšoj Jugoslaviji,pa mislim da to nikako ne može biti kulturno blago RH.O tom dijelu nisam iskazivao na ispitivanju kod državnog odvjetnika. U svakom slučaju,nadam se da tu imam dovoljno matrijala da razvučem suđenje do isteka 4 godine.(još manje od 7 mjeseci) Jesu li mi dužni vratiti stvari za koje posjedujem račune i izjave svjedoka o kupovini i razmjeni,naročito ako dođe do zastare,makar i u tijeku suđenja?

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Povrede načela ne bis in idem nema, iz jednostavnog razloga što državno-odvjetnička odluka (odbačaj kaznene prijave) nema karakter sudske presude (uostalom, vidite čl. 12. ZKP-a). Činjenica da su nakon toga pokrenuli protiv vas prekršajni postupak, također ne treba čuditi, jer nije neuobičajen fenomen, ako u konkretnom slučaju nema kaznenog djela, to ne znači da ujedno nema ni prekršaja.

Glede, po vama, pogrešne enumeracije članaka u ovom posebnom zakonu, lijepo vam stoji "prekršaj iz članka 116. stavka 1. točke 1. i 9. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, kažnjiv po članku 116. stavak 4. istog zakona", e pa ovo boldano odnosno stavak 4. citiranog članka se odnosi upravo na fizičku osobu koja čini spomenute prekršaje, a koji su definirani stavkom 1. Iako, moram priznati da mi nije jasno zašto t. 9., ali kako nema uvid u spis, onda možda ima neki rezon.

Glede zastare, što vam piše u činjeničnom opisu djela, kada je navedeni prekršaj navodno počinjen? Inače, od 01/06/2013 u Prekršajnom je zakonu (po uzoru na Kazneni zakon) ukinut tzv. dvostruki mehanizam zastare (relativna i apsolutna) i uvedena je jedinstvena zastara, koja iznosi, kako Drot piše 4 godine. Znači, pogledajte si datum počinjenja djela iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga, dodajte 4 godine i imate datum nastupa zastare.

Što se nabave tiče, to vam nije 100% validna obrana, na e-bayu se, primjerice nude mnogi lijekovi, koji su u državi ponuditelja legalni odnosno dozvoljeni, ali u državi kupca, to ne mora biti slučaj (znam za slučaj kada je čovjek imao ozbiljnih problema zbog čaja (!) kojeg je naručio iz Kolumbije, a sadržavao je lišće koke). Isto vam vrijedi i za nabavu od drugih osoba (ako ja nađem rimske "aseve" duboko u zemlji negdje i odem na sajam i tamo ih prodam/razmijenim, je li to u redu?). E, sad, je li to što vi imate doista kulturno dobro ili ne, ne bih znao budući nisam educiran po tom pitanju, no ima ljudi čija je to struka i koji mogu to razriješiti.

I na kraju, nemojte brinuti, predmet će vam otići u zastaru (pogotovo ako ćete odugovlačiti sa odazivanjem sudu), jer nema šanse da će Visoki prekršajni sud RH to stići riješiti pravomoćno u idućih par mjeseci.

Inače, možda (ali lako je biti general poslije bitke) do svega ovoga ne bi ni došlo da ste bili aktivni u iznošenju obrane pred DO-em. No, šta bi bilo da je bilo.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

  Pred DO sam se branio šutnjom na savjet odvjetnika iako sam ja htjeo iznesti aktivnu obranu.

Pored toga što sam predmete većinom nabavljao u inozemstvu,skoro četrdeset godina sam surađivao sa više muzeja(savjetovanja,otkupi kulturnih dobara za koja su bili zainteresirani, obavještavanje o mogućnostima otkupa od drugih ljudi).Djelatnici muzeja su mi dolazili kući,pregledavali zbirku i dogovarali otkupe. Zbirku nisam prijavio iz razloga što sam većinu stvari kupovao vani pa ih ne smatram kulturnim dobrima RH.Kupovine na e-bayu i na inostranim aukcijama i sajmovima smatram legalnim jer nad svim tim postoji kontrola policije i nadležnih ustanova. Nalon četrdeset godina kolekcionarstva sa kojim su bile upoznate nadležne institucije,sada me neko optužuje da je sve to bilo nelegalno? U tom pravcu će ići moja obrana jer zaista smatram da sam nedužan. Smatram da mi se ne može zakonski oduzeti ni jedan predmet za koji imam račun,izjave svjedoka o kupnji ili razmjeni,poklonu i.t.d. U razgovoru sa županijskom sržavnom odvjetnicom(privatni razgovor) rečeno mi je da ako imam dokaze za više od 50% predmeta da su kupljeni u dobroj vjeri,da je cijela zbirka zakonita te mi je savjetovala da nanovo zahtjevam povrat.

 

 P.S. Moja briga nije vezana za bilo kakvu kaznu nego za povrat privremeno oduzetih predmeta,s obzirom da je u tim predmetima praktično cijeli moj život a i velika financijska vrijednost srečena kroz 40 godina života i rada.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Vodite računa o tome da Prekršajni zakon daje dispoziciju sudu da oduzme predmete i u slučaju da prekršajni postupak ne završi osuđujućom presudom (čl. 76a st. 2. i 3.).

Zasad vam nema druge doli pričekati odluku prekršajnog suda.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

  Da,znam za to.Ali tu piše i da vlasnik oduzetog predmeta koji nije počinitelj djela ima pravo na povrat predmeta ili naknadu tržišne vrijednosti predmeta. Dakle,ako na prekršajnom sudu budem oslobođen jer nr postoje nikakvi dokazi protiv mene,ili predmet ode u zastaru,imaju li i tada pravo oduzeti zbirku?

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Ne treba generalizirati. Vi se, u svakom slučaju i neovisno o ishodu prekršajnog postupka, držite svoje priče i ona će biti temelj za potraživanje predmeta natrag (ili barem isplatu njihove vrijednosti). Jedino što će to potrajati neko vrijeme.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

  Na žalost,bez obzira što smatram da sam zbirku sakupio na zakonit način,znam da sudovi na ovo gledaju uglavnom na taj način da arheološke predmete oduzmu iz moralnih razloga u korist države. Iako znam da postoji i presuda vrhovnog suda gdje lijepo piše da zakonski opis iz članka320.KZ/11uključujući i stavak 3 toga članka,više ne sadrži modalitet prisvajanja predmeta koji predstavljaju kulturno dobro na bilo koji drugi način,osim prigodom arheoloških ili drugih istraživanja,za razliku od zakonskog opisa kaznenog djela iz članka 326.stavak 3.KZ/97,kojim je kao modalitet izvršenja kaznenog djela bilo predviđeno i prisvajanje inače iskopanih ili pronađenih predmeta koji predstavljaju kulturno dobro,dakle ,i predmeta do kojih se nije došlo prigodom arheoloških istraživanja ,već na drugi način.

 Ako ja dobro shvaćam tu presudu,ona kaže da je zabranjeno prisvojiti predmet koji može predstavljati kulturno dobro do kojeg se dođe ilegalnim iskapanjem ali da je zakonito steći ga na bilo koji drugi način,dakle nasljeđivanjem,kupovinom,poklonom,razmjenom i.t.d.

 No sudovi se još uvijek drže starih zakona,uglavnom pod pritiskom konzervatora i zato dolazi do oduzimanja zakonito stečenih zbirki.

 Zato se mislim boriti do kraja,jer kako oni tumače,i zbirke koje su javno izlagane,čak i pod pokroviteljstvom ministarstva kulture i pojedinih muzeja su nelegalne ako nisu registrirane kod nadležnog konzervatorskog zavoda.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Registrirajte se kako bi mogli sudjelovati u raspravi

Da bi postavili pitanje ili objavili komentar trebate biti naš korisnik.

Izradite korisnički račun

Izradite korisnički račun na našoj stranici. Lako je!

Registrirajte se

Prijavite se

Već imate korisnički račun? Prijavite se ovdje.

Prijavite se sad




×