Skrbništvo

[Sandra2309]

Pozz. Ispricavam se ako sam otvorila temu koja 100% postoji ali ne mogu nac di se nalazi. 

Evo ovako.. Zivjela sam sa bivsim deckom skoro 5 godina.. imamo prekrasnu kcer od 3 i pol god. Prekinuli smo prije nekih godinu i nesto jer smo se poceli konstantno svadjat, a ja nisam htjela da mi malena zivi u takvom okruzenju.. ne znam.. nije nam islo jednostavno. I on i ja smo odrasli bez roditelja, rastali su se i moji i njegovi..on je malo bio kod stare malo kod starog, a o meni se brinula pokojna teta..i nisam htjela da se i mi razidjemo ali doslo je do toga. Dogovorili smo se bez Centra da ce kcer biti tjd dana kod mene, tjd dana kod njega.. i nisam nikad htjela trazit skrbnistvo jer znam da ga malena voli, ja ga volim.. nisam mu htjela nanjet bol da ne provodi vrijeme s njom i nisam htjela da ga vidja 2x po 2h il kako vec oni to odrede.. nit sam ikad razmisljala o alimentaciji. Ioako nije bas pokazivao pretjeranu brigu oko nje kad su bili u pitanju zdravstveni problemi kceri..ja sam od prve sekunde kad se rodila bila s njom 0-24 i sve radila sama. Odluka o trazenju skrbnistva pocela je prije mj dana kad me zvao da se pomirimo i da zeli da budemo obitelj ponovo. Naravno da sam bila presretna. Ne tolko zbog sebe nego zbog nje jer njen osmijeh kad se probudi i vidi i majku i oca kako ju grle je nesto neopisivo. Dijetetu su potrebna oba dva roditelja. Bili smo zajedno tocno 19 dana. U tih 19 dana ni jedan dan nije proveo s nama. Dodje pijan s posla, istusira se, pojede..kaze doci cu brzo, vrati se u kasne sate..nadrogiran..napusen.. i tako svaki dan. Takav i vozi. Vec je imao sudar i slupao auto jer je bio u ko zna kakvom stanju.

Sutila sam, mislila sam prestat ce se unistavat..bit ce bolje..ali nije bilo pomaka. Postalo je sve gore. Dovlacio je ekipu i drogirao se u drugoj sobi dok sam ja bila s malom i proklinjala dan kad sam se odlucila vratit u njegov stan.

Zadnji dan sam pukla i pocela se svadjat s njim da bi on mene gusio ispred male. Nisam se bojala..htjela sam mu uzvratit ali sam bila svjesna da mi kcer to gleda. Samo sam mu govorila da makne ruke s mog vrata jer je malena tu.. nakon nekoliko sekundi je prestao. Mala je pocela plakat, on ju je zvao k sebi da ju poljubi ali nije mu htjela doc..cijelo vrijeme je ponavljala ti si zlocest..gusio si moju mamu.. dok sam s njom odlazila k svojima neprestano je ponavljala da ce svima ispricat sto je tata napravio, da ga ne zeli vidjet.. rekla sam joj da zaboravi na to i da nju tata voli..da bi mi ona rekla "ali mamice..tata me ne hrani..ti me hranis..tata me ne nosi, ti me nosis kad idem u vrtic..tata nije nikad s nama..tata ne crta sa mnom, ne prica mi price." Rasplakala sam se i samo joj rekla ljubavi, voli te na svoj nacin..

 E sad..moj problem tj nije problem al on uporno govori da se ja bojim centra jer sam bila ljecena u Vrapcu radi postpartalne psihoze..imala sam prisilne misli da ce njoj netko naudit..da cu joj ja naudit..nisam mogla spavat danima..bojala sam se ostajat s njom sama jer sam citala da mozes izgubit kontrolu i naudit dijetetu. Nitko ne razumije tu bolest..valjda je gora od shizofrenije..osim onog ko ju je imao. A nju nebi pozeljela ni najgorem neprijatelju. Muka mi je kad se sjetim. Naravno da sam odma otisla na psihijatriju i hvala dragom Bogu izljecila sam se odavno. Nisam bila dugo tamo. Prvi put mjesec dana, davali mi po 16 tableta dnevno..znala sam bjezat kad smo imali slobodno od 14h do 18h da provedem s njom bar sat vremena..mobiteli se oduzimaju u 21h..znala sam suze i suze proljevat jer sam bila odvojena od nje..srecom, sestre su bile dobre pa su mi nekad dale mobitel da joj gledam slike..da nazovem da pitam dal spava.. otpustena sam bila nakon 28 dana uz ogromne doze tableta od kojih sam se osjecala ko biljka ali nuspojave nekih su imale jos gore efekte imala sam osjecaj ko da gubim razum..i nakon manje od tjd dana sam se vratila tamo u taj pakao.. ko na pokusnim kunicima svaki par dana nove tablete dal vide kako reagiraju, dal djeluju.. srecom nakon 60 prokletih dana, psihijatrica mi je nasla odgovarajucu terapiju. Imam nalaze da sam dobro, da redovito idem na kontrole, da mi se smanjuje terapija.. jedino sto imam nasljedjenu anxioznost i pijem tablete radi toga sada. Al sumnjam da to moze biti prepreka u dobivanju skrbnistva. Ali NEEE..ja sam bila u Vrapcuuuu ja sam kcer tuklaaaa...ja sam ludaaaaa..on ima papire o mojoj hospitalizacijiiiiii!!  Lupila sam je po guzici mozda 3 puta..rijetko kad i povisim ton na nju. Volim ju vise od iceg i da mi ju Centar oduzme mislim da bi umrla. Kad ode kod njega tih 7 dana ko da traje 7777777 tisuca godina. Trenutno ne radim ali posao sa stalnim ugovorom cu nac vec sutra. I cim dobijem ugovor idem pokrenut postupak za skrbnistvo. Samo se nadam da ce nam vadit krv i poslat na razg kod psihologa..pa ce se onda dokazat ko je psihopat, narkoman i alkoholicar. Sam Bog zna da mi je njena sreca najbitnija..NIKAD nisam htjela ovo poduzet ali ona ne zasluzuje tako malo paznje od njega. 

[Željac047]

Poštovana, iskreno, Vaše dijete ne zaslužuje jako puno toga što navodite (prisutnost Vašim verbalnim i fizičkim - hvatanje za vrat - razmiricama), mislite da je to dobro za dijete i njegov daljnji psihofizički razvoj...?

Jednom zauvijek morate stati tome na kraj, jer niti Vi, a niti Vaš izvanbračni suprug, niste toliko bitni kliko je to dijete i njegov daljnji psihofizički razvoj....

Da li Vi želite dobro tom djetetu kad dozvolite da proživljava to što proživljava, da gleda to što gleda, a ništa adekvatno ne poduzimate kako se to nebi događalo.?

Naravno da ćete oboje biti podvrgnuti psihološkoj obradi kod stručnih osoba, naravno da će se sve činjenice koje utječe na dobrobit djeteta uzimati u obzir i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud će, pomoću mišljenja stručnih djelatnika CZSS donijeti svoju odluku....

Mišljenja sam, da bi Vam bilo najbolje sjesti i ozbiljno popričati, jer je ipak Vaše dijete u pitanju (naravno, ako je to moguće), razmotriti što je najbolje za dijete, otići u nadležni CZSS i ispuniti Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nad mld. djetetom, koji dostavljate sudu na provjeru i odobravanje kako bi dobio svojstvo ovršne isprave...

Ako to nije moguće urediti na taj način, morat ćete sudskim putem, ali prethodno morate, pri nadležnom CZSS, pokrenuti postupak medijacije, u kojem će Vam stručna osoba (medijator) ukazivati što je najbolje za Vaše dijete i sugerirati potpisivanje Plana o roditeljskoj skrbi, te ako se ne uspijete dogovoriti i sastaviti plan, dobivate od strane CZSS zapisnik kojeg prilažete tužbi za donošenje odluke o roditeljskoj skrbi...

U samom postupku, dijete dobiva posebnog skrbnika, stručnu osobu koju imenuje sud (većinom djelatnika CZSS), a koji pazi što je najbolje  za dijete i brani djetetove interese, naravno, ako postoji spor među roditeljima o dodjeljivanju skrbništva, a očito između Vas postoji...

Što se tiče svega što opisujete, nemate što čekati, već adekvatno postupiti, kako sam naprijed naveo, radi dobrobiti Vašeg zajedničkog djeteta...

Sretno...!

[Ruby_Danderfluff]

Slažem se sa Željcem, nema smisla da se pouzdajete u mogućnost međusobnog dogovora kad je Vaš bivši partner nepouzdan, prepustite institucijama da odrade svoj posao i donesu odluku u najboljem interesu djeteta. A situacije obiteljskog nasilja odmah prijavljujte kako bi ostale zabilježene kod institucija.

[Sandra2309]

Postovani.

Bila sam danas u Centar i prijavila nasilje te su oni obavijestili policiju o tome i pokrenula postupak za trazenje skrbnistva. U ponedjeljak moram ic ponovo tamo radi zahtjeva za pristupanje obaveznom savjetovanju.

Zanimaju me 2 stvari. 

1. Kako to izgleda..kakvo je to testiranje?

2. Dali mogu imati poteskoca zbog anxioznosti? Jer citala sam sad na internetu neki clanak di je sud dodijelio dijete ocu jer majka ima problem sa anxioznoscu??

[Ruby_Danderfluff]

1. nije testiranje, to je razgovor da se vidi možete li se dogovoriti s kim će dijete živjeti, a tko će ga i kada viđati i tko će plaćati alimentaciju;

2. to bi možda bilo pitanje da je drugi roditelj neusporedivo podobniji od Vas za brigu o djetetu, ali po onome što pišete, to nije slučaj, tako da se ja ne bih pretjerano brinula zbog dijagnoze.