Potraživanje povrata uplaćivane alimentacije u slučaju osporenog očinstva

[tonya]

Osnovavši zajednicu sa tada trudnom djevojkom, (naknadno saznao) te sa spoznajom da dijete nije njegovo, i njenom pričom kako biološki otac ne želi priznati dijete, (ustanovljeno kao laž bolesne osobe)  on se dogovorno sa majkom djeteta upisao u rodni list kao otac. Nakon dvije i pol godine zajednica je prekinuta zbog teške dijagnoze majke djeteta, psihoza, i nemogućnosti suživota (do tada  je isključivo on uzdržavao i nju i dijete), - od tada plaća alimentaciju, godinu i pol dana. 

No, obzirom na njegove prijave CZSS majčinog zlostavljanja i teškog zanemarivanja djeteta koje je živjelo sa njom, kako bi mu majka djeteta oduzela ta prava i izbjegla prijave,  ona je ipak sklopila dogovor sa biološkim ocem, i bez obzira što mu je istekao zakonski rok, on je uz pomoć CZSS započeo sudski proces osporavanja očinstva, koji još traje.

Osoba koja je priznaola dijete  se tome NE protivi, no pošto i dalje plaća alimentaciju, od koje niti jedne lipe majka do sada nije potrošila na dijete, već o djetetu skrbi njena majka i nebiološki otac, imam pitanje što sada sa alimentacijama koje joj je on do sada uplaćivao, ima li on zakonsko pravo potraživati povrat, mora li bilološki otac (dokazano DNK testom dijete je njegovo) izvršiti svoje zaostale alimentacije, ili obaveze nebiloškog oca prestaju tek nakon završenog sudskog procesa osporavanja očinstva?

[tonya]

Čekam već nekoliko dana pa se pitam, da li ova tema nije dovoljno atraktivna, a da bi netko na ovo pitanje odgovorio? 

[Ruby_Danderfluff]

Ne da nije atraktivna, dapače, samo mislim da nema niti odgovarajuće sudske prakse, a niti zakonske osnove koja bi podupirala pitanje povrata alimentacije.

Dakle, s jedne strane, dijete će imati pravo na zaostatke alimentacije od rođenja od biološkog oca, tako da dijete neće biti uskraćeno. S druge strane, otac koji je priznao očinstvo, njegova osnova za uzdržavanje je otpala ako se utvrdi očinstvo druge osobe, te se o danim alimentacijama načelno može govoriti kao o onima koje je dijete, koje nije njegovo, steklo bez osnove, pa bi primjenom tog instituta obveznog prava otac koji je priznao očinstvo imao pravo na povrat danoga. Obiteljski zakon govori o situaciji prava na povrat neosnovano danog uzdržavanja ako uzdržavanje prestaje ili se iznos smanjuje, a on i dalje plaća dosuđeni iznos, tada obveznik uzdržavanja ima pravo na povrat neosnovano primljenog uzdržavanja, pa valja smatrati da i u opisanoj situaciji bi imao pravo na povrat.

Međutim, tu valja biti oprezan, jer općenito glede onoga što je dobrovoljno dano, pitanje je može li se tražiti povrat. Naime, on je dobrovoljno priznao očinstvo djeteta za koje je znao da nije njegovo, i time je preuzeo sve obveze koje proizlaze iz skrbi o djetetu, pa i mogućnost davanja uzdržavanja u slučaju da jednog dana okonča zajednicu s djetetovom mamom, kao što se u konačnici i dogodilo.

Ne znam, ne mogu za ovo naći uporište ni u zakonu, a ni u praksi. Javlja se i problem što tužbu treba usmjeriti protiv maloljetnog djeteta, jer je ono formalno primatelj uzdržavanja, a naplatu te tražbine od djeteta, osim ako ono osobno nema kakve imovine, neće se moći ostvariti dok ono ne bude imalo svoju imovinu, do punoljetnosti (eventualno bi se mogao naplatiti pljenidbom tražbine djeteta po osnovi alimentacije prema biološkom ocu, ako on to ima od čega platiti).

[tonya]

Uh. Puno vam hvala na odgovoru.