Jump to content

Matrix

  • ─Źlanaka
    54
  • komentara
    0
  • ─Źitanja ─Źlanka
    5541

O ovom blogu

­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ

 

IMG_20200216_030219.png

Entries in this blog

Ostavina u sudskoj praksi

Predmet naslje─Ĺivanja su stvari i prava koja pripadaju ostavitelju u ─Źasu smrti, pa┬átako i nekretnine koje nisu upisane u zemlji┼ínim knjigama, koje se u tom slu─Źaju naslje─Ĺuju kao┬áizvanknji┼żno vlasni┼ítvo. Kratki tekst odluke: ÔÇťPod ostavinskom imovnom podrazumijeva se sva imovina koja mo┼że biti predmet naslje─Ĺivanja koju┬áje ostavitelj kao svoje vlasni┼ítvo posjedovao. Dakle, i nepokretna imovina za koju nasljednici tvrde┬áda je vlasni┼ítvo ostavitelja pri ─Źemu nije od zna─Źaja, ┼íto su eventual

Matrix

Matrix u Ostavina

  • ─îlanci

    • objavio: Matrix objavljeno u Matrix
         0
      Nepo┼íteni posjednik ne mo┼że ste─çi pravo vlasni┼ítva nekretnine dosjelo┼í─çu.┬á
      VS RH Rev 1519/09-2, od 23. o┼żujka 2011
      *********************
      U rok za stjecanje prava vlasni┼ítva dosjelo┼í─çu na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. g. bile u dru┼ítvenom vlasni┼ítvu ne ra─Źuna se vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991. g.
      Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 1227/97 od 10.1.2001
      ******************
      Sudska praksa se u svom radu dotaknula i pitanja stjecanja prava slu┼żnosti putem dosjelosti te je ┼Żupanijski sud u Rijeci utvrdio da pravo slu┼żnosti dosjelo┼í─çu nije mogu─çe, jednako kao pravo vlasni┼ítva, ste─çi u nekom kra─çem roku, nego samo u ÔÇ×izvanrednomÔÇť roku za dosjedanje od 20 godina.
      ÔÇ×Pravo vlasni┼ítva i pravo slu┼żnosti iako su oboje stvarna prava, razli─Źita su prava i ono ┼íto je propisano te je va┼żilo za pravo vlasni┼ítva nije istodobno va┼żilo i za pravo slu┼żnosti, a tako je i danas..ÔÇŁ
      ┼ŻS u Rijeci G┼ż-3603/10, od 9. rujna 2010.
      *********************
      Pravo vlasni┼ítva nekretnine ste─Źene na temelju zakona mo┼że se uvijek suprotstaviti uknji┼żenom pravu koje je upisano na temelju rje┼íenja o naslje─Ĺivanju.
      ┼Żupanijski sud u Virovitici G┼ż 566/2008-2 od 26.1.2009.
      VSRH, Rev 2031/10, od 14. sije─Źnja 2015.
      *****************
      U sporu radi predaje stvari vlasniku u posjed, sud je du┼żan raspraviti prigovor posjednika o njegovom pravu na posjed, na temelju vlasni┼ítva ste─Źenog dosjelo┼í─çu, jer osnovanost takvog prigovora ─Źini neosnovanim zahtjev na predaju u posjed.
      ┼Żupanijski sud u Zlataru G┼ż 1648/2009-2 od 10.2.2010
      *********************
      Vezano uz izvršavanje poštenog posjeda kao uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, postoji jedna zanimljiva odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev x 158/09-2, od 30. lipnja 2009.
      Temeljno pitanje u tom postupku bilo je pitanje izvršavanja, odnosno savjesnosti (poštenja) posjeda za maloljetnu osobu, a i za osobu koja je odsutna.
      U obrazlo┼żenju odluke kao odlu─Źno je navedeno:
      "I u ovom stadiju postupka prijeporno je postoji li valjana pravna osnova - dosjelost na temelju koje bi tu┼żenik-protutu┼żitelj postao vlasnik prijepornih nekretnina.
      Iz utvr─Ĺenja ni┼żestupanjskih sudova proizlazi da je vlasnik nekretnina koje su prijeporne u ovom postupku bio G. U. koji je imao suprugu, sina i k─çer M. U.; da je G. U. oti┼íao u Novi Zeland nakon I. Svjetskog rata, gdje je nestao i kasnije je progla┼íen umrlim, da mu je supruga umrla 1945., a sin poginuo u II. Svjetskom ratu te da je jedina posjednica nekretnina bila njegova k─çer M. U; da je M. U. usmeno darovala nekretnine tada maloljetnom I. M. i da je ugovor izvr┼íen, jer je C. M. kao majka i zakonska zastupnica maloljetnog I. M. odmah 1951. u┼íla u posjed darovanih nekretnina, posjedovala ih je i obra─Ĺivala, a neke i prodavala sve do 1957., kada i ona odlazi sa sinom u Novi Zeland. Navedene nekretnine nakon 1957. pa sve do danas dr┼żi S. M., tj. ujak I. M. - tu┼żenika-protutu┼żitelja u posjedu, i to u ime I. M.
      S obzirom na naprijed iznesena utvr─Ĺenja, i po pravnom stajali┼ítu Vrhovnog suda pravilan je zaklju─Źak ni┼żestupanjskih sudova da je tu┼żenik-protutu┼żitelj, posjeduju─çi savjesno prijeporne nekretnine dulje od 20 godina, postao vlasnikom istih na temelju dosjelosti.
      Navedeni pravni zaklju─Źak ni┼żestupanjskih sudova je u skladu s odredbom ─Źl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasni─Źkopravnim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 6/80 i 36/90, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske - "Narodne novine" br. 53/91) i ─Źl. 30. toga Zakona, jer je istima propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari stje─Źe pravo vlasni┼ítva na tu stvar dosjelo┼í─çu protekom 20 godina, s time da vrijeme potrebno za dosjelost po─Źinje te─çi onog dana kad je posjednik stupio u posjed, a to je u konkretnom slu─Źaju bilo po utvr─Ĺenju ni┼żestupanjskih sudova 1951., a zavr┼íava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a ┼íto se u ovom slu─Źaju dogodilo 1971."
      Dakle, Vrhovni sud Republike Hrvatske ovom je Odlukom izrazio stajalište da je savjestan posjednik onaj za kojeg je u vrijeme njegove maloljetnosti takav posjed izvršavala majka kao zakonska zastupnica, a zatim u njegovo ime treća osoba.
      *********************
      U rok za stjecanje prava vlasni┼ítvu dosjelo┼í─çu nekretnina koje su bile u dru┼ítvenom vlasni┼ítvu na dan 8. listopada 1991., ne ra─Źuna se vrijeme posjedovanja koje je proteklo prije toga dana (ako vrijeme dosjelosti nije isteklo prije 6. travnja 1941.)
      Sa┼żetak:
      Primjenom ovlasti iz ─Źlanka 373.a stavak 1. to─Źka 2. Zakona o parni─Źnom postupku
      (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11 - pro─Źi┼í─çeni tekst, 25/13 i 28/13 ÔÇô u nastavku teksta: ZPP), drugostupanjski sud prihvatio je ┼żalbu tu┼żenika jer je prema stanju spisa, uz ostalo i na temelju isprave koju u ovom slu─Źaju predstavlja izvadak iz zemlji┼íne knjige, utvrdio da je predmetna nekretnina u vrijeme kada je prednik tu┼żiteljice stupio u njezin posjed (1966.) ve─ç bila u re┼żimu dru┼ítvenog vlasni┼ítva s upisanim pravom (su)kori┼ítenja tu┼żenikovih prednika. Pritom je utvr─Ĺeno da je upis dru┼ítvenog prava vlasni┼ítva izvr┼íen jo┼í 1960.pod br. ..., kao i da se odnosna nekretnina u tom re┼żimu nalazila i na dan 8. listopada 1991.
      Tu┼żiteljica u reviziji ne osporava okolnost da je sporna nekretnina bila upisana kao dru┼ítveno vlasni┼ítvo, a drugostupanjski sud isti─Źe da se tu┼żenik na tu okolnost vi┼íekratno pozivao tijekom prvostupanjskog postupka.
      Polaze─çi od toga i pozivaju─çi se na odredbu iz ─Źlanka 384. stavak 4. Zakona o vlasni┼ítvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 30/10 i 143/12 - u nastavku teksta: ZVDSP), drugostupanjski sud odbija tu┼żbeni zahtjev, zaklju─Źuju─çi da od 8.listopada 1991. do podno┼íenja tu┼żbe 22. sije─Źnja 1998. nije protekao ni redovni (10 godina) ni izvanredni rok (20 godina) za stjecanje prava vlasni┼ítva dosjelo┼í─çu.
      Prema odredbi iz ─Źlanka 388. stavak 4. ZVDSP-a, u rok za stjecanje dosjelo┼í─çu nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u dru┼ítvenom vlasni┼ítvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelo┼í─çu, ne ra─Źuna i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.
      Prema tome, niti materijalno pravo nije pogre┼íno primijenjeno.Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz ─Źlanka 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju tu┼żiteljice i presuditi kao u izreci.

      Vrhovni sud RH Rev x 504/2013-2
      *****************
      ─îinjenica da je netko u zemlji┼ínoj knjizi upisan kao suvlasnik odre─Ĺenih nekretnina predstavlja samo predmnjevu o suvlasni┼ítvu te osobe, koja svakako otpada ako drugi, ─Źije stjecanje nije upisano u zemlji┼ínu knjigu,doka┼że da ima valjanu osnovu i istinit na─Źin stjecanje te nekretnine. Ni okolnost da je rje┼íenjem o naslje─Ĺivanju iza osobe koja je upisana kao (su)vlasnik nekretnine u zemlji┼ínoj knjizi ta imovina raspore─Ĺena kao njena ostavinska imovina na nasljednike, iako nije predstavljala ostavinu ostavitelja, ne dovodi nasljednike u povoljniji polo┼żaj, budu─çi nasljednici svoje pravo izvode iz prava svog prednika, a kojeg prava nema.ÔÇŁ┬á
      VSRH, Rev-2064/13 od 25. velja─Źe 2014.
      *****************
      Tu┼żitelj u ovom slu─Źaju ne samo ┼íto nije po┼íten posjednik, nego nije uop─çe posjednik predmetne nekretnine. Upravo je tu┼żenik, nakon pravomo─çnosti rje┼íenja, preuzeo nekretninu i na njoj izgradio kolektor.
      Tu┼żitelj pogre┼íno smatra da je bio samostalni posjednik time ┼íto je povremeno odlazio na parcelu i kosio travu, jer je samostalni posjednik osoba koja posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik (─Źl. 11. st. 1. ZV), a tu┼żitelju je predmetna nekretnina oduzeta, tu┼żenik je stupio u posjed i uknji┼żio se u zemlji┼ínim knjigama kao vlasnik.ÔÇŁ┬á
      (VSRH, Rev-1765/10 od 17. srpnja 2012.)
      *******************
      Kada je u re┼żimu primjene pravnih pravila OGZ bilo mogu─çe ste─çi vlasni┼ítvo nekretnina na temelju pravnog posla i bez upisa u zemlji┼íne knjige, i ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen s izvanknji┼żnim vlasnikom uz predaju u posjed nekretnina, predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja koji posjed ─Źini zakonitim.ÔÇŁ┬á
      (VSRH, Rev-2064/13 od 25. velja─Źe 2014.)
      *****************
      Odlu─Źna pretpostavka za stjecanje prava vlasni┼ítva dosjelo┼í─çu je po┼íten (savjestan) posjed. Po┼ítenje posjeda se pretpostavlja. U konkretnom slu─Źaju ni┼żestupanjski sudovi su, odbijaju─çi tu┼żbeni zahtjev uz tvrdnju da tu┼żitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da njegov posjed ima propisanu kakvo─çu i da ima valjanu zakonsku osnovu, uz ostalo,┬ázauzeli shva─çanje da posjed mora biti i zakonit da bi se vlasni┼ítvo uop─çe steklo dosjelo┼í─çu. Me─Ĺutim, takvo pravno shva─çanje ne mo┼że se prihvatiti. Za stjecanje prava vlasni┼ítva dosjelo┼í─çu posjed mora biti barem po┼íten i trajati zakonom odre─Ĺeno vrijeme. Prema tome,nije nu┼żno da posjed bude i zakonit.ÔÇŁ┬á
      (VSRH, Rev-1628/2015 od 11. prosinca 2018.)
      ************
      ÔÇťUgovor o prodaji zaklju─Źen izme─Ĺu tu┼żiteljice kao kupca i Z. N. ÔÇô tu┼żeni─Źinog sina, koji nije bio vlasnik sporne nekretnine, ne predstavlja pravni posao koji bi bio valjani pravni temelj tog posjedovanja (koji bi tu┼żiteljici davao pravo na posjed odnosno po ─Źijoj bi pravnoj osnovi tu┼żiteljica mogla ste─çi pravo vlasni┼ítva) pa je pravilna ocjena ni┼żestupanjskih sudova da posjed tu┼żiteljice nije bio zakonit.ÔÇŁ┬á
      (VSRH, Rev-720/05-2 od 19. listopada 2005.)
      ****************
      Ako je ugovor na kojeg se isklju─Źivo poziva tu┼żitelj kao pravni temelj svog posjedovanja┬áni┼ítetan, rije─Ź je o nezakonitom posjedu (nema valjanog pravnog temelja posjedovanja), ─Źime je isklju─Źena mogu─çnost stjecanja prava vlasni┼ítva tu┼żitelja nad predmetnom nekretninom redovnom dosjelo┼í─çu u smislu odredbe ─Źl. 159.st. 2. ZV.
      (VSRH, Rev-954/12 od 19. velja─Źe 2014.)
      ***************
      Tu┼żitelj se ne mo┼że smatrati savjesnim posjednikom jer je nekretninu darovao svojim k─çerima i posjedovao je uz njihovu dozvolu i stoga ne mo┼że se s uspjehom pozivati da je nekretninu posjedovao
      tako da nije znao da predmetna nekretnina nije njegova i da to nije ili nije mogao znati.
      (VSRH, Rev-139/10 od 11. sije─Źnja 2012.)
      ***************
      Utvr─Ĺenje prava vlasni┼ítva, kao ┼íto
      tu┼żiteljica tra┼żi, osnovano se mo┼że zahtijevati u slu─Źaju kad je pravni temelj stjecanja prava vlasni┼ítva zakon, a ne i pravni posao, jer je upis prava vlasni┼ítva modus stjecanja tog prava.┬á
      (┼Żupanijski sud u Zagrebu, G┼ż-7001/12)
      ***************
      Tu┼żitelj neosnovano zahtijeva izdavanje tabularne isprave od tu┼żenika. Naime, u situaciji kada tu┼żitelj zahtjeva utvr─Ĺenje stjecanja prava vlasni┼ítva dosjelo┼í─çu, pravilno je sud prvog stupnja odbio ovaj zahtjev obzirom da se radi o originarnom stjecanju prava vlasni┼ítva te stranke nisu u obveznopravnom odnosu.
      (┼Żupanijski sud u Zagrebu, G┼ż-1744/15)
      ***************
      Budu─çi da se po┼ítenje posjeda presumira, tu ─Źinjenicu tu┼żitelj nije bio du┼żan dokazivati, a tu┼żenik nije dokazao suprotno stoga su pravilno sudovi ocijenili da je tu┼żitelj po┼íten posjednik. Tu┼żitelj je tijekom postupka koji je prethodio reviziji, dokazao zakonitost posjeda sukladno ─Źl. 18. st. 1. ZV prema kojem je posjed zakonit ako ima valjan pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed) budu─çi da je temeljem pravovaljanog ugovora o kupoprodaji sklopljenog s tu┼żenikom stekao pravo na posjed prethodno ispuniv┼íi ugovornu odredbu (isplatio je u cijelosti kupoprodajnu cijenu).Tu┼żitelj je┬ádokazao i istinitost posjeda sukladno ─Źl. 18. st. 2. ZV prema kojem je posjed istinit ako nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, budu─çi da mu je tu┼żenik, ispunjavaju─çi svoju ugovornu obvezu, predao u posjed kupljenu nekretninu.
      (VSRH, Rev 543/2015 od 8. sije─Źnja 2019.)
      *************
      "Pretpostavke za stjecanje prava vlasni┼ítva dosjelo┼í─çu (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasni┼ítvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podno┼íenja┬átu┼żbe.
      (Pravno shva─çanje sjednice Gra─Ĺanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/19) od 14. velja─Źe 2019.)
      ***************
      Pogre┼ían je pravni pristup ni┼żestupanjskih sudova koji u vrijeme potrebno za dosjelost ra─Źunaju i vrijeme nakon podno┼íenja tu┼żbe, pa do zaklju─Źenja glavne rasprave u ovom predmetu.
      (VSRH, Rev 458/14 od 7. velja─Źe 2018.)
      *****************
      Prema ocjeni ovoga suda, ─Źinjenica da je tu┼żitelj sudjelovanjem u postupku preoblikovanja zemlji┼íne knjige 2006. saznao da sporne nekretnine koje posjeduje nisu u zemlji┼ínim knjigama upisane kao njegovo vlasni┼ítvo, ve─ç da su vlasni┼ítvo tu┼żenice, njegov po┼íten posjed time je prekinut jer se ne mo┼że smatrati da od tog trenutka i dalje nije znao ili mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed (u tom smislu i ovaj sud u Rev 1088/14-2 od 31. listopada 2017., Rev 206/14-2 od 25.travnja 2018. ...).
      (VSRH, Rev-115/2014 od 13. o┼żujka 2019.)
      ****************
      Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se┬árazumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve ┼ítete u odnosu na prava drugih osoba snositi posljedice gre┼íke koju je po─Źinila sama dr┼żava, donijev┼íi takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasni┼ítvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelo┼í─çu na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna ,vra─çeno je dr┼żavi kojoj je time pogodovala njezina vlastita gre┼íka. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve gre┼íke koje su po─Źinila dr┼żavna tijela mora snositi dr┼żava te da se gre┼íke ne smiju ispravljati na tro┼íak doti─Źnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes (vidi Gashi v. Croatia, br.32457/05, stavak 40., 13. prosinca 2007. i Radchikov v Russia, br.65582/01, stavak 50., 24. svibnja 2007.).ÔÇŁ┬á
      (ESLJP, predmet Trgo protiv Hrvatske (Zahtjev br. 35298/04) od 11.lipnja 2009.)
      **************
      U bitnome, ta se presuda ESLJP (Trgo protiv RH) temelji na pravnoj ocjeni da je tu┼żitelj iz predmeta u kojoj je presuda donesena imao legitimno o─Źekivanje da ─çe ga sud utvrditi vlasnikom nekretnine - jer da je ve─ç u trenutku podno┼íenja tu┼żbe u tome predmetu (dakle: prije nego je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo navedenu odredbu ─Źl. 388. st. 4. ZV/96) protekao rok tada propisan (odredbom ─Źl. 388. st. 4. ZV/96., u izvornom sadr┼żaju) za dosjedanje. U ovome predmetu rije─Ź je o ne─Źemu drugome: tu┼żitelji su tu┼żbu podnijeli nakon prestanka va┼żenja odredbe ─Źl. 388. st. 4. ZV/96., dakle nakon ┼íto je Ustavni sud RH odlukom broj U-I-58/1997, ÔÇŽ ukinuo navedenu odredbu, a koja je odredba sukladno odredbi ─Źl. 53. st. 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ÔÇŽ prestala va┼żiti danom objave odluke Ustavnog suda. U tim prilikama ne mo┼że se prihvatiti da su tu┼żitelji u vrijeme utu┼żenja imali legitimno o─Źekivanje (kakvo je utvr─Ĺeno za tu┼żitelja u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske: budu─çi da su tu┼żitelji u ovome predmetu znali ili mogli znati za odluku Ustavnog suda iz 1999. i za izmjenu odredbe ─Źl. 388. st. 4. ZV/96 iz 2001.) da ─çe ih sud utvrditi vlasnicima prijeporne nekretnine - i da ─çe, pored odredbe ─Źl. 388. st. 4. ZV-a va┼że─çe u vrijeme utu┼żenja ÔÇŽ prema kojoj: "U rok za stjecanje dosjelo┼í─çu nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u dru┼ítvenom vlasni┼ítvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelo┼í─çu, ne ra─Źuna se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.", ostvariti uspjeh u ovoj parnici.ÔÇŁ┬á
      (VSRH, Rev-1409/2015 od 4. rujna 2018.)
      *******************
      Nakon ┼íto citira pravno shva─çanje ESLJP iz predmeta Trgo, koje prihva─ça, VSRH dodaje: ÔÇ×Stoga je ovaj sud glede pitanja ÔÇŁTreba li u rok dosjelosti ra─Źunati vrijeme prije 8. listopada 1991. u slu─Źaju kad i prijet oga dana traje zakonit, po┼íten i istinit posjed u korist prednika tu┼żitelja i tu┼żenika?ÔÇŁ zauzeo pravno shva─çanje:
      Kod stjecanja prava vlasni┼ítva dosjelo┼í─çu na stvarima koje su prije 8. listopada 1991 bile u dru┼ítvenom vlasni┼ítvu treba u vrijeme dosjelosti ra─Źunati i vrijeme prije 8.listopada 1991., ako se time ne vrije─Ĺaju vlasni─Źka prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe ─Źl. 388. st.4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog zakona. Rizik bilo kakve gre┼íke koju su po─Źinila dr┼żavna tijela, mora snositi dr┼żava i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasni┼ítva dosjelo┼í─çu na temelju zakonske odredbe koju je ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slu─Źaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes tre─çih osoba.
      (VSRH, Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019.)
      *****************
      Naime, odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine" broj 137/99) kojom je ukinut tada va┼że─çi st. 4. ─Źl. 388. Zakona o vlasni┼ítvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96 i 68/98 ÔÇô dalje: ZV), a kojim je bilo re─Źeno da se u rok za stjecanje dosjelo┼í─çu nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u dru┼ítvenom vlasni┼ítvu, kao i stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelo┼í─çu, ra─Źuna i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, prema shva─çanju Europskog suda za ljudska prava, je donesena u pravcu ispravljanja nepo┼ítenih u─Źinaka tada┼ínjeg ─Źl. 388. st. 4. iz 1996., a sve u javnom interesu. Navedeni stavak je i ukinut u javnom interesu, kako bi se za┼ítitila prava tre─çih osoba. Dakle, samo u predmetima u kojima nema pretenzija tre─çih osoba koje bi bile inkompatibilne s pretenzijama podnositelja zahtjeva, a u odnosu na osobe javnog prava, a posebice Republiku Hrvatsku koja je donijela neustavan zakon, prihvatljivo je ra─Źunati u vrijeme potrebno za dosjelost i vrijeme u kojem je nekretnina bila u re┼żimu dru┼ítvenog vlasni┼ítva kada su se podnositelji zahtjeva mogli razumno osloniti na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto.
      (VSRH, Rev-3802/2019 od 25. rujna 2019.)
      ******************
      Tu┼żitelj je stekao pravo vlasni┼ítva na nekretnini┬ádosjelo┼í─çu ako je tu┼żenik u zemlji┼ínoj knjizi bio upisan samo┬á
      formalno kao suvlasnik te je potpisao o─Źitovanje u kojem┬á potvr─Ĺuje da je tu┼żitelj sa svojim prednicima u dugotrajnom┬á
      posjedu  predmetne nekretnine.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż.217/10-2 od 8. o┼żujka┬á2010.
      ****************
      Ugovor o korištenju stana ne predstavlja pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, 15 G┼ż.824/10-2 od 6. rujna┬á2010.
      *******************
      Tu┼żiteljice koje tvrde da su dosjelo┼í─çu stekle to─Źno odre─Ĺeni dio nekretnine nisu ovla┼ítene tra┼żiti da se utvrde suvlasnicama idealnog dijela cijele te nekretnine.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż-3822/14-2 od 06. o┼żujka 2015. godine
      *******************
      U zemlji┼ínoj knjizi upisani suvlasnik i posjednik cijele nekretnine, koji je tijekom┬ástjecanja i vr┼íenja tog posjeda bio upoznat sa pravnim temeljom (naslje─Ĺivanje) te┬ána─Źinom stjecanja suvlasni┼ítva ostalih upisanih suvlasnika i neposjednika, sa vremenom┬átog stjecanja te osobom od koje je ste─Źeno, i sa time da nakon tog stjecanja ti suvlasnici┬ánisu nikada na nedvojbeno jasan na─Źin o─Źitovali volju o odricanju od toga prava ÔÇô zna┬áda mu ne pripada pravo na posjed cijele nekretnine ve─ç da djelomi─Źno posjeduje i┬á ┬átu─Ĺu┬á nekretninu, pa se u tom dijelu ne mo┼że smatrati savjesnim posjednikom niti takav┬áposjed mo┼że biti temelj za stjecanje prava vlasni┼ítva.
      ┼Żupanijski sud u Bjelovaru, G┼ż-2458/2013-2, od 30. I. 2014. godine
      *****************
      Pravo vlasni┼ítva nekretnine ste─Źene na temelju zakona mo┼że se uvijek suprotstaviti uknji┼żenom pravu koje je upisano na temelju rje┼íenja o naslje─Ĺivanju.
      ┼Żupanijski sud u Virovitici G┼ż 566/2008-2 od 26.1.2009.
      *******************
      Sudska praksa se u svom radu dotaknula i pitanja stjecanja prava slu┼żnosti putem dosjelosti te je ┼Żupanijski sud u Rijeci utvrdio da pravo slu┼żnosti dosjelo┼í─çu nije mogu─çe, jednako kao pravo vlasni┼ítva, ste─çi u nekom kra─çem roku, nego samo u ÔÇ×izvanrednomÔÇť roku za dosjedanje od 20 godina. ÔÇ×Pravo vlasni┼ítva i pravo slu┼żnosti iako su oboje stvarna prava, razli─Źita su prava i ono ┼íto je propisano te je va┼żilo za pravo vlasni┼ítva nije istodobno va┼żilo i za pravo slu┼żnosti, a tako je i danas..ÔÇŁ (G┼ż-3603/10, od 9. rujna 2010.).
       
       
       
       
       
    • objavio: Matrix objavljeno u Matrix
         0
      Predmet naslje─Ĺivanja su stvari i prava koja pripadaju ostavitelju u ─Źasu smrti, pa┬átako i nekretnine koje nisu upisane u zemlji┼ínim knjigama, koje se u tom slu─Źaju naslje─Ĺuju kao┬áizvanknji┼żno vlasni┼ítvo.
      Kratki tekst odluke:
      ÔÇťPod ostavinskom imovnom podrazumijeva se sva imovina koja mo┼że biti predmet naslje─Ĺivanja koju┬áje ostavitelj kao svoje vlasni┼ítvo posjedovao. Dakle, i nepokretna imovina za koju nasljednici tvrde┬áda je vlasni┼ítvo ostavitelja pri ─Źemu nije od zna─Źaja, ┼íto su eventualno odre─Ĺene nekretnine upisane u┬ázemlji┼ínoj knjizi na imenu druge osobe, kao ┼íto je to slu─Źaj u ovom predmetu. Naime, u tom slu─Źaju se┬ánepokretna imovina naslje─Ĺuje kao vanknji┼żno vlasni┼ítvo.ÔÇŁ
      ┼Żupanijski sud u Bjelovaru, G┼ż-2473/00-2, od 21. XII. 2000.
      *******************
      Dospjele svote naknade za tu─Ĺu pomo─ç i njegu mogu se naslijediti, bez obzira ┼íto visina┬áte naknade nije utvr─Ĺena pismenim sporazumom ili pravomo─çnom sudskom odlukom, jer se┬áodredbe st. 2. ─Źl. 197. Zakona o obveznim odnosima odnose samo na singularnu sukcesiju, a ne i na┬ánaslje─Ĺivanje,kao ┼íto je to kod nematerijalne ┼ítete (─Źl. 204. Zakona o obveznim odnosima).
      Kratki tekst odluke:
      Naknada za tu─Ĺu pomo─ç i njegu ─Źiju isplatu zahtijeva tu┼żitelj nov─Źana je tra┼żbina dospjela do ─Źasa┬ánjegove smrti, radi ─Źega je to imovinsko pravo prema odredbi iz ─Źl. 2. Zakona o naslje─Ĺivanju koje se┬ámo┼że naslje─Ĺivati i neosnovana je ┼żalbena tvrdnja tu┼żenika da je ova neprenosiva tra┼żbina ujedno i┬ánenasljediva tra┼żbina.ÔÇŁ
      ┼Żupanijski sud u Bjelovaru, G┼ż-2333/00-2, od 14. XII. 2000.
      *************
      Ako je nekretnina u rje┼íenju o naslje─Ĺivanju utvr─Ĺena kao izvanknji┼żno┬á vlasni┼ítvo┬á ostavitelja a prednica ostavitelja tako─Ĺer nije bila upisana u zemlji┼ínoj knjizi kao vlasnica,┬áonda se nasljednik mo┼że upisati u zemlji┼ínu knjigu kao vlasnik samo ako pokrene pojedina─Źni┬áispravni postupak ili postupak pred parni─Źnim sudom, ali ne i na temelju pravomo─çnog rje┼íenja o┬á naslje─Ĺivanju.
      Kratki tekst odluke:
      ÔÇťNo u pogledu nekretnina koje su u rje┼íenju o naslje─Ĺivanju utvr─Ĺene kao izvanknji┼żno vlasni┼ítvo┬átreba upozoriti ┼żalitelja da niti njegova prednica nije bila upisana u zemlji┼ínoj knjizi kao vlasnica, a┬á┼íto zna─Źi da se na tim nekretninama, a na temelju predmetnog rje┼íenja o naslje─Ĺivanju, ne mo┼że upisati┬ániti on kao nasljednik, jer nije udovoljeno materijalnoj pretpostavci knji┼żnog prednika iz ─Źl. 40. Zakona┬áo zemlji┼ínim knjigama. To ne zna─Źi da nasljednik nije tako─Ĺer izvanknji┼żni vlasnik tih nekretnina,┬ábudu─çi da je on vlasni┼ítvo tih nekretnina stekao naslje─Ĺivanjem, kao jednim od zakonom dopu┼ítenih┬ána─Źina stjecanja prava vlasni┼ítva na nekretninama u smislu odredbe ─Źl. 114. Zakona o vlasni┼ítvu i┬ádrugim stvarnim pravima (ÔÇťNarodne novineÔÇŁ, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i┬á141/06). Me─Ĺutim, nasljednik se ne mo┼że upisati u zemlji┼ínoj knjizi kao vlasnik na temelju rje┼íenja o┬ánaslje─Ĺivanju, ve─ç isti mo┼że pokrenuti pojedina─Źni ispravni postupak ili postupak pred parni─Źnim sudom,┬áradi sre─Ĺivanja vlasni┼ítva ili utvr─Ĺivanja prava vlasni┼ítva na predmetnim nekretninama.ÔÇŁ
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż-511/09-2, od 29. IV. 2009.
      **************
      U situaciji kad je stanar podnio zahtjev za otkup stana, ali je umro prije sklapanja ugovora o prodaji stana, pravo na otkup stana ne prelazi na nasljednike.
      Kratki tekst odluke:
      ÔÇťSu┼ítina revizijskih razloga svodi se na tvrdnju da tu┼żitelj kao univerzalni nasljednik pok. A.D., koji je┬ánesporno bio nositelj stanarskog prava na spornom stanu, ima pravo naslijediti tu imovinu i time pravo┬ána sklapanje ugovora o prodaji stana. U postupku je utvr─Ĺeno i me─Ĺu strankama nije sporno da je sada┬ápok. bio nositelj stanarskog prava na spornom stanu (stric tu┼żitelja) koji je za ┼żivota tu┼żeniku podnio┬á ┬ázahtjev za otkup stana kao i zahtjev za sklapanje ugovora o kupnji stana, koji nesporno nije sklopljen┬áuslijed smrti nositelja stanarskog prava. Je li nositelj stanarskog prava ve─ç podno┼íenjem zahtjeva za┬áotkup stana stekao imovinsko pravo, odnosno imovinu koja se mo┼że naslijediti, ili to nije slu─Źaj, za┬ávaljanu prosudbu koja se to imovina ili koje se to pravo, koje pripada pojedincu naslje─Ĺuje, mjerodavno┬áje vrijeme otvaranja nasljedstva kada postoje─ça imovina prelazi na ostaviteljeve nasljednike (─Źl. 2., 128. i┬á135. Zakona o naslje─Ĺivanju). Prema stajali┼ítu ovog suda, pravo na otkup stana pripada stanaru temeljem┬áodredaba Zakona o prodaji stanova, osobno je pravo stanara koje ne prelazi na nasljednike, a vezano┬áje uz stanarsko pravo koje se tako─Ĺer ne naslje─Ĺuje. Zato nasljednik stanara koji je pokrenuo postupak┬áotkupa stana, suprotno revizijskim navodima, ne mo┼że taj postupak ni nastaviti. Nasljednik bi mogao┬ánaslijediti jedino imovinu stanara koja je u ─Źasu njegove smrti ve─ç postojala, a samim podno┼íenjem┬ázahtjeva za otkup stana biv┼íi stanar, sada pok. A.D., nije stekao potra┼żivanje, odnosno imovinu, koja┬ábi ─Źinila njegovu postoje─çu imovinu u ─Źasu smrti i koja bi prelazila na njegove nasljednike. To zna─Źi da┬ábi tu┼żitelj kao nasljednik iza pok. A.D. svoja nasljedni─Źka odnosno vlasni─Źka prava u odnosu na sporni┬ástan mogao ostvariti u slu─Źaju da je on, tj. A.D. zaklju─Źio ugovor o prodaji stana ili da je donesena┬á pravomo─çna presuda koja zamjenjuje taj ugovor, a ┼íto ovdje o─Źito nije slu─Źaj. Stoga su ni┼żestupanjski┬ásudovi uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava osnovano zahtjev tu┼żbe odbili.ÔÇŁ
      Vrhovni sud Republike Hrvatske,
      Rev 3191/93, od 22. I. 1998.;
      Rev 2270/93, od 9. X. 1997.
      *****************
      Pozivanjem na sporazum izme─Ĺu oporu─Źnog┬á i zakonskog nasljednika o eventualnom┬ána─Źinu kori┼ítenja ostavinske imovine nije pozivanje na nasljedno pravo, pa se o njemu ne raspravlja┬áu ostavinskom postupku niti ima utjecaja na tijek istog.
      Kratki tekst odluke:
      ÔÇťKako se zakonski nasljednik poziva na neki navodni sporazum o pravu stanovanja i zabrani otu─Ĺenja┬áglede stana koji je bio predmetom naslje─Ĺivanja i raspravljanja u ovom ostavinskom postupku, te u┬ásituaciji da oporu─Źni nasljednik negira u svojem odgovoru postojanje takvog sporazuma, a kako ta┬á eventualna prava za zakonskog nasljednika ne bi proizlazila iz raspolo┼żbe ostavitelja iza kojega se vodi┬áovaj ostavinski postupak, to se u ovom ostavinskom postupku o takvim eventualnim pravima zakonskog┬ánasljednika ne mo┼że raspravljati ve─ç bi ona mogla biti predmetom raspravljanja u parnici. Naime, u┬ápostupku za ostavinsku raspravu, a primjenom odredbe iz ─Źl. 172. ZN-a, sud utvr─Ĺuje tko su nasljednici┬á umrlog, koja imovina sa─Źinjava njegovu ostavinu i koja prava iz ostavine pripadaju nasljednicima,┬ázapisovnicima i drugim osobama, pa kako se ┼żalitelj i ne poziva na netko svoje nasljedno pravo, to se┬ánjegova ┼żalba u svemu ukazuje neosnovanom.ÔÇŁ
      ┼Żupanijski sud u Rijeci, G┼ż-397/98, od 18. III. 1998.
      ****************
      Za ocjenu predstavlja li neka nekretnina ostavinu nije odlu─Źno je li ta nekretnina┬áu zemlji┼ínoj knjizi upisana na ime ostavitelja┬á kao vlasnika, ve─ç je odlu─Źno da je ta nekretnina┬ápredstavljala njegovu imovinu u ─Źasu smrti.
      Kratki tekst odluke:
      ÔÇťDonose─çi pobijano rje┼íenje, prvostupanjski sud smatra da ostavitelj nije suvlasnik nekretnina upisanih┬áu zk. ul. broj 1187 k.o. P. i zk. ul. broj 582 P. u 1/2 dijela, jer je prezime ostavitelja N., a na ovim┬ánekretninama kao suvlasnik istih u zemlji┼ínim knjigama upisan je N.┬áTakav zaklju─Źak suda prvog stupnja, me─Ĺutim, ne mo┼że se prihvatiti, jer su i nekretnine u izvanknji┼żnom┬ávlasni┼ítvu ostavinska imovina kada me─Ĺu nasljednicima nema spora o tome da je i ta imovina ostavinska┬áimovina pokojnog.ÔÇŁ
      ┼Żupanijski sud u Bjelovaru, G┼ż-1133/08-2, od 21. VII. 2008.
      ******************
      ─îinjenica da je netko u zemlji┼ínoj knjizi upisan kao suvlasnik odre─Ĺenih nekretnina predstavlja samo predmnjevu o suvlasni┼ítvu┬á te osobe, koja svakako otpada ako drugi, ─Źije stjecanje nije upisano u zemlji┼ínu knjigu doka┼że da ima valjanu osnovu i istinit na─Źin stjecanje te nekretnine. Ni okolnost da je rje┼íenjem o naslje─Ĺivanju iza osobe koja je upisana kao (su)vlasnik nekretnine u zemlji┼ínoj knjizi ta imovina raspore─Ĺena kao njena ostavinska imovina na nasljednike, iako nije predstavljala ostavinu ostavitelja, ne dovodi nasljednike u povoljniji polo┼żaj, budu─çi nasljednici svoje pravo izvode iz prava svog prednika, a kojeg prava nema.ÔÇŁ┬á
      (VSRH, Rev-2064/13 od 25. velja─Źe 2014.)
      *******************
      ÔÇťU smislu odredaba ─Źl. 5. ZN ostaviteljevom smr─çu na nasljednika prelaze sva prava koja je imao ostavitelj ÔÇôosim strogo osobnih prava koja se ne mogu naslje─Ĺivati zbog svoje pravne naravi. Potra┼żivanje na temelju
      ste─Źenog bez osnove nema pravnu narav strogo osobnog potra┼żivanja, ve─ç je imovinskopravne naravi. Prema tome, u slu─Źaju da je u vrijeme smrti ostavitelja postojalo osnovano potra┼żivanje ostavitelja na temelju ste─Źenog bez osnove, ono prelazi na nasljednika ÔÇô neovisno je li ostavitelj podnio tu┼żbu radi ostvarenja tog potra┼żivanja.ÔÇŁ┬á
      (VSRH, Rev-2510/10 od 11. sije─Źnja 2012.)
      *****************
      ÔÇťPrema odredbi ─Źl. 5. st. 3. ZN ostavina se sastoji od svega ┼íto je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti. Ostaviteljevom smr─çu prelazi njegova ostavina na nasljednika, ─Źime postaje njegovo nasljedstvo┬á (─Źl.5. st. 2. ZN). U postupku pred ni┼żestupanjskim sudovima utvr─Ĺeno je da je ostavitelj umro 16. 6. 2005., a tu┼żenica da je stan prodala nakon smrti ostavitelja 17. 10. 2005. Dakle, njegova ostavinska imovina eventualno se mogla sastojati i od suvlasni─Źkog dijela stana, ali ne i od nov─Źane svote polu─Źene prodajom tog stana, jer ta nov─Źana svota u trenutku ostaviteljeve smrti nije pripadala ostavitelju i slijedom toga nije mogla prije─çi na nasljednike. Okolnost otu─Ĺenja ostavinske imovine nakon smrti ostavitelja ne mijenja sadr┼żaj ostavinske imovine, ve─ç eventualno opravdava isticanje obveznopravnog
      zahtjeva prema stjecatelju bez osnove.ÔÇŁ
      (VSRH, Rev 1264/10 od 8. sije─Źnja 2013.)
      *****************
      Samo potomak ostavitelja ima pravo tra┼żiti izdvajanje odre─Ĺenog dijela ostavine u svoju korist i to pod pretpostavkom da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti iz ─Źl. 37. Zakona o naslje─Ĺivanju.
      ┼ŻS V┼ż G┼ż 337/2003-2
      ******************
      Kada tu┼żiteljica nije ┼żivjela u zajednici sa ostaviteljem, ista nema pravo tra┼żiti izdvajanje iz ostavine odre─Ĺenog dijela ostavinske imovine za koji smatra da odgovara njezinom doprinosu u pove─çanju ostaviteljeve imovine.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż. 330/08-3 od 20.VIII.2008.
      *****************
      Drugostupanjski je sud pravilno potvrdio presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu kojim je tu┼żiteljica odbijena s dijelom tu┼żbenog zahtjeva kojim tra┼żi da joj se iz ostavine sada pok. oca stranaka izdvoji u vlasni┼ítvo 1/2 ostavinske imovine, tako da je odbijena s tu┼żbenim zahtjevom preko 6/50 dijela vlasni┼ítva k─Ź.br. 1908 k.o. Vukoje i u cijelosti sa zahtjevom za izdvajanje iz ostale imovine, jer je utvr─Ĺeno da je tu┼żiteljica pridonijela samo pove─çanju vrijednosti navedene ─Źestice, udjelom u izvo─Ĺenju raznih radova na ve─ç postoje─çoj ku─çi za stanovanje i gospodarskim zgradama te na okolnom zemlji┼ítu za vrijeme zajednice ┼żivota sa ostaviteljem, pri ─Źemu mu je pomagala u privre─Ĺivanju tako da se vrijednost te ─Źestice pove─çala, a u drugu ostavinsku imovinu (oranice, livade, itd.) nije se ni┼íta ulagalo. Tu┼żiteljica je priznala da u ostavinsku imovinu nisu izvr┼íena znatnija ulaganja, ali smatra da joj unato─Ź tome pripada 1/2 dijela te imovine, jer da bi ta imovina propala da nije bilo njezinoga rada i ulaganja te brige o imovini, ─Źime da je pridonijela o─Źuvanju imovine. Me─Ĺutim, sve i da je to tu┼żiteljica dokazala, a nije, u odredbama ─Źlanka 37. ZN kojima je regulirano pravo na izdvajanje iz ostavine u korist potomaka koji su privre─Ĺivali s ostaviteljem nema upori┼íta stajali┼íte da bi osnova za izdvajanje iz ostavine bila ulagana u ostavinu radi njena o─Źuvanja, ve─ç je osnova samo u prinosu kojim se pove─çala vrijednost ostaviteljeve imovine, ulaganje u novoste─Źeno dobro, ispla─çeni dug ostavitelja i pobolj┼íanje koje pove─çava vrijednost imovine.
      VSRH Rev 455/1992
      ********************
       
    • objavio: Matrix objavljeno u Matrix
         0
      Ako je osnovna pobuda za sklapanje ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju bilo rje┼íavanje imovinskopravnih odnosa tada se radi o nedopu┼ítenoj pobudi za koju su obje ugovorne strane znale i zbog ─Źega je ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju ni┼ítav.

      Sa┼żetak:
      U smislu odredbe ─Źl. 53. st. 1. ZOO pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utje─Źu na njegovu pravu valjanost, me─Ĺutim u smisla odredbe ─Źl. 53. st. 2. ZOO ako je nedopu┼ítena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor ─çe biti bez u─Źinka. Ovaj sud u cijelosti prihva─ça pravno┬á shva─çanje da u ovom konkretnom slu─Źaju su ispunjene pretpostavke iz ─Źl. 53. st. 2. ZOO, jer u ovom konkretnom slu─Źaju je osnovna pobuda sklopljenog ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju bilo rje┼íavanje imovinskopravnih odnosa, a ne uzdr┼żavanje pokojnog J. O., slijedom ─Źega se radi o nedopu┼ítenoj pobudi za koju su obje ugovorne strane znale i zbog ─Źega je ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju sklopljen izme─Ĺu tu┼żene i pokojnog J. O. ni┼ítav sukladno odredbi ─Źl. 103.st. 1. ZOO.
      Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-x 121/11 od 5. rujna 2012. godine
      *******************
      Ako je ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju sklopljen u svrhu izigravanja prava na naslje─Ĺivanje ostalih zakonskih sunasljednika, a ne radi davanja uzdr┼żavanja i ako je u tu svrhu i izvr┼íavan, takav bi ugovor trebalo proglasiti ni┼ítavim.┬á
      Ustavni sud Republike Hrvatske, br. U-III-800/1999 od 13. o┼żujka 2001. (20-1, B. B., 27. 4. 2009.)
      *******************
      Budu─çi da su u konkretnom slu─Źaju davatelj (pokojni B. P.) i primatelji uzdr┼żavanja (I. i II.-tu┼żenici) upravo to dogovorili (da imovina davatelja prelazi u vlasni┼ítvo III. i IV.-tu┼żenih koji nisu ni primatelji, a ni davatelji uzdr┼żavanja-dakle nisu stranke iz ugovora), takav ugovor nema pravni u─Źinak te je ni┼ítav.
      ┼Żupanijski sudu u Zagrebu (G┼ż -6370/08-2, od 10. svibnja 2011.)
      ********************
      Sud na ni┼ítavost pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti, ali nije ovla┼íten po slu┼żbenoj du┼żnosti donijeti presudu bez tu┼żbe, odnosno tu┼żbenog zahtjeva na utvr─Ĺenje ni┼ítavosti, jer u parni─Źnom postupku sud odlu─Źuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
      Vrhovni sud RH br. Rev- 126/08, 
      ****************
      Ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju kada su ga stranke stvarno zaklju─Źile (dakle, ne┬áradi se o simuliranom pravnom poslu) mo┼że predstavljati djelomi─Źno naplatni i djelomi─Źno darovni┬áugovor ako postoji suvi┼íe velik nerazmjer izme─Ĺu ─Źinidbe otu─Ĺivaoca imovine i protu─Źinidbe davaoca┬á uzdr┼żavanja pa se radi o mje┼íovitom karakteru ugovora, a ┼íto tu┼żitelj┬á upravo u tu┼żbi i tvrdi. Sud je┬ádu┼żan u parnici utvrditi te okolnosti, jer bi u protivnom postojala mogu─çnost da se u obliku takvog ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju izigraju nu┼żni nasljednici, li┼íavaju─çi ih njihova nu┼żnog dijela. Suprotno stajali┼ítu ni┼żestupanjskih sudova, za podizanje tu┼żbe za vra─çanje dara u konkretnom slu─Źaju nije nu┼żna┬ápretpostavka da se tra┼żi poni┼ítenje ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju, makar i djelomi─Źno jer tu┼żitelj┬á priznaje valjanost zaklju─Źenog ugovora, a njegov zahtjev se temelji na tvrdnji da se radi o mje┼íovitom┬á ugovoru, kao ┼íto je ve─ç ranije istaknuto.
      Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 252/94, od 29. V. 1997.
      ******************
      Kada je rje┼íenje Centra za socijalnu skrb kojim je staratelju za poseban slu─Źaj odobreno sklapanje┬áugovora o do┼żivotnom┬á uzdr┼żavanju naknadno poni┼íteno, tada je i zaklju─Źeni ugovor o do┼żivotnom┬á uzdr┼żavanju ni┼ítav.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż-1428/08-2, od 8. XII. 2008.
      *******************
      Skrbnik ne mo┼że sklopiti ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju sa ┼íti─çenikom.
      Kratki tekst odluke:
      ÔÇťPodnositelj u ustavnoj tu┼żbi iznosi svoju prosudbu da nema ni pravnih ni fakti─Źnih zapreka za sklapanje┬á ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju, jer on ve─ç preko deset godina kao skrbnik svoje supruge njoj daje,┬áa ona prima uzdr┼żavanje.
      Ustavna tu┼żba nije osnovana.
      U obrazlo┼żenju osporene presude Upravni sud Republike Hrvatske je naveo da je podnositeljeva supruga potpuno li┼íena poslovne sposobnosti, a za skrbnika joj je postavljen podnositelj, pa s obzirom da┬áprema odredbi ─Źl. 175. st. 1. to─Ź. 5. Obiteljskog zakona (ÔÇťNarodne novineÔÇŁ, br. 116/03 i 17/04) skrbnik┬áne mo┼że biti osoba s kojom je ┼íti─çenik sklopio ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju, pravilno upravna┬á tijela nisu odobrila sklapanje takvog ugovora.Pravna stajali┼íta navedena u osporenoj presudi Upravnog suda zasnivaju se na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tuma─Źenju tog prava.ÔÇŁ
      Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-1342/06, od 27. IX. 2007.
      ******************
      Nemoralan je ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju ako je davatelj uzdr┼żavanja u vrijeme sklapanja ugovora znao i mogao znati da je primatelj uzdr┼żavanja tako te┼íko bolestan da mu pouzdano predstoji skora┬á smrt.
      Kratki tekst odluke:
      ÔÇťNaime, trebalo bi biti jasno da je protivno moralu dru┼ítva te na─Źelu savjesnosti i po┼ítenja kada davatelj┬á uzdr┼żavanja sklapa ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju znaju─çi da je primatelj uzdr┼żavanja tako te┼íko┬ábolestan da je krajnja, o─Źekivana i poznata posljedica njegova zdravstvenog stanja smrt kao izvjesna┬á─Źinjenica koja ─çe po redovitom tijeku stvari nastupiti kroz relativno kratko vrijeme. Me─Ĺutim, ako je u┬ávrijeme sklapanja ugovora bilo neizvjesno koliko ─çe dugo primatelj uzdr┼żavanja ┼żivjeti, dakle ako nije┬ábilo pouzdano jasno i o─Źito da predstoji skora smrt primatelja uzdr┼żavanja, onda se ne bi moglo osnovano utvrditi da prilikom sklapanja ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju nedostaje element aleatornosti. Prema tome, za pravilnu odluku o tu┼żbenom zahtjevu u ovom slu─Źaju nije dovoljno samo saznanje┬ádavateljice uzdr┼żavanja o te┼íkoj bolesti primatelja uzdr┼żavanja , ve─ç je za utvr─Ĺenje o nemoralnosti i┬ázapravo ni┼ítavosti ugovora iz tog razloga potrebno utvrditi egzistenciju svih prije istaknutih okolnosti,┬á┼íto je u dokaznom postupku koji je proveo sud prvog stupnja o─Źigledno propu┼íteno. Dakle, u dokaznom┬áje postupku bilo potrebno ispitati i raspraviti te podrobno utvrditi je li davateljica uzdr┼żavanja u vrijeme┬á sklapanja prijepornog ugovora, dana 18. svibnja 2004. godine, doista znala za te┼íku i neizlje─Źivu bolest┬á tu┼żiteljeva oca te skoru smrtnu posljedicu takvog zdravstvenog stanja, kao i je li davateljica uzdr┼żavanja,┬ás obzirom na osobna saznanja o bolesti od koje je bolovao primatelj uzdr┼żavanja kao i manifestacije te┬ábolesti koje je tu┼żenica objektivno mogla uo─Źiti, uva┼żavaju─çi i sve druge okolnosti, u pravno relevantno┬á vrijeme, mogla znati da je primatelj uzdr┼żavanja te┼íko bolestan te da mu pouzdano predstoji skora smrt.
      ┼Żupanijski sud u Rijeci, G┼ż-87/06, od 10. IX. 2008.
      ********************
      Ni┼ítavost ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju se ocjenjuje kroz ─Źinjenicu da je┬áugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju dvostrani naplatni pravni posao s elementima aleatornosti pa stoga glede pitanja ni┼ítavosti isti podlije┼że pravilima obveznog prava. Ni┼ítavost ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju mo┼że se isticati iz vi┼íe razloga.
      VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, broj: Rev 2043/2012-2 od 20. srpnja 2016. godine
      ******************
      Ukoliko zakonski nasljednik uspije pobiti ugovor o┬ádo┼żivotnom uzdr┼żavanju, tada isti stje─Źe pravo na naslje─Ĺivanje┬átemeljem zakona, budu─çi da pravo na nu┼żni dio postoji samo u┬áslu─Źaju oporu─Źnog naslje─Ĺivanja.┬á
      Iz obrazlo┼żenja
      ÔÇ×┼Żalitelj pogre┼íno smatra da ima pravo na ÔÇ×nu┼żni dioÔÇť (─Źl. 70. ZN-a)┬ájer to pravo postoji samo u slu─Źaju oporu─Źnog, a ne i zakonskog┬ánaslje─Ĺivanja. U konkretnom slu─Źaju pok. ostavitelj nije svojom imovinom raspolagao za slu─Źaj smrti - oporukom, nego pravnim poslom me─Ĺu ┼żivima┬á- ugovorom o do┼żivotnom uzdr┼żavanju sa ina─Źe zakonskom nasljednicom N.M. sestrom ┼żalitelja. Stoga za slu─Źaj uspjeha ┼żalitelja u parni─Źnom┬ápostupku pobijanja spornog ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju ┼żalitelj┬ástje─Źe pravo na naslje─Ĺivanje pokojnog ostavitelja na temelju zakona (─Źl. 8.┬ást. 1. ZN-a).ÔÇ×┬á
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, 14 G┼ż.390/12-2 od 13. o┼żujka 2012.
      ****************
      Ukoliko je na strani primatelja uzdr┼żavanja kao inicijatora zaklju─Źenja ugovora o do┼żivotnom┬áuzdr┼żavanju postojala nedopu┼ítena pobuda za koju su davateljice uzdr┼żavanja znale, tada je┬á
      tako sklopljeni ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju ni┼ítetan.
      Iz obrazlo┼żenja:
      ÔÇ×Po ocjeni ovog suda, motiv za zaklju─Źenje Ugovora, a osobito sklapanja njegovih Aneksa,┬á
      bio je da se tu┼żiteljicu kao zakonsku nasljednicu primatelja uzdr┼żavanja isklju─Źi iz┬ásudjelovanja u ostavinskom postupku i eventualnom naslje─Ĺivanju dijela imovine. Da je tome┬átako mo┼że se zaklju─Źiti iz ─Źinjenice da primatelj uzdr┼żavanja T. T. u trenutku zaklju─Źenja┬áUgovora 1998. godine, kojim su obuhva─çena samo dvije nekretnine, nije trebao nikakvo┬áuzdr┼żavanje, da je bio dobrog zdravlja prema iskazu samih tu┼żenica, da mu je nakon toga┬ádjelomi─Źna pomo─ç bila potrebna prilikom loma kuka i loma ruke, koju su mu pru┼żale tako─Ĺer┬átu┼żenice, te da je Aneksima Ugovora obuhvatio svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu,┬ádozvolio da se tu┼żenice kao davateljice uzdr┼żavanja upi┼íu u zemlji┼ínu knjigu jo┼í za njegova┬á
      ┼żivota, te je na taj na─Źin isklju─Źio tu┼żiteljicu iz nasljedstva. Same tu┼żenice navode da ih je on┬ána taj na─Źin ┼żelio osigurati, ┼íto zna─Źi da je ┼żelio rije┼íiti imovinskopravne odnose izme─Ĺu njih i┬átu┼żiteljice. Tu┼żenice su znale za tu┼żiteljicu, te su bile svjesne da u ostavinskom postupku iza┬áT. T. je ona nasljednica prvog nasljednog reda kao ┼íto su to i one. Zavr┼íno, zaklju─Źak je ovog┬ásuda da je na strani primatelja uzdr┼żavanja kao inicijatora zaklju─Źenja Ugovora postojala┬ánedopu┼ítena pobuda, za koju su tu┼żenice znale zbog ─Źega su Ugovor i Aneksi Ugovora koji┬áslijede pravnu sudbinu glavnog ugovora, ni┼ítetni. Tako je rije┼íeno i u odluci Vrhovnog suda┬áRepublike Hrvatske broj Rev x-121/11 u gotovo identi─Źnom ─Źinjeni─Źnom sklopu. Zbog toga je┬áovaj sud preina─Źio pobijanu odluku u to─Źki I. izreke presude na na─Źin da je usvojio tu┼żbeni┬ázahtjev na utvr─Ĺenje da je Ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju i njegovi Aneksi ni┼ítetan, a kao┬áposljedica ni┼ítetnosti jest i nalog zemlji┼ínoknji┼żnom sudu da uspostavi ranije┬á zemlji┼ínoknji┼żno stanje kakvo je postojalo prije provedbe navedenog Ugovora i njegovih┬áAneksa.ÔÇť
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, Stalna slu┼żba u Koprivnici, G┼ż-1329/17-4 od 14. studenog 2017.
      *********************
      S obzirom na ─Źinjenice da je tu┼żenik pru┼żao potrebnu pomo─ç primateljici uzdr┼żavanja znatno prije┬ásklapanja predmetnog ugovora, kada se osim njega o primateljici┬áuzdr┼żavanja nitko nije brinuo, te da┬áje sporni ugovor izraz prave volje primateljice uzdr┼żavanja, okolnost da je ona umrla┬ákratko vrijeme┬ánakon zaklju─Źenja ugovora, kao i okolnost da bi tu┼żenik inicirao sklapanje ugovora, na koju je tu┼żitelj┬áukazivao u ┼żalbi, a ponavlja je i sada u reviziji, ne daju osnovu za zaklju─Źak da bi ugovor bio protivan┬ámoralu dru┼ítva.
      Vrhovni sud RH, Rev 1344/08-2 od┬á10.┬áo┼żujka 2010
      **********************
      Me─Ĺutim, u konkretnom slu─Źaju nije utvr─Ĺeno postojanje izlo┼żenih pretpostavki za ni┼ítavost ugovora o┬ádo┼żivotnom uzdr┼żavanju┬ájer iako je ugovor trajao kra─çe vrijeme (od 12. listopada 2001. do smrti primateljice┬áuzdr┼żavanja 13. studenog 2001.), u postupku koji je prethodio reviziji utvr─Ĺeno je da je tu┼żenica du┼żi niz godina pomagala primateljici uzdr┼żavanja, da se o njoj brinula, a intenzivno od oboljenja.Unato─Ź tomu ┼íto je u vrijeme sklapanja ugovora davateljica uzdr┼żavanja bila upoznata s te┼íkom bole┼í─çu primateljice uzdr┼żavanja, po utvr─Ĺenju ni┼żestupanjskih sudova ona nije znala za skori smrtni ishod, a ┼íto tako─Ĺer┬ánije znala niti prihva─çala primateljica uzdr┼żavanja s obzirom da nakon saznanja da boluje od te┼íke bolesti┬á(karcinoma) nije klonula ve─ç se s bole┼í─çu suo─Źila te je pokazivala volju za ┼żivotom.
      Zbog svega toga, kao i daljnje ─Źinjenice da ugovorom o do┼żivotnom uzdr┼żavanju nije obuhva─çena sva imovina┬áprimateljice uzdr┼żavanja, sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su zaklju─Źili da predmetni ugovor nije sklopljen iskori┼ítavanjem tu─Ĺe nevolje te da nije protivan na─Źelu po┼ítenja i savjesnosti, odnosno moralu dru┼ítva.
      Vrhovni sud RH, Rev 619/09-2┬áod 11. o┼żujka 2010
      *******************
      Prilikom ovjere ili sastavljanja ugovora, ovla┼ítena osoba du┼żna je ugovarateljima pro─Źitati ugovor te ih uputiti na posljedice. Ukoliko slu┼żbena osoba propusti to u─Źiniti, ugovor nije valjan.
      Ustavni sud RH br. III-853/1998. 
      ********************
    • objavio: Matrix objavljeno u Matrix
         0
      Ugovorna strana u ugovoru o do┼żivotnom uzdr┼żavanju je osoba koja se obvezuje da uzdr┼żava do┼żivotno drugu┬áugovornu stranu ili tre─çu osobu kao primaoca uzdr┼żavanja kojemu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njezin┬ádio, pa ako takvu obvezu uzdr┼żavanja nije preuzela osoba navedena u ugovoru kao davatelj uzdr┼żavanja i ne┬áradi se o ugovoru o do┼żivotnom uzdr┼żavanju.
      Kratki tekst odluke:
      ÔÇťIspunjenje ugovornih obveza nije preuzela stranka koja je u ugovoru navedena kao davatelj uzdr┼żavanja┬á(maloljetni G.Z.), nego je u to─Źki 2 ispunjenje ugovornih obveza preuzela N.Z. kao tre─ça osoba koja nije ugovorna stranka, uslijed ─Źega je ugovor prividan i nema u─Źinaka (─Źl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima) jer┬áobvezu ne preuzima ugovorna stranka. Preuzimanje ispunjenja mogu─çe je ugovoriti prema odredbi iz ─Źl. 453┬áZakona o obveznim odnosima, ali je to ugovor izme─Ĺu du┼żnika i tre─çega kao njihov zasebni pravni posao,┬áa ne kao sastavni dio ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju, pri ─Źemu zaklju─Źenje takvog ugovora za mlljt. G.┬ánije mogla sklopiti njegova zakonska zastupnica majka, jer je to u koliziji iz ─Źl. 216. st. 1. Zakona o braku i┬áporodi─Źnim odnosima. Ni┼ítavnost prividnog ugovora (─Źl. 66. st. 1. ZOO) zapreka je za obavljanje ovjere ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju od strane suda, a upozoriti na nedostatke mo┼że se samo ako ugovor ima takove┬á nedostatke koji ga ─Źine pobojnim. Uslijed izlo┼żenog ugovor koji je podnijet na ovjeru sudu prvog stupnja nije┬ápobojan nego je kao prividan ni┼ítav ugovor i primjenom odredbe iz ─Źl. 380. t. 2 ZPP-a trebalo je rije┼íiti kao u┬áizreci ovog rje┼íenja.ÔÇŁ
      ┼Żupanijski sud u Bjelovaru G┼ż-1951/97 od 22. I. 1998.
      ********************
      Smatra se da je oporu─Źitelj koji je zaklju─Źio ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju nekoliko dana nakon sastava┬áoporuke, opozvao namjenu stvari koju je nekome namijenio oporukom.
      Kratki tekst odluke:
      ÔÇťOvdje valja posebno napomenuti da je oporuka pok. H. P. i V. sastavljena dana 4. o┼żujka 2001., a da je┬áugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju tu┼żiteljica s H. P. i V. sklopila dana 14. o┼żujka 2001., dakle nakon sastava┬ásame oporuke. I u oporuci je navedeno da predmetne nekretnine pripadaju tu┼żeniku, pod uvjetom da upravo┬átu┼żiteljica uzdr┼żava primatelje uzdr┼żavanja. Tu┼żiteljica je prema tome, trebala uzdr┼żavati H. P. i V., a tu┼żenik┬ábi na temelju oporuke, stekao izvanknji┼żno pravo vlasni┼ítva na nekretninama. I ta kontradikcija u oporuci┬ágovori u prilog zaklju─Źku suda da je u konkretnom slu─Źaju namjera primatelja uzdr┼żavanja bila da nekretnine koje su predmet ovog postupka, stekne osoba koja ih uzdr┼żava. Osim toga valja navesti da i ─Źinjenica da je┬áugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju sklopljen 10 dana nakon sastava same oporuke, govori u prilog zaklju─Źku┬áda su primatelji uzdr┼żavanja raspolagali stvarima koje su bile predmet oporuke, pa u smislu ─Źl. 107. Zakona o┬ánaslje─Ĺivanju, svako kasnije raspolaganje od strane oporu─Źitelja odre─Ĺenom stvari koju je bio nekome namijenio, ima za posljedicu opoziv namjene te stvari.ÔÇŁ
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż-1360/06-2, od 27. XI. 2006.
      ******************
      Osoba koja u ostavinskom postupku ustvrdi, da je s ostaviteljem zaklju─Źila ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju,┬ákoji u biti predstavlja oporuku, smatra se strankom u ostavinskom postupku.
      Kratki tekst odluke:
      ÔÇť┼Żalitelj I.G. je u ostavinskom postupku na raspravi izjavio da je u spis prilo┼żio ugovor o do┼żivotnom┬áuzdr┼żavanju koji je vanbra─Źni suprug ostaviteljice s njom sklopio 16. 3. 2000. godine, te da s obzirom da ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju nije ovjeren od strane suda, ovaj ugovor se ima smatrati kao oporuka.
      Nakon ovakove izjave u kojoj I.G. tvrdi da je oporu─Źni nasljednik i da postoji oporuka, on stupa u polo┼żaj┬ástranke u smislu odredbe ─Źl. 185. Zakona o naslje─Ĺivanju, pa nije bilo mjesta odbacivanju njegove ┼żalbe kao┬ánedopu┼ítene, a koju je ulo┼żio protiv rje┼íenja o naslje─Ĺivanju O-83/00-6 od 25. lipnja 2000. godine.ÔÇŁ
      ┼Żupanijski sud u Bjelovaru, G┼ż-175/01-2, od 8. II. 2001.
      *******************
      Ako predmet prijenosa vlasni┼ítva na temelju ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju nakon smrti primatelja┬áuzdr┼żavanja imaju biti sve nekretnine u vlasni┼ítvu istoga, onda davatelj uzdr┼żavanja stje─Źe pravo vlasni┼ítva i┬ána nekretninama koje je primatelj uzdr┼żavanja stekao nakon zaklju─Źenja ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju a┬ákoje su u trenutku njegove smrti bile u njegovu vlasni┼ítvu.
      Kratki tekst odluke
      ÔÇťPravilno predlagateljica u ┼żalbi navodi da Zakon o obveznim odnosima (dalje: ZOO) u ─Źl. 579. izri─Źito propisuje da stranke mogu ugovoriti da predmet ugovora o do┼żivotnom (ili dosmrtnom) uzdr┼żavanju mo┼że biti sva┬áili dio imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgo─Ĺeno do smrti primatelja uzdr┼żavanja. U sudskoj praksi┬ázauzeto je stajali┼íte da predmet ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju mo┼że biti i budu─ça imovina, dakle imovina┬ákoju primatelj uzdr┼żavanja nema u ─Źasu zaklju─Źenja ugovora, nego koju ─çe ste─çi do ─Źasa kada dolazi do prijenosa prava vlasni┼ítva u korist davatelja uzdr┼żavanja, dakle u ─Źasu smrti primatelja uzdr┼żavanja (┼Żupanijski sud u┬áRijeci G┼ż-786/01 od 18. rujna 2002., Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev. 2082/99 od 21. kolovoza 2002.).┬áMogu─çnost da predmet ugovora bude budu─ça stvar proizlazi i iz odredbe ─Źl. 380. st. 3. ZOO-a prema kojoj se┬ákupoprodaja mo┼że odnositi na budu─çu stvar.Budu─çi da je iz sklopljenog Ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju┬ázaklju─Źenog izme─Ĺu predlagateljice i sada pok. G. S. jasno vidljivo da je predmet tog Ugovora cjelokupna┬áimovina koju ─çe primatelj uzdr┼żavanja imati u svom vlasni┼ítvu u ─Źasu svoje smrti, te kako je nesporno da je┬áprimatelj uzdr┼żavanja suvlasni┼ítvo na nekretninama upisanima u zk. ul. __ k.o. D. stekao za svog ┼żivota u┬ásvibnju 2009.,to je valjalo usvojiti ┼żalbu predlagateljice i preina─Źiti pobijano rje┼íenje, te dopustiti predlo┼żeni┬áupis u korist predlagateljice, a na temelju predmetnog Ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju zaklju─Źenog kod┬ájavnog bilje┼żnika R. B. 9. srpnja 2007. godine.ÔÇŁ
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż-1128/09-2, od 9. XI. 2009.
      ****************
      Postojanje pravno valjanog ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju na temelju kojeg je ostavinska imovina prenesena na davatelja uzdr┼żavanja isklju─Źuje raspravljanje o ostavinskoj imovini, bez obzira na to ┼íto ugovor nije┬áproveden u zemlji┼ínim knjigama, budu─çi da je bit ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju da se prijenos prava┬ávlasni┼ítva odga─Ĺa do smrti primatelja uzdr┼żavanja, te da ─Źasom smrti primatelja uzdr┼żavanja pravo vlasni┼ítva┬ána imovini koja je predmet ugovora prelazi na davatelja uzdr┼żavanja, a ┼íto pak zna─Źi da u ─Źasu smrti primatelj┬áuzdr┼żavanja vi┼íe nije vlasnik nekretnina, kojih je bio vlasnik do svoje smrti.
      Kratki tekst odluke
      ÔÇťPrije svega valja navesti da u konkretnom slu─Źaju konkuriraju Ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju, ─Źiju┬ápravnu valjanost jo┼í nitko nije osporio, te zakonsko naslje─Ĺivanje. Ugovorom o do┼żivotnom uzdr┼żavanju bila┬áje ovla┼ítena davateljica uzdr┼żavanja da nakon smrti primateljice uzdr┼żavanja izvr┼íi uknji┼żbu prava vlasni┼ítva┬á na nekretninama, koje su bile predmet ugovora, u zemlji┼ínim knjigama ili knjizi polo┼żenih ugovora, pri┬á─Źemu je prema definiciji ─Źl. 116. Zakona o naslje─Ĺivanju (dalje: ZN), (odnosno ranijoj odredbi ─Źl. 122.┬áZakona o naslje─Ĺivanju) ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju ugovor kojim se jedan ugovornik obvezuje┬á
      uzdr┼żavati do┼żivotno drugog ugovornika, ili neku tre─çu osobu, a u kojem drugi ugovornik izjavljuje da┬ámu prenosi u vlasni┼ítvo u ─Źasu svoje smrti svu svoju imovinu ili jedan njezin dio, pri ─Źemu se u tom┬áslu─Źaju radi o ugovoru o otu─Ĺenju uz naknadu imovine koja pripada imatelju uzdr┼żavanja u vrijeme┬ásklapanja ugovora, ili odre─Ĺenog dijela te imovine ─Źija je predaja davatelju uzdr┼żavanja odgo─Ĺena do┬ásmrti primatelja uzdr┼żavanja. Prema tome, ─Źasom smrti primatelj uzdr┼żavanja prenosi u vlasni┼ítvo davatelju uzdr┼żavanja svu svoju imovinu, odnosno jedan njezin dio, pa slijedom toga, ako bi do┼ílo do┬áprijenosa kompletne imovine,onda pokojni ostavitelj ne bi imao ostavinsku imovinu koju bi trebalo┬áraspraviti i koju bi stekli zakonski nasljednici, pa uop─çe ne bi niti do┼ílo do zakonskog naslje─Ĺivanja,┬áve─ç bi takav ostavinski postupak bio obustavljen, odnosno bilo bi doneseno rje┼íenje da se ostavina ne─çe┬áraspravljati, jer nema ostavinske imovine. S obzirom na sklopljeni ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju,┬áupitno je koja bi to imovina pre┼íla na zakonske nasljednike ─Źasom smrti, a u smislu odredbe ─Źl. 129. st.┬á1.ZN-a, ako postoji valjani Ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju. Ovdje jo┼í valja istaknuti da su navodi┬á nasljednika dijelom i kontradiktorni. Naime, davateljica uzdr┼żavanja nije mogla izvr┼íiti upis svog prava┬áu zemlji┼ínu knjigu ili knjigu polo┼żenih isprava ako nije na to bila ovla┼ítena prije smrti primateljice┬áuzdr┼żavanja, pa ako bi se prihvatilo pravno stajali┼íte nasljednika da je ─Źasom smrti kompletna imovina┬ákoja nije prenesena na davateljicu uzdr┼żavanja pre┼íla na zakonske nasljednike, onda se niti jedan ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju ne bi mogao provesti u zemlji┼ínoj knjizi, jer se prijenos prava vlasni┼ítva┬áne mo┼że tra┼żiti prije smrti primatelja uzdr┼żavanja. Bit pak ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju je u┬átome da se prijenos prava vlasni┼ítva odga─Ĺa do smrti primatelja uzdr┼żavanja, ali ─Źasom smrti primatelja┬á uzdr┼żavanja pravo vlasni┼ítva na imovini koja je predmet ugovora prelazi na davatelja uzdr┼żavanja, a┬á┼íto pak zna─Źi da u ─Źasu smrti primatelj uzdr┼żavanja vi┼íe nije vlasnik nekretnina, kojih je bio vlasnik do┬ásvoje smrti.ÔÇŁ
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż-703/06-2, od 17. VII. 2006.
      *************
      Ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju u kojem je primatelj uzdr┼żavanja izjavio da davatelju uzdr┼żavanja┬áostavlja svu svoju imovinu pa i onu koju ─çe imati u trenutku smrti, pravno je valjan i proizvodi sve┬ánamjeravane u─Źinke.
      Kratki tekst odluke:
      ÔÇťNaime, ┼żaliteljice se tijekom prvostupanjskog postupka i u ┼żalbi sasvim pogre┼íno pozivaju na tipi─Źan┬áoblik ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju iz st. 1. ─Źl. 122. Zakona o naslje─Ĺivanju (ÔÇťNarodne novineÔÇŁ,┬ábr. 52/71 i 47/78, u nastavku teksta: ZN), te na osnovi njegovog zakonskog sadr┼żaja izgra─Ĺuju stav o┬ápravnoj nevaljanosti prijepornog ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju. To je zato jer je takav ugovor┬áo do┼żivotnom uzdr┼żavanju samo jedan od pojavnih oblika ovog ugovora, koji mo┼że imati ┼íiri ili u┼żi┬ásadr┼żaj ┼íto svakako ovisi o sporazumu, odnosno volji ugovornih stranaka.Naime,osim navedenog, tipi─Źnog oblika ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju, na koji se odnosi st. 1. ─Źl. 122. ZN-a, valja istaknuti┬áda su u st. 6. toga ─Źlanka predvi─Ĺene mogu─çnosti da se ugovoru o do┼żivotnom uzdr┼żavanju da i druga─Źiji┬ásadr┼żaj, pa su u tom stavku primjerice opisane razli─Źite varijante ovog ugovora. Valja uo─Źiti da je razlika┬áizme─Ĺu ugovora iz st. 1. i ugovora iz st. 6. odnosnog ─Źlanka u tome ┼íto se u prvom slu─Źaju ugovor odnosi┬ána imovinu koju primatelj uzdr┼żavanja ima u vrijeme zaklju─Źenja ugovora, dok se ugovor iz st. 6. odnosi┬ái na budu─çu imovinu, dakle, na svojevrsno ÔÇťobe─çanje nasljedstvaÔÇŁ poslije smrti primatelja uzdr┼żavanja.┬áKad je tome tako, tada valja zaklju─Źiti da se i prijeporni ugovor, bez obzira ┼íto se ne radi o tipi─Źnom obliku tog ugovora iz st. 1. ─Źl. 122., ima smatrati pravno valjanim ugovorom o do┼żivotnom uzdr┼żavanju.ÔÇŁ
      ┼Żupanijski sud u Rijeci, G┼ż-786/01, od 18. IX. 2002.
      ********************
      Predmet ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju mo┼że biti i budu─ça imovina.
      Kratki tekst odluke:
      ÔÇťSudovi su prihvatili tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja za utvr─Ĺenje ni┼ítavim ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju koji┬áse odnosi na stan u Zagrebu, Laginjina 9, drugi kat lijevo, jer da u vrijeme zaklju─Źenja ugovora o do┼żivotnom┬áuzdr┼żavanju (1. lipnja 1992. godine) primateljica uzdr┼żavanja nije bila vlasnica istog, pa da ga temeljem ─Źl.┬á122. st. 1. Zakona o naslje─Ĺivanju (ÔÇťNarodne novineÔÇŁ, br. 52/71 i 47/78, dalje: ZN) nije mogla ugovorom o┬ádo┼żivotnom uzdr┼żavanju prenijeti na drugog.Osnovano tu┼żenica pobija pravno stajali┼íte sudova. Ovo s razloga ┼íto su sudovi propustili ocijeniti osim odredbe ─Źl. 122. st. 1. i odredbu ─Źl. 122. st. 6.ZN kojom odredbom je predvi─Ĺena mogu─çnost zaklju─Źenja ugovora i s┬ádrugim sadr┼żajem izvan onog predvi─Ĺenog odredbom ─Źl. 122. st. 1. ZN, pa se tako ugovor iz st. 6. ─Źl. 122. ZN┬áodnosi i na budu─çu imovinu.
      Stranke su u ugovoru izri─Źito navele da se prenosi na davateljicu uzdr┼żavanja i stan u Zagrebu, Laginjina br. 9,┬ádakle, imale su u vidu prijenos imovine koja u tom momentu jo┼í nije bila u vlasni┼ítvu primateljice uzdr┼żavanja,┬áali je bilo izvjesno da ─çe postati njezina imovina jer je imala stanarsko pravo i podnijela zahtjev za otkup stana.┬áTaj stan je i postao njezino vlasni┼ítvo jer ga je dana 28. srpnja 1992. godine otkupila.
      Raspolaganje budu─çom imovinom, ina─Źe, i nije ne┼íto ┼íto bi bilo nepoznato u na┼íem pravu. Tako se ─Źl. 458. st.┬á3. Zakona o obveznim odnosima (ÔÇťNarodne novineÔÇŁ, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) propisuje: ÔÇťProdaja┬áse mo┼że odnositi i na budu─çu stvarÔÇŁ.Prema odredbi ─Źl. 122. st. 6. ZN primateljica uzdr┼żavanja mogla je, dakle, prenijeti na davateljicu uzdr┼żavanja┬ái budu─çu imovinu, kako je to u─Źinila svojim ugovorom, pa je trebalo pravilnom primjenom materijalnog prava┬ápreina─Źiti pobijane presude u odnosu na predmetni stan i odbiti zahtjev tu┼żitelja za utvr─Ĺenje ni┼ítavim ugovora┬áu ovom dijelu.ÔÇŁ
      Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2082/99, od 21. VIII. 2002.
      ******************
      Okolnost da je primateljica uzdr┼żavanja ugovorom raspolagala nekretninama koje nisu njezino vlasni┼ítvo ne┬á─Źini taj ugovor ni┼ítavim, ve─ç on za vlasnika ne proizvodi pravni u─Źinak.
      Kratki tekst odluke:
      ÔÇťMe─Ĺutim, za predmet spora nije ni odlu─Źna okolnost, je li pokojna primateljica uzdr┼żavanja bila vlasnica┬ánekretnina, odnosno da li je ugovorom raspolagala tu─Ĺim nekretninama, jer ta okolnost ne ─Źini ugovor o┬ádo┼żivotnom uzdr┼żavanju ni┼ítavim u smislu odredbe ─Źl. 103. Zakona o obveznim odnosima (ÔÇťNarodne novineÔÇŁ,┬ábroj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, dalje ZOO), ve─ç taj ugovor u odnosu na vlasnike ili suvlasnike nekretnina ne proizvodi pravne u─Źinke.ÔÇŁ
      Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1365/96, od 21. II. 2001.
      *****************
      Skrbnik ne mo┼że sklopiti ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju sa ┼íti─çenikom.
      Kratki tekst odluke
      ÔÇťPodnositelj u ustavnoj tu┼żbi iznosi svoju prosudbu da nema ni pravnih ni fakti─Źnih zapreka za sklapanje┬áugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju, jer on ve─ç preko deset godina kao skrbnik svoje supruge njoj daje,┬áa ona prima uzdr┼żavanje.
      Ustavna tu┼żba nije osnovana.
      U obrazlo┼żenju osporene presude Upravni sud Republike Hrvatske je naveo da je podnositeljeva supruga potpuno li┼íena poslovne sposobnosti, a za skrbnika joj je postavljen podnositelj, pa s obzirom da┬á
      prema odredbi ─Źl. 175. st. 1. to─Ź. 5. Obiteljskog zakona (ÔÇťNarodne novineÔÇŁ, br. 116/03 i 17/04) skrbnik┬áne mo┼że biti osoba s kojom je ┼íti─çenik sklopio ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju, pravilno upravna┬átijela nisu odobrila sklapanje takvog ugovora.
      Pravna stajali┼íta navedena u osporenoj presudi Upravnog suda zasnivaju se na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tuma─Źenju tog prava.ÔÇŁ
      Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-1342/06, od 27. IX. 2007.
      ********************
      Ocijenjeno je da je drugi bra─Źni drug pristao na raspolaganje ugovorom o dosmrtnom uzdr┼żavanju kojeg┬áje kao primatelj uzdr┼żavanja sklopio jedan od bra─Źnih drugova (─Źiji je predmet bila zajedni─Źka imovina┬ábra─Źnih drugova), kad je nazo─Źio sklapanju ugovora i znao za njegovo postojanje.
      Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1277/09-2, od 13. IV. 2010.
      *****************
      Ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju valjano mogu zaklju─Źiti i osobe koje su se po samom zakonu du┼żne me─Ĺusobno uzdr┼żavati i pomagati (bra─Źni drugovi).
      Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-2772/87
      ******************
      Davatelji uzdr┼żavanja ne mogu ste─çi nekretnine koje nisu obuhva─çene pisanim ugovorom o do┼żivotnom uzdr┼żavanju, naknadnim usmenim dogovorom s primateljima uzdr┼żavanja.┬á
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż-2305/2011
      *******************
      Ukoliko primatelj uzdr┼żavanja prenosi cijelu svoju imovinu, njegovi nasljednici ne─çe mo─çi ni┼íta naslijediti, odnosno ÔÇťPostojanje pravno valjanog ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju ÔÇŽ isklju─Źuje raspravljanje o ostavinskoj imovini.ÔÇŁ
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż-703/2006
      *******************
      Zabilje┼żba postojanja ugovora slu┼żi kao obavijest svima da je navedena nekretnina predmet ugovora i da je vlasnik nekretnine sklopio ugovor o do┼żivotnom uzdr┼żavanju.
      ┼Żupanijski sud u Bjelovaru, G┼ż-3021/2011
      *********************
    • objavio: Matrix objavljeno u Matrix
         0
      "Davanjem u zakup poljoprivrednog zemlji┼íta u vlasni┼ítvu dr┼żave, sve dok nije
      okon─Źan postupak za povrat te imovine, nije do┼ílo do stjecanja bez osnove na strani dr┼żave."
      (VSRH, Rev-503/2007-2 od 22. svibnja 2007.).-
      *************
      "Nema zakonske osnove za povrat ulaganja u─Źinjenih prilikom adaptacije ku─çe kad su ta ulaganja izvr┼íena dobrovoljno i besplatno, pri ─Źemu se nije o─Źekivala niti zahtijevala naknada."
      (VSRH, Rev -580/2007-2 od 29. kolovoza 2007.).-
      ************
      Glede ulaganje tu─Ĺeg rada i sredstava u odnosu na isti institut navodi se: ÔÇ×(ÔÇŽ) zastara potra┼żivanja za stjecanje bez osnove do kojeg je do┼ílo ulaganjem tu─Ĺeg rada i sredstava u nekretnine tu┼żenika (─Źl. 215. u svezi s ─Źl. 210. ZOO) po─Źinje te─çi od dana kada je neosnovano oboga─çeni stekao mogu─çnost ubirati korist od izvr┼íenih ulaganja (ÔÇŽ), a ne kako to pogre┼íno cijene ni┼żestupanjski sudovi od dana kada su ta ulaganja u─Źinjena.ÔÇč┬á
      VS RH Rev-x 294/14-2 od 15. travnja 2015.
      ***************
      "Kad je uplata u korist odre─Ĺenog ┼żiro-ra─Źuna izvr┼íena zabunom, bez valjane pravne osnove, radi se o stjecanju bez osnove s pravom na povrat onog ┼íto je neosnovano pla─çeno."
      (VSRH, Gzz-165/2005-2 od 24. studenoga 2005.).-
      ***********
      "Stjecatelj koji je naplatio tra┼żbinu u ovr┼ínom┬á postupku, na temelju tada pravomo─çne i ovr┼íne presude koja je ukinuta u revizijskom postupku, u trenutku stjecanja bio je savjestan stjecatelj koji duguje zateznu kamatu od postavljenog zahtjeva za vra─çanje onoga ┼íto je naplatio u ovr┼ínom postupku."
      (VSRH, Rev -737/2002-2 od 21. rujna 2005.).-
      **************
      "Kupac koji je platio razliku cijene temeljem potpisanog ugovora, a smatrao jeda tu razliku ne duguje, mogao bi tra┼żiti povrat samo ako je zadr┼żao pravo da tra┼żi vra─çanje ili ako je platio da bi izbjegao prinudu."
      (VSRH, Rev-3443/1999-2od 21. sije─Źnja 2004.)
      *************
      Vrhovni sud RH u svojoj je odluci Rev-x 474/10 zauzeo stav da se u slu─Źaju vra─çanja onog ┼íto je primljeno na temelju ni┼ítavog ugovora primjenjuju odredbe ZOO-a o stjecanju bez osnove, pa tako i odredba ─Źl. 214. kojom je odre─Ĺeno da u slu─Źaju kada se vra─ça ono ┼íto je ste─Źeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a ina─Źe od dana podno┼íenja zahtjeva.U svakom slu─Źaju, tu┼żitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana podno┼íenja tu┼żbe, jer se taj dan nedvojbeno mo┼że smatrati kao "dan podno┼íenja zahtjeva" u smislu navedene odredbe ZOO-a. Ima li tu┼żitelj pravo na zatezne kamate i za razdoblje prije podno┼íenja tu┼żbe ovisi o tome je li tu┼żenik bio savjestan ili nesavjestan stjecatelj, kao i o tome je li zahtijevao vra─çanje prije podno┼íenja tu┼żbe.┬á
      Vrhovni sud RH Rev-x 474/10
      **************
      Prema stavu Visokog trgova─Źkog suda Republike Hrvatske pod brojem P┼ż-3584/11 nema pravo zahtijevati vra─çanje onaj tko je izvr┼íio isplatu znaju─çi da nije du┼żan platiti. Tako i okolnost da je tu┼żiteljev direktor imao protupravni interes sredstvima tu┼żitelja namiriti obvezu tre─çe osobe nije isplata nedugovanog. U ovom konkretnom predmetu nesporno je da je tu┼żitelj u trenutku uplate nov─Źanih sredstava na tu┼żenikov ra─Źun to─Źno znao (morao znati) ┼íto pla─ça, kome pla─ça i za┼íto to pla─ça, odnosno da je znao (morao znati) kako pla─ça tu─Ĺi dug.
      Nakon uplate 2000. godine tu┼żitelj se tek 2001. godine obratio tu┼żeniku sa zahtjevom za povrat upla─çenih sredstava. Kao razlog takvog zahtjeva navodi kako je tu┼żenik upla─çena sredstva stekao bez osnove jer me─Ĺu dru┼ítvima tu┼żitelja i tu┼żenika nije postojao vjerovni─Źko du┼żni─Źki odnos, pa nije bilo osnove pla─çanja. Za ovaj sud navedene nesporne ─Źinjenice bile su dostatne za ocjenu neosnovanosti tu┼żbenog zahtjeva i njegovo odbijanje.
      Okolnost na koju se tu┼żitelj pozvao o tome kako je do predmetne transakcije do┼ílo iz razloga ┼íto je biv┼íi tu┼żiteljev direktor imao protupravni interes tu┼żiteljevim sredstvima platiti umje┼ía─Źa jer je u tom dru┼ítvu ve─çinski ─Źlan, ne dovodi u pitanje utvr─Ĺene ─Źinjenice.Ako je tome doista tako bilo, odnosno ako je ─Źlan uprave - direktor tu┼żiteljevog dru┼ítva protivno interesu tog dru┼ítva poduzimao odre─Ĺene radnje na ┼ítetu dru┼ítva, onda je tu┼żitelj mogao ustati protiv njega tu┼żbom za naknadu ┼ítete na temelju odredbe ─Źl. 273. ZTD-a.
      Visoki trgova─Źki sud Republike Hrvatske br. P┼ż-3584/11
      ************
      Kad je u revizijskom postupku ukinuta pravomo─çna presuda na temelju koje je, u
      ovr┼ínom postupku prisilno napla─çena tra┼żbina, osnovan je zahtjev za vra─çanje onog ┼íto je napla─çeno u ovr┼ínom postupku, na temelju stjecanja bez osnove, neovisno o tome ┼íto izme─Ĺu stranaka i dalje traje postupak o istoj tra┼żbini.
      VSRH, Rev-737/2002-2 od 21. rujna 2005. godine.
      *********************
      Kad je iznos dosu─Ĺen pravomo─çnom presudom tu┼żenik isplatio tu┼żitelju, a ta je presuda odlukom revizijskog suda naknadno ukinuta uz vra─çanje predmeta na ponovno su─Ĺenje, tu┼żitelj je u obvezi vratiti tu┼żeniku primljeni iznos neovisno o tome kakav ─çe biti rezultat ponovnog su─Ĺenja.
      Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 516/2010-2 od 14.7.2010.
      *************
      ÔÇ×Pravilno ni┼żestupanjski sudovi zaklju─Źuju da u konkretnom slu─Źaju zastara prava zahtijevati vra─çanje ste─Źenog po osnovi koja je kasnije otpala nije mogla po─Źeti te─çi prije no ┼íto je VSRH donio prije navedenu presudu i prije nego ┼íto je ta presuda dostavljena ovdje tu┼żiteljici.ÔÇč
      VS RH Revt-141/16-2 od 1. velja─Źe 2017
      *******************
      "Prema ocjeni ovog revizijskog suda, a pravilnom primjenom materijalnog prava, u ovom predmetu radi se o stjecanju bez osnove, a takvo potra┼żivanje zastarijeva za pet godina (op─çi zastarni rok ÔÇô ─Źl. 371. ZOO), a zastarijevanje u konkretnom slu─Źaju po─Źinje te─çi prvog dana poslije dana kada je tu┼żitelj kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (─Źl. 361. st. 1. ZOO), a to je dan kada je tu┼żitelju dostavljeno rje┼íenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gzz-333/03, Rev-1070/03 od 12. sije─Źnja 2006.ÔÇč┬á
      VS RH Revr-1787/12-2 od 6. velja─Źe 2013
      *************
      Kada vra─ça ono ┼íto je stekao bez osnove, nepo┼íteni stjecatelj du┼żan je platiti zatezne kamate od dana stjecanja.
      Sa┼żetak:
      Prema tome, s obzirom na nesporno utvr─Ĺene ─Źinjenice, sukladno navedenoj odredbi iz ─Źlanka 1111. stavak 1. ZOO-a, tu┼żenik je du┼żan tu┼żitelju isplatiti utu┼żeni
      neosnovano ste─Źeni iznos od 25.465,64 kn sa zateznim kamatama od dana stjecanja (─Źl. 1115. ZOO-a). Tu┼żenik ne spori ─Źinjenicu da se naplatio iako za to nije imao pravne osnove od samog po─Źetka, ┼íto zna─Źi da je bio nepo┼íteni stjecatelj od trenutka stjecanja.
      VTs RH P┼ż-4079/10, od 13. svibnja 2014.
      **************
      Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u me─Ĺuvremenu imala od onoga ┼íto je du┼żna vratiti, odnosno nadoknaditi s tim da je strana koja vra─ça novac du┼żna platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila. S obzirom na to da se radi o zahtjevu za vra─çanje danog po osnovi stjecanja bez osnove (ugovor je raskinut pa je ta osnova prestala) primijenit ─çe se op─çi zastarni rok iz ─Źlanka 225. Zakona o obveznim odnosima. Prema toj odredbi rok je pet godina. Odredbom ─Źlanka 215. Zakona o obveznim odnosima, zastara po─Źinje te─çi prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slu─Źajeve nije ┼íto drugo propisano.
      Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-1467/96 od 6. prosinca 2000
      ***********
      Pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda od 20. studenoga 2006., na temelju
      koje je tu┼żitelj isplatio tu┼żenici utu┼żeni iznos od 142.248,80 kn, a koja je kasnije ukinuta revizijskom odlukom uz vra─çanje predmeta na ponovno su─Ĺenje, u vrijeme pla─çanja predstavljala je valjanu pravnu osnovu tu┼żeni─Źina stjecanja tih nov─Źanih sredstava. Ukidanjem presude ta je osnova otpala, pa je na temelju odredbe ─Źl. 1111. st. 3. ZOO-a tada nastala obveza vra─çanja navedenog iznosa.Ta obveza je bezuvjetna pa tu┼żenica neosnovano smatra da je za dono┼íenje odluke o zahtjevu tu┼żitelja za vra─çanje tih sredstava od zna─Źenja daljnji tijek parnice u kojoj je ukinuta presuda na temelju koje je izvr┼íeno pla─çanje, jer je nakon ukidanja ta presuda bez u─Źinka, a nova presuda kojom bi tu┼żbeni zahtjev bio prihva─çen mo┼że predstavljati novu samostalnu osnovu na temelju koje ─çe tu┼żitelj biti du┼żan namiriti tu┼żenici tra┼żbinu u skladu s tom presudom."
      Vrhovni sud Republike Hrvatske, broj Rev 516/10-2, od 14. srpnja 2010
      *************
      Rije─Ź je o stjecanju bez osnove ako dio imovine jedne osobe na bilo koji na─Źin prije─Ĺe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nije utemeljen na pravnom poslu ili u zakonu.Time nastaje obveznopravni odnos koji djeluje inter partes i u kojem je stjecatelj du┼żnik, a osoba ─Źiji je dio imovine pre┼íao u imovinu stjecatelja jest vjerovnik.
      (Privredni sud Hrvatske, P┼żÔÇô3437/93 od 28. prosinca 1993., Praxis, 2/36)
      ****************
      Osoba koja nije stanar, a koristila je i adaptirala stan, ne mo┼że od stanara tra┼żiti povrat vi┼íe ulo┼żenih sredstava s naslova stjecanja bez osnove budu─çi da stanar nije vlasnik stana.
      (Vrhovni sud Republike Hrvatske,27 RevÔÇô3097/91, od 12. lipnja 1991.)
      **************
      Osnovanost zahtjeva za vra─çanje ispla─çenog po osnovi stjecanja bez osnove ne ovisi o krivnji stjecatelja ve─ç o tome ima li isplata osnove u pravnom poslu ili zakonu.
      (┼Żupanijski sud u Bjelovaru, G┼żÔÇô1297/99, od 2. rujna 1999.)
      ************
      Kada je vjerovnik naplatio zatezne kamate temeljem pravomo─çne odluke suda, on je taj iznos stekao temeljem valjane pravne osnove te du┼żnik ne mo┼że osnovano tra┼żiti u┬ánovoj parnici vra─çanje iznosa zateznih kamata koje su pla─çene preko propisane stope pozivom na institut stjecanja bez osnove.
      (VS HR, RevÔÇô2/2000, od 13. travnja 2000.)
      ***********
      Potra┼żivanje naknade koristi koju je imala osoba upotrebljavaju─çi tu─Ĺu stvar u svoju korist zastarijeva u op─çem zastarnom roku.
      (VS RH, GzzÔÇô6/85, od. 12. rujna 1985.)
      **********
      Ako netko neovla┼íteno uporabi tu─Ĺu stvar u svoju korist, imatelj stvari mo┼że zahtijevati da mu naknadi protuvrijednost materijalne koristi koju je imao od uporabe tu─Ĺe stvari i to do isteka op─çeg zastarnog roka od pet godina.
      (Vps, P┼żÔÇô303/82, od 29. lipnja 1982.)
      **********
      Zastarijevanje potra┼żivanja s naslova stjecanja bez osnove po─Źinje te─çi od trenutka kada se imovina stjecatelja pove─çala, a ne od trenutka kada je vjerovnik saznao za pove─çanje.
      (VS RH, RevÔÇô421/1992, od 25. lipnja 1992.)
      ************
      Banka koja je u zabludi isplatila fizi─Źkoj osobi svotu strane valute koja joj nije
      pripadala, mo┼że tra┼żiti i vra─çanje navedenih svota u istoj valuti.
      (VS RH, RevÔÇô653/90 od 25. srpnja 1990.)
      ***********
      Zahtjev prodavatelja da mu kupac prije isporuke automobila isplati razliku do
      kona─Źne cijene ne mo┼że se smatrati prinudom kad je takva obveza kupca predvi─Ĺena ugovorom. Tu┼żitelj stoga nema pravo na povrat onoga ┼íto je platio.
      (VS RH, RevÔÇô1250/94, od 23. travnja 1997.)
      ***********
      Prijetnja raskidom ugovora ne mora imati zna─Źenje prinude odnosno prijetnje u
      smislu odredbe ─Źl. 60. Zakona o obveznim odnosima i stoga tu┼żitelj s te osnove nema pravo na povrat.
      (VS RH, RevÔÇô2449/94, od 30. travnja 1997.)
      ************
      Savjestan stjecatelj je onaj kojemu je temeljem pravomoćne sudske odluke isplaćena naknada nematerijalne štete, bez obzira na to je li ona isplaćena dobrovoljno ili u ovršnom postupku.
      (┼Żupanijski sud u Gradu Zagrebu, G┼żÔÇô392/96, od 22. listopada 1996.)
      *******************
      Tko plati znaju─çi da nije obvezan platiti, nema pravo zahtijevati vra─çanje novca osim ako je zadr┼żao pravo tra┼żenja novca natrag ili ako je platio da bi izbjegao prisilu.
      (VS RH, RevÔÇô953/82, od 13. sije─Źnja 1983.)
      *************
      Utvr─Ĺeno je da je tu┼żiteljeva imovina smanjena u korist tu┼żenikove pogre┼íkom
      tu┼żitelja kao osiroma┼íene osobe. Ta se pogre┼íka nikako ne mo┼że smatrati ispri─Źivom zabludom, ve─ç o─Źitim nemarom i neuskla─Ĺenosti rada tu┼żiteljevih slu┼żbi.
      (VS RH, II RevÔÇô86/87 od 22. listopada 1987., PSPÔÇô38/74)
      ******************
      Procijenjeno je da nije savjestan pribavitelj osoba koja je nakon proteka roka odre─Ĺenog vremena mogla znati da joj je dva puta pla─çena renta zbog izgubljene
      zarade.Zato takva osoba ne mo┼że osnovano zadr┼żati drugi put pla─çenu svotu za isti dug.
      (VS RH, RevÔÇô214/89, od 4. listopada 1989.)
      **********
      Zajmoprimatelj je obvezan zajmodavcu vratiti iznos koji je primio zajedno s kamatama. Dakle, ako je zajmodavac po akceptnom nalogu naplatio veću svotu, višak koji prelazi ugovoreni iznos zajma zajedno s kamatama stekao je bez osnove i obvezan je taj iznos vratiti zajmoprimatelju.
      (Visoki trgova─Źki sud RH, P┼żÔÇô938/94, od 11. travnja 1995.)
      ************
      Tu┼żenik je od tu┼żitelja primio svotu od 30.000 DEM i to iznos od 23.000 DEM dana 4. o┼żujka 1994., a iznos od 7.000 DEM 25. o┼żujka 1994., sve u svrhu da tu nov─Źanu svotu tu┼żenik preda poduze─çu M., a na ime tro┼íkova realizacije inozemnog kredita.
      Tu┼żenik navedenu svotu nije predao poduze─çu M. ve─ç ju je neovla┼íteno zadr┼żao za sebe.
      Na temelju takvog utvr─Ĺenja, a primjenom odredbi ─Źl. 210. st. 3. i ─Źl. 214. ZOO-a, tu┼żenik┬á je obvezan tu┼żitelju isplatiti navedenu nov─Źanu svotu sa zateznom kamatom koju┬áje Zagreba─Źka banka pla─çala na devizne ┼ítedne uloge valute DEM, a koja te─Źe od dana kada je tu┼żitelj tu┼żeniku predao navedene nov─Źane iznose do isplate, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom te─Źaju na dan isplate.
      (VRHS RH, RevÔÇô1046/02, od 17. o┼żujka 2004.)
      ************
      Osoba koja je u o─Źekivanju sklapanja braka radila za svog zaru─Źnika i time pridonijela pove─çanju njegove imovine ima pravo na naknadu na osnovi neosnovanog oboga─çenja ako nije do┼ílo do sklapanja braka.
      (VS RH, G┼żÔÇô1796/79, od 20. o┼żujka 1979.)
      ***********
      Obveza vra─çanja ste─Źenog bez osnove nastaje i kada se ne┼íto primi s obzirom na
      osnovu (u ovom slu─Źaju ugovor o uzdr┼żavanju)┬á koja se nije ostvarila.
      (VS RH, RevÔÇô686/88, od 26. listopada 1988.)
      ************
      Kad je vi┼íi carinski organ ukinuo za┼ítitnu mjeru oduzimanja automobila koju je izrekao ni┼żi carinski organ na temelju ─Źl. 386. Carinskog zakona, tada je prestala
      pravna osnova za pla─çanje tro┼íkova dopreme, ─Źuvanja i le┼żarine automobila. Stoga osoba koja je┬ámorala platiti te tro┼íkove prilikom preuzimanja vozila ima pravo zahtijevati njihovo vra─çanje.
      (VS RH, RevÔÇô2364/81, od 6. travnja 1982.)
      ************
      Jedna od ugovornih strana mo┼że zahtijevati naknadu koristi koju je druga strana ostvarila neovla┼ítenom uporabom njezinih sredstava (strojeva) nakon raskida ugovora o ortakluku.
      (VS RH, RevÔÇô2126/88, od 11. travnja 1989., PSPÔÇô44/96)
      ************
      Ako je poni┼íteno rje┼íenje nadle┼żnog upravnog tijela o obvezi pla─çanja poreza na promet nekretninama i pravima, osoba od koje je napla─çen porez ima pravo na kamate na iznos vra─çenog novca koji nije bila du┼żna platiti i to za razdoblje od izvr┼íene uplate do┬áisteka roka za uplatu razrezanog poreza prema novom rje┼íenju.
      (VS RH, RevÔÇô53/90, od 26. rujna 1990.)
      *************
      Od osobe koja se protupravno koristila stambenim prostorom vlasnik mo┼że potra┼żivati naknadu koristi koju bi ostvario njegovim iznajmljivanjem podstanarima samo ako doka┼że da bi upravo na taj na─Źin ostvario prihod.
      (VS RH, RevÔÇô948/89, od 14. prosinca 1989., PSPÔÇô47/82)┬á
      *********
      Suvlasnik koji se bez naknade koristi suvlasni─Źkim dijelom nekretnine drugoga
      suvlasnika neosnovano se obogatio za visinu najamnine koju bi ina─Źe morao pla─çati, pa je to korist koju je obvezan naknaditi i to u nominalnoj svoti najamnine kako bi ona dospijevala za naplatu.
      (VS RH, RevÔÇô1881/91, od 28. studenoga 1991., IzborÔÇô93/113)
      ***************
      Zahtjev vlasnika, kojemu je oduzimanjem posjeda onemogućeno korištenje njegova stana, za naknadu troškova najamnine isplaćene za drugi iznajmljeni stan,
      predstavlja┬áod┼ítetni zahtjev, a ne zahtjev za naknadu koristi od uporabe tu─Ĺe stvari.
      (VS RH, RevÔÇô2565/86, od 28. travnja 1987.)┬á
      ***********
      O zahtjevu podstanara ili osobe koja se bez pravnog osnova koristi stanom, o vra─çanju sredstava koja je ta osoba ulo┼żila za pobolj┼íanje uvjeta stanovanja valja odlu─Źiti primjenom propisa o poslovodstvu bez naloga.
      (VS RH, RevÔÇô948/89, od 14. studenoga 1989.)
      ************
      Radnik koji je dokupio sta┼ż umjesto organizacije ispunjavaju─çi njezinu zakonsku obvezu ima pravo na naknadu pla─çenog iznosa.
      (VS RH, RevÔÇô3221/93, od 25. studenoga 1993.)
      *********
      Kada je poslodavac propustio platiti doprinose za mirovinsko osiguranje, pa osiguranik sam plati te doprinose, ali u vrijeme kada je ve─ç nastupila zastara
      potra┼żivanja s naslova du┼żnih doprinosa, ne mo┼że od poslodavca zahtijevati povrat
      pla─çenih iznosa.
      (VS HR, RevÔÇô1736/90, od 21. o┼żujka 1991.)
      ********
      Komunalno poduze─çe du┼żno je platiti op─çini tro┼íak popravka kanalizacije, jer je to poduze─çe po zakonu du┼żno odr┼żavati kanalizaciju.
      (Visoki trgova─Źki sud, P┼żÔÇô1213/93, od 18. listopada 1994.)
      **************
      Tu┼żenik je bio u obvezi platiti porez na promet nekretnina, no platio ga je tu┼żitelj koji je bio zakonski solidarni jamac. Tu┼żitelju pripada pravo tra┼żiti od tu┼żenika naknadu┬ápla─çene svote, jer u toj situaciji vrijede pravila o vra─çanju onoga ┼íto je pla─çeno bez osnove.
      (VS RH, RevÔÇô3595/93, od 4. svibnja 1995.)
      ***********
      U konkretnom slu─Źaju tu┼żitelj i ne tvrdi da je dio njegove imovine pre┼íao u imovinu
      tu┼żenika, nego da je tre─ça osoba I. ─î. izvr┼íila uplatu odre─Ĺenih sredstava na ┼żiro ra─Źun┬á tu┼żenika. Kako nikakav dio imovine tu┼żitelja nije pre┼íao u imovinu tu┼żenika, to nije tu┼żitelj aktivno legitimiran potra┼żivati vra─çanje upla─çenih sredstava.┬á
      Eventualno bi I. ─î., koji je sredstva uplatio, mogao u posebnoj parnici tra┼żiti povrat
      navedenog iznosa, ali opet pod odre─Ĺenim uvjetima. Zato ovaj sud ocjenjuje da na
      strani┬átu┼żitelja nema aktivne legitimacije. Ni┼íta ne mijenja na stvari ┼íto je tu┼żitelj bio vlasnik stana i da je kupac I. ─î. cijenu pogre┼íno platio tu┼żeniku umjesto tu┼żitelju.
      (Privredni sud Hrvatske, P┼żÔÇô3437/93, od 28. prosinca 1993.)
      *************
      Postojanje mogu─çnosti protuovrhe ne isklju─Źuje pravo na podno┼íenje tu┼żbe zbog stjecanja bez osnove.
      (VS RH, RevÔÇô112/92, od 29. prosinca 1993.)
      ***********
      Biv┼íi bra─Źni drug, koriste─çi suvlasni─Źki dio nekretnine drugog biv┼íeg bra─Źnog druga,
      neosnovano se obogatio i to za razmjeran iznos najamnine koji bi se ostvario
      iznajmljivanjem tog dijela nekretnine.
      (VS RH, RevÔÇô1419/98, od 9. svibnja 2001.)
      ********
      Visina koristi koju su tu┼żenici stekli koriste─çi se radom i uslugama tu┼żitelja bez osnova, utvr─Ĺuje se prema cijenama na dan dono┼íenja prvostupanjske presude.
      (VS RH, RevÔÇô686/88, od 26. listopada 1988.)
      **********
      Onaj koji je stekao bez osnove obvezan je vratiti ono ┼íto je stekao na taj na─Źin i to
      prema cijenama na dan dono┼íenja prvostupanjske presude. U konkretnom slu─Źaju to zna─Źi da valja utvrditi za koliku je vrijednost ulaganjem sredstava tu┼żitelja pove─çana prometna┬ávrijednost stambenog objekta tu┼żenoga u vrijeme presu─Ĺenja. Ako bi ulaganjem sredstava tu┼żitelja u objekt tu┼żenika porasla prometna vrijednost stambenog objekta tu┼żenika, radilo bi se o stjecanju bez osnove na strani tu┼żenika.
      (VS RH, RevÔÇô227/93, od 3. studenoga 1993.)
      ***********
      Na iznos neosnovano vi┼íe zara─Źunate cijene stana prodavatelj je kupcu obvezan platiti kamate koje teku od dana kada je kupac uplatio taj iznos.
      (VS HR, RevÔÇô1486/86, od 28. listopada 1986.)
      *************
      Zajmoprimac je obvezan zajmodavcu vratiti iznos koji je primio zajedno s kamatama. Stoga, ako je zajmodavac po akceptnom nalogu naplatio veću svotu, višak koji prelazi ugovoreni iznos zajma zajedno s kamatama stekao je bez osnove.
      (VS RH, P┼żÔÇô938/84, od 11. travnja 1995.)
      *************
      Obveza svake strane glede pla─çanja zateznih kamata na iznos koji je primila na osnovi ni┼ítavog pravnog posla i koji je du┼żna vratiti procjenjuje se prema odredbama o┬áopsegu vra─çanja pri stjecanju bez osnove.
      (VS RH, RevÔÇô999/92, od 7. srpnja 1993.)
      ****************
      Osiguratelj ne mo┼że tra┼żiti vra─çanje svote ispla─çene u ime naknade ┼ítete zbog tjelesne ozljede, naru┼íenja zdravlja ili smrti ako je isplata izvr┼íena prema pravomo─çnoj presudi, jer valja smatrati da je naknada izvr┼íena savjesnom stjecatelju, pri ─Źemu nije odlu─Źuju─çe ┼íto je u revizijskom postupku o┼íte─çeni odbijen u tom dijelu tu┼żbenog zahtjeva.
      (VS HR, RevÔÇô1491/87, od 24. prosinca 1987.)
      *************
      Dijete koje pridonosi uzdr┼żavanju roditelja znaju─çi da na to nije obvezno ne mo┼że
      zahtijevati vra─çanje ispla─çenih svota. S obzirom na takva utvr─Ĺenja ni┼żestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo zauzev┼íi stajali┼íte da je tu┼żiteljica
      pridonosila uzdr┼żavanju svoje majke smatraju─çi da je to moralna obveza k─çeri prema majci, a da to nije bila obvezna. Stoga se tu┼żenica nije neosnovano bogatila za svote koje je tu┼żiteljica davala za njezino uzdr┼żavanje. S obzirom na izneseno, tu┼żiteljica je, znaju─çi za raskid ugovora sa svojom majkom, pridonosila njezinom uzdr┼żavanju, a da na to nije bila prisiljena ni┬áobvezana (osim moralne obveze). Tako postupaju─çi, tu┼żiteljica je dobrovoljno pristala na smanjenje svoje imovine za svote koje je davala za uzdr┼żavanje svoje majke. Stoga je neosnovano njezino tra┼żenje danih svota za maj─Źino uzdr┼żavanje i sudovi su pravilno odbili njezino tu┼żbeno tra┼żenje.
      (VS HR, RevÔÇô350/88, od 21. rujna 1988.)
      ***************
      ┬áU odnosu na nu┼żne i korisne tro┼íkove koji se pojavljuju kod revindikacijskih zahtjeva, po─Źetak tijeka zastare jednako je ure─Ĺen i odredbom ─Źlanka 164. stavak 7.ZV-a, jer pravo na naknadu nu┼żnih i korisnih tro┼íkova zastarijeva od dana predaje stvari, s time da se u pretpostavkama iz odredbe ─Źlanka 164. ZV radi o trogodi┼ínjem a ne op─çem zastarnom roku koji se, za razliku u stvarnopravnim parnicama, primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove
      VS RH Rev-x 294/14-2 od 15. travnja 2015. i Rev-x 358/11-2 od 20. studenoga 2013.
      **************
      Potra┼żivanje ostavitelja na temelju stjecanja bez osnove prelazi na nasljednike neovisno o tome je li ostavitelj podnio tu┼żbu radi ostvarenja tog potra┼żivanja.
      Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev
      2510/2010-2 od 11.1.2012.
      *****************
      Kada tu┼żenik posjeduje nekretninu ili neku drugu stvar┬átu┼żitelja ili posjeduje njegov suvlasni─Źki dio, pla─çanje vrijednosti┬á
      postignute koristi prema ─Źl. 1111. i 1120. Zakona o obveznim┬áodnosima (NN. 35/05 i 41/08) mogu─çe je samo u slu─Źaju kada je┬ánekretnina ili neka druga stvar upotrijebljena na na─Źin da je┬ápromijenila identitet zbog ─Źega nije mogu─çe ili nije gospodarski┬áopravdano vra─çanje te nekretnine ili neke druge stvari. Kada je┬á
      mogu─çe vra─çanje tj. kada je mogu─ça predaja nekretnine ili stvari u┬áposjed ili suposjed tada se naknada koristi prosu─Ĺuje prema┬á odredbi ─Źl. 164. i 165. Zakona o vlasni┼ítvu i drugim stvarnim┬ápravima (NN. 91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00;114/01;┬á79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09) ali samo u slu─Źaju kada┬átu┼żitelj uz plate┼ż koristi tu┼żbenim zahtjevom tra┼żi i predaju┬á nekretnine ili stvari u posjed.┬á
      Zaklju─Źak sjednice Gra─Ĺanskog odjela ┼Żupanijskog suda u┬áVara┼żdinu od 04. rujna 2013.
      ****************
      Ako je tu┼żitelj imao pravni put u kojem je mogao isticati prigovor zastare i tra┼żiti progla┼íenje ovrhe nedopu┼ítenom, ali to nije u─Źinio, onda ne mo┼że zahtijevati vra─çanje napla─çenog iznosa, jer tu┼żenik navedeni iznos nije stekao bez osnove
      U┬ákonkretnom slu─Źaju nije sporno da je tu┼żenik proveo ovrhu na tu┼żiteljevim nov─Źanim sredstvima temeljem zadu┼żnice na kojoj je javni bilje┼żnik G... F... - J... ovjerila potpis tu┼żitelja pod brojem ovjere Ov-18738/06, a koja je izdana 7. 4. 2006. Valjanost navedene zadu┼żnice tu┼żitelj ne dovodi u pitanje, ve─ç isti─Źe da je zadu┼żnica u trenutku podno┼íenja na naplatu bila u zastari. Zastarom tra┼żbine odnosno zadu┼żnice tu┼żenik, me─Ĺutim, nije ostao bez osnove jer zastara u smislu ─Źl. 214. st. 1. ZOO-a podrazumijeva gubitak zahtjeva, a ne i samog prava na ispunjenje tra┼żbine. Tome u prilog govori i ─Źinjenica da ako du┼żnik ispuni zastarjelu obvezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono ┼íto je dao, ─Źak i ako nije znao da je obveza zastarjela (─Źl. 221. ZOO-a).
      Tu┼żitelj u tu┼żbi isti─Źe da va┼że─çi zakonski propisi ne predvi─Ĺaju mogu─çnost da se u postupku pred Financijskom agencijom istakne prigovor zastare, ┼íto nije to─Źno.
      Prema odredbi ─Źl. 210. st. 1. OZ-a, koji je vrijedio u trenutku podno┼íenja zadu┼żnice na naplatu, nakon ┼íto primi obavijest o tome da je protiv njega zatra┼żena izravna naplata tra┼żbine na temelju isprave iz ─Źl. 209. st. 1. ovoga Zakona, prema odredbi ─Źl. 209. st. 5. ovog Zakona ili nakon ┼íto na drugi na─Źin sazna za to da je zatra┼żena takva naplata protiv njega, ovr┼íenik mo┼że predlo┼żiti sudu da donese rje┼íenje kojim ─çe nalo┼żiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rje┼íenje kojim ─çe pljenidba i prijenos proglasiti nedopu┼ítenim.┬áPrema st. 2. istog ─Źlanka OZ-a, na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovoga ─Źlanka na odgovaraju─çi se na─Źin primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za progla┼íenje pljenidbe i prijenosa nedopu┼ítenim iz st. 1. ovoga┬á─Źlanka na odgovaraju─çi se na─Źin primjenjuju odredbe ovoga Zakona o ┼żalbi protiv rje┼íenja o ovrsi (─Źl. 50. i 53.).
      Prema odredbi ─Źl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a, ovr┼íenik mo┼że izjaviti ┼żalbu protiv rje┼íenja o ovrsi ako je nastupila zastara tra┼żbine o kojoj je odlu─Źeno ovr┼ínom ispravom. Odredbom ─Źl. 52. istog Zakona propisano je da sud mo┼że ovr┼íenika koji je podnio ┼żalbu iz navedenog razloga uputiti na pokretanje parnice radi progla┼íenja ovrhe nedopu┼ítenom, dok prema ─Źl. 62. st. 1. t. 4. OZ-a, rezultat navedenog parni─Źnog postupka mo┼że biti razlog za protuovrhu i vra─çanje onoga ┼íto je ovrhovoditelj ovrhom dobio.
      Visoki trgova─Źki sud Republike Hrvatske┬áP┼ż-5938/18 od┬á09.03.2020.


×
×
  • Napravi novi...

Va┼żna informacija