Jump to content

Matrix

  • ─Źlanaka
    54
  • komentara
    0
  • ─Źitanja ─Źlanka
    2439

O ovom blogu

­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ­čśÇ

 

IMG_20200216_030219.png

Entries in this blog

Bra─Źna ste─Źevina u sudskoj praksi

ÔÇťUkoliko se radi o imovini koju su stranke kao bra─Źni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bra─Źne zajednice, tada ─Źinjenica da se na imovinu uknji┼żio tu┼żenik kao vlasnik u 1/1 dijela, ne dovodi u pitanje pravno svojstvo ove imovine niti dovodi u pitanje suvlasni─Źki udjel tu┼żiteljice na toj imovini, ako stranke nisu druga─Źije ugovorile.ÔÇť ÔÇô Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 577/08-2, od 1. travnja 2009.; ***************** Prilikom utvr─Ĺenja suvlasni┼ítva na bra─Źnoj ste─Źevini, su
  • ─îlanci

    • objavio: Matrix objavljeno u Matrix
         0
      ÔÇťUkoliko se radi o imovini koju su stranke kao bra─Źni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bra─Źne zajednice, tada ─Źinjenica da se na imovinu uknji┼żio tu┼żenik kao vlasnik u 1/1 dijela, ne dovodi u pitanje pravno svojstvo ove imovine niti dovodi u pitanje suvlasni─Źki udjel tu┼żiteljice na toj imovini, ako stranke nisu druga─Źije
      ugovorile.ÔÇť
      ÔÇô Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 577/08-2, od 1. travnja 2009.;
      *****************
      Prilikom utvr─Ĺenja suvlasni┼ítva na bra─Źnoj ste─Źevini, sud nije ovla┼íten odrediti umjesto diobe, isplatu vrijednosti suvlasni─Źkog dijela, osim ako se utvrdi da jednom od suvlasnika pripada znatno manji dio stvari.ÔÇť
      ÔÇô Odluka ┼Żupanijskog suda u Vara┼ż dinu, br. G┼ż . 385/05-2, od 30. lipnja 2005.
      ***************
      Za ocjenu prava vlasni┼ítva bra─Źnih drugova na bra─Źnoj ste─Źevini, mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja.┬á
      (Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 57/2005-2, od 14. prosinca 2005).
      *********************
      ÔÇ×Kada je stjecanje zajedni─Źke imovine (obiteljske ku─çe) zapo─Źelo prije, a zavr┼íilo poslije stupanja na snagu Obiteljskog zakona, za pravilnu primjenu materijalnog prava pri odlu─Źivanju o udjelima supru┼żnika u toj imovini, potrebno je utvrditi kada je izvr┼íen prete┼żiti dio radova na izgradnji objekta, budu─çi da o tome ovisi ho─çe li se stjecanje bra─Źne ste─Źevine prosu─Ĺivati primjenom odredaba Zakona o braku i porodi─Źnim odnosima ili primjenom odredaba Obiteljskog zakona.ÔÇť
      ÔÇô Odluka ┼Żupanijskog suda u Bjelovaru, br. G┼ż -657/09-2, od 26. o┼żujka 2009.
      *****************
      ÔÇ×Imovina ste─Źena na temelju statusa
      ratnog vojnog invalida Domovinskog rata, ne mo┼że se smatrati imovinom ste─Źenom u braku i kao takva ne mo┼że predstavljati bra─Źnu ste─Źevinu strankaÔÇť.
      ÔÇôOdluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 1365/2008-2, od 10. velja─Źe 2010;
      *******************
      ÔÇ×Ne predstavlja bra─Źnu ste─Źevinu nekretnina koju je jedan bra─Źni drug stekao na ovr┼ínoj javnoj dra┼żbi i platio je novcem koji nije predstavljao bra─Źnu ste─Źevinu.ÔÇť
      ÔÇô Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 369/06-2, od 26. o┼żujka 2008.
      ***************
      Teret dokazivanja o trenutku prestanka bra─Źne zajednice na onom je bra─Źnom drugu koji tvrdi da je bra─Źna zajednica odre─Ĺenog dana prestala jer se u protivnom presumira da bra─Źna zajednica traje sve do prestanka braka.
      U sudskoj praksi je ocijenjeno da okolnost ┼íto su stranke stanovale odvojeno, uz ─Źinjenicu da je do toga do┼ílo voljom stranaka i da su se dugotrajno nastavili svakodnevni kontakti stranaka, ne upu─çuje na postojanje prekida bra─Źne zajednice.
      (Vrhovni sud RH, br. Rev 361/92-2, od 12. o┼ż ujka 1992) .
      *************
      Da bi se u postupku utvrdila bra─Źna ste─Źevina bra─Źnih drugova, nije potrebno da je brak izme─Ĺu stranaka razveden.
      ÔÇô Odluka ┼Żupanijskog suda u Vara┼żdinu, br. G┼ż .1064/07-2, od 13.velja─Źe 2008.
      *************
      Rad je konstitutivni element za nastanak bra─Źne ste─Źevine.U obzir dolazi svaki oblik rada kojim se stvara vrijednost odnosno koji je jedan od bra─Źnih drugova upotrijebio za stvaranje imovine koja ima status bra─Źne ste─Źevine.
      To mo┼że biti rad na temelju kojega se ostvaruje pravo na pla─çu ili naknadu, ostvarivanje prihoda samozapo┼íljavanjem, obavljanjem poljodjelskih poslova, a kao udjel bra─Źnog druga uzima se i rad u ku─çanstvu, rad oko odgoja i brige o djeci ili drugim ─Źlanovima obitelji te svaki drugi oblik rada i suradnje u upravljanju, odr┼żavanju i pove─çanju zajedni─Źke imovine.┬á
      (Vrhovni sud RH, br. Rev 1084/08-2, od 29. listopada 2008.)
      *************
      Imovina koju je jedan bra─Źni drug stekao na temelju ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju ne predstavlja posebnu imovinu tog bra─Źnog druga ako je ta imovina ste─Źena za vrijeme trajanja bra─Źne zajednice i ako su oba bra─Źna druga prihvatila i izvr┼íavala obveze iz ugovora o do┼żivotnom uzdr┼żavanju kojeg je sklopio jedan bra─Źni drug.
      ÔÇô Odluka ┼Żupanijskog suda u Vara┼żdinu, br. G┼ż .910/12-2, od 4. velja─Źe 2013.
      **********
      U konkretnom slu─Źaju zato nema sumnje u pravilnost zaklju─Źka da je tu┼żiteljica, nakon ┼íto su roditelji tu┼żenika ovome darovali prijeporne nekretnine u cijelosti, 1/2 istih stekla od tu┼żenika temeljem darovnog ugovora, te da u tom dijelu ona predstavlja njezinu vlastitu (posebnu) imovinu.ÔÇŁ
      ÔÇô Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 696/06-2, od 3. listopada 2006.
      *****************
      Sudjelovanjem u otplati dijela kredita tijekom trajanja braka, kojim je prije
      zaklju─Źenja braka jedan od bra─Źnih drugova kupio stan, drugi bra─Źni drug ne stje─Źe stvarno pravo na dijelu tog stana, ve─ç obveznopravni zahtjev razmjerno ulo┼żenim sredstvima u otplati kredita.
      ÔÇô Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev
      3024/90-2, od 30. prosinca 1991.;
      *****************
      Nov─Źana sredstva koje jedan bra─Źni drug
      dobije kao kredit i otpla─çuje ga, ne predstavlja njegovu vlastitu imovinu, a
      nakon razvoda braka dug tog bra─Źnog druga s osnova kredita koji je utro┼íen za pove─çanje zajedni─Źke imovine ili za druge zajedni─Źke potrebe predstavlja dug koji tereti oba biv┼ía bra─Źna druga.
      ÔÇô Odluka ┼Żupanijskog suda u Vara┼żdinu,
      br. G┼ż .3608/13-3, od 17. srpnja 2013.
      ****************
      Iznosi ispla─çeni jednom bra─Źnom drugu s naslova naknade za pretrpljenu ┼ítetu ne predstavljaju bra─Źnu ste─Źevinu, nego posebnu imovinu tog bra─Źnog druga.
      - Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 929/07-2, od 2. travnja 2008.
      **************
      Kad bra─Źni drug tra┼żi povrat sredstava ulo┼żenih u stan drugog bra─Źnog druga, radi pobolj┼íanja uvjeta stanovanja, treba uzeti u obzir da je bra─Źni drug koji je vr┼íio, ulaganja i sam koristio rezultat svojih ulaganja.

      Iz obrazlo┼żenja:
      "Po ocjeni ovog revizijskog suda imaju─çi u vidu utvr─Ĺenje sudova da je tu┼żena izvr┼íila izvjesna ulaganja u stan svog pok. supruga u kojem je stanovala, ne dolazi u primjenu odredba ─Źl. 38. st. 3. i 4. Zakona o osnovnim vlasni─Źkopravnim odnosima, jer je tu┼żenica, ┼íto nije sporno, imala tro┼íkove ulaganja u stan svog pok. supruga, radi pobolj┼íanja uvjeta stanovanja, odnosno kori┼ítenja stana na bolji na─Źin. Dakle, po mi┼íljenju ovog revizijskog suda tu┼żena je kori┼ítenjem predmetnog stana u bra─Źnoj zajednici s pok. suprugom i sama koristila rezultat vlastitog ulaganja u stan svog pok. supruga.
      Proizlazi da je pogre┼ían pravni pristup ni┼żestupanjskih sudova da je tu┼żena izvr┼íila ulaganja u stan za drugoga, jer je i ona stanovala u tome stanu i za vra─çanje onoga ┼íto je tu┼żena u stan svog pok. supruga ulo┼żila treba postojati osnova ili u zakonu ili u ugovoru, a ako nje nema, nema ni obveze pla─çanja. Osim toga valja imati u vidu da bi se o zahtjevu za naknadu ulaganja u─Źinjenih u stan pok. supruga tu┼żenice moralo odlu─Źivati tako da bi do┼íli u obzir samo izdaci ako nisu obuhva─çeni koristima koje je sama tu┼żena imala kori┼ítenjem te stvari."
      (Vs RH, Rev. 3547/94, od 29. 1. 1998. ÔÇô Izbor odluka 1/1998 ÔÇô 41/79)
      *****************
      Biv┼íi bra─Źni drug, koriste─çi suvlasni─Źki dio nekretnine drugog biv┼íeg bra─Źnog druga,
      neosnovano se obogatio i to za razmjeran iznos najamnine koji bi se ostvario
      iznajmljivanjem tog dijela nekretnine.
      (VS RH, RevÔÇô1419/98, od 9. svibnja 2001.)
      ********************
      Tu┼żitelj nema pravo na isplatu vrijednosti darovane nekretnine ukoliko prije toga nije opozvao ugovor o darovanju, bez obzira ┼íto se radi o nekretnini koju je darovao izvanbra─Źnoj supruzi.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż. 1218/09-3 od 11.I.2010.
      **************
      Nema mjesta spajanju parnice radi rastave braka i imovinsko-pravnog spora istih stranaka radi utvr─Ĺenja bra─Źne ste─Źevine.
      ┼ŻS Ri G┼ż 451/2001
      **************
      Na imovinu ste─Źenu za vrijeme trajanja bra─Źne zajednice do stupanja na snagu Obiteljskog zakona (1. srpnja 1999.) primjenjuju se odredbe Zakona o braku i porodi─Źnim odnosima.
      VSRH Rev 171/2005-2
      ***********
      Tu┼żiteljica nema pravo stjecanja suvlasni┼ítva na ku─çi, bez obzira na ─Źinjenicu ┼íto je zajedno sa izvanbra─Źnim drugom dovr┼íavala istu za vrijeme izvanbra─Źne zajednice, ukoliko je predmetnu ku─çu sagradio izvanbra─Źni drug prije po─Źetka izvanbra─Źne zajednice.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż. 173/07-2 od 19.II.2007. ÔÇô Potvr─Ĺeno VSRH, Rev. 745/07-2 od 09.IV.2008.
      *************
      Okolnost da je tu┼żitelju kao 100%-tnom invalidu Domovinskog rata, u skladu s ─Źlankom 16. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (ÔÇťNarodne novineÔÇŁ broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95 i 11/96), na cijenu utvr─Ĺenu prema ─Źlanku 11. stavku 1. to─Źke 1. do 6. tog Zakona, priznat popust od 100% dakle, da je taj stan imao cijenu od 0,00 kn, ne mijenja karakter ugovora o kupoprodaji tog stana izme─Ĺu Republike Hrvatske odnosno MORH-a kao prodavatelja i tu┼żenika kao kupca. Tu┼żenik je, koriste─çi ovo pravo na popust prilikom kupnje stana, iskoristio svoje osobno pravo koje je stekao kao hrvatski vojni invalid, a imovina ste─Źena na temelju tog prava ne mo┼że se smatrati imovinom koja bi bila ste─Źena radom ili koja potje─Źe iz te imovine.
      ┼ŻS Vg G┼ż 958/2002-2
      *****************
      Ugovor o utvr─Ĺenju i diobi zajedni─Źke imovine u svezi s razvodom, nije ugovor o ure─Ĺenju imovinskih odnosa (bra─Źni ugovor) za koji se tra┼żio oblik javnobilje┼żni─Źkog akta.
      VSRH Rev 2414/1996
      ****************
      Izvanbra─Źnom zajednicom koja je trajala dulje vrijeme u smislu Zakona o naslje─Ĺivanju smatra se ona izvanbra─Źna zajednica koja je trajala najmanje tri godine u smislu Obiteljskog zakona.
      Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 783/2010-2 od 25.7.2012.
      ***************
      Oba bra─Źna druga odgovaraju solidarno bra─Źnom ste─Źevinom i vlastitom imovinom samo za obveze koje je jedan bra─Źni drug preuzeo radi namirenja teku─çih potreba bra─Źne i obiteljske zajednice, te za obveze koje su bra─Źni drugovi preuzeli zajedni─Źki u vezi s bra─Źnom ste─Źevinom, dok npr. tro┼íkovi nabave opreme, strojeva i sl., u─Źinjeni za potrebe poslovanja poduze─ça jednog od bra─Źnih drugova, kao ni obveze naknade ┼ítete koju je prouzrokovao jedan bra─Źni drug obavljaju─çi svoju djelatnost, nemaju zna─Źenje tro┼íkova/obveza bra─Źne zajednice, te u tom slu─Źaju nema solidarne odgovornosti bra─Źnih drugova.┬á
      VSRH: Rev x 351/2011-2, Rev 822/2009-2, Rev x 687/2009-2
      **********************
      ┬áU┬ávezi postojanja i za┼ítite bra─Źne ste─Źevine na nekretnini koja je upisana u zemlji┼ínim knjigama kao vlasni┼ítvo samo jednog od supru┼żnika, vezano uz provedbu ovr┼ínog postupka radi naplate duga po kreditu, odnosno uz stajali┼íte o apsolutnoj ni┼ítetnosti pravnog posla sklopljenog po (samo) jednom bra─Źnom drugu, ─Źiji je predmet┬ázajedni─Źka imovina bra─Źnih drugova, uslijed koje ni┼ítetnosti kod takvih raspolaganja ne vrijedi (derogira se) na─Źelo povjerenja u zemlji┼íne┬áknjige ,┬áUstavni sud RH, odlukom (broj:┬áU-III-103/2008┬áod 14. lipnja 2011.)┬á je dijelom izmijenio svoje ranije stajali┼íte u odlukama U-III-821/2007 , U-III-493/2002).┬á
      U toj odluci Ustavni sud je u bitnome naveo:
      ÔÇ×┬á... 10. U postupku je utvr─Ĺeno da je sporna nekretnina ste─Źena radom supru┼żnika za vrijeme trajanja bra─Źne zajednice. Obzirom na vrijeme stjecanja kao mjerodavan zakon utvr─Ĺen je ZBPO, prema kojem takva imovina predstavlja njihovu zajedni─Źku imovinu (─Źlanak 277. ZBPO-a), kojom oni raspola┼żu sporazumno (─Źlanak 283. stavak 1. ZBPO-a).
      Slijedom navedenog, a polaze─çi od utvr─Ĺenja navedenih u to─Źki 3. ovog obrazlo┼żenja prema kojem, sa┼żeto: ÔÇ×nitko na drugog ne mo┼że prenijeti vi┼íe prava nego ┼íto ga sam imaÔÇť, sudovi su tu┼żiteljicu utvrdili suvlasnicom sporne zajedni─Źke imovine. Stajali┼íte sudova je da u odnosu izme─Ĺu navedenog na─Źela kao op─çeg pravnog na─Źela i na─Źela povjerenja u zemlji┼íne knjige, prednost treba dati navedenom na─Źelu.
      Ustavni sud prihva─ça stajali┼íte redovnih sudova da su za utvr─Ĺivanje statusa sporne imovine, kao zajedni─Źke imovine bra─Źnih drugova, kao i na─Źina raspolaganja njome, mjerodavne, prije svega, odredbe ZBPO-a. Me─Ĺutim, u odsutnosti posebnih odredbi u tom zakonu kao lex specialis, u pogledu valjanosti raspolaganja┬átom imovinom kao zajedni─Źkim vlasni┼ítvom, primjenjuju se odredbe op─çih propisa. U okolnostima konkretnog slu─Źaja, to su odredbe ZOO-a (o apsolutnoj ili djelomi─Źnoj ni┼ítavosti pravnih poslova) te ZV-a (o zajedni─Źkom vlasni┼ítvu).
      Iz mjerodavnih odredbi ZV-a (─Źlanak 61. stavak 2.), citiranih u to─Źki 11. ovog obrazlo┼żenja, proizlazi da iznimno, a radi za┼ítite┬ápovjerenja u pravnom prometu, tre─ça osoba┬ámo┼że na temelju pravnog posla, koji nije sklopljen sa svim zajedni─Źarima, ste─çi pravo vlasni┼ítva na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se ┼ítiti povjerenje u zemlji┼íne knjige, ako vlasni┼ítvo nije bilo upisano u zemlji┼ínim knjigama kao zajedni─Źko. Naime, polaze─çi od na─Źela za┼ítite povjerenja tre─çih u pravnom prometu, u takvoj situaciji tre─ça osoba valjano ─çe ste─çi pravo vlasni┼ítva na cjelokupnoj zajedni─Źkoj imovini, ako se utvrdi da je ta tre─ça osoba po┼íteni stjecatelj odnosno da je postupala u skladu s na─Źelom povjerenja u zemlji┼íne knjige.
      Proizlazi, dakle,┬áda je za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedni─Źkom imovinom u odnosu na tre─çe osobe, bitna pretpostavka savjesnost i po┼ítenje te tre─çe osobe. ...
      Naime, nesporno je da je op─çe na─Źelo prava da nitko ne mo┼że na drugoga prenijeti vi┼íe prava nego ┼íto ga sam ima. Me─Ĺutim, i u tom slu─Źaju prijenos mora biti u skladu s drugim op─çim na─Źelima prava, u koja svakako spada i na─Źelo savjesnosti i po┼ítenja u pravnom prometu. Po┼ítovanje ovog na─Źela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika odre─Ĺenog pravnog odnosa. Svako druga─Źije postupanje protivno je na─Źelima vladavine prava i pravne sigurnosti kao najvi┼íih vrednota ustavnog poretka.
      10.1. Primjeni li se navedeno stajali┼íte na konkretan slu─Źaj,┬áto zna─Źi da se utvr─Ĺivanje savjesnosti u pravnom prometu nije moglo ograni─Źiti samo na podnositeljicu (je li postupala s povjerenjem u zemlji┼íne knjige),┬áve─ç i na tu┼żiteljicu, koja je prema utvr─Ĺenjima iz to─Źke 3. ovog obrazlo┼żenja od po─Źetka znala za raspolaganja svog supruga ÔÇô sklapanje ugovora o kreditu s podnositeljicom, te zasnivanje hipoteke na cijeloj nekretnini radi osiguranja njegova vra─çanja. Ona im se nije protivila jer ih je smatrala ÔÇ×razumnimÔÇť, pa posljedi─Źno nije ni┼íta poduzimala da ih sprije─Źi niti da za┼ítiti svoja vlasni─Źka prava.
      U vezi s navedenim, Ustavni sud napominje da je┬átu┼żiteljica imala mogu─çnost za┼ítititi svoje pravo (zajedni─Źkog) vlasni┼ítva sporne nekretnine jer je isklju─Źivo o njezinoj inicijativi ovisilo ho─çe li poduzeti odgovaraju─çe pravne radnje (zahtijevati upis, pokrenuti parni─Źni postupak radi utvr─Ĺenja, zahtijevati zabilje┼żbu spora, tra┼żiti progla┼íenje ovrhe nedopu┼ítenom i dr.). Me─Ĺutim, tu┼żiteljica nije poduzela nijednu od navedenih radnji, ve─ç je tu┼żbu za utvr─Ĺenje svog suvlasni─Źkog dijela podnijela tek tri (3) godine nakon dono┼íenja rje┼íenja o ovrsi, a njezin suprug, drugotu┼żenik u tom parni─Źnom postupku, priznao je tu┼żbeni zahtjev.
      Slijedom navedenog,┬áUstavni sud ocjenjuje da je u osobitim okolnostima konkretnog slu─Źaja ─Źinjenica savjesnosti ili nesavjesnosti (prethodnog) postupanja tu┼żiteljice bitna za pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava odnosno za prosudbu ima li mjesta primjeni na─Źela povjerenja u zemlji┼íne knjige.┬á...
      Osim toga, u ─Źasu kad bra─Źni drug koji je upisan kao isklju─Źivi vlasnik nekretnine raspola┼że dalje tom nekretninom u korist tre─çe osobe, zemlji┼ínoknji┼żno stanje nije neistinito, ve─ç nepotpuno pa u korist tre─çe osobe, ako su za to ispunjene pretpostavke, nastupaju pravni u─Źinci za┼ítite povjerenja u potpunost, a ne u istinitost zemlji┼ínih knjiga. ...
      Sukladno utvr─Ĺenjima u prethodnim to─Źkama obrazlo┼żenja ove odluke,┬áUstavni sud smatra da ─çe se u svakom pojedina─Źnom slu─Źaju, uzimaju─çi u obzir osobite okolnosti svakoga konkretnog slu─Źaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno o pona┼íanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika odre─Ĺenog pravnog odnosa, uklju─Źuju─çi i bra─Źnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa┬á...ÔÇť
      Ustavni sud RH, odluka (broj: U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011.
      ******************
      Nakon okon─Źanja ostavinskog postupka ostaviteljev supru┼żnik ne┬ámo┼że s uspjehom tra┼żiti utvr─Ĺenje da neka imovina, koja je pravomo─çnim┬árje┼íenjem o naslje─Ĺivanju utvr─Ĺena kao ostavinska imovina ostavitelja ,┬ápredstavlja u odre─Ĺenom dijelu njegovo suvlasni┼ítvo s osnova bra─Źne ste─Źevine ako takav prigovor nije iz nosio u ostavinskom postupku prilikom utvr─Ĺivanja da ta imovina predstavlja ostavinsku imovinu.
      Sa┼żetak:
      S obzirom na to da je tu┼żiteljica sudjelovala u ostavinskom postupku u kojem je mogla iz nositi sve prigovore na opseg ostavinske imovine, a to nije u─Źinila, pravomo─çno rje┼íenje o naslje─Ĺivanju ve┼że i tu┼żiteljicu i ona vi┼íe nema pravne mogu─çnosti da ostvaruje u parnici svoje pravo na imovinu koja
      je ušla u ostavinu.
      ┼Żupanijski sud u Bjelovaru, G┼ż -193/13-3, od 27. velja─Źe 2014.
      *************************
      Vezano uz podjelu bra─Źne ste─Źevine postoji sudska odluka (Odluka┬á┼Żupanijskog suda u Zagrebu, br. G┼ż -1191/12 od 4. travnja 2013.) u kojoj je┬árazmatrano pitanje smatra li se bra─Źnom ste─Źevinom nekretnina na┬ákojoj je jedan bra─Źni drug samo fiktivno uknji┼żen.
      Sud je o tome zauzeo sljedeće stajalište:
      ÔÇ×Biv┼ía supruga tu┼żila je svog biv┼íeg supruga radi naknade ┼ítete jer je prodao tre─çim osobama stan koji je u zemlji┼ínim knjigama bio uknji┼żen kao njegovo samovlasni┼ítvo, a ona tvrdi da je zapravo bra─Źna ste─Źevina njih dvoje na ravne dijelove pa zato tra┼żi isplatu polovine kupovnine za koju je stan prodan. Tu┼żenik odgovara kako stan zapravo nije bio vlasni┼ítvo niti jednog od njih dvoje ve─ç ga je on fiktivno uknji┼żio na svoje ime na zamolbu svog ujaka, direktora i vlasnika trgova─Źkog dru┼ítva koje se bavi gra─Ĺenjem i proizvodnjom stanova, da ne bi ovaj platio neka visoka fiskalna davanja u ─Źasu prodaje stana tre─çim osobama.
      U prvostupanjskom postupku su izvedeni dokazi koji su potvrdili istinitost tu┼żenikovih navoda pa je sud odbio tu┼żbu s obrazlo┼żenjem da se ne radi o bra─Źnoj ste─ŹeviniÔÇŽ Na osnovi ovako provedenog dokaznog postupka pravilno je I-stupanjski sud zaklju─Źio da predmetni stan nije predstavljao imovinu tu┼żenika,
      te samim time niti nije mogao predstavljati zajedni─Źku imovinu tu┼żiteljice i tu┼żenika tijekom trajanja braka. Tu┼żiteljica osim navoda da je stan bio upisan u z.k. kao vlasni┼ítvo tu┼żenika nije prilo┼żila nikakve druge dokaze kojima bi osporila navode tu┼żenika da on u naravi nije bio vlasnik tog stana.ÔÇť
      ┼Żupanijski sud u Zagrebu, br. G┼ż -1191/12 od 4. travnja 2013.
      ***********************
      "Pravo vlasni┼ítva naslje─Ĺivanjem stje─Źe se trenutkom┬áotvaranja naslje─Ĺa na imovini ostavitelja, dok┬ápravo na┬áutvr─Ĺivanje zajedni─Źke imovine ste─Źene radom u tijeku braka┬ápripada i┬ánasljednicima bra─Źnih drugova, zbog ─Źega je tu┼żena kao┬á univerzalni sukcesor, aktivno legitimirana tra┼żiti utvr─Ĺenje prava┬á suvlasni┼ítva na nekretnini, kao bra─Źnoj ste─Źevini iza njezine pok.┬ámajke. "
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu G┼ż. 800/08-2 od 9.IV.2009.
    • objavio: Matrix objavljeno u Matrix
         0
      U slu─Źaju kada zakonski nasljednik ospori pravovaljanost oporuke ostavitelja ne navode─çi niti jednu ─Źinjenicu, odnosno razloge, samim time ┼íto je osporio oporuku to ne zna─Źi da postoje pretpostavke za upu─çivanje na parnicu.
      ┼Żupanijski sud u Rijeci G┼ż 1283/01 od 20.6.2001.
      ****************
      Kada ┼żalitelj tvrdi da u ostavinu spada manji iznos novaca, upu─çuje se u parnicu radi utvr─Ĺenja da odre─Ĺeni nov─Źani iznos ne spada u ostavinsku imovinu.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż. 619/03-2 od 27. svibnja 2003.
      ************
      Sudovi su odbili tu┼żbeni zahtjev radi utvr─Ĺenja pravne valjanosti usmene oporuke smatraju─çi da u konkretnom slu─Źaju nisu postojale izuzetne prilike koje bi usmenu oporuku ─Źinile pravovaljanom.
      Ovakvu odluku sudovi temelje na ─Źinjenici da je oporu─Źitelj bio pismen, sposoban za rasu─Ĺivanje, dakle u mogu─çnosti izraziti svoju posljednju volju pred nazo─Źnim svjedocima, ┼íto nije u─Źinio. Iz njegovih rije─Źi kojima je pozivao tu┼żiteljicu neka ide po odvjetnika, sudovi zaklju─Źuju da je oporuka tek trebala biti sa─Źinjena, pa kako do toga nije do┼ílo, smatraju da nedostaju ─Źlankom 78. st. 1. ZN-a propisane pretpostavke pravne valjanosti usmene oporuke. Ovakvo stajali┼íte ni┼żestupanjskih sudova je pravilno.
      Za pravnu valjanost usmene oporuke moraju biti ispunjene zakonom propisane subjektivne i objektivne pretpostavke, a to su prema odredbi ─Źl. 78. st. 1. Zakona o naslje─Ĺivanju (ÔÇťNarodne novineÔÇŁ br. 52/71 i 47/78 ÔÇô u daljnjem tekstu: ZN), da oporu─Źitelj izjavi svoju posljednju volju pred dva svjedoka (subjektivne pretpostavke) i da postoje izuzetne prilike u tom trenutku koje onemogu─çuju oporu─Źitelja sa─Źiniti pisanu oporuku (objektivne pretpostavke). Kako druge pretpostavke za pravnu valjanost usmene oporuke zakon ne propisuje, pogre┼íno je stajali┼íte ni┼żestupanjskih sudova da usmena oporuka u konkretnom slu─Źaju ne bi bila pravovaljana zato ┼íto svjedoci oporuke nisu napisali izjavu posljednje volje oporu─Źitelja, niti je oporu─Źitelj to─Źno nabrojio svoju imovinu i odredio ┼íto od toga ostavlja
      tu┼żiteljici.
      VSRH Rev 769/2003
      **************
      Da bi donio rje┼íenje o prekidu ostavinskog postupka i uputio na parnicu nasljednika ─Źije je pravo manje vjerojatno, sud je prethodno du┼żan utvrditi sporna pitanja glede opsega ostavinske imovine.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż. 906/06-2 od 06. VI.2006.
      ***************
      Kad sud u rje┼íenju kojim upu─çuje nasljednika ─Źije pravo smatra manje vjerojatnim na parnicu, ne navede razloge za┼íto upravo toga nasljednika upu─çuje na parnicu , po─Źinio je bitnu povredu odredaba parni─Źnog postupka iz to─Ź. 13. st. 2. ─Źl. 354. Zakona o parni─Źnom postupku.
      ┼ŻS Bj G┼ż 1278/2001
      *************** 
      Ukoliko je ostaviteljica raspolagala ─Źitavom svojom imovinom vlastoru─Źnom oporukom i ugovorom o dosmrtnom uzdr┼żavanju u korist razli─Źitih ovla┼ítenika, ostavinski sud ─çe uputiti zakonskog nasljednika na parnicu radi utvr─Ĺenja pravne nevaljanosti vlastoru─Źne oporuke, nakon ┼íto bude pravomo─çno okon─Źan postupak koji se vodi radi utvr─Ĺenja pravne nevaljanosti ugovora o dosmrtnom uzdr┼żavanju.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż.382/08-2 od 10.III.2008.
      ***************
      Pravomo─çno rje┼íenje o naslje─Ĺivanju ve┼że stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici.
      VSRH Rev 1519/1998
      ******************
      U konkretnom predmetu radi se o sporu iz nasljedno-pravnih odnosa, u kojem mogu sudjelovati samo osobe koje su pozvane na nasljedstvo, a ne i tre─çe osobe koje ne sudjeluju u ostavinskom postupku. To me─Ĺutim nije zapreka da se u parnici koju vode nasljednici, utvr─Ĺuje da dio neke imovine koja se formalno u dokumentaciji vodi na imenu i vlasni┼ítvu ostavitelja, u naravi ne predstavlja njegovu imovinu, ve─ç imovinu nekog tre─çeg, jer predmet naslje─Ĺivanja mo┼że biti samo imovina koja je doista pripadala ostavitelju, bez obzira na upis u odgovaraju─çoj dokumentaciji.
      ┼ŻS Ka G┼ż 742/1999
      ******************
      U ostavinskom postupku, povodom spora stranaka o ─Źinjenicama o kojima ovisi sastav ostavine, prosudba ostavinskog suda ─Źije je pravo manje vjerojatno temelji se na ocjeni vjerojatnosti a ne na ocjeni izvjesnosti, time da manje vjerojatnim treba smatrati pravo koje se temelji na zakonu od prava koje se temelji na formalno valjanim ispravama odnosno ugovorima
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu,
      G┼ż.597/08-2 od 26.III.2008.
      *****************
      Potra┼żivanje ostavitelja na temelju stjecanja bez osnove prelazi na nasljednike neovisno o tome je li ostavitelj podnio tu┼żbu radi ostvarenja tog potra┼żivanja.
      Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev
      2510/2010-2 od 11.1.2012.
      *****************
    • objavio: Matrix objavljeno u Matrix
         0
      Nemali je broj slu─Źajeva da se u ostavinskom postupku nasljednik-ci odri─Źu nasljedstva, a sve kako bi izbjegli odgovornost za dugove umrle osobe, me─Ĺutim se postavlja pitanje :
      odgovara li nasljednik za dugove ostavitelja koji je svoj nasljedni dio ustupio drugom sunasljedniku. .
      - odgovor je pozitivan
      Naime, sukladno odredbama ─Źl.139. st.3 i 4. Zakona o naslje─Ĺivanju , nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslije─Ĺene imovine, a kad ima vi┼íe nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela bez obzira na to je li izvr┼íena dioba nasljedstva, a prema stavku 2. istog ─Źlanka, nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za dugove ostavitelja.
      Me─Ĺutim ako se nasljednik izjasni da se odri─Źe nasljednog dijela u korist drugog sunasljednika, to je jasno da se prethodno prihvatio nasljednog dijela, budu─çi kako nebi bilo mogu─çe ustupiti imovinu koja prethodno nije njegova, ┼íto daje za u─Źinak da takvo odricanje nasljedstva u korist sunasljednika je ustupanje nasljedstva nakon ┼íto je takva osoba ve─ç postala nasljednik ( vidi┬á┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu,G┼ż.291/07-2 od 30.IV.2007. i┬á┼Żupanijski sud u Bjelovaru, G┼ż-1645/14-2 od 18. studenoga 2014.)┬á, pa takav nasljednik i uz ─Źin ustupanja odgovara za dugove ostavitelja, onako kako bi odgovarao da svoj naslije─Ĺeni dio nije ustupio.
    • objavio: Matrix objavljeno u Matrix
         0
      Nasljednik odgovara za dugove ostavitelja prema tr┼żi┼ínoj vrijednosti naslije─Ĺene imovine koju je ona imala u momentu smrti ostavitelja.
      ┼ŻS V┼ż G┼ż 748/2003-2
      ***********************
      Prema odredbi ─Źl. 6. Zakona o naslje─Ĺivanju (NN 48/03) koji je stupio na snagu 6.travnja 2003. godine, a ostaviteljica je umrla 24. travnja 2003. godine, smr─çu ostavitelja┬á koji nema nasljednika ostavina prelazi na op─çinu, odnosno grad odre─Ĺen ovim Zakonom, koji time dobivaju jednak polo┼żaj kao da su ostaviteljevi nasljednici ─Źega se oni ne mogu odre─çi. S obzirom na gore navedeno sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je ostavinsku imovinu pok. M. S. uru─Źio Op─çini K. u smislu odredbe ─Źl. 6. Zakona o naslje─Ĺivanju. Navodi ┼żalbe da Op─çina K. ne prihva─ça nasljedstvo, jer ne mo┼że podmiriti dugove ostaviteljice, ne mogu se prihvatiti, jer se takovi prigovori i navodi ne mogu isticati u ┼żalbenom postupku, ve─ç se napominje da prema odredbi ─Źl. 139. st. 3. Zakona o naslje─Ĺivanju nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslije─Ĺene imovine, dakle, samo prema vrijednosti nekretnina koje je Op─çina K. naslijedila, a to nekretnine upisane u zk.ul.br. 1477 k.o. G. S.
      ┼ŻS Bj G┼ż 1625/2004-2
      ***************************
      Predmetnom tu┼żbom tu┼żitelj je zatra┼żio isplatu utu┼żenog iznosa od ukupno 120.000,00 kn s naslova ulaganja koja je izvr┼íio svojim radom i nov─Źanim ulaganjima u rekonstrukciju nekretnine koja je bila vlasni┼ítvo prednice tu┼żene tj.njezine majke, a koju je nekretninu nakon smrti majke naslijedila tu┼żena. Drugostupanjski sud polazi
      od utvr─Ĺenja prvostupanjskog suda, da je tu┼żeni, ┼żive─çi u zajednici s majkom tu┼żene, svojim radom i sredstvima izvr┼íio odre─Ĺena ulaganja prilikom rekonstrukcije odnosno adaptacije nekretnine u D., koja je bila vlasni┼ítvo majke tu┼żene (prema utvr─Ĺenjima prvostupanjskog suda u iznosu od 12.008,08 kn), ali suprotno prvostupanjskom sudu, zaklju─Źuju da ne postoji pravni osnov po kojem bi tu┼żitelj od tu┼żene mogao zahtijevati povrat odnosno naknadu za izvr┼íena ulaganja. Pri tome, polaze─çi od rezultata provedenih dokaza, a posebno navoda samog tu┼żitelja, drugostupanjski sud zaklju─Źuje da je navedena ulaganja tu┼żitelj vr┼íio dobrovoljno i besplatno, ne o─Źekuju─çi niti zahtijevaju─çi od prednice tu┼żene naknadu bilo po stvarnopravnom bilo po
      obveznopravnom osnovu, s ciljem i motivom zajedni─Źkog ┼żivljenja, odnosno kori┼ítenja predmetne nekretnine. Iako je takvim ulaganjima od strane tu┼żitelja na odre─Ĺen na─Źin umanjena njegova imovina odnosno pove─çana imovina prednice tu┼żene, upravo zbog dobrovoljnosti i besplatnosti takvih ulaganja drugostupanjski sud s pravom zaklju─Źuje da nisu ispunjene pretpostavke predvi─Ĺene zakonom za slu─Źaj stjecanja bez osnove i vra─çanja onog ┼íto je ste─Źeno bez osnove (─Źl. 210. Zakona o obveznim odnosima ÔÇô ÔÇťNarodne novineÔÇŁ, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, u svezi s ─Źl. 211. Zakona o obveznim odnosima). S obzirom na nepostojanje duga prednice tu┼żene prema tu┼żitelju ne prihva─ça niti zaklju─Źivanje prvostupanjskog sdua o postojanju obveze tu┼żenice kao nasljednice na povrat utu┼żenog iznosa (─Źl. 145.Zakona o naslje─Ĺivanju ÔÇô ÔÇťNarodne novineÔÇŁ, broj 52/71, 27/78 i 56/00).
      Drugostupanjski sud, tako─Ĺer, s pravom zaklju─Źuje da okolnost ┼íto je nastupila smrt prednice tu┼żene ─Źime je prestala i mogu─çnost daljnjeg zajedni─Źkog ┼żivota i kori┼ítenja
      predmetne nekretnine od strane tu┼żitelja i prednice tu┼żene nije sama po sebi takva okolnost koja bi tu┼żitelju davala pravo na naknadu potra┼żivanja kojeg utu┼żuje ovom tu┼żbom.ÔÇť
      VSRH Rev 580/2007-2
      **************************
      Nasljednici glavnog du┼żnika, glede svoje odgovornosti za namirenje potra┼żivanja ostavitelja ne mogu se pozivati┬á na ─Źinjenicu da je za namirenje obveze ugovoreno
      osiguranje, budu─çi njihova obveza predstavlja glavnu obvezu, dok obveza jamca mo┼że biti sporedna ili izjedna─Źena s obvezom glavnog du┼żnika odnosno njegovih nasljednika.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż. 1346/08-2 od 18.II.2009.
      ***************************
      Nov─Źana pomo─ç koju jedan nasljednik primi sukladno odredbi ─Źl. 64. Kolektivnog ugovora od svog poslodavca nisu namjenska sredstva za podmirenje tro┼íkova sahrane
      i za taj iznos se ne umanjuju obveze drugog nasljednika za naknadu tro┼íkova sahrane koju je platio nasljednik koji je primio nov─Źanu pomo─ç.
      ┼ŻS Kc G┼ż 249/2002
      *****************************
      Nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslije─Ĺene imovine time da isti nisu du┼żni namirivati vjerovnike ostavitelja odre─Ĺenim
      redoslijedom.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż. 1033/08-2 od 10.VI.2008.
      *************************
      Revizijski ─çe sud, paze─çi po slu┼żbenoj du┼żnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava primijeniti odredbe ─Źl. 145. Zakona o naslje─Ĺivanju po kojima nasljednici
      odgovaraju┬á solidarno za dugove ostavitelja svaki do visine svog naslje─Ĺenog dijela.
      VSRH Rev 356/2002
      **************************
      Nasljednik koji se prihvatio nasljedstva i svoj dio ustupio sunasljednici, odgovara za
      dugove ostavitelja do vrijednosti naslije─Ĺene imovine.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu,
      G┼ż.291/07-2 od 30.IV.2007.
      *****************************
      Nasljednici mogu svoja prava ostvarivati pa tako zahtijevati i povrat zajma odmah, po smrti ostavitelja, ne ─Źekaju─çi dono┼íenje rje┼íenja o naslje─Ĺivanju.
      VSRH Rev 615/1998
      *****************************
      Ovr┼íni postupak ─çe se nastaviti nakon smrti ovr┼íenika u odnosu na sve zakonske nasljednike bez obzira ┼íto rje┼íenjem o naslje─Ĺivanju nije raspore─Ĺena nekretnina na kojoj se vodi ovr┼íni postupak, iz razloga ┼íto nekretnina koja je predmet ovr┼ínog postupka, prelazi na sve ovr┼íenike kao zakonske nasljednike iza pok. ovr┼íenika u ─Źasu njegove smrti, a nasljednici u ─Źasu ostaviteljeve smrti stje─Źu nasljedno pravo i na njih po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, a u kojem trenutku se osniva i nasljedni─Źka zajednica nasljednika.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż. 1841/06-2 od 20.XII.2006.
      **************************
      Kad je tu┼żba za naplatu dugovanja ostavitelja podnesena protiv jednog od nasljednika njegov prigovor da nije jedini nasljednik nije odlu─Źan, budu─çi da nasljednici odgovaraju solidarno za dugove ostavitelja, ali do visine naslije─Ĺenog dijela.
      VSRH Rev 1830/1997
      **************************
      Nema zakonskog osnova za povrat ulaganja u─Źinjenih prilikom adaptacije ku─çe kad su ta ulaganja izvr┼íena dobrovoljno i besplatno pri ─Źemu se nije o─Źekivala niti zahtijevala naknada.
      VSRH Rev 580/2007-2
      *************************
      Okolnost da je u pravomo─çnom rje┼íenju o naslje─Ĺivanju utvr─Ĺeno da postoji dug ostavine u odre─Ĺenom nov─Źanom iznosu prema odre─Ĺenom trgova─Źkom dru┼ítvu ne zna─Źi istodobno i da su potra┼żivanja tog trgova─Źkog dru┼ítva utvr─Ĺena pravomo─çnom sudskom odlukom, niti da zastarni rok temeljem odredbe ─Źl. 379 st. 1 Zakona o
      obveznim odnosima iznosi 10 godina, a to iz razloga ┼íto sud u ostavinskoj raspravi nije ovla┼íten utvr─Ĺivati dugove ostavitelja, odnosno njihovu visinu, a ukoliko vjerovnici prijave svoja potra┼żivanja, o njima se ne raspravlja u ostavinskom postupku.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż. 921/06-2 od 10.VII.2006.
      **********************
      Nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslije─Ĺene imovine i to svaki do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela.
      ┼ŻS Ri G┼ż 2292/1999
      *************************
      Kada ima vi┼íe nasljednika iza ostavitelja, oni odgovaraju solidarno za dugove ostaviteljeve i to svaki do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela, bez obzira da li je izvr┼íena dioba nasljedstva, iz kojeg razloga nema bitnog utjecaja na odluku o tu┼żbenom zahtjevu tu┼żitelja, ─Źinjenica da je tu┼żenik samo jedan od nasljednika u ostavinskom postupku.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż. 1571/05-2 od 28.X.2005.
      ****************************
      U pravu je revident kada isti─Źe da tro┼íak nadgrobnog spomenika koji je tu┼żiteljica podigla po svojoj volji i odluci u ─Źast pok. Josipa ne predstavlja dug ostavitelja pok.Josipa za koji odgovaraju nasljednici. Nasljednici kada preuzimaju prava umrlog, preuzimaju i njegove obveze imovinske prirode. Dugovi ostavitelja su teret koji su
      osobno teretili ostavitelja, a to nije slu─Źaj s tro┼íkom za nadgrobni spomenik koji ostavitelj nije ÔÇťnaru─ŹioÔÇŁ prije smrti i tu┼żiteljica, kada je u─Źinila tro┼íak za takav
      spomenik, u─Źinila ga je za sebe te ne mo┼że to potra┼żivati kao vjerovnik prema ostavitelju, jer on taj dug nije u─Źinio.ÔÇŁ
      VSRH Rev 3054/1993
      *************************
      Naime, nasljednik odgovara za dugove ostaviteljeve do visine vrijednosti naslije─Ĺene imovine. Opseg odgovornosti nasljednika za ostaviteljeve dugove prosu─Ĺuje se prema vrijednosti naslije─Ĺene imovine koju je ona imala u ─Źasu prijelaza na nasljednika, dakle u momentu smrti ostavitelja.
      Ona se procjenjuje prema tr┼żi┼ínoj vrijednosti stvari u ─Źasu smrti, pa kasnije promjene nastale u vrijednosti naslije─Ĺenih predmeta ostavine, ne utje─Źu na veli─Źinu i opseg nasljednikove odgovornosti.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż. 748/03-2 od 02. lipnja 2003.
      ******************
      Odgovornost nasljednika ograni─Źena vrijedno┼í─çu naslije─Ĺene imovine odnosi se samo na onaj dio tra┼żbine vjerovnika koji je postojao u ─Źasu ostaviteljeve smrti, pa stoga, neovisno od vrijednosti naslije─Ĺene imovine, vjerovnik ima pravo na naplatu od nasljednika i onog dijela tra┼żbine ÔÇô zateznih kamata ÔÇô koja je nastala kao posljedica zaka┼ínjenja u ispunjenju nakon smrti ostavitelja, jer u tom dijelu to nije dug
      ostavitelja već dug nasljednika. 
      ┼Żupanijski sud u Bjelovaru, G┼ż-2811/12-2, od 23.VIII. 2012.
      **********************
      Nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslije─Ĺene imovine i to svaki do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela.
      ┼Żupanijski sud Rijeka G┼ż 2292/99, G┼ż 1333/99 od 17.01.2001.
      *********************
      Nasljednik odgovara za dugove ostavitelja prema tr┼żi┼ínoj vrijednosti naslije─Ĺene imovine koju je ona imala u momentu smrti ostavitelja.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu,G┼ż. 748/03-2 od 02. lipnja 2003.
      ******************
      Kada ima vi┼íe nasljednika iza ostavitelja, oni odgovaraju solidarno za dugove ostaviteljeve i to svaki do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela, bez obzira da li je izvr┼íena dioba nasljedstva, iz kojeg razloga nema bitnog utjecaja na odluku o tu┼żbenom zahtjevu tu┼żitelja, ─Źinjenica da je tu┼żenik samo jedan od nasljednika u ostavinskom postupku.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż. 1571/05-2 od 28.X.2005.
      *************************
      Za obveze ostavitelja koje se temelje na ugovoru o zastupanju,nasljednica odgovara do visine vrijednosti naslije─Ĺene imovine, me─Ĺutim za ocjenu po─Źetka tijeka zastarnog roka, nije od odlu─Źnog zna─Źaja ─Źinjenica da je nasljednica izdala punomo─ç tu┼żitelju za zastupanje u parnici koju je preuzela na strani ostavitelja kao njegova nasljednica.
      ┼Żupanijski su u Vara┼żdinu, G┼ż. 243/08-2 od 03.III.2008.
      ******************
      Kada ima vi┼íe nasljednika iza ostavitelja, oni odgovaraju solidarno za dugove ostaviteljeve i to svaki do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela, bez obzira da li je izvr┼íena dioba nasljedstva, iz kojeg razloga nema bitnog utjecaja na odluku o tu┼żbenom zahtjevu tu┼żitelja, ─Źinjenica da je tu┼żenik samo jedan od nasljednika u ostavinskom postupku.
      ┼ŻS V┼ż G┼ż 1571/2005-2
      ***********************
      Supruga ostavitelja nije ovla┼ítena tra┼żiti povrat tro┼íkova sahrane ostavitelja od oporu─Źne nasljednice.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu 10 G┼ż 2049/2011-2 od 19.4.2011.
      **********************
      Nasljednik du┼żnika je pasivno legitimiran i u slu─Źaju kad je rje┼íenjem, odlu─Źeno da se
      ne─çe provoditi ostavinska rasprava, jer nema ostavinske imovine.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu G┼żx 244/2011-2 od 7.12.2011.
      *************************
      Nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslije─Ĺene imovine time da isti nisu du┼żni namirivati vjerovnike ostavitelja odre─Ĺenim
      redoslijedom.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu G┼ż 1033/2008-2 od 10.6.2008.
      ********************
      Odgovornost nasljednika ograni─Źena vrijedno┼í─çu naslije─Ĺene imovine odnosi se samo na onaj dio tra┼żbine vjerovnika koji je postojao u ─Źasu ostaviteljeve smrti, pa stoga, neovisno o vrijednosti naslije─Ĺene imovine, vjerovnik ima pravo na naplatu od nasljednika i onog dijela tra┼żbine ÔÇô zateznih kamata ÔÇô koja je nastala kao posljedica zaka┼ínjenja u ispunjenju nakon smrti ostavitelja, jer u tom dijelu to nije dug
      ostavitelja ve─ç dug nasljednika.
      ┼Żupanijski sud u Bjelovaru G┼ż 2811/2012-2 od 23.8.2012.
      **********************
      U primjeni Zakona o naslje─Ĺivanju pojavilo se sljede─çe pitanje ÔÇô odgovara li nasljednik koji je svoj┬ánasljedni dio ustupio drugom sunasljedniku za┬ádugove ostavitelja?
      Odgovor je dala sudska praksa putem Odluke ┼Żupanijskog suda u Bjelovaru,G┼ż -1645/14-2 od 18. studenoga 2014.
      Predmet spora u toj parnici bila je osnovanost zahtjeva tu┼żitelja kojim od tu┼żene potra┼żuje iznos od 53.871,12 kn, kao nasljednice iza pokojnog O.D., koji je kod tu┼żitelja za ┼żivota, tj. 6. kolovoz a 2007. zaklju─Źio ugovor o kreditu u iznosu od 59.450,00 kn.
      Prvostupanjski sud pravilno je zaklju─Źio da je tu┼żena kao nasljednica iza pokojnog O. D. du┼żna zajedno s ostalim nasljednicima podmiriti dugovanje pokojnog oca, pa je sud osnovano odbio istaknuti prigovor proma┼íene pasivne legitimacije. Naime, ─Źlanak 139. stavak 3. i 4. Zakona o naslje─Ĺivanju (Nar. nov., br. 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13) propisuje da nasljednik
      odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslije─Ĺene imovine, a kad ima vi┼íe nasljednika, oni odgovaraju┬á solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira na to je li izvr┼íena dioba nasljedstva. Prema stavku 2. istog ─Źlanka, nasljednik koji se
      odrekao nasljedstva ne odgovara za dugove ostavitelja.
      Iz rje┼íenja o naslje─Ĺivanju javnog bilje┼żnika od 11. kolovoza 2008., kao
      nasljednici prvog nasljednog reda iz a O. D. utvr─Ĺene su supruga i dvije k─çeri. K─çeri ostavitelja prihvatile su se nasljedstva i svoje dijelove ustupile majci,koja je prihvatila i svoj dio i ustupljene joj dijelove.
      Iako su se k─çeri ostavitelja izjasnile na na─Źin da prihva─çaju ostavinsku
      imovinu i ustupaju je majci, nisu se oslobodile odgovornos ti za dug.
      Takvo odricanje nasljedstva u korist sunasljednika je ustupanje nasljedstva nakon ┼íto je takva osoba ve─ç postala nasljednik, pa takav nasljednik i uz ─Źin ustupanja odgovara za dugove ostavitelja, onako kako bi odgovarao da svoj nas lije─Ĺeni dio nije ustupio. Prema tome, sud je pravilno primijenio odredbe ─Źlanka 139. stavak 3. i 4. Zakona o naslje─Ĺivanju, jer ─Źinjenica da je nasljednik ustupio nasljedstvo nakon ┼íto ga je prihvatio, ne utje─Źe na njegovu odgovornost za ostaviteljeve dugove, jer je prihva─çanjem nasljedstva postao nasljednik, a njegova odluka o tome da naslije─Ĺeni dio ustupi nema utjecaja na njegovu odgovornost za ostaviteljeva dugovanja.
      Dakle,nasljednik koji je svoj nasljedni  dio ustupio drugom
      sunasljedniku, odgovara za dugove ostavitelja, jer ustupanje prethodno prihva─çenog nasljednog dijela nekom od sunasljednika nema pravno zna─Źenje odricanja od nasljedstva.
      ┼Żupanijski sud u Bjelovaru, G┼ż-1645/14-2 od 18. studenoga 2014.
      ************************
      ÔÇ×Me─Ĺutim, suprotno stajali┼ítima tu┼żitelja, nasljednici odgovaraju za
      ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslije─Ĺene imovine pa i kad su potpunom isplatom samo nekih ostaviteljevih vjerovnika o┼ítetili ostale vjerovnike.
      VSRH Rev -1470/63)
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, broj G┼ż -1033/2008-2 od 10. lipnja 2008.
      *********************
    • objavio: Matrix objavljeno u Matrix
         0
      Ukoliko se stranka pozove na pravo na dom, sud je du┼żan provesti test razmjernosti.
      Iz obrazlo┼żenja:
      Doma─çi sudovi su obvezni prvi pru┼żiti za┼ítitu konvencijskim pravima pojedinaca pri ─Źemu je┬áme─Ĺu najva┼żnijim pravima zajam─Źenim Konvencijom pravo na po┼ítivanje osobnog i┬áobiteljskog ┼żivota koje ┼ítiti ─Źl. 8. Konvencije. ─îlankom 8. Konvencije propisano je da svatko┬áima pravo na po┼ítovanje svoga privatnog i obiteljskog ┼żivota, doma i dopisivanja te da se┬ájavna vlast ne─çe mije┼íati u ostvarenje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u┬ádemokratskom dru┼ítvu nu┼żno radi interesa dr┼żavne sigurnosti, javnog reda i mira ili┬ágospodarske dobrobiti zemlje te radi sprje─Źavanja nereda ili zlo─Źina, radi za┼ítite zdravlja ili┬ámorala ili radi za┼ítite prava i sloboda drugih. Da bi se u slu─Źaju pozivanja stranke na pravo na┬ádom moglo ocijeniti je li taj prigovor osnovan, u konkretnom slu─Źaju da li bi nalog za iseljenje┬á ┬áneovla┼ítenog posjednika predstavljao neopravdano mije┼íanje u njegovo pravo na dom,┬ápotrebno je provesti test razmjernosti, dakle, utvrditi ─Źinjenice na temelju kojih je mogu─çe┬áodgovoriti na pitanja je li mije┼íanje utemeljeno na zakonu, je li mije┼íanje usmjereno na┬á ┬ápostizanje legitimnog cilja te je li mije┼íanje bilo nu┼żno u demokratskom dru┼ítvu. Sud je u┬ápostupku jedino utvrdio da se tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja, kao vlasnika nekretnine, temelji na ─Źl.┬á162. st. 1. i 2. Zakonu o vlasni┼ítvu i drugim stvarnim pravima (ÔÇ×Narodne novineÔÇť, br. 91/96.,┬á68/98., 137/99., 22/00., 73/00. i 114/01., dalje u tekstu: ZOV), te da tu┼żitelj kao vlasnik tra┼żi┬á ┬ápredaju u posjed, dakle, da ┼żeli posti─çi legitimni cilj, a to je ostvarenje jednog od vlasni─Źkih┬á prava, pravo na posjed, me─Ĺutim, sud nije utvrdio ─Źinjenice je li mije┼íanje bilo nu┼żno u┬á demokratskom dru┼ítvu. Po ocjeni ovoga suda, u nastavku postupka sud treba utvrditi razloge┬ázbog kojih tu┼żitelj, kao vlasnik nekretnine, tra┼żi iseljenje tu┼żenice vode─çi ra─Źuna da pravo┬ávlasni┼ítva ┼ítiti i ─Źl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, a isto tako ocijenit ─çe ─Źinjenice, odnosno┬árazloge koje tu┼żenica iznosi kao razloge zbog kojih ne bi trebala iseliti iz nekretnine koju┬ásmatra domom, a koji ┼ítiti ─Źl. 8 Konvencije. Ukoliko nakon provedenog testa razmjernosti sud┬áutvrdi da pravo na dom tu┼żenici ne bude povrije─Ĺeno njezinim iseljenjem s nekretnine u┬ávlasni┼ítvu tu┼żitelja, tada ─çe o tu┼żbenom zahtjevu odlu─Źiti primjenom odredbe ─Źl. 162. st. 1. i 2.┬áZOV-a.
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, Stalna slu┼żba u Koprivnici, G┼ż-2912/16-2 od 7. rujna 2017.
      **************************
      Legitimni interes javne vlasti da kontrolira svoju imovinu sporedan je u odnosu na pravo┬áfizi─Źke osobe na po┼ítivanje njezina doma.┬á
      Iz obrazlo┼żenja:
      Tu┼żitelj iseljenjem tu┼żenika nastoji ostvariti za┼ítitu prava vlasni┼ítva Republike Hrvatske na┬átemelju Zakona o vlasni┼ítvu i drugim stvarnim pravima, me─Ĺutim, sadr┼żaj spisa ne daje┬áosnovu za zaklju─Źak da je prisilno iseljenje tu┼żenika (odnosno predaja u posjed tu┼żitelju stana┬áslobodnog od osoba iz stvari) nu┼żno u demokratskom dru┼ítvu. Kod toga valja najprije┬áistaknuti da je predmetna nekretnina u vlasni┼ítvu Republike Hrvatske, u re┼żimu javnog dobra┬áu op─çoj uporabi i pod upravom tu┼żitelja. Tu┼żitelj je tijelo javne vlasti odnosno pravna osoba┬ákoja obavlja javne ovlasti (┼íto i sam potvr─Ĺuje u prigovoru protiv prvostupanjskog rje┼íenja o┬ápla─çanju sudske pristojbe) te isti, kako je navedeno, upravlja nekretninom u vlasni┼ítvu┬á ┬áRepublike Hrvatske, ┼íto nadalje zna─Źi da u ovom slu─Źaju ne postoje suprotstavljeni interesi┬á ┬ádviju privatnih osoba. Tu┼żitelj, me─Ĺutim, nije tijekom prvostupanjskog postupka dao nikakvo┬árazumno i adekvatno obrazlo┼żenje na temelju kojeg bi se moglo zaklju─Źiti da je iseljenje┬á ┬átu┼żenika nu┼żno, odnosno da za isto postoji prijeka/ neodgodiva dru┼ítvena potreba, a legitimni┬á ┬áinteres javne vlasti da kontrolira svoju imovinu sporedan je u odnosu na pravo tu┼żenika na┬á po┼ítivanje njegova doma (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-2073/2010 od 4. o┼żujka 2014.). Tu┼żitelj i vlasnica nekretnine su pravne osobe pa istu┬ánekretninu, po naravi stvari, ne bi mogli koristiti za vlastito stanovanje, a kako tu┼żitelj nije u┬áprvostupanjskom postupku dao nikakvo razborito obja┼ínjenje o nu┼żnosti iseljenja tu┼żenika,┬á ┬áodnosno da za time postoji prijeka dru┼ítvena potreba, i koja bi to dru┼ítvena potreba bila, u┬ákonkretnom slu─Źaju u kojem, ponavlja se, ne postoje suprotstavljeni interesi dviju ili vi┼íe┬áprivatnih osoba, prete┼że pravo tu┼żenika, kao fizi─Źke osobe, na po┼ítovanje njegova doma (time┬áda iz provedenih dokaza nedvojbeno ne proizlazi da bi tu┼żenik mogao ┼żivjeti kod svojih┬ároditelja niti da on ima dugoro─Źno stabilne prihode na temelju kojih bi mogao na drugi na─Źin┬á dugoro─Źno ostvariti stambeno zbrinjavanje), ┼íto ipak, valja na ovom mjestu primijetiti, ne┬á ┬áanulira pravo tu┼żitelja da od tu┼żenika potra┼żuje naknadu za uporabu predmetnog stana, no to┬ánije predmet ovog postupka.ÔÇť
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż-1724/17-2 od 12. rujna 2018.
      ****************************
      U parni─Źnom postupku koji se vodi radi iseljenja i predaje u posjed, sud je du┼żan raspraviti da┬áli stan predstavlja tu┼żenikov dom u smislu odredbi Konvencije za za┼ítitu ljudskih prava i┬átemeljnih┬á ┬á sloboda i Ustava Republike Hrvatske, ukoliko iz ─Źinjeni─Źnih navoda tu┼żenika┬áproizlazi da se poziva na pravo na dom.
      Iz obrazlo┼żenja:
      Prvostupanjski sud u ovoj parnici propustio je obzirom na ─Źinjeni─Źne navode tu┼żenika prije┬ásvega raspraviti predstavlja li predmetni stan tu┼żenikov dom u smislu citiranih konvencijskih i┬áustavnih odredbi i to bez obzira ┼íto se tu┼żenik nije izrijekom pozvao na ustavno odnosno┬á ┬ákonvencijsko pravo na dom i za┼ítitu tog prava (tako u odluci Ustavnog suda RH broj: U-III/5374/2013 od 19. prosinca 2017.) te u slu─Źaju utvr─Ĺenja da se radi o domu provesti test┬á ┬árazmjernosti. U citiranoj odluci Ustavni sud RH pozivaju─çi se na presudu Europskog suda za┬áljudska prava u predmetu Bjedov protiv Hrvatske (broj 42150/09 od 29 svibnja 2012.) isti─Źe┬áda su sudovi pri ocjeni istaknutog prigovora du┼żni provesti test razmjernosti i razumnosti┬á ┬ápredlo┼żene mjere iseljenja odnosno ispitati da li je mije┼íanje tu┼żiteljice kao javne vlasti┬áutemeljeno na zakonu. Testom razmjernosti potrebno je odgovoriti na pitanje predstavlja li┬áobzirom na istaknute okolnosti zahtjev tu┼żiteljice za iseljenje tu┼żenika neovla┼íteno mije┼íanje┬áu njegovo pravo na dom koji test se prema stajali┼ítima izra┼żen u vi┼íe odluka ESLJP provodi┬á ┬ápomo─çu tri eliminacijska pitanja ÔÇô da li je mije┼íanje utemeljeno na zakonu, je li mije┼íanje┬áusmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li mije┼íanje bilo nu┼żno u demokratskom dru┼ítvu┬ápri ─Źemu negativan odgovor na bilo koje pitanje zna─Źi da je iseljenje protivno Konvenciji┬á ┬áodnosno jedan negativni odgovor dovoljan je za zaklju─Źak da se radi o povredi prava na dom┬áiz ─Źl. 8. Konvencije.ÔÇ×
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, G┼ż-2040/16-2 od 14. velja─Źe 2018.
      **************************
      Kada je ovr┼ínom postupku prethodio parni─Źni postupak u kojem je donesena presuda kojom┬áse nala┼że ovr┼íeniku da iseli iz nekretnine, tada ovr┼íenik vi┼íe nije ovla┼íten u ovr┼ínom┬ápostupku isticati pravo na dom.
      Iz obrazlo┼żenja:
      U podnesenoj ┼żalbi ovr┼íenik ponavlja razloge koje je naveo u prijedlogu za odgodu ovrhe┬áosporavaju─çi zaklju─Źak suda prvog stupnja o tome da nije ispunjena subjektivna pretpostavka┬áza odgodu ovrhe. Naime, u ┼żalbi ovr┼íenik iznosi da se s obitelji nalazio u kvalificiranom┬áposjedu predmetne nekretnine punih 18 godina te smatra da ─çe mu nastati nenadoknadiva┬áneimovinska ┼íteta zbog stresa i straha koju ─çe njegova obitelj pretrpjeti iseljenjem iz ku─çe.┬áOsim toga iznosi tvrdnju da je prizemlje i kat ku─çe uredio za davanje u najam te da ─çe izgubiti┬ázaradu ukoliko se presuda izvr┼íi. I po ocjeni ovog suda ┼żalbene tvrdnje ovr┼íenika neosnovane┬ásu iz razloga ┼íto je u ovom ovr┼ínom postupku prethodio parni─Źni postupak u kojem je┬ádonesena presuda kojom je nalo┼żeno ovr┼íeniku da se iseli iz nekretnina iz kojih razloga on ne┬ámo┼że u ovom ovr┼ínom postupku isticati pravo na dom, kojeg isti─Źe ┼żalbenim tvrdnjama o┬átome da mora iseliti s obitelji s nekretnine kojom se slu┼żi za stanovanje. ─îinjenica ┼íto ─çe┬áizgubiti prihod od najma koji ima namjeru ostvarivati tako─Ĺer nije od utjecaja na pravilnost┬ázaklju─Źka suda prvog stupnja da prijedlog za odgodu ovrhe nije osnovan.ÔÇť
      ┼Żupanijski sud u Vara┼żdinu, Stalna slu┼żba u Koprivnici, G┼ż Ovr-597/18-4 od 4. rujna 2018.
      ***************************
×
×
  • Napravi novi...