Kao što naslov i govori,u članku se dotičemo pitanja zastare zahtjeva radi naknade štete koja je prouzročena neizvršenjem pravomoćne odluke suda od strane osobe koja je obvezana na određenu činidbu.

Naime, ako dužnik u roku koji mu je ostavljen odlukom suda(paricioni rok)neispuni svoju obvezu, vjerovnik je ovlašten zatražiti pomoć od države, odnosno pokrenuti postupak za prinudno izvršenje obveze(ovrha), no neovisno od istog postupka vjerovnik je ovlašten zahtijevati i naknadu štete koju trpi zbog ponašanja dužnika suprotno obvezi utvrđenoj odlukom suda, ali se postavlja pitanje ""kad zastarijeva takav zahtijev""

Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO, zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo da zahtijeva ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

U tom smislu, zastarjelost potraživanja naknade štete koju vjerovnik trpi zbog zakašnjenja dužnika u ispunjenju obveze počinje teći od momenta kada dužnik padne u zakašnjenje, jer od tog trenutka, u smislu odredbe člana 183. st. 1. ZOO, za vjerovnika nastaje pravo da zahtijeva i ovu naknadu.

Imajući u vidu da potraživanja utvrđena pravosnažnom presudom dospijevaju protekom paricionog roka koji je presudom određen, to protekom ovog roka počinje teći rok zastarijelosti naknade štete zbog zakašnjenja u ispunjenju obveze utvrđene tom presudom.

Prema odredbi člana 223. ZOO kada zastari glavno potraživanje zastarijela su i sporedna te u tom smislu i pravo na naknadu štete, kao jedno od sporednih potraživanja koja nastaju usljed činjenice da je dužnik zakasnio sa ispunjenjem glavne obveze zastarijeva kada zastari i ta obveza.

Obzirom da prema odredbi člana 233. stav 1. ZOO, sva potraživanja utvrđena, između ostalog pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastarijelosti, to i potraživanje naknade štete zbog zakašnjenja u izmirenju obveze utvrđene tom odlukom, u smislu odredbe člana 223. ZOO, zastarijeva za vrijeme od 10 godina