Jump to content

Matrix

  • članaka
    54
  • komentara
    0
  • čitanja članka
    10857

Prekluzivni rok za pobijanje dužnikove pravne radnje


Matrix

949 puta pročitano

Za podizanje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji postoje dva različita roka, ovisno o kakvim se raspolaganjima dužnika radi, pa je tako  čl. 71. Zakona o obveznim odnosima propisano da se tužba za pobijanje pravnih radnji dužnika može podnijeti u roku jedne godine za raspolaganje iz čl. 67. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( teretno/naplatno raspolaganje) , a u svim ostalim slučajevima u roku tri godine. U istom čl. 67. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi, s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta, to bilo poznato ili je moglo biti poznato. Znači, u opisanom slučaju rok za podizanje tužbe je jedna godina.

U ostalim slučajevima rok za podizanje tužbe radi pobijanja pravnih radnji dužnika je tri godine, a koji će se primijeniti ako je treća osoba s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta dužnikov bračni drug ili krvni srodnik u ravnoj liniji ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili po tazbini do istog stupnja, u kojem slučaju se smatra da je toj trećoj osobi bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.Kod besplatnih raspolaganja također se primjenjuje rok za podizanje tužbe od tri godine. U slučaju besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

Rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju, no postavlja se pitanje:

Da li je rok za podnošenje tužbe radi pobijanja pravne radnje dužnika prekluzivne prirode odnosno kakvu bi odluku sud trebao donijeti ako tužitelj podnese tužbu nakon proteka propisanog roka?

Naime, rok za podnošenje tužbe radi pobijanja pravne radnje dužnika, procesno je pravne, a ne materijalno pravne prirode,   odnosno je prekluzivan, slijedom čega će sud odbaciti tužbu ako ona ne bude podnesena u propisanom roku. S obzirom na to da propuštanjem navedenih rokova nastaje prekluzija prava pobijati raspolaganje dužnika, radi se o procesnopravnom roku jer zapravo dolazi do prestanka procesnopravne ovlasti za podizanje tužbe.Takvo stajalište zauzeto je u pravnoj teoriji, ali i sudskoj praksi, pa se o tome kao prekluzivnom roku navodi i primjerice u rješenju Županijskog suda u Varaždinu, Gž-997/2019-2 od 14. 8. 2019. te u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 594/10-2 od 23. 11. 2011.godine. 

Vezano uz rok za podnošenje tužbe javile su se u praksi dvojbe glede stvarnopravnih ugovora kod kojih je za stjecanje stvarnog prava na nekretninama potrebno da bude izvršen konstitutivan upis uknjižbe stjecanja stvarnog prava u korist osobe koja stječe stvarno pravo (tradicijski sustav stjecanja prava vlasništva) te druge ugovore obveznog prava kod kojih je za to da oni proizvode pravni učinak potrebno poduzeti još neki pravni posao, a koja se sastojala u tome teče li rok za podnošenje tužbe od trenutka kada je stvarnopravni ugovor sklopljen ili tek kada bude izvršen upis stjecanja prava vlasništva u zemljišnu knjigu, odnosno od trenutka kada je sklopljen obveznopravni ugovor ili tek od trenutka kada bude poduzeta i posljednja radnja koja je potrebna da bi ugovor proizvodio pravni učinak.

Tako je u odnosu na ZOO/91 bilo zauzeto stajalište da se rok računa od dana poduzimanja radnje odnosno od dana kada je radnju trebalo poduzeti, dok se u odnosu na ZOO/05 to stajalište promijenilo, i to pod utjecajem teorije materijalnog građanskog prava, koja je prihvaćena odlukom Ustavnog suda broj U-III/5050/2011 od 3. 7. 2014.godine, a koje pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske se primjenjuje u sudskoj praksi, pa se tako, primjerice, navodi:

„Prema odredbi čl.71. st.1 ZOO-a tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz čl. 67. st. 1 toga Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine, a prema st. 2. istog članka, rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

Ugovor o doživotnom uzdržavanju između sada pok. D. K. i tuženice M. P., kojim pok. D. K. M. P. ostavlja predmetni stan, a tuženica M. P. ju je obvezna uzdržavati do smrti, naplatno je raspolaganje iz čl. 67. st. 1. ZOO-a pa se tužba za pobijanje tog raspolaganja može podnijeti u roku od jedne godine. Taj rok počinje teći od dana kada je na temelju tog ugovora izvršena uknjižba vlasništva tuženice M. P. na predmetnom stanu. Radi se o prekluzivnom roku na koji sud pazi po službenoj dužnosti pa je prije svega potrebno ispitati da li je predmetna tužba predana u roku.“

kao i:

„S obzirom na to da se radi o ugovoru o darovanju, dakle besplatnom raspolaganju, prekluzivni rok za podnošenje takve tužbe je tri godine, a taj rok se računa od dana kada je poduzeta pravna radnja koja se pobija odnosno od dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju. U konkretnom slučaju radi se o ugovorima o darovanju od 23. studenoga 2011. godine u odnosu na čkbr. ____/16 odnosno o ugovoru o darovanju od 4. prosinca 2014. godine u odnosu na čkbr.__/1 sve k.o. P.

Prvostupanjski sud je pri tome otklonio prigovor prekluzije koji su izjavili tuženici, jer je utvrdio da se rok za podnošenje takve tužbe računa od trenutka kada je poduzet posljednji akt kojim se ta radnja okončava, a taj stav je iznio i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 3. srpnja 2014. godine broj U-III/5050/2011.

0 komentara


Preporučeni komentari

Još nema komentara.

Posjetitelj
This blog entry is now closed to further comments.
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija