Jump to content

Matrix

  • članaka
    54
  • komentara
    0
  • čitanja članka
    1769

Nužni i korisni troškovi u sudskoj praksi


Matrix

284 puta pročitano

Pomoćnik u posjedovanju nije dužan na temelju odredaba čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima platiti vlasniku stvari naknadu za koristi koje je imao dok je upotrebljavao stvari.

Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev x 1085/2011-2 od 6.3.2012.

******************

Suvlasnika stvari (kuće) koji u njenom posjedovanju razmjerno svom idealnom dijelu nije ni isključen ni ograničen izvršavanjem posjeda od strane drugog suvlasnika, ne pripada pravo od tog suvlasnika, kao poštenog posjednika koji posjed ne izvršava na cijeloj stvari već na njenom jednom dijelu, zahtijevati naknadu za korištenje te stvari.

Županijski sud u Bjelovaru Gž 3167/2011-2 od 2.11.2012.

***********

Zahtijeva li vlasnik da mu posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu ti troškovi ne budu naknađeni.

Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 835/2009-2 od 25.5.2011.

********************

Zakupnik poslovnog prostora nema pravo na naknadu troškova izvršenih ulaganja kad ona nisu bila nužna niti korisna za vlasnika.

Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 323/2008-2 od 11.6.2008.

********************

Dospijeće tražbine naknade troškova koji pripadaju poštenom ili nepoštenom posjedniku nastupa danom predaje stvari, od kada počinje teći zastarni rok od tri godine za potraživanje posjednika za naknadu troškova vlasnika stvari.

Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev x 137/2010-2 od 23.2.2011

***************

Pošteni posjednik ima pravo tražiti od vlasnika naknadu za nužne i korisne troškove samo onda ako dokaže da je te troškove doista imao.

Sažetak:

Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi utvrđuju da je tuženik-protutužitelj bio pošteni posjednik u trenutku stupanja u posjed predmetnog stana te da, u smislu odredbe članka 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06. i 141/06. – dalje: ZVDSP), ima pravo držati stvar dok mu ne budu nadoknađeni nužni i korisni troškovi, pa zaključuju da tužitelj nije dokazao nužne i korisne troškove na predmetnom objektu, odnosno nije dokazao je li imao i u kojem iznosu navedene troškove iznad iznosa od 5.960,00 kn, koje je tužitelj-protutuženik priznao.

Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 835/09-2, od 25. svibnja 2011.

*****************

Prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci br. Rev-1158/2010 nižestupanjski sudovi smatraju da tuženica kao pošteni posjednik nije dužna isplatiti tužiteljici naknadu za korištenje stana i da je tuženici pripadalo pravo zadržati stan u posjedu dok joj ne budu naknađeni nužni i korisni troškovi koje je imala (čl. 164. st. 1. i 2. ZV).

Međutim, u postupku pred nižestupanjskim sudovima  je utvrđeno da je  tužiteljica kao vlasnica stana 1. rujna 1998. podnijela protiv tuženice tužbu za iseljenje i u prethodnom predmetu  taj postupak pravomoćno okončan prihvaćanjem tužbenog zahtjeva. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je, s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. U smislu te zakonske odredbe posjednik se može smatrati poštenim najkasnije dok mu nije uručena vlasnička tužba, a ako je pošteni posjednik tužen vlasničkom tužbom, smatra se nepoštenim posjednikom od trenutka dostave tužbe pod pretpostavkom da je parnica uredno nastavljena i da ju je vlasnik zaista i dobio. Prema odredbi čl. 165. st. 4. ZV nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode. Imajući na umu navedeno, pogrešno je pravno stajalište nižestupanjskih sudova da bi tuženica bila pošteni posjednik stana nakon dostave tužbe od 1. rujna 1998., pa se ukazuje pogrešnim primjena odredaba čl. 164. ZV u konkretnom slučaju. 

**********************

Kada tuženik posjeduje nekretninu ili neku drugu stvar tužitelja ili posjeduje njegov suvlasnički dio, plaćanje vrijednosti 
postignute koristi prema čl. 1111. i 1120. Zakona o obveznim odnosima (NN. 35/05 i 41/08) moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari. Kada je 
moguće vraćanje tj. kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed tada se naknada koristi prosuđuje prema odredbi čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim 
pravima (NN. 91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09) ali samo u slučaju kada tužitelj uz platež koristi tužbenim zahtjevom traži i predaju nekretnine ili stvari u posjed. 

Zaključak sjednice Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu od 04. rujna 2013.

**************

U odnosu na nužne i korisne troškove koji se pojavljuju kod revindikacijskih zahtjeva, početak tijeka zastare jednako je uređen i odredbom članka 164. stavak 7.ZV-a, jer pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva od dana predaje stvari, s time da se u pretpostavkama iz odredbe članka 164. radi o trogodišnjem a ne općem zastarnom roku koji se, za razliku u stvarnopravnim parnicama, primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove. 

(Rev-x 294/14-2 od 15.travnja 2015. i Rev-x 358/11-2 od 20. studenoga 2013.)

******************

0 komentara


Preporučeni komentari

Još nema komentara.

posjetitelj
This blog entry is now closed to further comments.
×
×
  • Napravi novi...