Jump to content

Matrix

  • članaka
    54
  • komentara
    0
  • čitanja članka
    2031

Žalba u sudskoj praksi


Matrix

424 puta pročitano

Spor između oštećenika i osiguravatelja na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti nije radni spor bez obzira na to što je osiguranik oštećenikov poslodavac i što štetni događaj ima karakter nesreće na radu. Zato u takvom sporu rok za žalbu iznosi 15 dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 261/2004-2 i Gzz 67/2005-2 od 2.3.2005.

*********************

Spor u kojem član predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave zahtijeva isplatu naknade koja mu pripada za obnašanje te dužnosti nije radni spor, pa rok za žalbu protiv odluke suda prvog stupnja u takvom sporu ne iznosi osam, već petnaest dana.

ŽS u Šibeniku, Gž 553/02 od 13.5.2002.

**********************

Ako datum kada je stranka primila presudu nije sporan, na pravovremenost žalbe ne utječe eventualna povreda zakonskih odredaba o dostavi sudskih pismena.

ŽS u Vukovaru, Gž 1428/04 od 6.10.2004.

***********************

Pogrešna uputa suda prvog stupnja o roku za žalbu od 8 dana nema utjecaja na stranku koja je u zakonskom roku od 15 dana izjavila žalbu. Sud naime, svojom uputom o pravnom lijeku ne može skraćivati zakonske rokove.

Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 261/2004-2 i Gzz 67/2005-2 od 2.3.2005.

**********************

Kad sud propusti odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva, stranke mogu tražiti donošenje dopunske presude, ali ne mogu pravnim lijekovima pobijati donesenu presudu u odnosu na dio tužbenog zahtjeva o kojemu njome nije odlučeno.

VS, Rev 605/01 od 26.9.2001.

***********************

Okolnost da se žalba protiv presude zbog ogluhe poziva na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog kojeg se žalba ne može izjaviti ne čini je nedopuštenom.

ŽS u Zagrebu, Gž 6906/06 od 20.3.2007.

************************

Pogrešna pravna uputa svom punomoćniku zbog koje je on priznao tužbeni zahtjev ne predstavlja ispričivu zabludu na strani tužene, već na strani njezinog punomoćnika, a koja zabluda nije razlog za prihvaćanje žalbe protiv presude na temelju priznanja.

Županijski sud Koprivnica Gž 768/00 od 31.8.2000.

**********************

Prigovor zastare istaknut u žalbi predstavlja žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog toga se ne može pobijati presuda zbog izostanka.

Kako je to vidljivo iz podataka u spisu, sud prvog stupnja donio je pobijanu presudu nakon ocjene, da postoje svi elementi za donošenje presude zbog izostanka propisani odredbom čl. 332. st. 1. toč. 1. do 6. Zakona o parničnom postupku.

Navodi žalbe, da je sud prvoga stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tuženoga kada je usvojio tužbeni zahtjev, jer da je potraživanje tužitelja zastarjelo, nije osnovan. Ovo zbog toga što je prigovor zastare povezan s utvrđenjem činjenica kojima se dokazuje postojanje zastare i osnovanost prigovora zastare. Ovaj žalbeni navod ocijenjen je u skladu s odredbom čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku, po kome se presuda zbog izostanka ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.”

VTS RH, Pž-1082/94 od 29. ožujka 1994.

************************

Iako je žalba protiv presude na temelju priznanja podnesena na temelju razloga zbog kojeg se ne može podnijeti (pogrešna primjena materijalnog prava), sud je ne može odbaciti kao nedopuštenu.

ŽS u Bjelovaru, Gž 1818/07 od 8.11.2007.

************************

Presuda na temelju priznanja (čl. 331. ZPP-a) ne može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. t. 3. ZPP).

ŽS u Rijeci, Gž 1890/02 od 2.7.2003.

************************

Zbog toga što tužitelj nije predujmio iznos sredstava potrebnih za podmirenje troškova izvođenja dokaza uviđajem, sud je ovlašten odustati od izvođenja tog dokaza, ali ne i odbiti tužbeni zahtjev a da prethodno nije proveo druge dokaze kojima je moguće utvrditi odlučne činjenice, a koje dokaze je tužitelj predložio.

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-19/10-2, od 23. III. 2010.

***************************

Priznanje tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini koja je u pravnom statusu nasljedničke zajednice, učinjeno samo od strane jednog nasljednika bez suglasnosti i pristanka ostalih sunasljednika, nedopušteno je raspolaganje jer je protivno prisilnom propisu, pa sud čini bitnu povredu postupka ako na njemu utemelji presudu na temelju priznanja.

Iz obrazloženja:

„U zemljišnoj knjizi kao zemljišnoknjižni suvlasnici predmetne nekretnine upisani su D. B. u 1/2 dijela, N.S. u 1/8 dijela, M.S. u 1/8 dijela te Z.S. u 1/4 dijela, kako to i proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige (list 3 spisa P-896/07).

Iz spisa proizlazi, a kako je to naveo sam tužitelj u protutužbi, pa i M.S. u svojoj tužbi radi uznemiravanja prava vlasništva da je Z.S. umro te da su njegovi nasljednici M. i N. Nitko ne tvrdi niti iz spisa proizlazi da bi iza Z.S. bila provedena ostavinska rasprava i doneseno rješenje o nasljeđivanju pa se u pogledu suvlasničkog dijela Z.S. radi o nasljedničkoj zajednici sukladno čl. 141. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine”, br: 48/03 i 163/03 – dalje: ZN), tj. o zajedničkom vlasništvu.

Zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički, a pojedini od njih može stvari raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali, kako je to i propisano čl. 61. st. 1.

Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”, br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP).

Iz spisa ne proizlazi da bi N.S. imao ovlast od M.S. da raspolaže sa ovom nasljednom zajednicom, a u pogledu suvlasničkog dijela pokojnog Z.S., pa nije niti mogao priznati tužbeni zahtjev tužitelja DD, a radi stjecanja prava vlasništva na suvlasničkom dijelu Z. S.. Kako je prvostupanjski sud uvažio takovo raspolaganje N.S., a koje je dakle nedopušteno, pa je pobijanom presudom na temelju priznanja utvrdio da je tužitelj stekao pravo vlasništva i na suvlasničkom dijelu Z.S., pa je time počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 4. ZPP-a.”

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-2017/11-4, od 8. III. 2012.

************************

Kad sud ne ocijeni dokaze koje je tužitelj priložio, nije ovlašten odbiti tužbeni zahtjev pozivajući se na pravila o teretu dokazivanja.

VSRH Rev 201/2008-2

************************

Okolnost da je, nakon što je nastavljen postupak koji je mirovao tužba objektivno preinačena, nema utjecaja na pravne posljedice ponovnog udovoljavanja pretpostavkama za mirovanje postupka.

VSRH Rev 1242/2007-2

*************************

Tuženikovo priznanje tužiteljevog zahtjeva za utvrđenje stjecanja prava vlasništva nekretnine (poljoprivrednog zemljišta) dosjelošću – a na kojoj nekretnini je, prema navodima njegova odgovora na tužbu, pravo vlasništvo stekla druga osoba – Republika Hrvatska – temeljem izričite zakonske odredbe, predstavlja nedopušteno raspolaganje pa ako sud temeljem njega donese presudu na temelju priznanja čini apsolutno bitnu povredu postupka.

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-2802/12-2, od 19. IX. 2013.

*************************

Ako tužitelj preinači tužbu mijenjajući istovjetnost tužbenog zahtjeva nakon što je ista već bila dostavljena tuženiku radi davanja pisanog odgovora ne postoje zakonom propisane pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, pa ako sud povodom tako preinačene tužbe donese navedenu presudu čini bitnu povredu postupka.

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-2031/2013-3, od 24. IV. 2014. godine

**************************

Punomoćnik tuženika – srodnik po krvi (otac) u pravoj liniji koji istovremeno nije i odvjetnik može priznati tužbeni zahtjev samo ako mu je ovlaštenje za to izričito dano, pa ako to ne proizlazi iz izdane punomoći sud neće donijeti presudu na temelju priznanja jer u protivnom čini bitnu povredu postupka.

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1145/2013-2, od 17. IX. 2014. godine

***************************

Ako datum kada je stranka primila presudu nije sporan, na pravovremenost žalbe ne utječe eventualna povreda zakonskih odredaba o dostavi sudskih pismena.

ŽS u Vukovaru, Gž 1428/04 od 6.10.2004.

***********************

Ako punomoćnik žalbu piše u svoje ime, sud će odbaciti žalbu zbog toga što je punomoćnik temeljem punomoći ovlašten poduzimati pravne poslove, odnosno radnje na koje ga je ovlastio opunomoćitelj samo u ime i za račun opunomoćitelja.

ŽS u Varaždinu, Gž 1378/06 od 27.6.2006.

************************

Propust punomoćnika da uz podnesenu žalbu priloži punomoć, i da ju po pozivu suda naknadno dostavi, ne čini podnesenu žalbu nedopuštenom već nepotpunom, pa ju sud prvog stupnja ne može odbaciti prije nego što je pozvao samu stranku da ju potpiše i na taj način otkloni navedeni nedostatak.

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1562/09-2, od 12. II. 2010.

*************************

Kada umješač podnese žalbu protiv presude, a tužitelj u odnosu na koga je prihvaćeno miješanje, po primitku presude izjavi da neće podnositi žalbu, tada takva procesnopravna radnja tužitelja ukazuje na nedopuštenost umješača.

Županijski sud u Rijeci Gž 1728/01 od 3.10.2001.

**************************

Iako je žalba protiv presude na temelju priznanja podnesena iz razloga zbog kojeg se ne može podnijeti ( pogrešna primjena materijalnog prava), sud prvog je ne može odbaciti kao nedopuštenu.

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1818/07-2, od 8. studenog 2007.godine

***************************

Pred općinskim sudom Republiku Hrvatsku zastupa općinsko državno odvjetništvo, pa ako je žalbu protiv odluke općinskog suda podnijelo županijsko državno odvjetništvo, žalba je podnesena od neovlaštenog tijela i treba je odbaciti kao nedopuštenu.

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1964/06-2, od 19. veljače 2007.godine

*************************

Kada rješenje suda u ovjerenom pismenom otpravku ne sadrži uputu o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka, tada se činjenica nepravovremenosti žalbe ovrhovoditelja izvan zakonskog roka ne smije tumačiti na štetu ovrhovoditelja, nego u njegovu korist, odnosno „in favorem” stranke.

Županijski sud u Varaždinu, Gž. 868/09-2 od 15.IX.2009.

*************************

Kada umješač podnese žalbu protiv presude, a tužitelj u odnosu na koga je prihvaćeno miješanje po primitku presude izjavi da neće podnositi žalbu, tada takva procesnopravna radnja tužitelja upućuje na nedopuštenost žalbe umješača.

ŽS u Rijeci, Gž 1728/01 od 3.10.2001.

************************

Ako se tijekom trajanja parničnog postupka otvori stečaj nad tuženikom i ako se tužitelju kao stečajnom vjerovniku u stečajnom postupku na ispitnom ročištu u cijelosti prizna tražbina o kojoj se vodi parnični postupak, rješenje stečajnog suca o utvrđenoj tražbini iz članka 177.stavak 3. Stečajnog zakona ima značaj presuđene stvari. Zbog toga, tužitelj nakon priznanja tražbine više nema pravnog interesa za vođenje parničnog postupka, a ni tuženik više nema pravnog interesa za donošenje sudske odluke o njegovu, prije otvaranja stečajnog postupka, izjavljenom pravnom lijeku.

VTS RH, Pž-7332/06 od 16.rujna 2009. (TS Slavonski Brod P-74/05 od 2.prosinca 2005.)

*****************************

Drugostupanjski sud čini relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka kad preinači dio prvostupanjske presude koji nije pobijan žalbom.

VS, Rev 736/03 od 12.11.2003.

**********************

Kad je stranka u žalbi navela koje dijelove prvostupanjske presude pobija ali glede nekih od njih nije pobliže obrazložila svoju žalbu, drugostupanjski sud je ipak dužan ispitati tu presudu u svim pobijanim dijelovima.

VSRH, Rev-80/91. od 20.02.1991.

*********************

Vrhovni će sud Republike Hrvatske na prigovor revidenta ukinuti dio rješenja žalbenog suda kojim je pogrešno utvrđeno da određeni dio presude prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjen jer nije pobijan žalbom.

VS, Rev 611/93 od 21.4.1993.

***************************

Tužitelj čiji je tužbeni zahtjev prvostupanjskom presudom u cijelosti prihvaćen nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv te presude, pa ako je u takvoj situaciji ipak podnese, ona je nedopuštena.

VSRH, Rev 1365/07 od 20.5.2008.

*******************

Kada su žalbu protiv presude podnijeli i stranka i umješač na njenoj strani, pa nakon toga stranka odustane od svoje žalbe a umješač to ne učini – tada je žalba umješača nedopuštena i treba ju kao takvu odbaciti, jer u tom slučaju njegova žalba predstavlja radnju koja je u suprotnosti sa radnjom stranke kojoj se je u parnici pridružio.

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-3290/2013-2, od 24. X. 2014. godine

*************************

Prijedlog za dopunu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti ovlašten je podnijeti samo Državni odvjetnik Republike Hrvatske (kao njegov podnositelj), a ne i stranke.

VSRH, Gzz 51/03 od 27.4.2004.

*******************

Nakon što je odlukom drugostupanjskog suda preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, ne postoje uvjeti za donošenje dopunske drugostupanjske odluke o tužbenom zahtjevu koji je bio postavljen kao eventualni, jer o tom zahtjevu tužitelja nije pobijanom presudom odlučivao ni prvostupanjski sud.

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-394/10-5, od 6. IX. 2010.

**********************

Kad je drugostupanjski sud u svojoj presudi propustio odlučiti o parničnim troškovima, dužan je na prijedlog stranke o tome odlučiti dopunskim rješenjem.

VSRH, II Rev 248/99 od 27.8.2002.

**********************

Drugostupanjski sud ne može donijeti dopunsku odluku ako niti prvostupanjski sud nije donio odluku o dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu na kojeg stranka predlaže donošenje dopunske drugostupanjske odluke.

VTS RH, Pž-1426/06 od 10.studenog 2009. (TS Zadar P-234/02 od 17.kolovoza 2005.)

************************

Pravni lijek protiv rješenja drugostupanjskog suda je revizija neovisno o tome što je odlučujući o nekom pravnom pitanju on prvi donio odluku. I onda, naime, kad viši sud prvi odluči, odluka drugostupanjskog suda time nije postala odlukom prvostupanjskog suda.

VSRH, Gž 6/94 od 25.1.1996.

***********************

Rješenje prvostupanjskog suda protiv kojeg posebna žalba nije dopuštena ne postaje pravomoćno samim donošenjem jer se ono može pobijati žalbom, ali ne samostalnom, već onom podnesenom protiv konačne odluke.

VSRH, Gzz 41/93 od 15.12.1993.

***********************

Nedopuštena je samostalna žalba stranke protiv rješenja o preotvaranju glavne rasprave.

Rješenje suda o upravljanju postupkom ne može se pobijati samostalnom žalbom, već onom protiv konačne odluke.

Žalba nije dopuštena.

Prema propisu članka 305. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03), vijeće može u tijeku vijećanja i glasanja odlučiti da se zaključena glavna rasprava ponovno otvori, ako je to potrebno radi dopune postupka ili razrješenja pojedinih važnih pitanja. Odluka o ponovnom otvaranju već zaključene rasprave, ovisi, dakle, isključivo o ocjeni vijeća, odnosno suca pojedinca, što je ovdje slučaj. Nakon donošenja odluke o glavnoj stvari, tj. nakon što je presuda već napisana i dostavljena strankama, nije moguće preotvoriti zaključenu raspravu, što prema podacima iz spisa, ovdje nije slučaj. Prema članku 378. stavak 2. ZPP-a, ako ovaj Zakon izričito određuje da posebna žalba nije dopuštena, a to su rješenja koja se odnose na rukovođenje postupkom, rješenje prvostupanjskog suda može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.

Rješenje suda prvog stupnja protiv kojega posebna žalba nije dopuštena, ne postaje pravomoćno samim donošenjem jer se ono može pobijati žalbom, ali ne samostalno, već onom podnesenom protiv konačne odluke.”

VTS RH, Pž-5188/02 od 15. srpnja 2003.

**************************

 

 

0 komentara


Preporučeni komentari

Još nema komentara.

posjetitelj
This blog entry is now closed to further comments.
×
×
  • Napravi novi...