Bračni ugovor, odnosno ugovor o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova, uveden je u naše zakonodavstvo Zakonom o braku i porodičnim odnosima 01. siječnja 1979. Takovi ugovori propisani su u pisanoj formi. Uz to, ZBPO kao i kasniji Obiteljski zakoni propisuju da potpisi na tim ugovorima moraju biti ovjereni (Oz/15 "da moraju biti ovjereni kod javnog bilježnika"). Zanimljivo je za napomenuti da je Zakon o javnim bilježnicima u verzijama koje su bile na snazi od 01. listopada 1994 do 16. veljače 2007. propisivao da je JB akt potreban za pravnu valjanost ugovora o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova te osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici, pri čemu se pojavljuje određena pravna nesigurnost glede valjanosti bračnih ugovora u razdoblju između 01. listopada 1994. i 17. veljače 2007. U praksi nije poznato da postoji ijedan spor o tome, no ako se pojavi za smatrati je da bi se trebao primjenjivati Obiteljski zakon kao specijalni propis.

Osnovni smisao bračnog ugovora jest da stranke mogu unaprijed ugovoriti kako njihove zarade ostvarene tijekom bračne zajednice nisu bračna stečevina nego vlastita imovina onog supružnika koji ih je zaradio svojim radom u vrijeme trajanja iste.

Sudska praksa.

"Ocijenjeno je da pisana izjava bračnih drugova kako nemaju nikakvih međusobnih potraživanja u nepokretnoj, novčanoj i drugoj imovini predstavlja sporazum o diobi zajedničke imovine". VsRH Rev-1362/07-2 od 11. lipnja 2008.

"Nije osnovan zahtjev tužiteljice kako su predmetne nekretnine bračna stečevina stranaka i njihovo suvlasništvo na ravne dijelove ako su prethodno zaključili valjan sporazum o podjeli bračne stečevine. Tvrdnja tužiteljice kako je sporazum sklopila u zabludi glede opsega bračne stečevine (navodno nije znala kako je predmetnu imovinu tuženik kupio za vrijeme trajanja braka) znači kako ona ističe prigovor pobojnosti (relativne ništavosti) tog ugovora u smislu odredbe iz čl.111 ZOO-a. Ali ugovorna strana se ne može pozivati na pobojnost ugovora u ovoj parnici ako taj ugovor prethodno nije poništen konstitutivnom sudskom odlukom. Stoga, kako sudska odluka o poništenju predmetnog sporazuma nije donesena, nema ni zakonskih pretpostavki za prihvačanje tužbenog zahtjeva."  Žs u Zg, Gž-3050/13 od 21. svibnja 2013.

"Bračni ugovor sklopljen u usmenom obliku, s obzirom na odredbe čl.73 ZOO-a, proizvodi pravne učinke u dijelu (glede imovine) u kojem je realiziran" VsRH, Rev-1069/2005 od 8. lipnja 2006.

"Izjava jednog bračnog druga, dana u skladu s čl.6 Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, kojom daje suglasnost drugovm bračnom drugu da može otkupiti stan, ne znači odricanje tog bračnog druga od prava na stan kao dijela račne stečevine. Međutim, ako ta izjava ima i dodatni sadržaj, koji u sebi sadrži propisanu i ovjerenu izjavu jednog bračnog druga da se odriče prava vlasništva na stanu koji je predmet otkupa i priznaje drugom bračnom drugu isključivo pravo vlasništva, takva izjava može imati značaj bračnog ugovora iz čl.259 ObZ/03." Žs u Bj, Gž-306/03-2 od 21. ožujka 2003.

"Glede zahtjeva za raskid sporazuma stranaka od 30. srpnja 2007. godine prvostupanjski sud je ustvrdio da su taj sporazum stranke zaključile za vrijeme trajanja braka kojim su uredile svoje imovinskopravne odnose i obveze glede stečenih nekretnina za vrijeme trajanja braka te su dogovorili da će zajednička djeca stranaka...nakon razvoda nastaviti živjeti s ocem, susrete i druženje djece s majkom i doprinos majke za njihovo uzdržavanje kao i da se tužiteljica odriče u cijelosti svog suvlasničkog djela bračne stečevine pod uvjetom da tuženik ne pokrene postupak radi prisilne naplate utvrđene obveze za uzdržavanje mllj. djece stranaka..., po ocjeni ovog suda predmetni sporazum od 30. srpnja 2007. je ništav ugovor jer ima nedopuštenu osnovu i stoga ne proizvodi pravne učinke. Raskidati se, naime, ne mogu ništavi ugovori." Žs u Zg, Gž-1755/11-2 od 10 rujna 2013.