Jump to content

mrblue187

Korisnik
  • Broj objava

    14
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

Nedavni posjetitelji profila

Prikaz nedavnih posjetitelja je isključen i nije prikazan drugim korisnicima.

  1. Pozdrav, Evo ima nešto novosti po ovom pitanju, nažalost ne baš dobrih. Nedugo nakon pokretanja teme se dogodilo da je ovrha i pokrenuta, i to je po naputku njegovog odvjetnika raspoređena na način da se proporcionalno podijelila na svih - znači prema svakome je pokrenuta ovrha na 1/6 iznosa duga + troškovi + kamate + svašta neššto već ide u paketu. Iznos po pojedincu je popriličan - cca 50.000€. Ja sam se nadao da će biti "grupna" naplata kako je bilo spominjano u ovoj temi (znači da su svi blokirani dok se cjelokupni iznos duga ne skupi), ali po dokumentu kojim je pokrenuta ovrha je naloženo da se raspodijeli na pojedince. Dvojica su već otplatili svoj dio duga i zatvorili si ovrhe, ali nažalost ja taj luksuz nemam i ne vidim baš varijantu u kojoj mogu riješiti tu situaciju tako lako. Kombiniramo na sve strane da skupimo, ali nažalost nije baš neka sitnica za skupiti. Dodatno, u međuvremenu je prije 2tj došao poziv na sud vezano uz također ovdje spomenuti prijepis nekretnine na ženu - odvjetnik nalaže sudu da donese presudu kojom se darovni ugovor poništava i traži da se nekretnina proda radi namirenja duga. Imamo rok za podnesak pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana, i dodatno poziv na ročište 02.03.2022. Eh sad, ne gajim neke prevelike nade da se ima što pametno napraviti po ovom pitanju i da se može osporiti ta njihova tužba jer objektivno su u pravu, ali imam neka općenita pitanja opet pa bih volio smjernice od pametnijih od sebe kako bismo kupili nešto vremena (poziv se nalazi u prilogu) 1) Može li se išta pametno napisati u obrani kako bi se 'osporilo osporavanje', tj praviti se blesav i govoriti kako to darovanje nema veze s ovrhom? Ili je to gubitak vremena i novaca? Može li se možda u nekom drugom pametnom smjeru ići, vjerujem da ima ovakvih slučajeva podosta? 2) Meni je zapravo cilj nekako izmisliti način za doći do tih novaca i to što prije jer sam svjestan da kamate idu nenormalno, i dodatno eto ovakve se stvari događaju, ali bih volio kupiti još koji mjesec kako bih uspio doći do nekog rješenja (krediti, posudbe itd) - ima li nekog pametnog načina za kupovanje vremena? Možda odgoda ročišta u slučaju naše samoizolacije ili slično? 3) Nekako razmišljamo da kada bismo u teoriji skupili novce do roka za pisanje odgovora i u njemu napisali da nema smisla tužba jer je ovrha isplaćena, da bi sud bio prisiljen odbaciti tužbu kao neosnovanu, bi li to bilo tako? 4) U slučaju da ne uspijemo skupiti do roka za odgovor, ali uspijemo skupiti do pripremnog ročišta (02.03.), da li bi tada mogli predočiti isti dokaz (da smo zatvorili ovrhu) i tražiti da se odbaci tužba? Što napraviti u međuvremenu, slati nekakvu obranu ili ništa? 5) S obzirom da je jako izgledno da ipak nećemo doći do tih novaca u ova 2 tjedna, koliko je 'sigurno' ne odgovoriti na tužbu, tj riskiramo li tada ovo što piše da će se odmah donijeti presuda? Ili je skroz 'glupa' varijanta ne odgovoriti ništa, treba li možda ići na neku bilo koju varijantu i napisati bilo što smisleno kako bi se doguralo do ročišta? 6) Oni već u ovom pozivu navode i da smo dužni 10.000kn za izradu ove žalbe, da li bi im to sve palo u vodu i nismo im to dužni ako uspijemo riješiti ovrhu bilo do roka za odgovor, bilo do ročišta i idemo na onu varijantu da tužba nije osnovana jer ovrha više ne postoji i da suđenje ništa ne bi postiglo? 7) Indirektno nastavno na ovo, da su li osobe koje su zatvorile svoje ovrhe 100% gotove po ovom pitanju i sigurne od dodatnih muka vezano uz ovaj slučaj? Tj, ako ja zatvorim ovu ovrhu meni dosuđen iznos (1/6), može li se ikada dogoditi da se od nekog od preostalih 6 nisu naplatili pa je opet netko od nas koji smo to platili u riziku, ili je ono konačno - svatko je dobio svoj dio za platiti i kada ga plati je slobodan zauvijek? Logično mi je ovo drugo, ali pak s obzirom na sve druge gluposti koje okružuju ovaj slučaj kroz zadnjih 20g, počinjem se svega bojati
  2. Sve jasno, hvala Puno ste mi pomogli, više nemam nekih pametnih pitanja Tj imam ih još milijun, ali nijedno koje bi išta promijenilo/znači išta. Najbitniju stvar ste mi rekli, a to je kako se sada na prvu obraniti i zaštititi stvari u posjedu, a za dalje ćemo vidjeti što bude Hvala još jednom Aha, jasno, hvala na pojašnjenju
  3. Aha, jasno. Znači samo da sumiramo, prijepis svega na drugu osobu je zapravo jedina mjera obrane koju trenutno imamo? I čak ni ona nije garancija ičega jer vjerovnik može pokrenuti postupak kako bi to pobio jer je počinjeno na njegovu štetu, ali možemo si ako ništa kupiti vremena? I dodatno, nema razlike da li se obavi prijepis na ženu, dijete ili susjeda - u očima sudstva je to skroz drugi entitet i vjerovniku je jednako lagano/teško osporiti taj prijepis, niti jedna od tih varijanti ne štiti više ili manje od druge? Apsolutno Jasno, hvala Da, sve jasno. Imam još jedno pitanje, pošto se čini da nam svima ne gine ovrha, nažalost je iznos takav da ne vidim načina da se namiri odmah. Ta ostavina se i dalje provlači, tko zna kada će se i kako završiti. Ukoliko ta 4. osoba i dalje inzistira na rasprodavanju svega na dražbi i ravnomjernoj podjeli novaca, može li se zapravo to ikako spriječiti? Da li je situacija da on može tražiti od pojedinaca da ga isplate "milom" za njegovu 1/4 vrijednosti od svega što će oni naslijediti, a ako to odbiju, onda može ići "silom" i da sud nema drugog izbora nego naložiti da se sve to uistinu rasproda i jednako podijeli? I dodatno u tom slučaju, ako smo u tom trenu i dalje svi pod ovrhom, da li bi se u tom slučaju od svakoga uzeo jednaki dio kako bi se namirio ostatak tog duga, ili bi pak bio "slučajan odabir nekim redoslijedom" pa bi se uzelo od prve osobe (koja god da je) koliko se može do iznosa duga, pa ako je potrebno i od neke iduće i tako redom? Tj redom kako sjeda na račune osobi po osobi, tako bi se i oduzimalo i to u najvećoj mogućoj vrijednosti do podmirenja duga? I onda bi opet dolazilo do izražaja ono međusobno naknadno tužakanje da je nekome oduzeto više nego nekom drugom pa da se nadoknadi šteta?
  4. I mislio sam si da je tako, zato i nisam slijepo vjerovao Razumijem. Jasno, i nama trojici je u interesu to, ali s 4. se nikako dogovoriti i to se oteže i oteže već skoro 20g. Stalno izmišlja nešto novo, zadnje je uputio prema sudu zahtjev da se i sva imovina koju je pok. otac za života prepisao na pojedinog od nas i koju koristimo/vlasnici smo od tada do danas također uđe u ostavinu te da se sve od svih oduzme i rasproda i da on dobije svoj udio od toga svega. Ne znam uopće kada će se to i kako završiti, stalno se vrti sve u krug. Njega zapravo nije ni briga ni za taj dug ni kamate ni ništa (a on je taj koji je uzeo zajam) jer na sebi nema baš ništa, niti jednu nekretninu/pokretninu, nema primanja itd, znači cilj je samo da nas ostale što više ošteti jer njemu niti ovrha ništa ne može, a mi ostali možemo nadrapati. Sve jasno. Ovo glede drugih osoba, da li je dovoljna zaštita prijepis na ženu? Ili npr dijete? (ima li razlike između ta dva entiteta u pravnom pogledu s obzirom da je jednako bliska obitelj)? Je li drugačija situacija ako se prepiše npr na prijatelja s kojim nemamo nikakvog srodstva, ili dođe na isto? Pitam u smislu, da li se npr ako je na ženi to isto gleda kao da je djelomično moje pa da je ugroženo? Loše vijesti ali jasno. Aha, razumijem. Znatiželje radi, ako se ne proda, ide li to onda dalje redom na 3. dražbu za min 2/5 vrijednosti, pa 4. put za min 1/5 pa onda 5. put za koliko god da ode? Ili se nakon 2 puta dogodi da se prekida daljnja licitacija? Dodatno, da li vjerovnik negdje ima uvid u nekretnine svakoga od nas gdje pišu stvari poput kvadrature, lokacije itd po čemu bi mogao odabrati koja/čija mu se čini najprimjerenija pa da za nju zatraži procjenu/pokrene postupak? I zadnje, nadam se da nikad neću saznati i da neće biti bitno/dogoditi se, ali ako se nekretnina proda za npr 300t, a dug je 200t, da li ta razlika od 100t ostaje vlasniku nekretnine/ide na račun ili odlazi negdje drugdje? edit: Još sam htio pitati, znači li išta ako je neka nekretnina pod hipotekom? Moja nije nijedna, ali za ostale ne znam, da li im je to 'spas' i takva nekretnina se ne može oduzeti jer je već banka na njoj pa smo zapravo u najvećem riziku mi s čistom situacijom?
  5. Razumijem. Glede ovoga što ste napomenuli, "ako su ispunjeni uvjeti za te ovrhe", prijateljica je jučer upitala na poslu njihovog pravnika i ugrubo mu opisala situaciju i on je rekao da postoje dvije varijante, tj. da ako je pok. otac bio korisnik kredita, da nasljednici mogu odgovarati svojom privatnom imovinom i da se sve može ovršiti, npr i kuće. No, ako je on bio samo jamac (a bio je, korisnik kredita je bio brat i tako i piše na ugovoru), da se stvar mijenja i da su u riziku prilikom ovrhe samo naši računi i predmeti ostavine (jer je njima pok. otac jamčio isplatu duga), a da je naša privatna imovina koja je npr stečena u braku sigurna i da nismo u riziku da npr izgubimo kuću. Ima li vam to smisla i da li je stvarno tako, ili je došlo do nekog nesporazuma prilikom prijenosa informacija? Meni malo i nema, po meni je i moj tekući račun moje "privatno vlasništvo" jednako kao i npr moja kuća, tako da mi nije baš logično da na neke privatne stvari mogu sjesti, a na neke ne. No, nisam pravnik pa eto, radije dobijem stručni savjet Što se pak tiče glavnice tog duga, on je izvorno bio 100t DEM. S obzirom da se to sve vuče još od 98., prema zadnjoj presudi je vrijednost tog kredita po današnjem tečaju, preračunato, s uračunatom inflacijom i čim već 181t€. Dodatno, ima 65t€ kamata i preko 200tKn sudskih troškova i ostalog - znači poprilična svota koju će realno biti problem namiriti. Dala bi se namiriti iz naslijeđenog, ali dok se ne izvrši dioba je problem. Ok, jasno, ali ima li onda kakve važnosti ono što sam gore naveo, navod da je bitan faktor je li pok. otac bio korisnik kredita ili samo jamac? Mislim, ako ima, onda je gubitak vremena/novaca ikakav prijepis raditi. Ako nema, svejedno se može pobiti od strane vjerovnika tako da se čini da koja god je varijanta - ne doprinosi ničemu Da, to je sad škakljivo, mislim da se s ničijim računom ne bi usrećio i tko zna koliko bi čekao naplatu tim putem. Apropo ovome, da li FINA može zatražiti da se oduzme nekretnina i proda na dražbi radi namirenja duga (ili što se već u tim situacijama radi), ili je pak onda na njemu da pokrene novi predmet prema sudu i da traži od suda da 'odobri' zapljenu nekretnine i njenu prodaju na dražbi? Pretpostavljam da tu mora doći u pitanje i nekakva procjena vrijednosti i razni drugi faktori pa pretpostavljam da nije baš samo da kaže FINI "ajde ipak vi onu tamo kuću uzmite" i da se preko noći npr izgubi kuća? Jasno i puno hvala U principu sam većinu toga pitao, zapravo je najbitnije ono prvo, možda u toj varijanti da je ono istina ovo ostalo čak i nebitno postane jer onda samo treba nekako izdržati period do diobe i od toga se namiriti za isplatu ovrhe. Ako je pak varijanta da nikakve sigurnosti nema i da nam je krov nad glavom cijelo vrijeme ugrožen, onda je malo drugačije stanje
  6. Sve razumijem, puno ste mi pomogli s pojašnjenjima. Samo još jedno pitanje imam pošto mi nažalost uvijek najgore varijante idu glavom, a nikad se ne zna kako će se situacija razviti. Poprilično sam siguran da se nećemo uspjeti dogovoriti oko isplate dijela duga/da nemaju svi mogućnost/nema sredstava na računima itd i da lako moguće da vjerovnik pokrene ovrhu prema svima. Da li smo onda svi na ruletu i ne zna se tko će prvi i na koji način "nadrapati"? Može li se dogoditi da npr nakon što se ispostavi da kad se sjedne svima na račun i dalje nema dovoljno za isplatu duga banka/vjerovnik/netko krene u oduzimanje imovine poput kuće? Znači li u tom slučaju išta i da li je ikakva preventiva/zaštita prepisati nekretninu i ostalo (auto) npr na ženu? Ili nema tako "selektivnog" načina, malo po računu, malo nekretnina, da li on mora unaprijed odlučiti želi li da se svima ovrše računi ili npr nekretnina i onda se FINA (ili tko već) toga drži dok se dug ne riješi? Srećom do sada nisam imao iskustva s ovrhama, nadao sam se da nikad neću ni imati ali eto očito je sve moguće u životu, da vas ne bombardiram s milijun podpitanja, ima li negdje neki oblih čestih pitanja i odgovora na temu ovrhe i kako izgleda u praksi? Našao sam npr ovo na stranici od Fine, ali tu nema ništa informacija mimo one o ovrhama po računu: https://www.fina.hr/cesta-pitanja-ovrha-na-novcanim-sredstvima
  7. Aha, razumijem. I onda kada bi npr na računu već samo jednog od nas bilo dovoljno za naplatu cijelog iznosa, napravila bi se naplata od tamo i ta osoba ne bi u tom trenu mogla napraviti ništa da to spriječi i time bi ovrha za svih bila gotova? Dalje bi zatim bilo na nama da se međusobno tužimo za naknadu štete radi ravnomjernog sudjelovanja u dugu itd? I tu bi pretpostavljam kad završi dioba došlo do primjene onog članka da je netko dao eventualno više nego li je naslijedio pa da mu se nadoknadi od ostalih? Aha, jasno Jasno, mislio sam i na taj preduvjet da mora biti zadovoljen ali sam zaboravio napisati
  8. Aha, razumijem, hvala na savjetu. Samo imam još pitanje po pitanju ovrhe, ajmo reći da se radi o iznosu od 100tkn i da ima 5 osoba koje su solidarni dužnici. Da li vjerovnik određuje za koga želi pokrenuti ovrhu i u kojem iznosu (npr 10tkn od jednog, 30tkn od drugog itd ovisno o njegovoj procjeni kog koga bi se mogao najbolje/najbrže naplatiti), ili pokreće "grupnu" ovrhu na 100tkn i sve vjerovnike pa se uzima redom od svih koliko se može dok se ne dođe do punog iznosa? Ili je neko pravilo da pokreće ovrhu prema svakom pojedinačno u jednakom dijelu (npr 20tkn za svakoga)? Po onome što ste napisali da se može postići dogovor da pojedinca izuzme iz ovrhe, pretpostavljam da je onda ona prva varijanta i da on odlučuje od koga želi koliko naplatiti? Da li se može dogoditi u teoriji da ja želim isplatiti svoju petinu, npr svojih 20tkn, ali dvije osobe ne žele, a da vjerovnika ta varijanta ne zanima i da ne želi uzimati dio duga već svejedno odluči pokrenuti ovrhu prema svima? I još jedno pitanje, da li se može neka od nekretnina koja je trenutno jedan od predmeta ove iste ostavine iz koje je i dug potekao ponuditi kao naknada za štetu vjerovniku (naravno ako procjena pokaže da vrijedi dovoljno ili više od dugovanja i ako je vjerovnik uopće spreman pristati na tu varijantu)?
  9. Ajoj, znači u globalu vijesti i nisu baš najbolje, ali mi je barem sve malo jasnije Puno hvala na odgovorima
  10. U redu, razumijem, doduše djelomično Laičkim rječnikom, dioba nasljedstva je kada se stvarno i podijelimo? Znači kada svatko i službeno dobije ono što ga pripada i kada se zna kolika vrijednost je kome pripala? Ne mogu shvatiti tu rečenicu, kontradiktorna mi je sama sebi, kako netko moze odgovarati do visine necega, ako ne zna kolika je ta visina? Zar ne bi po tome onda za učestvovanje u isplati dugovanja trebalo biti jasno što će tko zapravo i dobiti kako bi se moglo odrediti da li netko uistinu odgovara do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela ili odgovara više/manje? Hipotetski, kada bi ovo naslijeđeno dugovanje iznosilo 10mil kn, a vrijednost mog naslijeđenog dijela je recimo kuća od 1mil kn, zbog čega bi sud naložio isplatu duga prije nego utvrdi vrijednost naslijeđenog dijela pojedinog nasljednika i vidi da npr ja mogu učestvovati do 1mil kn, ili npr u drugoj varijanti da naslijedim hotel od 30mil kn, da mogu učestvovati u svih 10mil? Ovo da svi odgovaraju vjerovniku za cijelu obvezu mi je jasno, ali mi nije jasno kako se interpretira taj dio o vrijednosti odgovaranja i gdje i kad zapravo dolazi do primjene njega jer ako ispada da svejedno svi trebaju platiti bez da znaju koliko će nasljedstva dobiti te se naknadno međusobno suditi, ta stavka i stavka 5 mi se čine skroz irelevantnim?
  11. Hvala na odgovoru. Razumijem i pretpostavljam da je tako, trebali biste uvid u cijelu sliku. Presuda ima 25 strana i brdo suhoparnih stvari i osvrta na žalbe po pitanju iznosa/kamata/vjerodostojnosti potpisa, tumačenja i svačeg nečeg povezanog, a jedino što se konkretno odnosi na ovo pitanje obveze je navedeno ovdje: Pojašnjenja radi, tuženici 1-3 su brat i njegova žena/dijete, a 4-6 smo ja i druga dva djeteta. Dakle, brat i njegova obitelj su uzeli taj zajam, a pok. otac se također nalazio kao supotpisnik na ugovoru. Sada i mi, preostala braća, nasljeđujemo i taj dio duga zbog očevog potpisa, ali mi nije jasno kako možemo pravomoćno naslijediti dug i kako mogu oni zatražiti naplatu kada ostavina još nije završena, ne bi li to sve trebalo ići 'u paketu' (znači da se zna da smo npr. naslijedili 3 kuće, 2 polja i 1 dug)? Čisto ovako iz znatiželje jer ne znam kako drugačije onaj čl. 139 interpretirati i nelogično mi je, Znači nismo se raspodijelili, tehnički još nitko nema ništa i ne zna se što će uopće dobiti, ali sud je presudio da dug moramo riješiti bez da zna visinu tj vrijednost nasljedstva svakoga od nas? Ne bi li se tu trebao primjenjivati onaj čl. 139 st. iz prvog posta koji govori da svaki nasljednik odgovara za dugove samo do visine svojeg nasljednog dijela? Kako bi to ovdje trebalo funkcionirati u očima sudstva, mi bismo trebali sve podmiriti sada čak i ako nije završena ostavina, a jednog dana kada se i ako se ikad podijelimo i vidimo tko je zapravo koliko dobio, međusobno se tužiti za naknadu u visini razlike uplaćenog za dug u odnosu na dobiveno?
  12. Pozdrav, Imam malo kompleksnu situaciju ali mislim da ju mogu u par rečenica objasniti: Nas je 4 djece, otac je preminuo prije 19g i od tada se vodi rasprava, nikako da se završi jer 1 od djece sve otežava i razvlači zbog vlastitih interesa. Uz 'pozitivne' stvari koje su predmet ostavine, tu je i jedan dug koji je to isto dijete prouzrokovalo i pokojni otac je u njegovo ime potpisao. To isto dijete je svih uvjeravalo da je taj dug riješen, ali je ispalo da nije i davatelj pozajmice je pokrenuo tužbu prema nasljednicima prije više godina, da bi konačno došla presuda da smo ga dužni isplatiti skupa sa svim troškovima i kamatama. Presuda je pravomoćna i njegov odvjetnik je poslao dopis da treba uplatiti novac u roku od 8 dana. Nisam stručnjak za pravo, ali kako je moguće da je sud donio takvu odluku i presudio u korist tužitelja kad ostavinska još nije završena i ne zna se tko što nasljeđuje i koliko bi trebao odgovarati? Po onome što sam vidio u članku 139. i odgovornosti nasljednika, ne bi li po stavku 3/4/5 trebalo biti određeno da nasljednik može odgovarati za dugove samo do visine naslijeđene imovine? A za to bi trebalo znati tko je u kojoj visini naslijedio? Ili npr, ako od ukupnih 1000kn naslijedim nešto u vrijednosti 100kn, ne bi li trebalo biti da ne mogu odgovarati za neki dug od 500kn, već samo u vrijednosti do tih 100kn koliko sam naslijedio? Ne bi li bilo logično da je ta tužba 'pauzirana' dok se ne završi ostavina do kraja kako bi sud mogao odrediti tko je što i koliko naslijedio te sukladno tome odrediti tko mora koliko sudjelovati u isplati dugovanja? Što uopće možemo napraviti u ovoj situaciji i možemo li išta? Hvala na savjetima Evo i isječak iz zakona:
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija