Dakle, ako iz umrlog ostavitelja, postoje potomci koji nisu upisani kao vlasnici/nasljednici iz nekog razloga, oni bi trebali imati rješenje o nasljeđivanju.
AKo se u tom rješenju o nasljeđivanju spominje nekretnina kojoj se želi razriješiti vlasništvo, oni koji žele svoj dio prepustiti nekome drugome od nasljednika, dovoljna je izjava u kojoj se navodi da potomci to ne uživaju niti ne žele te se odriču u svoje ime i svojih potomaka u korist onoga tko to želi prebaciti na sebe.
S tim izjavama se na Općinskog sudu prema prebivalištu onog tko to prebacuje na sebe pokreće faktički postupan sređenja koji košta 1300kn.
TO je najbrži i najjednostavniji put.
AKo u rješenjima o nasljeđivanju se ne spominje nekretnina koja se želi riješiti, onda se pokreće postupak za naknadno pronađenu imovinu i to na Općinskom sudu prema mjestu prebivališta ostavitelja.
Ako se radi o nekim malim dijelovima, najčešće ti nasljednici nemaju interesa hodati okolo po sudovima, mogu ovlastiti onoga tko to hoće riješiti, sa posebnom punomoći.
Taj postupak traje nešto duže.
Bitno je utvrditi tko je sve nasljednik, jer u protivnom ta cijela priča nema smisla.