Anonimus22

Zahvaljujem, nekako i sama mislim da mu ne bi trebala popustiti. Upitno je bi li poslije imala snage za prepucavanje, s obzirom da je prilično tvrd i škrt.

Jos nije donesena pravomocna odluka, ali on kod samog dogovaranja ne pristaje na veci iznos, zato me i zanima ima li smisla upuštati se u pravnu bitku, ako ce sud na kraju odluciti sa neznatnom razlikom u odnosu na ovo što on nudi. A realno ima mogucnosti da plaća više od ponuđenog.

Ako se uzme u obzir da su moja primanja minimalna, a oni su tinejdzeri, sportaši, hrana, odjeca, obuća, knjige, klupske clanarine, izlasci ... sve je to skuplje za veću djecu. Osim toga troskovi režija su mi više od pola ukupne alimentacije, pa mislim da bi se to trebalo uzeti u obzir, a on nije baš ljuti siromah da ne bi mogao izdvojiti više od minimalnog.

Ono što me brine je: ima li smisla ulazit u sudski postupak ukoliko ce iznos alimentacije biti veci za 100-200 kn po djetetu. Bojim se da bi sebe dodatno psihički iscrpila, a da ne bih puno postigla.

U postupku smo razvoda. Suprug posljednjih vise od godinu dana ne radi (iskljucivo svojom voljom, odbija ponude za posao), ali ima veliku ušteđevinu od koje namjerava neko vrijeme živjeti (možda čak i umiroviti se zastalno). Pristaje da za dvoje djece placa alimentaciju 3000 kn (1.500 po djetetu). Njegova su primanja dok je bio zaposlen bila oko 70.000 kn. Da li ce sud uzeti u obzir tu činjenicu i činjenicu da je mlad covjek koji više ne zeli raditi ili ce uzeti u obzir da je trenutno nezaposlen ( svojom iskljucivom voljom) i da ima pravo placati najnizu alimentaciju po djetetu (oboje djece su tinejdzerske dobi). Napominjem da sam ja zaposlena, ali moja primanja su minimalna. Lp Zahvaljujem na odgovoru.