PosrnulaMadonna

U redu, s tim djelom sam upoznata. A ovo za alimentaciju do tada?Malo sam kopala po forumu i vidjela objavu gdje piše da bi dijete trebalo obavijestiti oca, ali isto tako je to nešto što je bi otac trebao provjeravati. Je li to primjenjivo ovdje?

Alimentacija se naplaćuje ovrhom na plaću, ovršnu ispravu je dostavio sud poslodavcu. Da li bi bilo nešto drugačije da je ovrha preko FINA-e?

Kćer ima 25, u prosincu će imati 26. Ovrha je prvih pet godina bila alimentacija + jedna dodatna rata zbog zaostataka, a od 2018. je samo rata mjesečne alimentacije koja se automatski skida s njegove plaće. Što se tiče toga da li bi joj plaća bila dostatna za uzdržavanje - njoj samoj bi, ali s obzirom na našu financijsku situaciju zbog moje bolesti, moj dogovor s njom je da ona pomaže s plaćom od posla, a alimentacija ostaje njoj u cijelosti. Tako da - teoretski da, dostatna je, ali u praksi zbog okolnosti nije. Iskreno, ja bih rado da ona prima još tih par mjeseci alimentaciju i onda da ju s 26. prekine, čisto zato što je to jedino što ima od oca.

Pozdrav, nalazim se u zanimljivoj situaciji. Kćer zaprima alimentaciju od oca putem ovrhe, nakon što joj godinama nije isplaćivao. Ona je trenutno na prvoj vannominalnoj/apsolventskoj godini studija i vodi se kao redovan student, sve obaveze (ispite) je obavila osim obrane diplomskog rada. Postoji mogućnost da će se zaposliti po ugovoru o radu uskoro, i koliko sam shvatila iz razgovora s njom, u toj situaciji ona ostaje redovan student i dalje, samo gubi određena studentska prava koja joj ionako nisu potrebna. Ono što mene interesira - što s alimentacijom? Alimentacija se isplaćuje djetetu koje se redovno školuje, što ona i radi. S obzirom na to da će možda biti zaposlena uskoro ali i dalje nositi status redovnog studenta, tvrdi da se može provesti smanjivanje alimentacije ali naš odvjetnik smatra da se alimentacija mora u potpunosti prekinuti - što meni nije draga opcija, ali ako je to pravno ispravno i spasit će nju od plaćanja zaostataka, u redu.

Pozdrav! To make a long story short: nakon dugo godina navlačenja i ružnih situacija, sestra i ja smo se napokon dogovorile kako ćemo podijeliti imovinu koju su nam roditelji ostavili. Sporni predmet je stan koji smo obje željele, ali sam primarno ja inzistirala jer sam živjela u njemu od studentskih dana te sam ga pomalo renovirala uz pomoć prijatelja i novcima koje sam uspjela skupiti. U međuvremenu sam se iselila i stan je prazan trenutno. Sestra dolazi iz inozemstva kako bi provele postupak "odvajanja" te traži da ostane u stanu. S obzirom da smo trenutno podijeljene na pola/pola imovinski, ja joj to ne mogu zabraniti. Ali me strah da ona taj stan ne uništi. Utukla sam puno svojeg vremena i duše u taj stan, što ona zna. Mogu li ga nekako zaštiti od mogućeg uništavanja imovine s njene strane? Po mogućnosti opcija koja nije reaktivna, odnosno tužba nakon samog čina.