Miso

Suvasnik sam, zajedno s mojom sestrom, više čestica zemlje zajedno s osobom, bliskom rođakinjom, koja živi u inozemstvu, ne zna hrvatski jezik, ne dolazi u Hrvatsku (zadnji put je bila kao djevojka 70-tih godina dok joj je još otac bio živ) i od tada odbija ikakve kontakte sa mnom i rodbinom u Hrvatskoj. Imovina koju ovdje ima ne zanima ju. Kako bih sredio stanje u zemljišnim knjigama gdje je bio upisan pok. otac te suvlasnice, proveo sam ostavinsku raspravu za tu imovinu i sad je ona upisana kao njegova nasljednica i suvlasnica u zemljišnjim knjigama. Obzirom da ona odbija sve moje kontakte i sva službena pismena iz Hrvatske iako sam ju mailom obavijestio o čemu se radi, zanima me kako s njom razvrgnuti suvlasničku zajednicu, a istodobno (p)ostati vlasnik nekretnina kojima sam isključivi i jedini posjednik (moja sestra također živi u inozemstvu i odrekla bi se svog dijela u moju korist, odnosno darovala bi mi ga)? Naime, radi se o parkiralištima koja koristim, zemlji koju povremeno krčim ili obrađujem i sl. Da li ići tužbom i kakvom, a da izbjegnem mogući scenarij da neke od tih, meni važnih, potrebnih i relativno vrijednih nekretnina, u konačnici ne pripadnu državi jer ona odbija bilo kakvo sudjelovanje u ičemu vezanom uz tu zemlju, pa tako i u razvrgavanju svulasničke zajednice. Njeno suvlasništvo mi je problem jer bih neke od tih nekretnina prodao, imam zainteresirane kupce koji ne žele kupiti 3/4 nekretnine i ostati u suvlasništvu s njom. Hvala na odgovorima.

Slučaj je nesvakidašnji. Moja sestra i sestra njenog pok. muža, obje žive u inozemstvu, trebaju podijeliti 50-tak malih čestica zemlja. Moja sestra bi darovala meni svoj dio (kao što se odrekla kuće i svega ostaloga na ostavinskoj) jer već godinama koristim neke od tih čestica (parking, masline i sl. koje su blizu kuće), a što je to prije mene oduvijek koristila moja pok. majka. Moja sestra je zainteresirana da pokrene razvrgnuće suvlasničke zajednice sa svojom zaovom/suvlasnicom 50% svih čestica (iako je u ZK 6 upiano suvlasnika) jer dogovor nije moguć pošto su već godinama posvađane. Pritom, za razliku od moje sestre, druga suvlasnica nije hrvatska državljanka, ne zanima ju imovina u Hrvatskoj, nije se odazivala na sudske pozive, nije slala nikakve dopise, baš ništa kad mo mi drugi rješavali svoje imovinsko stanje, a gdje je ona također bila suvlasnica. Kako ovo riješiti? Odvjetnik kaže da nije sigurno da bi nam sudskom diobom zaista i pripale čestice koje koristimo kao parkinge ili masline, a nama su tih nekoliko 10-tak zapravo najvažnije i sestra (a ni ja) ne bi imali ništa protiv da sve drugo pripadne ovoj koja to zapravo ne želi, čak ni ne govori hrvatski. Moram napomenuti da sam na svim tim česticama i ja upisan kao jedan od 6 suvlasnika iako nas preostalih 4 znamo da to pripada njima dvjema davnašnjim dogovorom između djeda i njegova brata. Moje je pitanje: mogu li ja kao jedan od faktičkih suvlasnika upisanih u ZK, u dogovoru sa sestrom, pokrenuti postupak na osnovi dosjelosti ili nekog drugog osnova jer se sigurno nitko od preostalih 5 suvlasnika neće buniti (uključujući i ovu ranije spomenutu koju to uopće ne zanima i ne zna gdje je Hrvatska na karti) i da na taj način dođem do čestica koje koristim i koje su mi važne, a preostale pustiti sudu neka rješava u drugom postupku razvrgnuća? Je li to moguće? I uopće, kako sud tretira jednu od suvlasnica koja ne želi tu imovinu i priječi druge, u ovom konkretnom slučaju moju sestru, da raspolaže svojim dijelom? Zahvaljujem na odgovorima i pomoći, već smo očajni, a i odvjetnik baš nikad nije imao takav slučaj da netko ne želi svoju imovinu i uopće ne surađuje.

Update: Županijski sud je djelomično usvojio našu vlasničku tužbu za uznemiravanje na dvije čestice. Za jednu koju su svojatali i očistili od zbunja je u konačnoj presudi napisao: "Kako je ocjenom izvedenih dokaza i to iskaza svjedoka, stranaka, priloženih u spis fotografija ovaj drugostupanjski sud utvrdio, da je tuženica počinila uznemiravanje suvlasništva nekretnine čkbr. 00000/00 primjenom odredbe članka 373.a točka 1. stavak 1. i 2. ZPP-a preinačena je presuda u točki I. u dijelu da je tuženica radnjama siječe raslinja i zaravnavanjem kosine počinila uznemiravanje pa je u tom dijelu primjenom odredbe članka 167. ZVDSP-a prihvaćen tužbeni zahtjev." Za drugu česticu na kojoj je tuženica izvela građevinske radove, u istoj presudi piše: "Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj nije bio posjednik (zemljište je bilo zapušteno, op.a.), odnosno da mu je radnjom tuženice oduzet posjed nekretnine. Poduzetim radnjama na čkbr. 1111/11 i to rušenjem suhozida, iskopom nekretnine, odvozom iskopane zemlje, izgradnjom zida, tužitelju je oduzet posjed, a navedenim radovima izmijenjen je oblik i namjena nekretnine. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo odredbu članka 167. ZVDSP-a kada je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na zatraženu zabranu uznemiravanja za čkbr. 1111/11... kao i zahtjev za naknadu štete, pa je u tom dijelu primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda. U odnosu na tu nekretninu tužitelj kao suvlasnik može ostvariti pravo zaštite primjenom članka 162. ZVDSP-a, jer je suvlasnik nekretnine". Na kraju, je zaključeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Moji, kao suvlasnika, a evo po ocjeni suda i posjednica iznose gotovo 20.000 kn, a njihovi niti 3.000 kn. I to je to. Nikakva kazna, ništa. Materijalna šteta nije niti razmatrana. Moje vlasništvo je povrijeđeno i ujeo vuk magare. Dragi forumaški eksperti, što vi mislite? Odvjetnik nas savjetuje da koristimo izvanredni pravni lijek - Vrhovni sud smatrajući da je Županijski napravio grubu pogrešku i ne garantira uspjeh jer pitanje Sudu treba biti jako dobro postavljeno. Po vašoj ocjeni, ima li za to osnova? Što mogu očekivati od Vrhovnog suda? Isplati li se ići na njega ili odmah tužbom prema ovom članku 162 ZVDSP-a obzirom da je sud utvrdio postojanje posjeda (suvlasništvo je neupitno)? Molim Vas za pomoć, i sam sam pravnik, ali "u godinama" i poslom izvan struke. Zahvaljujem.

Pozdrav svima. Iz naslova se već dade zaključiti o čemu se radi i da je slučaj nesvakidašnji. Naime, moja sestra koja živi u inozemstvu i nas još četiri suvlasnika, u ZK i katastru upisani smo na nekretnine (uglavnom poljoprivredno zemljište) koje, diobom predaka, pripadaju mojoj sestri i sestri njenog pokojnog muža (također u inozemstvu). Mi ostali, troje suvlasnika, suglasni smo da nama tu ništa ne pripada i ništa ne tražimo niti bi se žalili u bilo kojem postupku. Svima nama u obitelji je jasno da bi te čestice trebale podijeliti među sobom njih dvije. Međutim, njih dvije nisu u kontaktu, posvađane su godinama, moja sestra žali imati zemlju koju je koristila naša pok. majka i čiji dio korisnim ja, ali ova druga suvlasnica ne želi surađivati. Ne prima sudske pozive, ne odaziva se, ne želi tu zemlju, ne zna hrvatski, ne želi ni potpisom pomoći da se to podijeli. Obratili smo se odvjetniku koji predlaže razvrgnuće suvlasničke zajednice, sudsko vještačenje i fizičku diobu, s tim da ne može garantirati da bi ovi komadi za koje smo mi zainteresirani, nekih 100-tinjak kvadrata je i mješovito građevinsko, neke i koristimo aktivno, bili baš dodijeljeni mojoj sestri jer se fizička dioba radi prema vrijednosti. A ostalo zemljište je uglavnom zapušteno. Moram napomenuti da smo mi suvlasnici zemljišta koje je pripadalo bratu tog pretka, u ZK također je bilo identično stanje s njih dvije iz inozemstva, sporazumno podijelili taj dio, svakom svoja čestica 1/1 i u tom izvanparničnom postupku. One se nisu žalile, niti imale prigovora, nisu se odazivale i mi smo se po okončanju postupka uknjižili i platili pripadajući porez. Sad me zanima, je li takav postupak moguć i u slučaju moje sestre i njene zaove (sestre njenog pok. muža)? Mi ostali troje suvlasnika se ne bi žalili, zaova moje sestre se također ne bi oglašavala jed odbija i primati pismena iz Hrvatske kao što nije ni u dosadašnjim predmetima (u jednom joj je čak sud imenovao osobu za prijem pismena) i moja sestra bi se teoretski mogla uknjižiti na ono što smatra da joj pripada, a ostatak ostaviti na svim suvlasnicima jer zaova svoje ne želi? Odvjetnik tako jednostavnu mogućnost nije spomenuo... Eksperti forumaški, molim Vas za savjet, je li ovako nešto moguće? Žena fakat ne želi ništa imati s Hrvatskom, nikad nije bila ovdje, svu imovinu i život ima u inozemstvu, neželi imati imovinu, plaćat porez niti ju prodavati. Nije nam cilj uzeti njeno, nego ovo što bi trebalo pripasti mojoj sestri, za što smo kao obitelj zainteresirani i što koristimo (ne sve, nešto je zapušteno), a to je uglavnom sve uz cestu i blizu kuće, pa možda i najvrijednije, odnosno dozvoliti mojoj sestri da raspolaže svojom imovinom jer joj je na ovaj način potpuno blokirana. Dragi forumaši, posebno eksperti, molim vas, što bi vi učinili, kako riješiti ovu kvaku 22? Unaprijed zahvaljujem.

Pozdrav, S namjerom sređivanja stanja u zemljišnim knjigama, a nakon sporazuma o diobi s dijelom drugih suvlasnika (jedan se ne protivi, ali i ne surađuje, u inozemstvu je i nije ga briga), shvatio sam da se ne mogu upisati na dvije čestice u ispravnom postupku (za sve druge čestice sam dobio pozitivno rješenje) jer su se njihovom dijelu (ne u cijelosti jer je na ostatku još uvijek ime moje pokojne majke) u katastru upisali Dubrovnik putevi ne znam ni od kada, sigurno od prije rata jer je ta cesta sada u nadležnosti Hrvatskih cesta. Kako mi je rekao odvjetnik, Općinski sud ne može odlučivati ako je u katastru država, iako je u zemljišnim knjigama nema, nego samo imena nas pet suvlasnika. Radi se o državnoj cesti 414 (Ston-Orebić). Zvao sam lokalnog geodeta i rekao mi je da to rješavaju Hrvatske ceste. Molim za pomoć. Kakav je to postupak/elaborat da me izvlaste za te neke kvadrate, tko ga provodi, košta li me to nekih novaca i koliko je kompicirano/traje kako bih za ostatak kvadrata tih dviju čestica pokrenuo ispravni postupak, upisao se kao vlasnik i na kraju ih prodao? Sada mi sve izgleda kao kvaka 22. Unaprijed zahvaljujem.

Pozdrav. Update: kao što sam i pretpostavio, sutkinja je održala jednu raspravu u ponovljenom postupku, tužena se nije odazvala, odnosno došao je njen odvjetnik i nije priložio nikakve nove dokaze o posjedu nad nekretninama kako bi se utvrdilo pravilno činjenično stanje prema preporuci Županijskog suda. Ista presuda, isto obrazloženje. Žalili smo se i predmet se opet vratio istom Županijskom sudu i istom Sudskom vijeću (tri člana). Moj odvjetnik je uvjeren da će biti donesena i druga presuda višeg suda u našu korist nakon koje više nema žalbi i koja je konačna. I sad smo došli do pitanja: u tužbi zbog uznemiravanja vlasništva (građevinski radovi na parceli gdje smo mi suvlasnici u ZK i u katastru) odvjetnik je zatražio neku cifru kao odštetu koja bi nam trebala biti isplaćena s kamatama od trenutka uznemiravanja vlasništva, a ima tome i 6 godina. Zanima me kakva je praksa u takvim slučajevima, tj. hoće li Županijski sud sada uzeti sve zahtjeve iz tužbe ili može, recimo, neki dio, primjerice ovaj financijski izostaviti? Zahvaljujem još jednom.

Što ako se to dogodi, jel se predmet po žalbi opet vraća na Županijski sud istom sucu ili?

Zahvaljujem na odgovorima. Naš odvjetnik je optimist, smatra da bi presuda u ponovljenom postupku trebala biti donesena nama u korist jer tuženi nisu dostavili nikakve nove dokaze (u ZK i Katastru zemlja je na meni i drugim suvlasnicima), ali i napominje da postoji mogućnost da se sutkinja zainati i ostane pri svome...

Dakle, nakon što je sutkinja općinskog suda po mojoj tužbi (i u ime drugih suvlasnika) za uznemiravanje prava vlasništva nad dvije nekretnine, donijela suludu presudu tuženiku u korist, županijski sud ju je nakon moje žalbe poništio zbog loše utvrđenog činjeničnog stanja. Sada je predmet opet vraćen istoj sutkinji koja je donijela presudu, a tuženici pred glavnu raspravu sudu dostavljaju nekakav troškovnik (???). Logično bi bilo da sutkinja donese presudu u moju korist, kako je i naložio viši, županijski sud, ali zbog ovog troškovnika i nekakvih podnesaka tuženika (koje vidim putem servisa e-građani), imam nekakav osjećaj da će sutkinja ponovno ostati pri svojoj prvobitnoj presudi. Ima li za to zakonsko uporište, odnosno mora li nužno poslušati preporuke višeg suda i što ako se to ne dogodi nego tvrdoglavo ustraje na svojoj prvobitnoj presudi? Što slijedi i što učiniti ako se dogodi ovaj scenarij tim prije jer je tuženi, reklo bi se, dobro "umrežen"? Htjeli smo da predmet preuzme drugi sudac, ali nam je rečeno da ne zadovoljavamo zakonske uvjete, tako da je sada opet sve u njenim rukama... Zahvaljujem na odogovorima i savjetima.

Hvala

Zatražio sam obračun i poslali su mi ga. Obračunali su dug iz 2002. što je ok, ali i nekakav predujam iz 2003. od 351,60 kn, kao i sastavljanje prvog prijedloga za ovrhu 244,00 kn (što je rezultiralo prvim rješenjem koje nije imalo pravomoćnost jer ovrhovoditelj nije uplatio taksu i koje se više od 11 godina nije ni pokušavalo provesti iako sam imao račune u banci) i na te cifre (244,00 i 251,60 kn) kamate od 2003. godine Potom opet naplaćuju prijedlog za ovrhu iz 2015. 312,50 kn i od tada opet kamate. Molim ako se netko razumije, je li to u redu? Jasno mi je da sam dužan postupiti samo po Rješenju o ovrsi iz 2018. godine, za što je prijedlog podnesen 13. 5. 2015., ali što je s ovim ranije? Dug je izražen slovom G, ukupno nešto više od 570 kn... Unaprijed zahvaljujem.

Hvala, tako ću i učiniti, pa ćemo vidjeti.

U prvom rješenju o ovrsi, koje sadrži ovrhovoditeljev prijedlog, navodi se zahtjev Fini da se sredstva prebace na njihov IBAN i poziv na broj... To rješenje o ovrsi je iz 2018. godine (jer prethodno iz 2003. nikada nije postalo pravosnažno). Zato me je strah kontaktirati njih jer oni barataju bolesnim ciframa duga i zateznim kamatama iz 2003. A sada je dug u cijelosti definiran Rješenjem o ovrsi s nešto više od 1.680 kn. Ili nije? Ne znam kako to ide...

Nije, dostavljeno joj je rješenje, ali je Fina na njega odgovorila kako nemam nijedan račun s kojeg bi se sredstva mogla ovršiti.

Pozdrav. U situaciji sam da moram platiti ovrhu iz 2003. (odbijena mi je žalba za zastaru), ali nemam nijedan račun (nezaposlen sam, ali posjedujem nekretnine). Danas sam se raspitao u Fini i ukupan trošak ovrhe je oko 1680 kn koliko je navedeno i u rješenju suda. Pošto nemam otvoren nijedan račun, u Fini su me uputili na Općinski sud koji je i izdao rješenje o ovrsi?! Ne znam kome se i kakvim dopisom obratiti? Sad sam u dilemi kako platiti tu ovrhu jer si ne mogu slijedećih 10 godina kada priuštiti život bez ijednog računa. U Fini to ne mogu učiniti. Ako otvorim račun u banci i položim točno novca koliko treba za ovrhu, stvorit ću si problem blokade i odblokiranja računa što zahtijeva dodatne troškove, vrijeme, živce... Obratiti se odvjetničkom uredu koji je ovrhovoditelj u ime VIP-a nekako mi se ne da jer su oni već u dva navrata nudili nagodbu, jednu na 3.700 i jednu nešto kasnije na 2.400 kn... Molim savjet i unaprijed zahvaljujem.