Lijep pozdrav,
Zanima me kako se koristi primjer iz sudske prakse tijekom ostavinskog postupka. Naime, imam slučaj sličan ovome https://www.iusinfo.hr/aktualno/izbor-dana/8660 i pričat ću u ime majke (odnosno kao da ona piše) jer mi je to lakše.
Dakle kuća je izgrađena 1983. godine za vrijeme braka a suprug je upisan kao vlasnik 1/1 i umro je u svibnju 2003. godine. Još je u tijeku ostavinski postupak nakon pokojnog supruga i sutkinja koja ga vodi naginje odluci nepovredivosti vlasništva i upućuje na parnicu. Nisam pokrenula parnicu jer bi to još odužilo cijeli postupak (koji je ionako već predug jer je postupak bio prekinut zbog jedne parnice puno godina) a i ne sviđa mi se ideja tužbe protiv svoje djece, ma kako bilo. Piše da, ako upućeni nasljednici u određenom roku (rok je bio 30 dana i prošao je) ne postupe po rješenju suda, prekinuti postupak će se nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjev glede kojeg su upućeni u parnicu.
Tijekom ostavinskog postupka sam iznijela dokaze kojima potražujem polovinu kuće kao bračnu stečevinu (45 godina u braku, 4 djece, rad u masliniku i vrtu te briga o životinjama, rad u domaćinstvu i briga o djeci, briga o bolesnom suprugu do njegove smrti za što sam dobivala dodatak na njegovu mirovinu; nisam samostalno privređivala dok je suprug privređivao od ribarstva i jedno vrijeme radio u općini).
Mogu li na samom ostavinskom postupku priložiti odluke Vrhovnog suda RH (npr. odluke VSRH Rev 882/1991-2 i Rev 577/08-2) kao dobru praksu pa da nekako sutkinju navedem da u u ostavinskom postupku odluči o bračnoj stečevini i vlasništvo pola kuće dodijeli meni? Da li sutkinja u ostavinskom postupku mora uzeti u obzir te presude Vrhovnog suda ili ih može ignorirati?
Ako ih ne uzme u obzir i ne donese rješenje u moju korist, da li se mogu žaliti Županijskom i eventualno Vrhovnom sudu RH nakon rješenja ostavinskog postupka? Pretpostavljam da bi Vrhovni sud RH bio konzistentan u svojoj odluci s dosadašnjim sličnim odlukama.
Puno hvala unaprijed na savjetima! Lijep pozdrav, Sara