Pretpostavljam da se ovdje mogu nadovezati s pitanjem oko pristupnog puta.
Već više desetljeća za pristup na jednu našu poljoprivrednu parcelu koristimo dvije male čestice koje služe kao pristupni put. Kako je do toga došlo? Moji dida i baka su kupili tu parcelu od vlasnika kojemu je to bilo nešto kao trnac. Uglavnom ta se parcela nalazila iza njegove kuće, pa je bilo uređeno da moji koriste njegovo dvorište za pristup. S vremenom je taj prodavatelj ulovio priliku da kupi dvije male čestice na sasvim suprotnoj strani te parcele, tako da izbjegne situaciju da se koristi njegovo dvorište. Na te dvije male čestice se ulazilo s (tada) poljskog puta i pristup nije bio upitan. Ono što je jako važno je činjenica da su moji s tim prodavateljem sklopili sporazum na općini, uredno ovjeren i potpisan u kojemu stoji da će se od sada koristiti novim putem preko tih i tih čestica, odriču se dosadašnjeg puta i vlasnik tih dviju malih čestica im dozvoljava da na temelju tog sporazuma uknjiže pravo služnosti puta. Svi sretni i zadovoljni, godine su prolazile i sve je štimalo do pred nekoliko godina. Doznala sam da je pred nekoliko godina, pred kraj života, prodavatelj prodao te dvije pristupne čestice, a novom vlasniku uopće nije rekao da za te čestice postoji nekakav sporazum. Moji dida i baka tada više nisu bili živi. Novi vlasnik (koji je inače već ranije postao vlasnikom susjednih parcela i na njima podigao kuće, građevinski poduzetnik) počeo je prigovarati što koristimo njegovu zemlju i uopće ne pomaže što sam mu rekla da za to imamo sporazum koji nam omogućava neometano korištenje tog puta. Nažalost, moji nikada nisu uknjižili služnost i samo pretpostavljam da za to postoji više razloga. Kao prvo, već je i usmeni dogovor nekada vrijedio, a kamoli pisani sporazum, pa su možda mislili da za uknjižbu nema potrebe. Drugo, možda su mislili da će, budući da je sve sklopljeno na općini, općina poslati papire na uknjižbu. Treće, možda su i predali zahtjev, a da iz nekog razloga nije proveden. Ovom trećem dajem najmanje šanse. Kako je stvar postala ozbiljna i opasna jer je novi vlasnik vrlo nasilan, prijeti i vrijeđa, ozbiljno sam se dala u potragu među bakinim papirima i našla sam original tog sporazuma. Sklopljen je 1975. g.
Budući da taj sporazum nije nikada razvrgnut, znači li to da ja i sada još uvijek mogu zatražiti uknjiženje prava služnosti, uz valjda predočenje rješenja ostavinskih rasprava kojima bih dokazala da sam ja potomak tih i tih ljudi koji su potpisali sporazum, a i tako sam gruntovno provedena kao vlasnica.
(Inače, kako su okolne parcele također vlasništvo tog nasilnika, vidim da malo-pomalo gricka i našu parcelu, pomiče granice pristupnih čestica i ako tako nastavi, te čestice neće više niti voditi direktno na našu parcelu, nego na jednu od njegovih... ali to je već drugi problem. Vjerojatno ću morati tražiti i iskolčenje.)