Jump to content

anita3

Korisnik
  • Broj objava

    14
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

Sve što je anita3 objavio

  1. Za obradu poljoprivredne parcele desetljećima koristimo katastarsku česticu za koju smo s tadašnjim vlasnikom sklopili sporazum o služnosti. Taj je sporazum potpisan i ovjeren u tadašnjoj općini (1976. g.). Prije nekoliko godina ta je čestica prodana vlasniku susjedne čestice koji je čak izjavio da mu trebamo najaviti kada ćemo dolaziti i da će tada put biti slobodan. (To, naravno, nismo činili jer nam prema sporazumu služnost nije ničim uvjetovana.) Nedavno je na dio puta proširio svoj vrt i ogradio ga ogradom tako da je širina ostavljenog puta jedva dostatna za prolaz traktora. Uz to je ograđeni vrt proširio i na dio naše poljoprivredne parcele. Služnost još nismo upisali jer sa starim vlasnikom nismo nikada imali problema, a problemi s novim vlasnikom su se poklopili s pandemijom. .. Što nam je činiti, pravno, bez ulaženja u sukob s nasilnikom, a kako bi sve vratili u prvotno stanje?
  2. Uspjela sam provjeriti u Državnom inspektoratu. Nisam dužna platiti taj račun.
  3. Mislila sam na rok dostave. Piše ovako: "Telegrami naručeni do 18 sati se u sva rodilišta na području Grada Zagreba dostavljaju još isti dan. Telegrami naručeni do 18 sati se u sva druga rodilišta i na kućne adrese na području Republike Hrvatske dostavljaju isti dan ili najkasnije u roku 24 sata (uključujući subotu)." https://www.telegramroda.hr/uvjeti-poslovanja/ Inače, kao primatelj je u podacima navedeno ime i prezime rodilje. Kako će servis postići to da rodilja dobije telegram, to je stvar njihove organizacije. Servis sada praktički okrivljuje bolnicu jer kažu "Telegram je tamo, ali medicinsko osoblje ga nije uručilo". Pa zar ne bi bilo logično da onda servis zove bolnicu i ispita što je s tim.
  4. Htjela sam razveseliti rodilju u rodilištu prigodnim telegramom i poklonom i za to sam angažirala servis koji se isključivo time bavi. Telegram je naručen tijekom prijepodneva, ali nije uručen niti tog niti sljedećeg dana iako na webu servisa stoji da se telegrami za Grad Zagreb uručuju još istog dana. U bolnici kažu da ga nisu dobili, a u servisu me uvjeravaju "na riječ" da je telegram dostavljen na "portu rodilišta". Bolnica kaže da niti ne postoji nešto što bi se zvalo "porta rodilišta". Jedan drugi telegram koji su naručili prijatelji za istu rodilju kod istog servisa je stigao, iako je naručen nakon mojeg. Servis kaže da nemaju nikakav dokaz o uručenju, nego da im moram vjerovati da je telegram sigurno tamo. Meni je jasno da njihov dostavljač ne može doći izravno do rodilje i da im za uručenje treba posrednik, tj. netko u bolnici tko će to preuzeti od dostavljača i onda dostaviti na odjel, ali smatram da je takvo "posredno" uručenje stvar rizika servisa. Dobila sam na mail račun (više od 200 kn) koji bih trebala podmiriti u roku od osam dana. Jesam li obavezna podmiriti taj račun budući da usluga nije izvršena, tj. prema trenutnom stanju, nije izvršena onako kako stoji u uvjetima poslovanja?
  5. Puno hvala na odgovorima. Vrijeme je za akciju.
  6. Uzmimo situaciju da vlasnik poslužne parcele i vlasnik povlasne parcele o tome, tj. o služnosti, sklope pisani sporazum i uredno ga potpišu i ovjere. Sporazumom se ujedno daje i pravo uknjiženja služnosti. Zanima me: 1. Ako vlasnik poslužne parcele proda svoju parcelu, da li time vlasnik povlasne parcele gubi pravo služnosti, odnosno da li se postojeće davanje služnosti prenosi i na novog vlasnika? Drugim riječima, veže li se služnost uz parcelu ili uz vlasnika? 2. Ako vlasnik povlasne parcele umre, da li njegovim nasljednicima ostaje pravo služnosti? 3. Da li za uknjiženje prava služnosti postoji zastara? Mogu li i nasljednici vlasnika povlasne parcele zatražiti i dobiti uknjiženje služnosti, ako ono već ranije nije provedeno?
  7. Sorry, ne snalazim se baš na ovom forumu. Je li mi izbrisan post na ovoj temi, ili sam možda samo napisala, a nisam kliknula "objavi"'?
  8. Pretpostavljam da se ovdje mogu nadovezati s pitanjem oko pristupnog puta. Već više desetljeća za pristup na jednu našu poljoprivrednu parcelu koristimo dvije male čestice koje služe kao pristupni put. Kako je do toga došlo? Moji dida i baka su kupili tu parcelu od vlasnika kojemu je to bilo nešto kao trnac. Uglavnom ta se parcela nalazila iza njegove kuće, pa je bilo uređeno da moji koriste njegovo dvorište za pristup. S vremenom je taj prodavatelj ulovio priliku da kupi dvije male čestice na sasvim suprotnoj strani te parcele, tako da izbjegne situaciju da se koristi njegovo dvorište. Na te dvije male čestice se ulazilo s (tada) poljskog puta i pristup nije bio upitan. Ono što je jako važno je činjenica da su moji s tim prodavateljem sklopili sporazum na općini, uredno ovjeren i potpisan u kojemu stoji da će se od sada koristiti novim putem preko tih i tih čestica, odriču se dosadašnjeg puta i vlasnik tih dviju malih čestica im dozvoljava da na temelju tog sporazuma uknjiže pravo služnosti puta. Svi sretni i zadovoljni, godine su prolazile i sve je štimalo do pred nekoliko godina. Doznala sam da je pred nekoliko godina, pred kraj života, prodavatelj prodao te dvije pristupne čestice, a novom vlasniku uopće nije rekao da za te čestice postoji nekakav sporazum. Moji dida i baka tada više nisu bili živi. Novi vlasnik (koji je inače već ranije postao vlasnikom susjednih parcela i na njima podigao kuće, građevinski poduzetnik) počeo je prigovarati što koristimo njegovu zemlju i uopće ne pomaže što sam mu rekla da za to imamo sporazum koji nam omogućava neometano korištenje tog puta. Nažalost, moji nikada nisu uknjižili služnost i samo pretpostavljam da za to postoji više razloga. Kao prvo, već je i usmeni dogovor nekada vrijedio, a kamoli pisani sporazum, pa su možda mislili da za uknjižbu nema potrebe. Drugo, možda su mislili da će, budući da je sve sklopljeno na općini, općina poslati papire na uknjižbu. Treće, možda su i predali zahtjev, a da iz nekog razloga nije proveden. Ovom trećem dajem najmanje šanse. Kako je stvar postala ozbiljna i opasna jer je novi vlasnik vrlo nasilan, prijeti i vrijeđa, ozbiljno sam se dala u potragu među bakinim papirima i našla sam original tog sporazuma. Sklopljen je 1975. g. Budući da taj sporazum nije nikada razvrgnut, znači li to da ja i sada još uvijek mogu zatražiti uknjiženje prava služnosti, uz valjda predočenje rješenja ostavinskih rasprava kojima bih dokazala da sam ja potomak tih i tih ljudi koji su potpisali sporazum, a i tako sam gruntovno provedena kao vlasnica. (Inače, kako su okolne parcele također vlasništvo tog nasilnika, vidim da malo-pomalo gricka i našu parcelu, pomiče granice pristupnih čestica i ako tako nastavi, te čestice neće više niti voditi direktno na našu parcelu, nego na jednu od njegovih... ali to je već drugi problem. Vjerojatno ću morati tražiti i iskolčenje.)
  9. Molim pojašnjenje još jednog detalja. Ako bi takva oporuka kakvu sam opisala u prethodnom postu i bila proglašena važećom, ima li u tom slučaju suprug pravo na nužni dio?
  10. Nekada nacionalizirani stan danas je u vlasništvu Grada Zagreba. Nasljednik bivšeg vlasnika prihvatio je obveznice RH. Znači li to da bi se sada stan mogao otkupiti od grada?
  11. Prva runda ostavinske je prošla. Na njoj se pojavila odvjetnica polunećakinje, iako ona nije dobila poziv. Spominje se usmena oporuka i dvije svjedokinje, ali nema pisanog traga. Bilježnik traži da se do slijedećeg ročišta sastavi pismena izjava svjedoka. Da li će to sada biti važeća oporuka, ili je takva izjava trebala biti sastavljena neposredno nakon navodne usmene oporuke? Sve miriši na muljažu, ako netko ima preporuku za odvjetnika, molim na pp.
  12. Puno Vam hvala na brzom odgovoru budući da je rasprava sutra u 12.U ugovoru se ne navodi novac. Je li to znači da novac nasljeđuju suprug i brat? usput rečeno, brat je u Rijeci, isto u godinama i nema namjeru doći na raspravu.
  13. Slučaj: stariji bračni par bez djece. Žena je nedavno umrla, predstoji ostvinska. Suprug je nakon ženine smrti doznao da je supruga još prije nekoliko godina sastavila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojom polunećakinjom i ostavila joj temeljem tog ugovora suvlasnički dio u kući na moru (to je starije suprugino nasljedstvo, suprug na toj nekretnini nije suvlasnik) i okolnom zemljištu. Osim toga, postoje novčana sredstva u bankama. Suprug nije siguran zna li za sve račune ili je to što zna (a sve je doznao poslije njezine smrti) samo jedan dio. Polunećakinja istupa s izjavom da joj je teta usmeno obećala glavninu tog novca (pri čemu u razmaku od nekoliko dana mijenja tvrdnju o tome koliki je dio pokojnica namijenila suprugu), ali da o tome ne postoji oporuka. Polunećakinja nije dobila poziv za ostavinsku, već samo suprug i pokojničin brat. Dva dana prije ostavinske polunećakinja traži od supruga pokojnice da joj dodijeli sav novac ili će angažirati odvjetnika . Suprug pokojnice ima 80 godina, slabije čuje, slabije se koncentrira u stresnim situacijama. Ima li potrebe da s njim na ostavinsku ode odvjetnik i ima li polunećakinja pravno uporište u svojem zahtjevu? Kako doznati u kojim je sve bankama pokojnica imala otvoren račun?
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija