AnRu

Našao sam kuću koju bih kupio i skoro sam sve već dogovorio, ali se odjednom pojavila treća strana (grad) koji maše nekim kupoprodajnim ugovorom od prije 30 godina. Do vlasnika ne mogu jer se prodaje preko agencije za nekretnine, a oni pak kažu kako je sve čisto. (Kako i ne bi kad rade za postotak?) U ZK sam vidio da je grad pokrenuo parnicu oko toga, ali mi nije jasno čemu? Plombi nema i ne vidim zašto se grad jednostavno ne upiše kao vlasnik, ako smatra da je vlasnik i zašto to nije napravio u zadnjih 30 godina. Da nije grad u pitanju, rekao bih da je neka muljaža. Ako kupim tu nekretninu i upišem se kao vlasnik, da li bih ipak mogao naknadno ostati bez te nekretnine? Gledao sam povijesni prikaz vlasništva i ne vidim da je nekretnina ikad bila u vlasništvu grada niti da je bila društveno vlasništvo, pa si mislim da je tu jedino relevantno povjerenje u zemljišne knjige. Ili griješim?

Vlasnik sam 1/8 stana dok je vlasnik preostalih 7/8 u posjedu, pa me zanima što točno mogu s ovim mojim dijelom? Razmišljao sam predložiti da se taj moj dio otkupi, međutim koji je ispravan način pristupanja s takvim prijedlogom? I kako definirati cijenu? Ja mogu tvrditi da je tržišna jedna, a druga strana da je tržišna cijena neka druga. Trebam li uzimati sudskog vještaka, čiji trošak onda snosim samo ja jer sam ja i pokrenuo postupak? Što ako druga strana ne pristane? Vidio sam da postoji mogućnost razvrgnuća vlasništva civilnom diobom, međutim vrijedi li to i za ovakve slučajeve gdje sam ja vlasnik tek jednog manjeg dijela?

Ja ne vidim razloga zašto ne bi mogao, dokle god ne iznajmljuješ ispod realne cijene. Koga briga kolika ti je marža...

Što ako je, a što ako nije? Ako je to stanje tamo tako 20 godina (ili ipak treba proći 40?), a ja sad tek kupim - mogu li se pozvati na dosjelost ili to trenutni vlasnik treba riješiti prije prodaje, pod uvjetom da je vremenski rok zadovoljen? Čl. 155 mi zvuči kao da bih još mogao biti, da oprostite, nagužen, da ili rušim objekt ili plaćam rentu po tko zna kakvim uvjetima... U svakom slučaju, vrlo nezgodna situacija i dovodim u pitanje ima li smisla takva kupnja s obzirom na te probleme s gabaritima...

Kupio bih jedan kao kiosk, ali sam naišao na situaciju gdje za taj objekt u gruntovnici i katastru piše da je 70 m2, dok je na katastarskom operatu ona opcrtana površina parcele dimenzija 50 m2. Znači objekt je, na papiru i u stvarnosti, nešto veći od svoje parcele, i uredno sa svojim stvarnim dimenzijama upisan u ZK. Objekt se vodi kao zgrada, uredno je upisana, nema nikakvih zabilježbi da nema uporabnu dozvolu, pa pretpostavljam da je sve legalno. Plaćam i dobivam 70 kvadrata, ali parcela mi je 50 kvadrata. Kako nešto može biti na tuđoj parceli i ići van "svoga" ucrtanog, a opet, biti legalno upisano u papirima stvarne dimenzije. Prilično sam siguran da je građeno za vrijeme bivšeg sustava, tako da je sve moguće, međutim danas ne vidim teoretsku šansu da se za tako što ishodi građevinska dozvola. Ne znam ni kako pravno gledati na tu situaciju. Kako je moguće da u papirima stoji veća kvadratura objekta od parcele?!