Prvo treba rješiti ostavine iz oca da se vidi tko je što dobio, odnosno što je mama naslijedila od supruga, da bi se poslije rješavalo mamino nasljedstvo. Ukoliko je mama imala druge imovine, može se inzistirati na donošenje rješenja o nasljeđivanje tog dijela imovine, a kasnije kad se rješi ostavina iz oca gdje je mama dobila svoj dio, traži se dopunsko rješenje o nasljeđivanju o naknadno pronađenoj imovini. Sve zavisi o sucu hoće li prihvatiti rješavati problem na ovaj drugi način ili želi odugovlačiti. U pravu si kad kažeš da su to dvije ostavinske rasprave, ali se neče paralelno voditi, jer nemaju ništa zajedničko, osim što se rješenje jedne odnosi na rješavanje druge. Nažalost zakon je tako glup da se i oporuka može pobijati
i tražiti ono što nije u njoj, pa se brat ima pravo pozivati na idealni dio sve imovine koja se nasljeđuje od roditelja, ali ne i na određeni dio imovine koji bi on htio, ako se stranke (braća i sestre) ne dogovore međusobno. Važno je dogovoriti se na ostavinskoj raspravi kome što ide, poslije je kasno, jer ako nasljedite idealne djelove svega, kasnije se ne možete trampiti između sebe, a da ne izbjegnete plaćanje poreza na nekretnine. Kao djeca roditelja oslobođeni ste plaćanja poreza na nekretnine (5%), ali ako međusobno darujete ili nasljeđujete jedni druge (braća,sestre), plaćate porez. Sretno!