Dobar dan!
Dana 18.04. sam pod «nasljedno pravo» objavila temu «nasljedstvo za unuke».
No, bilo bi prelijepo da bi ono sve bilo istinito.
Naime, od onda se situacija promijenila.
Dakle, kako sam onda već napomenula, bivši svekar je prethodno stan htio ostaviti unukama stan (sada stan više ne spominje). U to ime, i u ime toga što je on navodno jako bolestan, te navodno uskoro očekuje smrt, ja sam mu poručila da, ako on želi prije smrti vidjeti gdje mu žive unuke, da sam spremna, dovesti ga u naš stan (nakon razvoda nisam više bila u kontaktu s njim).
Tako je on nakon toga mene pozvao kod sebe na razgovor koji je bio zamarajući i za mene i moju djecu jer nas je zamarao svojim problemima od prije 100 godina, ali eto, bio je «red» i to otrpiti.
U tom razgovoru je napomenuo kako on ima neke novce (ca. 12.000,- Eura) koje želi dati unukama, ali kako jedna još nije punoljetna, nije znao kako to riještit. Ja sam mu se zahvalila i rekla da da starijoj unuci punomoć tj da njoj da te novce te da će ih ona sačuvati za sestru (ovo je verzija ukratko, bilo je još puno verzija), bez ikakve zle namjere. Međutim, kako je druga unuka maloljetna, za nju punomoć mora imati roditelj, u ovom slučaju bi to bio moj bivši suprog iako sam ja zakonski skrbnik, ali pošto smo se razveli, on je mislio novce dati sinu.
Uglavnom, u tom razgovoru je on zadirao u teme koje se njega ne tiču tj koje se tiču mene primjera: zašto moji roditelji ovo ili ono itd..., no nije bitno.
U razgovoru sam opušteno pričala o nekim svojim stvarima, u vjeri dobre namjere, računajući kako je to ipak lijep čin od mene, te mu tako iznosile neke stvari o sebi, djeci itd., tipa da starija kćer sada misli na fakultet, kako to sve treba financirati te da će mi moj otac pokušati malo pomoći, ne misleći ništa loše. No očito se cijeli moj posjet krivo protumačio jer nakon tog posjeta, on je svakodnevno zvao moju stariju kćer i doslovno gadio mene tvrdeći da je on svašta čuo o meni, da imam dugove itd. te da on unukama ne meće dati te novce jer da ću ih ja potrošiti na sebe. Ja sam ispala lešinar koji kruži. Ma ja nemam riječi koliko je sve ovo nisko, koliko me, ne znam, kako bih rekla, sve ovo razočaralo a najviše moju djecu. Sve ove godine sam djecu odgajala, bez ozbira što je bilo između mene i supruga, da trebaju voljeti i poštovati oca i njegove roditelje. Sve ovo skupa je žalosno jer je moj bivši suprug sin jedinac a moje kćeri JEDINE unuke njegovih roditelja. Tako se one sada osjećaju totalno odbačeno, tim više, što njihov otac živi s jednom ženom koja ima svoga sina iz propalog braka, te on s njim provodi vrijeme a ne sa svojom djecom, jer, u većini slučajeva, kada ih ja mislim dovesti, on ima nekog važnog posla ili ne može iz raznih razloga. A kada ga djeca zovu da dođe kod njih (jer često prolazi blizu), on nema vremena jer nekamo žuri.
Joj, očajna sam, sama sebi ispadam naivna jer sam zaista bila iskrena i čista srca prema svima njima a oni sada pokazuju u stvari koliko tj da uopće ne cijene cijelo moje tj naše ponašanje prema njima. Ja i ne tražim zahvalu, samo mislim da djeca zaslužuju potrebnu ljubav i pažnju od njih. Sram ih bilo! Nedužna djeca ispaštaju nečije probleme ili komplekse.
Starija mala mi sama kaže da se ona godinama trudila, zvala oca na koncerte, na kave itd i da sada jednostavno nema više volje jer vidi da to nije obostrano. Teško mi je jer vidim da su srca moje djece slomljena a ja tu ništa ne mogu promijeniti tj mogu ih samo bodriti i podržavati, dati im svoju ljubav koju trebaju. Rekla sam im da novci nisu vrijedni toga da izgube mir jer ovaj teror preko telefona je nepodnošljiv za njih, pod velikim pritiskom su. Starija se ne može koncentrirati na učenje za prijemni ispit a mlađa je popustila u školi, ima dana kada jednostavno nije u stanju ići u školu jer je sve ovo jako uznemirava. Moj bivši misli očito (jer je to telefonom rekao starijoj kćeri) da ja djecu nagovaram protiv njih ali znamo i ja i djeca da to nije tako. I baš to djecu boli jer znaju da je moj odnos prema njima bio iskren bez zle namjere a oni prema djeci pokazuju nepovjerenje. Zašto su ljudi takvi? Zbog novca? Novac je očito proklet jer ispada da se trenutno u ovom slučaju sve vrti oko novca, nikome nije stalo do osjećaja djece! Sram ih bilo! Moja djeca ispadaju bezobrazna samo zbog toga što djedu na telefon kažu da ga mole da ih ostavi na miru, da ih ne zamara glupostima. Mislim da djeca imaju pravo na mir i to sam im jasno rekla, te se djeca tako brane. Oni će ionako napraviti s novcima ono što žele a taj novac ne vrijedi ništa naspram ljubavi djece. Sramotno je što je situacija takva. Napominjem da smo se suprug i ja razveli sporazumno prije nekih 5- 6 godina, što je bila moja želja, samo da se djecu ne razvlači po sudu. U sporazumnom razvodu smo onda dogovorili alimentaciju u visini od 1.000,- Kuna za njih obe. Znate i sami da je to ništa za 2 djece. Dok te novce uopće dobijem, danima moram moliti, trošiti telefon i gorivo i živce, i onda mi on još kaže da mogu biti sretna što uopće išta dobijem od njega. Kada ga zamolim da mi povisi alimentaciju, on se smije i kaže da nema. Znaju ga i djeca sama pitati za bon za mobitel ali im nikada nije dao ni kune i to ih boli jer znaju da onom malom, s kojim živi, kupuje sve što mu treba (djeca to znaju jer su bila nekoliko puta kod njih, nažalost davno).
Nikada djeci nisam pričala ružne stvari, poštedila ih gadarija koje je njihov otac radio dok smo bili u braku (udario mene trudnu, doslovno se kurvao u našem krevetu itd., htio nas i ostaviti zbog druge). Zar on to ne cijeni? Očito ne! Kada vidim druge, ispada da je bolje biti pokvaren nego pošten.
Što ja zakonski mogu sve učiniti? Mogu li putem suda zatražiti veću alimentaciju? Bez obzira što je on nekad zaposlen, nekad nezaposlen (nemam uvid u to, vjerujem ono što mi on kaže), bez obzira što je starija punoljetna? Do koje dobi je otac dužan financijski pomagati? Moram financirati fakultet, školarinu, smještaj i troškove u drugom gradu a to ću teško moći sama. Da li je njihov otac zakonski dužan pomagati i u kojoj mjeri? Da mi ne treba, ne bih ni tražila, s toga Vas molim za savjet kome se obratiti tj što mi je činiti.
Zbog toga što ne mogu utjecati na osobne odnose tj odnos oca (i bake i djeda) prema djeci, želim da bar financijski dobiju ono što im pripada jer im to doista treba.
Puno Vam hvala unaprijed!
