Poštovani,
u pod-forumu "intelektualno vlasništvo" kratko sam opisao situaciju vezanu uz izum koji iskorištava bivši poslodavac pa bih se ovdje nadovezao uz meni dosta bitno pitanje;
U članku kolektivnog ugovora stoji generički tekst koja prava i obveze imaju dvije strane (poslodavac i ja) a vezano uz izume i tehnološka unaprijeđenja.
Pitanje je zapravo dosta jednostavno no nikako da online pronađem koncizan odgovor; izum radnika je poslodavac prihvatio, gospodarski iskorištavao, ostvarivao imovinsku dobit, ispred klijenata potpisivao tvrtku kao kreatora izuma (iako autor može biti samo fizička osoba). Prema svim zakonima i ugovoru izum je ponuđen poslodavcu i on ga je prihvaćanjem bio dužan procijeniti potencijalnu gospodarsku vrijednost (dobit) u idućih 5 godina te utvrditi adekvatnu visinu naknade što nije učinio.
Dakle, autor je poštovao sve što ga obvezuju ugovor i zakon, dok poslodavac nije. Iz toga, molim odgovor je li ta klauzula ugovora ništetna ili je cijeli ugovor ništetan ili nešto treće? Poslodavac je upozoren i usmeno i pismeno da se krši autosko moralno i imovinsko pravo. No odgovor je bio u obliku obilnih prijetnji uništavanjem života na način da će podnositi kaznene prijave protiv autora, i još ponešto "sočno" što mi je degutantno uopće ovdje prepričavati.
Pa eto, sve ovo pojednostavljeno, propustili su oformiti tijelo koje će procijeniti visinu naknade autoru, čime su prekršili svoju obvezu iz ugovora - što je onda ništetno, ukoliko uopće je. Dosta poznajem zakon o autorskom pravu, no ta je klauzula zapravo jedina nedoumica. Čak i manje bitno je li u pitanju naknada, atribucija, štogod, u generalno, ukoliko jedna strana propusti ispuniti svoju obvezu - obvezuje li i dalje drugu stranu njena obveza iz istog članka ugovora.
Unaprijed hvala!