drsophia

Gospođa se ne može odreći svog vlasničkog dijela koji je već naslijedila. To može ssamo na ostavinskoj raspravi. Svoj suvlasnički dio stana može samo nekome prodati ili pokloniti (npr. tati).Može tražiti razvrgnuće suvlasničke zajednice putem suda. Što se tiče osiguranja naplate režija od suvlasnika koji stanuje u stanu, trebali ste s tatom sklopiti ugovoro korištenju stana, gdje bi bilo navedeno da isključivo on koristi stan i odgovoran je za plaćanje režija. Gospođa može oca tužiti radi eventualanog povrata duga , ako joj koje komunalno poduzeće ovrhom sjedne na primanja.

Jadno dijete! U slučaju da baka umre, a djed se ne može ili ne želi brinuti o djetetu, vjerojatno bi (možda da, možda ne), pitali ujaka i njegovu suprugu da li žele preuzeskrbništvo. Vjerojatnije je da bi dijete išlo na smještaj u dom. Ujaka , pa ni baku i djeda,nitko ne može prisiliti da uzme dijete ako to ne želi. Puno je kompliciranije kad se puno rođaka sukobljava oko toga tko će dobiti dijete. Sjećam se jednog slučaja od prije par god kada je nesretna osmogodišnja djevojčica u prometnoj nesreći izgubila oba roditelja. Majka, stara 30god, imala je žive roditelje, baku i djeda djevojčice, i sestru staru 35 god, udanu, zaposlenu i s vlastitom kćeri iste dobi kao i nećakinja. Pokojna majka je bila vrlo bliska sa svojom onitelji, svakodnevno su se posjećivali, dvije djevojčice su se voljele kao sestre. Kako je i djevojčica o kojoj je riječ bila u autu s roditeljima, nakon nesreće provela je tri mjeseca u bolnicama, za koje vrijeme su se baka, djeda i teta svakodnevno o njoj brinule. Mislile su da će djevojčica sigurno živjeti s njima jer njezin pokojni otac nije imao žive rodbine, osim puno starijeg brata,strica djevojčice, s kojim je bio u svađi, i s kojim više od 12god, koliko je bio u braku, nije imao baš nikakav kontakt. Vjerojatno bi djevojčica i dospjela u toplo bakino i tetino okrilje, da nije bila jedina nasljednica obiteljskih nekretnina i bogatstva u vrijednosti više stotina tisuća eura. Lukavi stric, iako u u dobi od 69 god, (stariji čak i od bake!), i njegova teško bolesna žena, bez djece, iz drugog grada udaljenog 500km od mjesta gdje je djevojčica ddotad živjela s roditeljima, dok je djevojčica bila u bolnici, ishodio je trajno skrbništvo! Zašto? Šokiranoj baki i teti rečeno je da je tako odlučeno jer se stric prvi javio!

Imamo vrlo sličan problem- oca branitelja s PTSPjem koji je uz to zbog dobi i organske bolesti psihički promijenjen. Zbog specifične ozljede ne može shvatiti matematiku na nivou zbrajanja i oduzimanja dalje od dvadeset. Posljedica toga je je neviđeno rasipništvo, jer npr, ne zna razliku između 10, 1000 i 100.000kn. Spolno se neodgovorno ponaša, pronalazi brojne partnerice za koje se ženi i razvodi nakon što ga iskoriste. Potrošio (Ulupao!!!) je neviđenu količinu novca, od dionica, fondova,od velike mirovine ostalo je 1800kn koju mu ne smiju plijeniti i invalidnina. Sad se borimo da ne ostane i bez kuće koju je dobio od države i koja je pod ovrhom jer zadnja(bivša) supruga nije u 3 godine platila niti kune režija i opteretila je kuću hipotekama. Dosada su nam u "institucijama" govorili da ne možemo ništa dok je god on poslovno sposoban, a kad ostane bez sredstava za život da ćemo ga mi, odrasla djeca s vlastitim obiteljima i životima morati uzdržavati. Vaša se majka ako to želi može razvesti, i time se osloboditi odgovornosti za očevo neodgovorno ponašanje, ali djeca , nažalost ne mogu. Najnovije vijesti su da nam Centar za soc.skrb ipak preporuča da pokrenemo postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti i stavljanje pod skrbništvo, iako nas i sami upozoravaju da je ishod i trajanje postupka neizvjesno. Soc. radnica s dugogodišnjim iskustvom kaže da ishod postupka ne ovisi samo o dijagnozi - (u gornjem slučaju Vaš otac za razliku od našeg ima 3 psihijatrijske dijagnoze- PTSP, alkoholizam i ovisnost o kocki, uz to vjerojatno ima i bar još nekoliko drugih dg: npr. depresija, oštećenje jetre, kronična upala gušterače itd), koliko nesposobnost osobe da se brine za sebe i svoje interese. Sve ovisi o tome kako će se prezentirati na sudu. Važan detalj na koji nas je upozorila jest da ukoliko sami podnesemo zahtjev sudu za oduzimanje poslovne sposobnosti sami i snosimo sve sudske troškove, vještačenja i sl, a ako je podnosilac CZSS, (na vaš zahtjev njima, ili oni mogu čak postupati na anonimnu prijavu), troškovi postupka padaju na teret države. Tko ima podrobnije ili točnije podatke neka me ispravi ili nadopuni.

Da pojasnim: moje pitanje je bilo, možemo li mi bračnim ugovorom, još za vrijeme trajanja braka, odrediti na koji način ćemo se razvesti, ako do toga ikada dođe? 1.Može li taj sporazum, ili dogovor, (čiji je smisao da su ga supružnici sklopili dok su još bili pri svijesti i sposobni za međusobnu komunikaciju), može li taj papir nekoga (supružnike, sud), obavezati na postupanje, npr. nekoliko godina kasnije, kad su supružnici u svađi i najradije bi jedno drugo poklali, umjesto da se dogovore o uzdržavanju djece i podjeli imovine? 2. u konkretnom pitanju stana od 90 tis E, koji je stečen 1/3 novcem dobivenim prodajom predbračne imovine, a 2/3 zajedničkom zaradom u braku, može li se taj stan na temelju kupoprod. ug. i pismenog sporazuma supružnika o načinu stjecanja novca za kupovinu stana, u rečenim omjerima upisati u zemljišne knjige? (1/3 vlasništva žena, 2/3 žena i muž, ili žena 2/3 + muž1/3); ili se mora upisati kao suvlasništvo muža i žene 1/1, pa nek poslije sud (jednog dana) određuje što je čije? I kako bi sud u tom slučaju odlučio? Kakva je praksa? Stan se dijeli popola, a žena nek tuži i naganja bivšeg da joj vrati predbračnu stečevinu ako i kad to ovaj bude mogao i htio, ili se stan dijeli u omjerima kako je stečen?

U braku sam 8 god, i statistički gledano, nitko ne mmože 100% garantirati dokad će tako i ostati. Ponukana ružnim, prljavim i zlim razvodima oko mene, htjela bih , da ako nedajbože ikad do toga dođe, mi to obavimo u miru slozi i civilizaciji. Htjela bih već sada sklopiti bračni ugovor, pa me zanima, što sve taj ugovor može obuhvatiti. Podjelu sadašnje imovine, vjerojatno da. A što je s eventualnom budućom imovinom? Podjela djece- možemo li već sada navesti npr. s kim će živjeti djeca? A uzdržavanje? Možemo li to odrediti u nekom postotku od plaće- sadašnje ili buduće? Od konkretnih stvari, zanima me: Tijekom braka prodala sam stan koji sam kao zasebnu imovinu stekla prije braka i kao takvu ga unijela u brak. Taj smo novac potrošili na kupnju većeg stana u kojem sad živimo, i to na taj način da smo na kupnju i uređenje potrošili 90tis E, od toga otplaćujemo 60 tis E kredita, a 30 tis je od prodaje mog "predbračnog" stana. O tome smo suprug i ja čak sklopili i nekakav sporazum u kome piše točno to (koliko jje u stan uloženo od mog stana, a koliko je zajednički zarađene love) i ovjerili ga kod jav. bilježnika. Sada ja tražim da se u zemljišne knjige upišemo kao vlasnici novog stana u omjeru 2/3 ja i 1/3 on, ali on na to ne pristaje. Ja sam razočarana, želim na neki način zaštiti ono što je (nekad bilo) samo moje, i u krajnjoj liniji moje pravo da samostalno raspolažem onim što sam sama zaradila. Što da radim?