Jump to content

Maverick

Korisnik
  • Broj objava

    13
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Za vrijeme komunizma oduzeto nam je zemljište (11.132m2) i sada nakon 12 godina došlo je rješenje kojim nam nude 134.805,08kn za oduzetu imovinu tj. u rješenju piše da je vrijednost oduzete zemlje 185.570,44kn i kada se to provuče kroz formulu (N=3.700.000x(1-0,9999998)=134.805,08kn (formulu ne razumijem ali to ionako nema veze) Na tom zemljištu su izgrađeni državni objekti (dom zdravlja, policija, sveučilište…) tako da se povrati zemlje ne može dobiti. Na današnji dan dotična zemlja (naravno bez današnjih građevina) na toj lokaciji vrijedi malo preko 8.000.000kn što znači da je navedeni ponuđeni iznos jedva nekih 2% realne vrijednosti zemljišta. Da se razumijemo od početka sam bio svjestan toga da se realna vrijednost zemljišta ne bude dobila (iskreno računao sam da budu ponudili max 10-15% realne vrijednosti). Odvjetnik nam kaže da na ovaj iznos nemamo pravo žalbe i da to je to… dali je to stvarno tako ili se može žaliti i tražiti veći iznos? Ako se ne može tražiti više novaca dali se može tražiti zemlja u toj kvadraturi kao povrat (sve jedno je gdje bi to bilo u Hrvatskoj samo da se dobije ta kvadratura zemlje)? Ili bilo kakvo treće rješenje navedenog problema? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru!
  2. Znači kako god okrenem prije ili kasnije sve moram iz početka proći… samo to me zanimalo! Puno Hvala na odgovoru!
  3. Evo i mene sa novim događajima… Nakon 3 mjeseca napokon su mi stigli papiri iz CZSS u predmetu mirenja gdje su oni zaključili da se ne možemo pomiriti i da nas upućuju na daljnji postupak rastave braka i posredovanja oko skrbništva za dijete. Ja sam poslao te papire svojoj odvjetnici koja ih je poslala na sud i sa suda su joj vratili papire sa objašnjenjem da se predmet više ne vodi na sudu?! Prije mjesec dana bivša supruga je povukla tužbu za rastavu braka (jer ona bi se sada pomirila) i ja to nisam znao niti me je itko sa suda bilo što pitao niti obavijestio… Koliko sam dobio informaciju od odvjetnice sada bi morao sve iz početka pokrenuti i sve ponovo prolaziti kao i u zadnjih godinu dana jer da su se sada promijenile okolnosti i da se zbog toga ne može ovaj isti proces nastaviti… što mi ima i nema logike… ona je tužila za rastavu braka, ona je povukla tužbu i to ima neke logike ali mi nema logike zašto mene nitko ništa nije pitao jer ovdje se ne radi samo o njoj, a ja od samog početka niti jednom riječju nisam rekao da bi se mirio. Da ne duljim pretjerano…. moje je pitanje; Dali mi se više isplati podići tužbu za rastavu braka ili da čekam 2-3 godine (u principu ne znam koji je rok?) što ne budemo živjeli zajedno pa onda navodno rastava ide automatski i ne mora se prolaziti mirenje. Dijete je kod mene, bivša supruga mi ne stvara nikakve probleme tako da mi „vrijeme“ nije problem i samo što bi htio maksimalno izbjeći je hodanje po CZSS i ta mirenja tamo, a i „čekanje“ način mislim da je bolje pošto je dijete samnom pa mislim da su i veće šanse da tako i ostane?
  4. Vidim da je moj Topic bio aktivan i bez mene! Samo da javim da od 03.07. kada je bio sud do danas samo sam prošao jedno mirenje u CZSS (gdje sam bio skupa sa bivšom suprugom) i jedan razgovor koji sam bio sam u CZSS… i to je to. Od 03.10. do sada čekam njihovo mišljenje da mi stigne na adresu… pa onda dalje što god da ide… Dosta sporo ide to sve skupa… ali što je tu je!
  5. Malo kasnim… samo da javim da je 03.07. bilo prvo ročište i dodijeljeno mi je privremeno skrbništvo nad djetetom dok se sud ne završi. Tražila je da kod nje bude odmah dijete ali nakon što sam ukratko opisao situaciju (isto kao i ovdje na forumu) sutkinja je rekla da ako se oni ne planiraju buniti da bi ipak kod mene ostavila dijete do kraja suđenja (što mislim da je pozitivno za mene)… Čekam sada poziv od CZSS za razgovor… dali mi može netko iz iskustva reći kroz koliko vremena otprilike oni zovu? Eto toliko za sada od mene…
  6. Samo da javim da sam danas primio poziv za sud za prvo ročište... 03.07.2008. Moram priznati da sam se iznenadio kako je to brzo došlo pogotovo kada su mi rekli da prije jeseni nema šanse da se nešto pomakne... Ima li kakav savjet još dodatni na što da pazim ili obratim pažnju?
  7. Eto prema savjetu (na kojem zahvaljujem newbie) dogovorili smo se za još jedan dodatni sat da je dijete kod nje. Tako su me i u czss savjetovali jer sam u principu nemoćan dok sud nešto ne odredi… ovo sve ostalo je stvar dogovora (odnosno u praksi stvar mojeg popuštanja i stvar racionalnog, a ne plitko emotivnog razmišljanja). Bilo kakvo branjenje da vidi dijete, koliko god da sam u pravu, meni bi samo išlo u minus na kraju balade. Rečeno mi je da do jeseni nema šanse da dođemo na red za rastavu na sudu… tako da budem očito morao čuvati živce. Hvala još jednom!
  8. Zašto bi bilo jednostavno kada može biti komplicirano… Imam još jedno pitanje… u CZSS je supruga potpisala da je do rastave braka dijete kod mene i ja sam potpisao da sam suglasan da vidi dijete svaki dan od 15-17.30h (vrijeme koje je ona rekla da joj paše), te dok sud ne odredi drugačije da je svaki drugi vikend kod nje. Ona je u međuvremenu (iako je do kraja 6mj. na bolovanju tj. čuvanju trudnoće koje više niti nema) počela raditi te dolazi po njega oko 17-17.15h i sada se ljuti na mene i doslovno me maltretira jer ona vidi dijete 20 minuta dnevno što nije pošteno?! (kao da je išta pošteno u ovoj situaciji), i to je naravno sada opet moj problem… Zadnje dane točno u vrijeme kada ja dolazim po njega kod njezinih roditelja u dogovorenih 17.30h stavlja dijete kupati ili ga uspavljuje (samo da ja ne bi mogao dijete uzeti) ili je taman otišla u kupovinu i bude ga vratila kasnije, a naravno da ništa od toga prije meni ne kaže… doslovno me provocira. Moje pitanje je dali to potpisano u CZSS išta znači i dali se mogu loviti za to ili mi nema druge nego se do službene rastave oboružati živcima i trpiti provokacije jer si ionako ne mogu pomoći?
  9. Vidim da dio ovog posta ide i mene (ne cijeli)… Kažeš: žena je našla drugoga pa što onda? Koliko žena dnevno nađe drugog? Možda su meni pobrkani lončići ali dok ljudi nisu oženjeni ovakve stvari se dešavaju i mogu dešavati i osim slomljenog srca nema neke „štete“. Kada se dvoje ljudi oženi i obeća pred Bogom i ljudima vjernost poštivanje itd… dali to onda ipak nema neku težinu i ozbiljnost? Zašto se ljudi onda uopće vjenčaju? Jer su glupi ili zato što žele drugoj osobi pokazati koliko im je stalo… možda i jedno i drugo. Tu je i dijete u pitanju… tko onda ne misli? Brižna mama koja se seksa sa jednim, drugim, trećim… o čemu ona misli? Misli na dobrobit djeteta? Kakvu korist dijete ima od toga? Misli na dobrobit okoline?… ili samo ne može držati noge prekrižene? Ne znam kakva je kod drugih situacija ali znam kakva je kod mene. Moja žena iz nekog razloga više nije htjela biti samnom iako ni kada je otišla nema razlog zašto je otišla. Razlog joj je samo da je zaljubljena. Rekla je i sama da meni nema što zamjeriti ali da ona ne može protiv svojih osjećaja. Bili smo dobro situirani, nismo imali previše ali niti premalo, nitko nas nije zafrkavao (niti moji niti njezini) imamo stvarno prekrasno i pametno dijete, ja sam joj pomagao oko kućanskih poslova ili točnije ja sam radio sve kućanske poslove jer se to njoj nije dalo tako da sam i čistio stan, prao suđe, prao veš itd. Ona je eventualno skuhala kada joj se dalo i to je to. Treba napomenuti i da nam je dijete imalo problema sa visokim šećerom u zadnje vrijeme (9,2) da bi mu sada kada je 3 tjedna samnom i kada smo se nas dvojica ustalili, kada se jede i što se jede i kada se spava djetetu je šećer pao na 4,8. Ovaj ostatak je valjda bio od stresa jer ne želim niti razmišljati što je dijete sve gledalo dok ga je tako cukala od jednog do drugog. Barem kod mene se ne radi o povrijeđenosti i da zato hoću dijete jer mislim da sam skroz na zemlji i u situaciji kakva je mislim da sam i više nego racionalan i razuman. Dali je nenormalno očekivati u 21. stoljeću da žena skuha ručak? To bi isto trebalo biti normalno. Mama i žena bi trebala hraniti svoju obitelj. Tebi je pobačaj možda normalan… meni nije. Po meni bi dijete trebalo biti plod ljubavi dvoje ljudi tj. maksimum koji mogu „napraviti“ jer su na taj način povezani za cijeli život. Na žalost situacija u reali je drugačija i valjda 95% djece se „desi“ tj. nastane zato što se netko nije pazio… dali je dijete krivo za to i zato ga treba ubiti? Što je to malo i nevino djetešce krivo? Čovjek je kao najsavršenije biće, a može da napraviti svaka budala. Svaka žena (osim onih koje su silovane) ako može ubiti svoje dijete… da po meni bi trebala završiti na psihijatriji. Koliko god netko bio za pobačaj i koliko god da je to dijete malo (dali ima 1cm ili 3cm ili 5cm) ipak je živo, i sve osjeća. To je mali čovjek. Netko može zažmiriti na tu činjenicu ali to je tako. Ljudi su postali pre komotni tj. žele živjeti neki ideal koji ne postoji… dali je onda u redu gaziti po tuđim osjećajima? To nije samo njezin život nego je to NAŠ život i sve što napravi ne odnosi se samo na nju nego na nas i naše dijete koje sada imamo. Ovo više ne bi niti komentirao jer je to čisto provociranje. Naravno da dijete nije stvar i s djetetom se nitko ne želi loptati. Ako ništa drugo mama koja voli i misli na svoje dijete i obitelj ne spava sa svakim s kim stigne jer je svjesna toga da osim kratkotrajnog užitka od toga nema nikakve koristi i da samo povrijeđeni ljudi iz cijele priče mogu izaći. Ne znam koji muški je tebe tako bacio u očaj ali… da, postoje očevi koji se brinu više oko svoje djece nego majke i vole ih više nego ih vole majke i pružaju djetetu više nego što bi to dotična biološka majka ikada mogla. Ima sličnih situacija i sa jedne i sa druge strane i nisu svi muški sveci niti su sve žene svetice… Zato treba sagledati što kompletniju situaciju prije nego se podrugljivo kaže „brižni očevi“. … i da ja se osobno smatram jako brižnim i sposobnim ocem!
  10. Što da kažem osim puno hvala! Puno si mi pomogao sa ovim svim!
  11. Hmm... zanimljivo! Čitam o tome i ne mogu vjerovati jer je 95% toga istina. Dali bi ja za to trebao tražiti kakvo psihološko vještačenje od suda?
  12. Hvala na brzim odgovorima! U principu mi stvarno nije cilj preko djeteta se prepucavati i gledam što je za njega bolje jer je očito situacija kao u sapunici i skroz na stranu stavljam svoje osjećaje i svoju povrijeđenost situacijom. Problem je u tome što je i sama supruga svjesna da je djetetu bolje samnom ali ne želi potpisati jer joj je sada „pa što će ljudi reći kakva je ona mama ako potpiše da je suglasna da je dijete samnom“… Sada je došla doma svojim roditeljima (navodno samo na 2 mjeseca dok im se ne završi stan koji su si kupili), napravila je abortus (to sam prije par minuta saznao)... tako da mi izgleda da se pokapa sve više i više. U svakom slučaju predana je tužba za rastavu braka pa budemo vidjeli kako će se stvari razvijati. Nakon razgovora u CZSS sa psihologinjom i socijalnom radnicom izgleda mi da su na mojoj strani, a materijala u svoju korist imam dosta i ne trebam ništa kombinirati tako da se nadam najboljem. Puno hvala svima još jednom i čim se počne nešto rješavati ja javim!
  13. Nakon 4 godine braka doznao sam da me je supruga varala i to barem dva puta (koliko znam) u toku braka. Prvi puta sa obiteljskim prijateljem, a drugi puta sa mojim vjenčanim kumom i najboljim prijateljem. S mojim kumom je ostala i trudna te je otišla kod njega i ostavila je kod mene našeg malodobnog sina (3 godine). U CZSS je potpisala izjavu da je suglasna da do rastave braka bude dijete samnom ali se ne želi sporazumno rastati od mene jer kaže da se ona ne želi odreći svog djeteta i da neka sud odredi gdje će dijete biti. Situacija je tim gora što je moj kum planirao svadbu sa svojom zaručnicom, bio je sa supruginom sestrom kojoj je isto obećavao brak, te je u isto vrijeme bio sa mojom suprugom kojoj je na kraju napravio i dijete (to se sve dešavalo kroz zadnjih 6 mjeseci). Znači bio je sa sve tri u isto vrijeme. Sposoban sam se sam brinuti za dijete i ne tražim ju ikakvu alimentaciju, a od zajedničke imovine nemamo ništa jer smo živjeli u kući mojih roditelja. Moje pitanje bi bilo dali na sudu imam ikakve šanse dobiti skrbništvo nad djetetom s obzirom na situaciju tj. smatram da u uvjetima kakvi jesu i s njihovim načinom razmišljanja nisu sposobni odgojiti dijete da od njega ispadne normalan i moralan čovjek, ili sud to ne bude gledao? Koliko imam informacije u 98% slučajeva sudovi dodjeljuju djecu mamama bez obzira što je očito da bi kod oca bilo bolje. I njezini roditelji su rekli svjedočiti u moju korist ako dođe do suda.
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija