Bok, prije 2 tjedna doselila sam se u novi stan u Osijeku. Vlasnik stana mi je objasnio sve potrebne informacije o plaćanju režija, stanarine i slično. Čovjeka sam vidjela dva puta i bio je vrlo ugodan i uljudan.
S obzirom da radim dva posla, studiram i treniram i sve mi je na drugom dijelu grada jedva i stignem biti u novom stanu u koji sam svega prespavala 6-7 puta, a prve stvari unijela prije 2 tjedna.
Prije par dana imala par prijatelja koji su mi došli u posjetu i bili su u stanu nekoliko sati, u 23h već su napustili stan. Prošlu noć grupa prijatelja je također bila i bili smo vrlo tihi, s obzirom da nemam TV, zvučnik i slično glazba ili slično nije moglo biti preglasno, ponekad bi se samo malo glasnije nasmijali. Nikakv parti nije bio u pitanju, običan razgovor 5 prijatelja u 20 tim godinama.
Danas oko 14h na vratima me dočekala poruka kako moram poštovati kućni red i kako sam noć prije stvarala galamu i time uzenemirila susjede te da su pravila takva da ide opomena, nakon toga zvat će vlasnike stana te ako se situacija ne promjeni policiju. Skinula sam poruku i naravno posla ju prijateljima govoreći “bili smo glasni, nema vise druženja do kasno”. Nakon 2 sata ulazim u svoju zgradu i na oglasnoj ploči broj mog stana, poruka koja je bila na vratima i piše velikim slovima JAVITE SE! Nisam imala pojma kome da se javim.
Do sada sam u zgradi vidjela samo dvoje ljudi predstavnika stanara kada je došao pitati koliko ljudi živi na mojoj adresi i vidjela sam susjedu koja je bila iznimno draga i živi stan do mene. Kada ta susjeda pitala kad sam uselila i ja joj rekla bila je u šoku jer me nije ni vidjela ni čula.
Nakon što sam vidjela poruku na oglasnoj ploči pozvonila sam toj susjedi i ispričala se ukoliko sam bila glasna na što je ona rekla da me nije čula, te je rekla da se valjda trebam javiti predstavnicima zgrade i rekla mi je koji je njihov stan. Ja sam se spustila kat niže i pozvonila im na vrata, vrata otvorila neka strija žena, mrzovoljna i spremna za svađu.
Rekla sam da sam vidjela obavjest i da mi je žao ako sam bila glasna da ću pripaziti i ona je krenula vikati kako to nije bilo uredu, kako ona tako nešto nikada nije napravila, kako dečko koji živi ispod mene ne želi paliti veš mašinu da ne bi nekoga probudio. Kako je njihov ulaz uvijek bio miran i kako sam im ja napravila ne mir. Ja sam se opet ispričala, ona je nastavila vikati kako je dečko ispod mene dobar kako on studira, kako ljudi u toj zgradi rade, ali kako ja ne znam jer nikad nisam radila, kada sam joj rekla da nije u pravu pitala me kako mogu onda noću se smijati i družiti, a ujutro raditi. biti glasna, kako ovo nije prvi put da je ona ne isoavana zbog mene te da sam neki dan hodala u štiklama u 4h ujutro što nikako ne može biti točno jer u stanu niti imam štikle niti sam išla ili dolazila odnekud tako kasno.
opravdavala sam se više ni ne znam zašto toj ženi i ispričavala i to je trajalo punih 15 minuta. Pokušavala je dokazati da imam djecu u stanu, te kako se cijela zgrada već požalila na mene, te kako njima zvone i žale se. I da moram prijaviti da imam i djecu u stanu, sto nikako nije istina. Ja sam se po ne znam koji put ispričala i rekla da ukoliko sam glasna da mi lupaju il zvone na vrata na sto je ona rekla da neće ona tako nešto raditi kako me ne bi uzemiravala, ja sam ju nakon toga zamolila da zove policiju kada me čuje na sto je ona rekla da ne dolazi u obzir jer ja neću htjeti platiti kaznu. Napala me jer jer vlasnik stana nije obrisao ime i prezime stare vlasnice i stavio svoje na sandučiću za poštu, zašto on nije otišao kod njih i rekao da je stan iznajmljen i kome. Napala me jer ne znam kako se vlasnik stana preziva. Napala me jer nisam pri useljenju išla od vrata do vrata i rekla susjedima tko sam. Nakon njenog dugog vikanja i vrjeđanja rekla sam da moram ići ispričala se još jednom i otišla jer sam zbog nje već kasnila. Nazvala sam vlasnika stana koji je rekao da se ne trebam uzrujavati te da će on sve srediti, te da će otići vidjeti koji probelm ima ta “baba”. Na brzinu sam uzela torbu i krenula van jer sam već 20 minuta kasnila, kada sam otvarala vrata stana da bi izašla van čula sam buku na hodniku ispod mene, ta žena od predstavnika okupila je druge stanara te im je govorila kako trebaju zajedno da me tuže i kako će ona reagirati na prvi probelm i onda ću naučiti lekciju. Spustila sam se dolje i ona je iznenađena i šokirana promjenila priču i krenula me upoznavati s susjedima ispod i ubrzo nakon toga me omalovažavati kako ja ne znam kako je to kad si student ili imaš posao, da sam se cerekala i da imam neku djecu u stanu. Te uporno uspoređivala kako je dečko ispod mene dobar. Meni je film već pukao te sam joj povišenim tonom rekla da je to zadnji put da tako priča samnom. Žena koja je bila tamo je rekla da me nije čula, da su me samo čuli žena od predstavilka i taj dečko koji živi ispred. Opet sam ih zamolila da zovu policiju ako sam glasna na sto je ona rekla da to neće napravit jer ja neću moći platiti kaznu. Nastavila je tvrditi i kako sam dan prije toga za vrijeme dnevnog odmora (14-17) bila preglasna i da je ona ne ispavana zbog mene. U vrijeme kada je gospođa rekla da se to događalo nisam ni bila u stanu, već vidim da će biti teško živjeti ovdje…
