sevo

Poštovani, izneseno su nepravilnosti iz Vašeg ugovornog odnosa s naručiteljem, a koji zahtjevi nisu ugovorom predviđeni. Doduše, čini mi se da se u nekom zakonskom propisu spominje obveza radnika da je dužan dolaziti na posao prije započinjanja radnog vremena zbog pripreme procesa rada (adekvatno se primjenjuje i na ugovor o djelu). No u Vašem slučaju zahtijevati da se dođe 30 minuta ranije čini se neprimjerenim. To ne stoji u ugovoru o djelu, pa stoga smatram da nema mogućnosti za bilo kakve sankcije. Isto vrijedi i za slobodne dane. To je jasno kršenje ugovornih odredaba za koje je nadležna inspekcija rada (bez obzira što se radi u ugovoru o djelu, iako je i ta kvalifikacija ugovora o djelu za preispitati, obzirom da se u izvješću gradonačelniku spominej 8 satno radno vrijeme, a što zahtijeva ugovor o radu, ne djelu). Pitanje sankcija. Kao što sam naveo mogućnost službenih sankcija ne postoji. No jako nepovoljno za Vas zvuči članak 3. Odluke o načinu postupanja unutar spasilačke službe, gdje čak i za "teže povrede koje nisu predviđene člankom 2." se može pokrenut disciplinski postupak, uz sankcije smanjenja plaće ili otkazivanja ugovora o djelu. Time ovaj članak ostavlja nezimjerno mnogo mogućnosti izvršnom predsjedniku HCK za interpretaciju što je to teža povreda i da li ste je Vi prekršili. Preporučio bih zatražiti službeno očitovanje inspekcije rada. To možete i anonimno. Inspektori će vam odgovoriti nije bed. Iz iskustva znam da vole kad ih se pita za savjet (koliko god to čudno i neobično zvučalo). Evo, nadam se da sam Vam barem malo pomogao. Lp.

Poštovani, Zakonom nije propisan rok koliko je porebno čuvati stvari podstanara koji je takav stan napustio, ali zakon spominje razuman rok. Spominjete da ste obavijestili stanarku. To je dobro. Stoga bih Vam preporučio bih da je ponovno obavijestite da ima još dodanih 30 dana za preuzeti stvari koje su pohranjene na sigurnom mjestu na "toj i toj" adresi, uz prethodno plaćanje preostalog dugovanja u "tom i tom" iznosu i uz upozorenje da ćete nakon proteka tog roka postupiti kao s napuštenim stvarima. Ugovor je potrebno raskinuti jednostranom izjavom pozivom na odredbu članka 362., pa čak i 363. Zakona o obveznim odnosima. I to možete navesti u netom spomenutoj obavijesti. Nakon toga takvu izjavu dostaviti poreznoj da Vam skine plaćanje predujma poreza na dohodak. Pitanje naplate - znači uvjetovali smo preuzimanje stvari plaćanjem (to je Vaše tzv. pravo retencije, ZOO to predviđa). Ako ne preuzme stvari ili se ne pojavi, postavlja se pitanje imaju li te stvari nekakvu vrijednost. Nakon isteka roka od spomenutih 30 dana stvari možete prodati ili zadržati i naplatiti svoje dugovanje u dijelu ili u cijelosti (ovisno koliko novaca dobijete za stvari). Evo, nadam se da sam Vam barem malo pomogao. Lp

Poštovani, To je pravo i mogućnost oštećenika da tijekom provođenja istrage, kao i tijekom provođenja samog kaznenog postupka pred sudom, predloži sudu da donese protiv okrivljenika, odnosno optuženika privremenu mjeru radi osiguranja podnesenog imovinsko-pravnog zahtjeva oštećenika na imovini okrivljenika odnosno optuženika (članak 161.st.1. ZKP-a, NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 - na snazi od 15.12.2013.), zbog bojazni da će on svoju imovinu prikriti, otuđiti ili na drugi način njome raspolagati, a zbog kojih radnji se oštećenik neće imati od čega namiriti. Prijedlog za privremenu mjeru ide prema pravilima ovršnog postupka (članci 331.-355. Ovršnog zakona). Nevodite da je već osuđen, znači da je postupak praktički gotov u prvom stupnju. Ako je Vaš imovinsko-pravni zahtjev usvojen ali nije pravomoćan, tada možete povući spomenute privremene mjere. Ako je presuda s imovinsko-pravnim zahtjevom pravomoćna, možete pokrenuti ovrhu odmah i ne trebaju Vam privremene mjere. U tom dijelu, javlja mi se jedno pitanje na koje nisam uspio pronaći odgovor ni na forumu ni grugdje na web-u. Naime, ZKP govori o privremenim mjerama. No da li se može predložiti u kaznenom postupku izdavanje prethodnih mjera? Imam konkretnu situaciju da kao oštećenik imam ovršnu ispravu kojom je utvrđena moja tražbina, koja predstavlja štetu koju sam pretrpio počinjenjem kaznenog djela. Šteta je vrlo velika, radi se o povećim iznosima. Nažalost ta isprava glasi protiv pravne osobe. Ta pravna osoba nema imovine dostatne za namirenje te moje tražbine. U tijeku je kazneni postupak protiv odgovornih osoba i podio sam imovinsko-pravni zahtjev. Tužiteljstvo me pozvalo da li imam još dokaza i uputilo da mogu tražiti osiguranje po čl.161.ZKP-a. No, kako sam istakao, imam ovršnu ispravu, ja bih želio prethodnu mjeru, a ne privremenu, jer ima više prednosti i povoljnija je za mene. Proučavajući zakon, uvidio sam da sukladno članku 160.st.1. Zakona o kaznenom postupku, na prijedlog ovlaštene osobe mogu se u kaznenom postupku prema odredbama koje vrijede za ovršni postupak odrediti privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva nastalog zbog počinjenja kaznenog djela. Sukladno pak članku 343.st.2. Ovršnog zakona, privremena mjera nije dopuštena ako postoje uvjeti za određivanje prethodne mjere kojom se može postići ista svrha osiguranja. E tu sam ja. Da li mogu predložiti izdavanje prethodne mjere u kaznenom postupku pozivom na ovaj zakonski članak Ovršnog zakona, iako ZKP govori samo o privremenim mjerama? Molim ako netko ima iskustva na ovu temu i iznesene nedoumice. Lp

Poštovani, Predloženi linkovi su dobri i ima se štogod za izvući iz njih. No, mišljenja sam da je potrebno krenuti od toga da li su je služnost za te nadzemne metalne vodove upisana u zemljišne knjige na Vašoj nekretnini. Od toga sve počinje. Ako je služnost upisana, potrebno je izvući iz zbirke isprava dokument na temelju kojeg je to učinjeno i vidjeti što u njemu piše. Jel se spominje kakva naknada. Ako ne, tražiti naknadu za ubuduće i za zaostatke koje još nisu u zastari, na što kao vlasnici zemljišta imate pravo. Ako služnost nije upisana, situacija je malo drukčija. Spominjete 20-tak godina... tu bi u slučaju da ustanete tužbom, HEP mogao staviti protutužbu na stjecanje služnosti dosjelošću. Da bi se to izbjeglo, predložio bih sklapanje ugovora o darovanju (ili čak kupoprodaji) s nekim iz Vaše ravne linije (radi izbjegavanja plaćanja poreza), te da nakon što on bude uknjižen u zemljišne knjige, tuži HEP radi uklanjanja vodova ili plaćanja naknade za iste pozivom na načelo povjerenja u zemljišne knjige (jer služnost nije upisana a vodovi su tamo). Uspjeh u tom postupku ne bi trebao izostati. Naravno, tu se javlja je i pitanje legalnosti postave tih vodova, tj. da li imaju valjanu dozvlu za njihovo postavljanje. U tom slučaju išao bih i prijavom bespravno izgrađenog objekta prema građevnoj inspekciji. Uglavnom, bitno im je zapapriti, da se udostoje s vama pričati i pronaći s Vama pravično rješenje i pravičnu naknadu. za početak, nakon izvida stanja u ZK, krenuo bih s dopisom vlasniku stupona (HEP ili HOPS) i iznijeo problematiku i svoje zahtjeve. U ovisnosti o njihovom odgovoru razmislio bih što dalje. Nadam se da sam Vam barem malo pomogao. Lp

Poštovani, imajući kredit u CHF-u, kao zainteresirana javnost pratim događanja oko tužbe pokrenute po Udruzi Franak (Udruzi Potrošač, kao savezu udruga za zaštitu potrošača) i njenom ishodu od dana 13.06.2014. godine kada je VTS donio svoju presudu i rješenje (http://www.vtsrh.hr/uploads/Novosti/VTSRH_P%C5%BE_7129-13-4_AN.pdf), čime je dio prvostupanjske presude postao pravomoćan. S tim u svezi zanima me pitanje zastare mog zahtjeva potraživati neosnovano naplaćene iznose. Obzirom da moj ugovorni odnos s bankom još uvijek traje, držim da je na djelu prekid zastare, odnosno da zastara za taj ugovorni odnos i svega što iz njega proistječe, ne teče. No, pronašao sam i drukčije tumačenje, a to jest da je referentan trenutak podizanja tužbe po udruzi (tj. u prvoj polovici 2012.), kao i njena pravomoćnost tj. 13.06.2014. godine, te da upravo od tog dana teče zastara za potreživati neosnovano naplaćene iznose (koje tumačenje bi bilo u skladu s čl.215.st.1. ZOO), a koje je, u mom slučaju banka naplaćivala u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. godine. S obzirom da se zastara između ostalog prekida podnošenjem tužbe, a kako sada stvari stoje namjeravam podnijeti istu za pravomoćni dio presude, jer mogućnosti za nagodbu s bankom do ishoda izvanrednih pravnih lijekova nema (odbila je), postavlja mi se i pitanje roka zastare? Jel vrijedi opći zastarni rok od 5 godina ili 3 godine (povremena davanja)? Naime, čini mi se dosta rizično čekati ishod izjavljenih izvanrednih pravnih lijekova protiv presude VTS-a. Molim za bilo kakav odgovor ili mišljenje na ovu temu i iznesene nedoumice. Lp

Poštovani, po mom skromnom mišljenju imali bi pravo na naknadu štete. Naravno u to treba uvjeriti operatore, a ako bude potrebno i dokazati na sudu. Dobro ste krenuli sa zahtjevom za naknadu štete protiv HEP-a ODS-a (operator distributerskog sustava), no on preusmjerava na HOPS (hrvatski opetator prijenosnog sustava). Ja bih postavio isti takav zahtjev HOPS-u. Doodatno ga obrazlažući dobivenim odgovorom ODS-a. Potrebno bi bilo i izvući ugovore s ova dva subjekta koje ste sigurno zaključili. Vidjeti u njima što piše i koji su uvjeti isporuke el.energije. Čini mi se da u njihovim odredbama ili općim uvjetima poslovanja negdje piše da garantiraju, odnosno da se obvezuju Vam osigurati kontinuranu uslugu opskrbe el.energije. Potražiti ako ima iznimki u tim općim odredbama i slično. Možda postoji i kakva odredba o šteti uslijed nestanka isporuke (u što sumnjam ali vrijedi pogledati). Znači preporučio bih da odštetni zahtjev prema HOPS-u složite nijansu stručnije. Nakon što odgovore, u slučaju neosnovanog odgovora, razvidjeti sve činjenice i pretpostavke kao i zakonsku regulativu, ali i sudski praksu, pa podnijeti tužbu za naknadu štete pred nadležnim sudom (mogućnost izberive mjesne nadležnosti, forum electivum). U tom slučaju preporučio bih angažiranje profesionalnog punomoćnika. Zastara za ovu štetu Vam je 5 godina od dana nastupa štetnog događaja, tako da za sada nema brige. Evo, to je ono što bih ja napravio da sam na Vašem mjestu. Nadam se da sam Vam barem malo pomogao. Lp

Nakon što postanete vlasnik 1/1 cijele nekretnine, a Vaša protustranka ne želi izaći, pokrenite postupak ovrhe radi iseljenja iz nekretnine. To je ovrha koju provodi općinski sud i traje oko 8 mjeseci. Naravno da se on može žaliti i predlagati odgodu ovrhe, ali pored svih javnih isprava koje imate u svojim rukama, njegove su žalbe neosnovane. Bitno je da prije ovrhe mu ostavite dovoljno vremena da se dobrovoljno i dostojanstveno iseli iz predmetne nekretnine, te da ga upozorite da ćete nekon proteka toga roka zatražiti iseljenje putem suda. Sud određuje ovrhu najčešće nakon više mjeseci (obično 3 ili 4) tako da i sam sud daje ovršeniku priliku da se sam dobdovoljno i dostojanstveno iseli iz predmetne nekretnine. No kada zaključkom zakazani dan i dođe - priče nema!! Mora van!! Tu ćete biti obvezni osigurati bravara radi promjene brave na vratima, osobe radi iznošenje njegovih stvari ako ih sam nije iznio, osigurati prostor u kojem će se te stvari skladištiti, kao i prijevoz istih do tog mjesta. Također i svjedoke, policiju i gomilu strpljenja!!! Toga dana ne nasijedjete na nikakve priče ovršenika - da je bolestan, da ne može, da pada kiša, ili slično.... to nesmije proći!!! I po kiši se živi!! Imao je dovoljno vremena da dostojanstvebo izađe iz nekretnine, to nije iskoristio, odluka suda se mora poštovati!!! Prethodno svakako pričajte sa sudskim ovršiteljem koji će provoditi iseljenje i pokušajte ga "nabrijati" da se ovrha mora održati!! Vaš odvjetnik isto u tom smislu mora nastupati. Imam nešto iseljenja iza sebe... uspješnih i neuspješnih... no ne može mi se više dogoditi da iseljenje zakazano za određeni dan bude odgođeno. To su prošla vremena!! Naravno da par dana nakon toga završim u novinama kako sam okrutan i svašta... no to ne drži vodu... nikoga za to nije briga, a nekrentina je slobodna, što je najbitnije! Pokušajte! Pitajte ako nešto od ovoga nije jasno. Nadam se da sam Vam barem malo pomogao. Lijep pozdrav!

Poštovana! Predmetna otplata na rate može utjecati na odluku suda. To možete iznijeti na predstojećem ročištu koje će biti zakazano povodom Vašeg prigovora protiv rješenja o ovrsi. Iako ste i Vi sama svjesna da se radi o zastari, ipak bih predložio da ustrajete u cijelosti pri istaknutom prigovoru i svih navoda navedenih u istome. Pozovite se na zastaru. Zastara je meritorno pitanje, a ne procesno, pa sud o istoj neće odmah odlučiti. Nakon toga, podredno, istaknite da ste spremna sve platiti u ratama, te zamolite nagodbu s tužiteljem u tom smislu. Pripremite otplatni plan, tj. jasno iznesite koje iznose i u kojim rokovima želite platiti. No to predložite samo ako je Vaša stvarna namjera predmetno dugovanje platiti u ratama. U tom slučaju vjerojatno će druga strana tražiti da se na ročištu odmah odreknete prava na žalbu. Vodite računa da je nagodba tada ovršna odmah, jer sada ima u ruci ovršnu ispravu, a ne samo vjerodostojnu. Pa tužitelj može u bilo koje vrijeme istu aktivirati i prisilno od Vas naplatiti dugovani iznos. U suprotnom, ako želite još dobiti na vremenu, neovisno o tome kako prošlo ročište istaknite žalbu protiv presude i na taj način si "kupite" još vremena, oko 2 godine koliko predmetno neće biti pravomoćno jer će biti na višem sudu. No pazite, to ima i lošu stranu. To su kamate 12% (odnosno 14%) godišnje i troškovi postupka koje ćete ipak na kraju Vi morati platiti. Znači isticanjem žalbe i odgađanjem pravomoćnosti dobivate na vremenu, ali nakon što postane pravomoćno biti će za platiti puno veći iznos. Vi valutirajte što Vam se više isplati i što ste u mogućnosti napraviti, pa sukladno tome postupite. Nadam se da sam Vam pomogao. Lijep pozdrav!

Pa što je ovo?? Postavljam pitanja na forumu i nitko ne odgovara na moje teme... Pa zar samo ja imam najteže slučajeve? hahaha... Evo riješio ja dvojbe oko mog pitanja čuvanja pokretnina. Naime, u ovom slučaju radilo bi se o odnosu iz Ugovora o ostavi po ZOO-u. Konkretno radilo bi se o besplatnoj ostavi. Sukladno članku 734.st.2. ZOO-a ostavoprimac može u svako doba odustati od ugovora, ali je dužan ostavodavcu odrediti primjeren rok za preuzimanje stvari. U mom konkretnom slučaju ostavio sam mu 30 dana. Nakon isteka toga roka, ako ostavodavac stvari ne preuzme, ostavoprimac stvari više nije dužan čuvati. Haha! Ako tko misli drugčije - slobodno neka se javi.

Poštovani! Prilikom ovršnog postupka radi iseljenja osobe i predaje u posjed nekretnina slobodnijh od osoba i stvari, zaključkom suda određene su radnje koje ovrhovoditelj mora provesti da bi se iseljenje izvršilo : osigurati radnu snagu, prijevozno sredstvo, prostor u kojem će se ovršenikove pokretnine čuvati za slučaj da ih isti ne želi preuzeti, osigurati bravara, svjedoke itd. Budući da je malo vjerojatno da će ovršenik željeti preuzeti svoje stvari, zanima me koliko dugo je ovrhovoditelj obvezan čuvati tako smještene stvari ovršenika? Da li je to 30 dana ili 1 godina sukladno ZOO-u, nakon kojeg roka je ovrhovoditelj ovlašten prodati njegove stvari? To mi je bitno znati radi vremena najma prostora u kojem će se stavri skladištiti. Molim bilo kakav savjet ili iskustvo.

Poštovani! Obraćam vam se s jednim problemom za kojeg ne uspijevam pronaći adekvatno zakonsko rješenje, te također niti temu o tome na forumu. Naime imam problem oko povrata pokretnina, točnije stvari danih u zakup, konkretno se radi o osobnim automobilima i građevinskim strojevima (rent a car i zakup strojeva). Kao zakupodavac sa zakupnikom redovno sklapam pismeni ugovor o najmu. Razdoblje najma ide na duži rok od mjesec do godine dana, a ponekad i više. Često puta se isti ugovor ovjerava kod javnog bilježnika, dok za građevinske strojeve ovjera ide u svakom slučaju, a ponekad i solemnizacija ugovora. Problem nastaje kada zakupodavac treba vratiti stvar uzetu u najam, iz razloga što je zakup istekao, ili iz razloga što se isti ne pridržava dogovorenih rokova plaćanja i kasni s plaćanjem više od dva obroka zakupa. Predaju stvari zakupci izbjegavaju na način da sakrivaju ili premještaju stvari uzete u zakup. Naravno u slučaju isteka ne žele niti platiti daljnji zakup (iako jasno stoji u ugovoru da se zakup nastavlja pod istim uvjetima ako se stvar ne vrati u roku). Do sada sam na razne načine dolazio ponovno u posjed i ostvarivao povrat tih stvari, najprije preko policije (prijavio sam zakupce za utaju, krađu, prijevaru) – no često su me odbacivali, a stvari nisu oduzimane i nisam ih dobivao natrag; i preko sudova putem tužbe za povrat stvari… ali to je trajalo jako, jako, jako dugo…, po više godina u kojem razdoblju automobili i strojevi su bili praktički uništeni i svedeni na hrpu starog željeza. Tada sam ih počeo samovlasno pronalaziti i oduzimati. Nakrcam ih na kamion i doviđenja! Naknadno pošaljem fax ili brzojav zakupcu da sam stvar preuzeo na tom i tom mjestu iz njemu dobro znanih razloga….. Nema sudova ni ničeg, a stvari dobivam odmah i spašavam ih od daljnjeg uništavanja. No predmetno je postalo dosta naporno i nezgodno, jer je u par navrata mene kao vlasnika stvari policija počela prozivati za krađu i neka druga kaznena djela (!!! apsurdno!). Stoga to pokušavam izbjeći i pronaći valjano zakonsko rješenje, tj. na koji način da dođem do svojih auta i strojeva odmah. Trebala bi mi neka vrsta privremene mjere ili ovrhe kojim bi sud odmah odredio da se predmetni auto ili stroj oduzima zakupniku putem same policije i to bez obzira gdje se isti nalazi i tko ga drži (zbog opisane mogućnosti premještaja na područje nadležnosti drugog suda), a zbog činjenice odbijanja povrata istih stvari i opasnosti od otuđenja i uništenja, zbog čega ja kao zakupodavac trpim veliku štetu jer se predmeti uništavaju i gube na vrijednosti, budući da zakupnik nije poštovao, odnosno prekršio je odredbe ugovora o zakupu, a i zbog slučajeva (imao sam i takvih!) da isti želi prodati stroj koji je uzeo od mene u zakup (!) (kod kojeg stroja igra samo šasija, jer se isti ne može registrirati zbog gusjenica). Za predmetno predlažem policiju kao adekvatniju jer je sudski ovršitelj isto spor i dok on dobije spis i prikupi sva potrebna dopuštenja od suca, odu moje stvari i ponovno sve ispočetka! Znači imam ugovor, predao sam stvar, primalac je prekršio ugovor i ne želi mi vratiti stvari. Što da radim? Mislio sam tužbu radi povrata stvari s privremenom mjerom oduzimanja istih, uz pomoć policije, bez obzira gdje se nalaze i tko ih drži, uz povjeravanje na čuvanje trećoj osobi ili meni. Naravno sve dobro i detaljno obrazloženo (jer su mi i prije privremene mjere znali odbijati). Što vi mislite? Da li je to dobar način ili da li postoji i koji drugi način za doći u kratkom roku ponovno u posjed svojih stvari, odnosno ostvariti povrat istih? Cijenio bih svaki komentar ili iskustvo. Unaprijed hvala!

Poštovani! Obraćam vam se s jednim problemom za kojeg ne uspijevam pronaći adekvatno zakonsko rješenje, te također niti temu o tome na forumu. Naime imam problem oko povrata pokretnina, točnije stvari danih u zakup, konkretno se radi o osobnim automobilima i građevinskim strojevima (rent a car i zakup strojeva). Kao zakupodavac sa zakupnikom redovno sklapam pismeni ugovor o zakupu. Razdoblje zakupa ide na duži rok od mjesec do godine dana, a ponekad i više. Često puta se isti ugovor ovjerava kod javnog bilježnika, dok za građevinske strojeve ovjera ide u svakom slučaju, a ponekad i solemnizacija ugovora. Problem nastaje kada zakupodavac treba vratiti stvar uzetu u najam, iz razloga što je zakup istekao, ili iz razloga što se isti ne pridržava dogovorenih rokova plaćanja i kasni s plaćanjem više od dva obroka zakupa. Predaju stvari zakupci izbjegavaju na način da sakrivaju ili premještaju stvari uzete u zakup. Naravno u slučaju isteka ne žele niti platiti daljnji zakup (iako jasno stoji u ugovoru da se zakup nastavlja pod istim uvjetima ako se stvar ne vrati u roku). Do sada sam na razne načine dolazio ponovno u posjed i ostvarivao povrat tih stvari, najprije preko policije (prijavio sam zakupce za utaju, krađu, prijevaru) – no često su me odbacivali, a stvari nisu oduzimane i nisam ih dobivao natrag; i preko sudova putem tužbe za povrat stvari… ali to je trajalo jako, jako, jako dugo…, po više godina u kojem razdoblju automobili i strojevi su bili praktički uništeni i svedeni na hrpu starog željeza. Tada sam ih počeo samovlasno pronalaziti i oduzimati. Nakrcam ih na kamion i doviđenja! Naknadno pošaljem fax ili brzojav zakupcu da sam stvar preuzeo na tom i tom mjestu iz njemu dobro znanih razloga….. Nema sudova ni ničeg, a stvari dobivam odmah i spašavam ih od daljnjeg uništavanja. No predmetno je postalo dosta naporno i nezgodno, jer je u par navrata mene kao vlasnika stvari policija počela prozivati za krađu i neka druga kaznena djela (!!! apsurdno!). Stoga to pokušavam izbjeći i pronaći valjano zakonsko rješenje, tj. na koji način da dođem do svojih auta i strojeva odmah. Trebala bi mi neka vrsta privremene mjere ili ovrhe kojim bi sud odmah odredio da se predmetni auto ili stroj oduzima zakupniku putem same policije i to bez obzira gdje se isti nalazi i tko ga drži (zbog opisane mogućnosti premještaja na područje nadležnosti drugog suda), a zbog činjenice odbijanja povrata istih stvari i opasnosti od otuđenja i uništenja, zbog čega ja kao zakupodavac trpim veliku štetu jer se predmeti uništavaju i gube na vrijednosti, budući da zakupnik nije poštovao, odnosno prekršio je odredbe ugovora o zakupu, a i zbog slučajeva (imao sam i takvih!) da isti želi prodati stroj koji je uzeo od mene u zakup (!) (kod kojeg stroja igra samo šasija, jer se isti ne može registrirati zbog gusjenica). Za predmetno predlažem policiju kao adekvatniju jer je sudski ovršitelj spor i dok on dobije spis i prikupi sva potrebna dopuštenja od suca, odu moje stvari i ponovno sve ispočetka! Znači imam ugovor, predao sam stvar, primalac je prekršio ugovor i ne želi mi vratiti stvari. Što da radim? Mislio sam tužbu radi povrata stvari s privremenom mjerom oduzimanja istih, uz pomoć policije, bez obzira gdje se nalaze i tko ih drži, uz povjeravanje na čuvanje trećoj osobi ili meni. Naravno sve dobro i detaljno obrazloženo (jer su mi i prije privremene mjere znali odbijati). Što vi mislite? Da li je to dobar način ili da li postoji i koji drugi način za doći u kratkom roku ponovno u posjed svojih stvari, odnosno ostvariti povrat istih? Cijenio bih svaki komentar ili iskustvo. Unaprijed hvala!

Treba valutirati i vidjeti da li žalba u ovom slučaju odgađa izvršenje. Neznam tko je donio rješenje o ovrsi? Grad Samobor kao uravno tijelo ovlašteno za provođenje ovršnog postupka? Nisam siguran, ali mislim da u tom slučaju žalba ne odgađa izvršenje. Treba vidjeti uputu o pravnom lijeku, ili samu izreku rješenja o ovrsi. Također treba imati u vidu i troškove pristojbi na žalbu. Spomenička renta se može propisivati na takav način budući da o tome odlučuje lokalna samouprava, pa je moguće da ste u jednom razdoblju obuhvaćeni istom, a u drugom niste. U svakom slučaju rok za žalbu Vam je 8 dana od dana kada ste dobili rješenje. Ako se želite žaliti, napišite ukratko da pobijate rješenje u cijelosti iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, da isto osporavate jer da ga smatrate nepravilnim i nezakonitim. Napišite par realnih razloga zašto mislite da je predmetno rješenje nepravilno - npr. da niste obveznici istog sukladno NKD-u, da je predmetno potraživanje u zastari, i sl. Na kraju predložite da se pobijano rješenje ukine i podneseni prijedlog za ovrhu odbaci, podredno vrati na ponovno postupanje. No treba imati u vidu činjenicu da je predmetno rješenje u biti osnovano i da se spomenična renta mora platiti. Stoga je predmetna žalba, po mom skromnom mišljenju, više radi dobijanja na vremenu, no kad-tad mislim da će isto doći na naplatu. zato treba imati u vidu troškove izazvane žalbom, jer će se u konačnici platiti nešto malo više nego što je navedeno u rješenju o ovrsi. Valutirajte, pa postupite sukladno vašem nahođenju. Lijep pozdrav! Što je spomenička renta, te tko ju je dužan plaćati ? Spomenička renta je predstavlja obvezu fizičkih i pravnih osoba radi prikupljanja sredstava potrebnih za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara odnosno za ostvarivanje nacionalnog programa zaštite kulturnih dobara, a čiju visinu propisuju svojim odlukama gradovi i općine u Republici Hrvatskoj. Donošenjem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine br. 69/99, 151/03, 157/03, 87/09 i 88/10) uveden je dvostruki sistem određivanja spomeničke rente (tzv. direktna i indirektna spomenička renta). Direktnu spomeničku rentu plaćaju fizičke i pravne osobe koju su obveznici plaćanja poreza na dohodak ili poreza na dobit, a obavljaju gospodarsku djelatnost u nepokretnom kulturnom dobru pojedinačno zaštićenom ili na području kulturno-povijesne cjeline. Svojstvo kulturnoga dobra, na temelju stručnog vrednovanja, utvrđuje rješenjem Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Kulturno-povijesnom cjelinom smatra se naselje ili dio naselja, kao i područje, koji su zaštićeni kao kulturno dobro. Nepokretno kulturno dobro može biti: grad, selo, naselje ili njegov dio, te građevina ili njezini dijelovi, te građevina s okolišem. Indirektnu spomeničku rentu dužne su plaćati fizičke i pravne osobe u slučaju da obavljaju djelatnosti za koje je takva obveza propisana, i to bez obzira na područje, odnosno prostor u kojem se ta djelatnost obavlja. To su prema Nacionalnoj klasifikaciji slijedeće djelatnosti: 46.22 Trgovina na veliko cvijećem i sadnicama, 46.34 Trgovina na veliko pićima, 46.35 Trgovina na veliko duhanskim proizvodima, 46.37 Trgovina na veliko kavom, čajem, kakaom i začinima, 46.39 Nespecijalizirana trgovina na veliko hranom, pićima i duhanskim proizvodima, 46.45 Trgovina na veliko parfemima i kozmetikom, 46.46 Trgovina na veliko farmaceutskim proizvodima, 46.48 Trgovina na veliko satovima i nakitom, 49.32 Taksi služba, 51.21 Zračni prijevoz robe, 52.21 Uslužne djelatnosti u vezi s kopnenim prijevozom, 52.23 Uslužne djelatnosti u vezi sa zračnim prijevozom, 55.10 Hoteli i sličan smještaj, 56.10 Djelatnosti restorana i ostalih objekata za pripremu i usluživanje hrane, 56.30 Djelatnosti pripreme i usluživanja pića, 61. Telekomunikacije (osim održavanja komunikacijske mreže i prijenosa radijskog i televizijskog programa), 64.1 Novčarsko posredovanje, 66.1 Pomoćne djelatnosti kod financijskih usluga, osim osiguranja i mirovinskih fondova, 77.11 Iznajmljivanje i davanje u zakup (leasing) automobila i motornih vozila lake kategorije, 77.21 Iznajmljivanje i davanje u zakup (leasing) opreme za rekreaciju i sport, 77.34 Iznajmljivanje i davanje u zakup (leasing) plovnih prijevoznih sredstava, 79. Putničke agencije, organizatori putovanja (turoperatori) i ostale rezervacijske usluge te djelatnosti povezane s njima, 92.00 Djelatnosti kockanja i klađenja, 93.19 Ostale sportske djelatnosti (marine), 93.21 Djelatnosti zabavnih i tematskih parkova.

Poštovani! Radi se o slučaju gdje u vlasničkom listu postoji zabilježba privremene mjere do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koja glasi : „na temelju rješenja suda … zabilježuje se privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina u A“ i takva zabilježba postoji od 2007. godine. U međuvremenu je rješenje o privremenoj mjeri ukinuto od strane drugostupanjskog suda, te u prvostupanjskom parničnom postupku više nije zatraženo ponovno izdavanje privremene mjere. No u zemljišnim knjigama je takav upis ostao, premda neosnovan. Također je u međuvremenu i parnični postupak u kojem je ukinuta privremena mjera pravomoćno završen. No, 2010. godine, iako zabilježba privremene mjere još uvijek postoji u vlasničkom listu i zemljišnim knjigama, predmetne nekretnine se temeljem kupoprodajnog ugovora otuđuju, te se određuje njihov teretan otpis u novi uložak (?). Zanima me da li je predmetno moguće, obzirom na zabilježbu privremene mjere, te da li je zemljišno knjižni odjel pogriješio što je unatoč zabrani preknjižio nekretnine na novog vlasnika? Zar navedena zabilježba privremene mjere ne djeluje apsolutno? Tj. zar ista ne vrijedi za svih? Skrećem pažnju da zk odjel nije imao nikakvih saznanja o ukinutoj privremenoj mjeri i pravomoćnom okončanju parničnog postupka. Nadalje me zanima kako brisati predmetnu zabilježbu privremene mjere? Jel dovoljno priložiti ovjerenu presliku drugostupanjskog rješenja o ukidanju privremene mjere i navoda da je parnični postupak pravomoćno okončan? Hvala svima unaprijed na odgovorima.

Poštovana! Hm, čudne stvari se događaju. Poznavaući rad matičnog ureda u Rijeci, mogu reći da je teško moguće da bilo tko daje podatke o smrtovnici a da nije u rodu s ostaviteljem. Odmah Vas pitaju osobnu i pitaju što ste ostavitelju, kao i da dokažete odmah to svoje srodstvo. Na vašem mjestu zatražio bih razgovor s voditeljicom matičnog ureda i tražio obrazloženje takvog postupka uređujućeg djelatnika, tj. zašto je izdao smrtovnicu toj osobi i odakle je ta osoba znala sve podatke koje smrtovnica mora sadžavati, tj. kakve isprave je priložila da je matični ured tako postupio. Doduše članak 192.st. 2 zakona o nasljeđivanju kaže : "(2) Smrtovnica se sastavlja na temelju podataka iz matice umrlih, podataka dobivenih od srodnika umrlog, od osoba s kojima je umrli živio te od drugih osoba koje ih mogu pružiti.", znači da bi ju načelno mogla dati sastaviti svaka osoba koja može pružiti relevantne informacije. Možda nije za isključiti da predmetna osoba ima oporuku ostaviteljice u svom posjedu ili nešto slično. Svakako bi trebalo pratiti situaciju na sudu, te za slučaj da je smrtovnica predana sudu u postupak od strane te, vama nepoznate osobe, odmah podnijeti podnesak na poslovni broj pod kojim je smrtovnica podnijeta, u kojem obavještavate sud da ste vi kćerka ostaviteljice, te dokazujete to svoje srdostvo s izvornikom vlastitog rodnog lista. Daljnje postupanje ovisi o razvoju situacije. Nadam se da sam vam barem malo pomogao. S poštovanjem!

Poštovani! Svakako biste se trebali raspitati kod stručne osobe (odvjetnika ili sl.) o mogućnostima koje vam stoje na raspolaganju u stranoj državi (konkretno americi). Možda da pokušate preko vašeg prijatelja kojeg spominjete, da se on raspita koja su vaša prava u ovom konkretnom slučaju. Vjerojatno amerika priznaje pravo na nužni dio budući da ga priznaje većina država suvremenog svijeta, pa bi vrijedilo pokušati. Naravno vodite računa o troškovima takve akcije, kao i o vrijednosti imovine ostavitelja, pa valutirajte isplativost. Također mišljenja sam da bi trebalo djelovati brzo.

Hvala Vam notarice! Nadao sam se Vašem postu! Lijep pozdrav!

Poštovani! Žao mi je što do današnjeg dana nije bilo nikakvih postova na ovu temu, barem u vidu činjenice da li je postupak javnog bilježnika u redu u ovom konkretnom slučaju, za što ja tvrdim da nije. Ističem da sam navedeni problem riješio sam, bez da javni bilježnik išta mijenja o rješenju u nasljeđivanju, za što on nije želio ni čuti niti drugi put kada smo otišli do njega da ga zamolimo za ispravak rješenja o nasljeđivanju sukladno uputama koje smo dobili od službenice iz banke. Inače, sada kada je prošlo već dosta vremena od svega toga, sa sigurnošću mogu reći, a obzirom na sakupljeno iskustvo, da je ovo tipična situacija kada netko od nekoga traži "pinku" (kovertu). Tj. nalazite se između čekića i nakovnja, a koja situacija se može rješiti upotrebom zdravog razuma i susretljivosti tijela koje rješavaju predmet, ali ipak se stranci čine otežice koje je tjeraju u slijepu ulicu i dovode u bezizlaznu sitauciju. Nažalost to nema veze s pravom o kojemu su nam držali predavanja na faksu. Novac sa računa strane banke sam izvukao i račun zatvorio, bez davanja ikakvih koverti (!). Što se imovine u inozemstvu tiče moj savjet je da se za istu imovinu obavezno napravi posebna oporuka koja je valjana po pravu strane države, kojim se ista imovina raspoređuje, te da se nakon smrtu ostavitelja pokrene postupak pred nadležnim tijelom strane države i predmetna imovina raspodijeli. Nije loše da se konzultira stručna osoba u stranoj državi (notar ili odvjetnik) koji će vam razjasniti situaciju i pomoći sve urediti kako ne bi bilo nikakvih problema. To je najčistija situacija. Ako se ikako može, pokušajte napraviti tako. Tada uopće ne treba spominjati imovinu u stranoj državi pred našim javnim bilježnikom, koji ionako nezna što treba da se napravi u tom slučaju, odnosno svaki javni bilježnik ima drugi sistem rada, pa ispada da je svaki javni bilježnik svoja država (slično kao s predugovorima o kupoprodaji nekretnine – neki bilježnici ih šalju na poreznu radi razreza poreza, a neki to ne smatraju valjanim ugovorom, pa ga ne šalju na poreznu). Lijep pozdrav i puno uspjeha!

Poštovani kolege! Evo i ja položio pravosudni! Imao sam popravni iz GPP-a. Rok mi je bio 06.10. u 16,00 sati. Ispitivao je Đuro Sessa. Novi ispitivač. Mogu reći da je ugodan ispitivač. Na samom početku rekao je da mu je to prvo ispitivanje i da mi imamo više iskustva od njega što se samog odvijanja usmenog dijela tiče. Pitanja su mu u redu, kao i ova što su objavljena na legalisu, to je dovoljno naučiti za prolaz (recimo da su slična kao i pitanja Katarine Buljan). Može se učiti i po samom zakonu, ali preporučam da se koristi skripta. Malo mi je čudan kada prihvaća vaše odgovore, u pravilu kaže : "tako je" ili "točno", znači nema nekih emocija (što ne znači da ih ubuduće neće biti), dok kad se kaže nešto krivo nije neugodan, već sam upozori na pogrešku i pomogne kandidatu upućujući ga dodatim potpitanjem na pravi odgovor. Grešku ne zamjera previše. Upotrebljava jednostavne primjere, sve se lako da prepoznati i ispravno odgovoriti. Pita sve kako je navedeno u popisu literature to znači : ZPP, ovrhu kako je navedeno i postupovne odredbe Zakona o nasljeđivanju. Znači nema preskakanja gradiva. Jedno pitanje je sigurno iz ovrhe i nasljednog, ali to se može ići po samom zakonu. Redosljed pitanja koji mi je postavio bio je otprilike sljedeći : 1. razlozi za žalbu - potpitanja : koje su dvije vrste bitnih povreda parničnog postupka, u čemu je razlika, na koje povrede sud pazi sud po službenoj dužnosti (t.2,4,6,8,9 i 11). Dosta pitanja postavlja oko toga što će drugostupanjski sud učiniti povodom žalbe i kojim aktom i to na način da on navede povredu, a vi morate odgovoriti što će dugostupanjski sud odlučiti (odbaciti žalbu - rješenjem, preinačiti - presudom i sl.) Tu mislim da mu se to treba dobro znati. Pitao me i čl.373.a - navodno da ga ni sami suci ne razumiju, ja nažalost za vrijeme učenja nisam uspio pronaći neki komentar tog zakonskog članka. Rekao sam mu što piše u zakonskom članku, moj je odgovor uvažio, ali neznam da li je njime bio zadovoljan (opet ono o nedostatku emocija) 2. Načelo slobodne ocjene dokaza 3. Stranačka i parnična sposobnost - definicija, primjer 4. Izvanredni pravni lijekovi - potpitanje revizija protiv presude, protiv koje presude se može izjaviti, da li se može izjaviti u parnici koju je poslodavac pokrenuo zbog prestanka radnog odnosa protiv radnika? Odgovor : ne, jer zakon govori o parnici koju je pokrenuo radnik, ali će reviziju ipak moći izjaviti ako poslodavac označi vps iznad 100.000 kn. 5. Izvanredna revizija - definicija, bitno je da mu se spomene da se može izjaviti zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu zakon i ravnopravnosti građana. 6. Sredstva ovrhe i predmet ovrhe - definicija i primjeri 7. Koju će stranku uputiti sudac na parnicu u ostavinskom postupku? Odgovor : onu čije pravo smatra manje vjerojatnim. Primjere nije pitao. Kolegicu koja je samnom odgovarala (također je prošla, kolegica je bila iz Trogira) pitao je : 1. vrste nadležnosti (apsolutna i relativna), stvarna i mjesna nadležnost - ne treba u detalje, samo definicija i to je to. 2. Presuda zbog izostanka, presuda zbog ogluhe 3. Povrat u prijašnje stanje, potpitanje - da li bi dopustili povrat zbog činjenice da je osoba zakasnila na ročište na kojem je donesena presuda zbog izostanka iz razloga što je zakasnila s tramvanjem? Ispravan odgovor : ne, jer je općepoznata činjenica da tramvaji u Zg nemaju točno određen vozni red i može se dogoditi da se tramvaj čeka i više od pola sata zbog gužve i sl. te stranka sama snosi taj rizik npr.mogla je izabrati neki drugi način prijevoza ili krenuti ranije, dok bi trebalo dopustiti ukoliko stranka putuje vlakom iz npr. Đakova budući da ima samo jedan vlak i to onaj u 4.30 ujutro, a ako dođe do nepredviđenog zastoja tijekom putovanja. 4. Posebni parnični postupci iz ZPP-a (male vrijednosti, trgovački i sl.) - samo nabrojiti. 5. Načelo monokracije - potpitanje : kako sudi u drugom stupnju? Odgovor : u vijeću (načelo zbornosti i profesionalnosti, iznimno monokracije - u slučaju žalbe protiv rješenja i to bez obzira da li je rješenje o postupovnom pitanju ili rješenje kojim se meritorno odlučuje npr. rješenje o smetanju posjeda - isto o žalbi odlučuje sudac pojedinac II' suda). 6. Ovršna isprava - ne treba sve detaljno, dovoljno da se zna nekoliko njih. Vjerojatno ima još koje pitanje ili potpitanje, ali ih se jednostavno ne sjećam. Uglavnom, ja sam se dobro spremio za ovaj popravni ispit i zaista sam na sve znao odgovoriti. Meni je bilo ok! Ovim bih se putem zahvalio tajniku Nevenu Švendi na izuzetnoj ljubaznosti i dobroj organizaciji svega oko pravosudnih ispita. Hvala puno! Da mi je barem imati takvog šefa! Također se zahvaljujem svima vama na legalisu, kao i svim korisnicima koji su objavom pitanja na portalu pomogli meni, a i drugima oko polaganja ovog važnog ispita. Pozdrav svima i puno uspjeha!!!

Poštovani! Pretraživajući forum na problem nasljeđivanja imovine u inozemstvu pronašao sam neke informacije, ali sam još uvijek postoji više segmenata koji me zbunjuju. Naime, nakon smrti djeda provedena je ostavinska rasprava, te smo baka i ja proglašeni nasljednicima temeljem oporuke i imamo pravomoćno rješenje o nasljeđivanju. Baki sam sve uredio po rješenju o nasljeđivanju za imovinu u Hrvatskoj, sredio joj hrvatsku obiteljsku mirovinu i neisplaćenu hrvatsku mirovinu ostavitelja. Međutim osim imovine u RH ostavitelj je imao i tekući račun u jednoj talijanskoj banci na koju je primao talijansku mirovinu. O tom tekućem računu predočili smo vjrodostojne dokumente, no javni bilježnik nije htio istu imovinu navesti u rješenju o nasljeđivanju niti je o raspravi na tu temu koja se odigravala na samom ostavinskom ročištu išta spomenuo u zapisniku. Njegova obrazloženja za taj svoj postupak odbijanja su jako štura, nerazumljiva i nepovezana, no ista se mogu svesti na tvrdnju da on kao javni bilježnik ne može naređivati stranom tijelu da nešto učini ili ne učini s ostaviteljevom imovinom u stranoj državi. Istovremeno u rješenje o nasljeđivanju je ušao navod da baki pripada "neisplaćeni dio talijanske mirovine s evetualnim pripadnostima i sve u neutvrđenoj visini", iako kao podlogu za ovakav navod nismo podnijeli nikakve dokaze već smo o tome samo usmeno neformalno razgovarali. To me poprilično zbunjuje. Pa tko će postupiti po takvom navodu u rješenju o nasljeđivanju? Čini mi se da je takav navod u spuprotnosti s njegovom gore navedenom tvrdnjom. Da li je postupak javnog bilježnika u redu? U međuvremenu podnio sam zahtjev za obiteljsku talijansku mirovinu za baku nakon što sam prikupio masu isprava. Budući da u talijansku banku od smrti ostavitelja nismo išli, niti dizali novac, niti vršili bilo kakvu zloporabu, ista banka nam je, saznavši za smrt vlsnika tekućeg računa, uputila poziv za dostavu dokumentacije. Priložio sam izvornik međunarodnog smrtnog lista, te pravomoćno rješenje o nasljeđivanju s ovjerenim prijevodom i apostilom. No na moje iznenađenje službenica u banci (koja takve predmete rješava svaki dan, no imala je "hard" pristup prema nama) rekla je da isto rješenje ne valja jer da u njemu nedostaje navod o tekućem računu u njihovoj banci, te da neka ga javni bilježnik ispravi i doda još i navod o tekućem računu s pojedinostima koje mi je ona napisala i to što prije kako bi se postupak pred njihovim sudom mogao što prije provesti i cijeli predmet rješiti. Naravno, naš javni bilježnik to neće učiniti, a strana banka neće postupati dok u rješenju o nasljeđivanju ne bude navod o njenom tekućem računu. Što sad?