Jump to content

Old School 93

Korisnik
  • Broj objava

    1
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Pozdrav. Nisam naišao na sličnu priču pa sam započeo novu. Probat ću opisati situaciju ukratko iako je povijest stvari duža. Moji roditelji su bili izbačeni iz kuće mog oca skupa sa mnom i bratom dok smo imali 6 i 4 godine. Nikad nisu tražili neki papir barem da imaju sigurnost da im se to neće dogoditi ili da mogu tražiti naknadu ako bi bili izbačeni. Sada sam ja u životnom vremenu kada želim urediti gornji kat kuće koju su oni napravili i naravno koja je njihova bračna stečevina. Brat je kupio stan i već dug one živi, a uskoro seli u taj stan i nema namjeru biti ni blizu kuće i zemljišta koje je također u vlasništvu roditelja. S godinama njihovo mentalno zdravlje se pogoršavalo što oni neće nikad priznati, a međusobno imaju razmirica gotovo svakodnevno što seže od rastava do nekomunikacije, lupanja vratima i slično, na to sam navikao od davnih dječjih dana. Ulaz u kuću je jedan, unutar kuće postoje stepenice koje vode na kat koji bih želio urediti. Roditelji su s godinama i prema meni imali razne animozitete gdje sam jednom i morao otići, nedavno je otac opet imao trenutak kada je tražio rastavu i želio da idem jer taj gornji kat hoće za sebe. Sve se smiri drugi dan i tako u krug ponavlja. Jednom je "radite si, uredite", a za tjedan, mjesec, dva opet ispadne problem bilo koje vrste. Poučen svime navedenim i nenavedenim sastavio sam dokument kojim sam tražio njihov potpis i kod javnog bilježnika ovjeru, a u njemu je pisalo sljedeće: da moja cura, a kroz vrijeme i žena unaprijed odriče bilo kakvih prava na imovinu ili odštetu ukoliko se mi rastanemo jer ima svoju kuću gdje joj živi majka, da taj dokument nije valjan kada dođe do ostavinske rasprave jednom, da tim dokumentom ne tražim prijepis kata niti etažiranje već pristanak oboje njih da slobodno radim i utrošim novac bez da će me itko istjerati. Ukoliko ne bi platili režije 2 mjeseca, stvarali buke i radili probleme odmah idemo van bez pitanja, a ukoliko bi oni zatražili naš odlazak iz nekog neopravdanog razloga bili bi obvezni isplatiti svaku uloženu tada kunu, sada euro. Vanjski radovi bili bi prema dogovoru, svatko kaže što bi radio da drugi zna. Dakle, svatko ima sigurnost, ali i obvezu biti samo normalan i živjeti. Ne želim si dopustiti da jednom eventualno ludilo dovede da svoju obitelj moram voditi van. Na to nisu pristali kao niti na to da mi može bilo tko doći pa makar oni ne bili u dobrim odnosima s tim osobama. Nisu dozvolili niti da si na mjestu vanjskog prozora stavim posebni bočni ulaz i ogradim stepenice, razloge neću ni reći jer ih ni oni sami ne znaju. S druge strane govore "pa kome će sve ovo ostati", a trenutno izgleda kao da bi moj novac trošili na svoj način, a ja bih morao raditi kompromise dok oni ne bi ni u čemu osim ako im ne odgovara. Jedino mogu na stepenicama staviti vrata (na početak i na kraj), a gornji kat slobodno uredim osim što se ne smije rušiti ništa jer je nosivo (slažem se). Majka bi sve kontrolirala i ulazila gdje hoće jer je navikla na kontrolu, a to ne dozvoljavam. Ukoliko bi radio, sve bih izolirao makar koštalo samo da se što manje toga čuje gore/dolje. Zbog svega toga brat je otišao i s njim su u solidnim odnosima, a sa mnom ne pričaju sada i kao da izbjegavaju nakon što sam iznio uvjete oko kojih se nisu jasno izjasnili. Također, čekamo godinu dana da se jasno izjasne i već nekoliki puta su izbijali nemiri zbog cijele situacije. Moja je situacija malo drugačija nego bratova, cura je osoba s invaliditetom pa joj je posao uvijek upitan i nestabilan pa ulazak u veće dugove izgleda dosta riskantan. Moje pitanje bi glasilo, nakon svega navedenog, postoji li bilo koji mehanizam kojim bi se nas dvoje zaštitili od potencijalnog budućeg izbacivanja s kata obiteljske kuće u vidu čuvanja računa možda pa ako dođe do nečega to koristiti kao dokaz za isplatu ili možda ipak nešto treće? Hvala puno na odgovoru unaprijed, puno će značiti.
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija