lavanda_1981

navedeno nije u sudskoj odluci već je to dio dogovora bio našeg usmenog, ali ok, razumijem poantu. Znači prvo bi trebala se javiti u Centar, pa onda nakon toga na sud. Isto tako pitanje, budući da smo razvedeni samo 7 mj, ima li nekakav zakonski vremenski rok u kojem ne smijem tražiti izmjene Plana?

Pozdrav, sporazumno sam se razvela od supruga, imamo dva sina, jedan ima 10, drugi 4 godine. Imamo zajednički plan roditeljske skrbi, stariji na papiru živi sa njim, mlađi sa mnom, ali zapravo su tjedan dana kod mene, a tjedan dana kod njega. I to je sve sjajno funkcionira izuzev jedne stvari. Naime, suprug mi ne dopušta da mlađe dijete pokupim u njegovom tjednu iz vrtića ranije kao što je bila praksa i dok smo bili skupa, a i kada je tjedan kod mene, već šalje svog oca koji dolazi kasnije popodne po dijete (suprug radi druge smjene u tim tjednima). Samo dijete govori da ne želi tako dugo ostajati, ali ne bi se iznenadila da to samo govori meni, a bivšem suprugu suprotno. Paralelno s time, starijeg sina redovno ostavlja meni u svom tjednu do početka njegove škole budući da mora raditi što je ok starijem sinu, meni i suprugu, ali se mlađe dijete ljuti jer počinje uviđati razliku te mu nije jasno zašto stariji vidi mamu svaki dan, a on ne. Ima li mi suprug to pravo zabranjivati ili ne? Znači ne želim da mu oduzimam dijete, već bi jednostavno voljela da i mlađeg sina vidim u tom tjednu, a da ga onda suprug od mene preuzima nakon posla, ili ga ja dovezem bivšem. Imam li pravo na to bez da mijenjamo zajednički plan roditeljske skrbi jer smatram da djeca trebaju i majku i oca te da naši osobni problemi trebaju biti izvan odnosa s djecom? Hvala ❤️

Hvala Vam na brzom odgovoru. Ima li smisla onda isto potraživati ili da se fakat povučem i odustanem?

Pozdrav svima, u procesu sam razvoda od supruga nakon 14 godina braka, budući da nije želio podijeliti ušteđevinu sa mnom koju je zaradio samostalnim radom podigla sam tužbu. Međutim, na sudu tvrdi da je ušteđevinu potrošio na način da je vratio pozajmnicu poznaniku te da mu je još dužan novaca. Pozajmnica je bila u gotovini te za nju nisam znala, on je potpisnik iste i sumnjam u njezino postojanje. Odvjetnik me savjetuje da odustanem od svega jer je ostalo još novaca po pozajmnici da se vrati pa smatra da ću i ja dužna biti zato kaj se dug u bračnoj stečevini isto dijeli. Kaj je to doista tako? Trebam li odustati ili pokušati dokazivati da pozajmnica nije postojala nikada? Hvala svima unaprijed na savjetu