Moji pokojni roditelji su još sedamdesetih godina prošlog stoljeća prodali jednu parcelu različitim vlasnicima. U svakom ugovoru postoji klauzula o 3 metra puta koje im se daje na služnost. Put je i danas u našem vlasništvu ( osim nekih koji su preko prijatelja uspjeli djelove prenijeti u svoje vlasništvo-kako, ne znam). Pitanje : većina današnjih vlasnika je kupila svoj dio parcele od prijašnjih ugovornih vlasnika (koji se i nisu bili uknjižili kao vlasnici) i to ne jednog. Da li ovi novi vlasnici imaju isto pravo korištenja puta bez naknade, kako je to stajalo u prvim ugovorima, jer se promijenilo i nekoliko vlasnika (vanknjižno)?
Osim toga, kako je zemljište blizu mora svi iznajmljuju
svoje vikendice. Po novom zakonu parcela mora imati cca 400m2, a oni uglavnom imaju manje. Kako bi se i dalje mogli baviti iznajmljivanjem potrebna im je veća površina, pa su se sjetili puta, koji je, ponovno ističem u našem vlasnišvu.Već su pokušali sa nagovorom o potpisivanju nekakvog ugovora između nas, na što nismo pristali. Zanima me, kako mi nemamo nikakve koristi od toga puta, što bi im mogli predložiti kao rješenje a da nas ne prevare ?
Još je jedan problem na toj parceli. Naime, parcelacijom pri kupnji ostao je jedan mali dio u našem vlasništvu. Mi ga ne možemo koristiti što zbog udaljenosti, što zbog veličine. Zato ga koristi jedan od susjeda za parkiranje automobila svojih gostiju. Kada smo se pobunili, prijetio je, izmišljao kako su moji to njemu na riječ poklonili, kako mi to ne smijemo prodati nikome osim njemu. Što učiniti s ovim čovjekom, odnosno ovim komadićem zemlje ?