janko35

Pusti razliku na stranu! Govorim o novčanom pridonosu za dijete. Iz ovog tvog bi bilo da koliko u postotcima pridonosi u odgoju, odrastanju i ostalim aktivnostima, toliko bi trebao i novčano. Vidim da je roditeljima koji nakon rastave moraju plaćati alimentaciju to toliki problem kao da su djeca dok su roditelji bili u braku živjela od zraka!

mario-sb Zar očevi ili majke koje plaćaju alimentaciju za svoju djecu nisu dok su bili u braku uopće pridonosili za njih ili što?

Upravo danas su informacije kod razrednice pa idem porazgovarati o tom slučaju jer me i kao građana i kao oca takva situacija jako brine. Cijelo vrijeme razmišljam o tom dječaku. U dilemi sam da li mu pomažem tim što cijelu situaciju prijavim centru ili mu možda odmažem a opet nisam kompetentan da razgovaram s bilo kim od njegove "obitelji".

Moje trinaestogodišnje dijete je u ponedjeljak iz škole došlo vidno potreseno čudnom pričom. Naime s njim razred polazi dječak, neuredan, zapušten, poderan. Ponekad vrlo šutljiv, ponekad grub i nasilan. U ponedjeljak ga nije bilo u školi te razrednica koristi tu priliku da porazgovaraju kao razred o njemu i njegovim problemima. Iznosi im činjenice koje su i meni samom nevjerojatne. Dječak je po priči razrednice izoliran od obitelji. Majke, očuha i dvoje braće po majci. Živi u drvenoj dvorišnoj šupi sa zemljanim podom sam, sam brine o sebi, o pranju odjeće, kuhanju, sam se snalazi za grijanje. Vikendima posjećuje bliskog rođaka koji mu znajući kakva je situacija daje nešto novca „da preživi“ kroz tjedan. Tamo se jednom tjedno okupa i dobro najede. Kada sam pitao zbog čega je situacija takva, moje dijete je odgovorilo da ga očuh ne podnosi a mama ne smije ništa učiniti zbog očuha. Moje pitanje je mora li razrednica obavijestiti CZSS pa oni utvrđuju stvarno stanje ili mogu to učiniti ja? Ne znam kako je razrednica došla do tih informacija, ali sve to skupa mi je malo nevjerojatno i htio bih nešto učiniti za tog dječaka a da mu ne naškodim.

I ja sam imao sličan slučaj. Sutkinja je rekla da je majci zakonski dozvoljeno da bude tri godine na porodiljnom ali isto tako da ne mora biti toliko jer je dijete zdravo i bez komplikacija. Njezina je volja bila primati porodiljni od 1600 kn i biti kod kuće a ne vratiti se na posao za plaću od 4500 kn.

U potpunosti suosjećam s ocem djevojčice jer sam i sam prošao veliku kalvariju u borbi za moja dva prekrasna sina koji su povjereni meni na daljnju brigu i suživot. Imao sam sreću da nisam morao ići do Strasbourga ali da je bilo potrebno otišao bi do neba da dokažem kako je mojoj djeci bolje uz mene i da sam kompetentniji roditelj.

Nepokretna baka od 86 godina živjela je sa sinom. Sin se razbolio od zloćudne bolesti te završio na liječenju. Baka ima još 1 sina koji ne živi s njima koji također boluje od zloćudne bolesti. Tko se u tom slučaju mora skrbiti za staricu? Jesu li to dužni učiniti unuci? Baka ima mirovinu cca 1800 kn i nema dovoljno sredstava da ju se smjesti u nekakav dom. Unuci su zaposleni i imaju svoje obitelji.

Primio sam tužbu za isplatu bračne stečevine gdje se navode nekretnine i pokretnine koje smo zajednički stekli u braku. Međutim, bivša je zaboravila kredite koji su podignuti u braku. Zanima me kako se krediti uzimaju u obzir pri podjeli bračne stečevine jer smo novac od kredita naravno potrošili a jedan kredit i danas otplaćujem. Oba kredita su bila gotovinska i podignuti su za vrijeme braka.

Evo čitam vaš post i kao da isčitavam sebe iz vaših redaka jer sam i sam prošao gotovo sve isto. „Bitka“ – mogu ju slobodno tako nazvati, za našu djecu je završena i moja djeca su dodijeljena meni na daljnji suživot uz redovne susrete sa majkom. A to mi daje pravo da ohrabrim i Vas u Vašem nastojanju da i dalje živite sa svojom (tj. Vašom zajedničkom) djecom. Ne bih se želio prisjećati svega onog što sam prolazio dok sam pokušavao dokazati da sam kompetentniji roditelj koji će za dobrobit djece učiniti sve. Znam da činim onu malu brojku hrvatske statistike očeva koji su uspjeli u tome da dokažu da majku ne čini samo ta riječ. U cijelom mom dugotrajnom i mukotrpnom nastojanju da djeca žive sa mnom mogu Vam poručiti jedno: nikad ali baš nikad ne pljujte i ne ocrnjujte majku djece već se usredotočite na to što Vi činite za njihovu dobrobit , zdravo i veselo odrastanje.To što ste RVI nije nikakva prepreka jer ste i do sada to uvelike dokazali. Podržavam svakog tatu kojemu su na prvom mjestu njegova djeca a najviše me veseli činjenica, a ja sam to dokazao, da djeca mogu jednako sretno i uz puno brige i pažnje, odrastati i sa očevima.

Molim vas jedno pomoć u svezi jedne nedoumice. Do sada sam djecu koja su pripala meni na daljnji suživot redovito dovozio i odvozio na susrete s majkom. Da li sam obavezan i dalje to činiti jer u sudskom rješenju nigdje nije točno decidirano tko ih je obavezan voziti i do sada je to bila isključivo moja dobra volja. Dakle, postoji li igdje zapravo na pismeno tko je obavezan voziti i dovoziti djecu na susrete i sa susreta?

Ja sam se uspio izboriti da djecu dobijem na zajednički život a majka nije ni u zatvoru ni u ludnici. Bio sam uporan, smiren i nadasve sam mislio na njihovo dobro dok je majka išla na samosažaljenje i sažaljenje drugih.Takve stvari, na moju sreću, kod nadležnog CZSS nisu upalile. No, prošli smo i vještačenje koje je potvrdilo moju želju i nastojanja da djeca ostanu sa mnmom. Prošao sam trnovit put ali sada kada su djeca uz mene, kada ih gledam ushićene svaki dan, vidim da se isplatilo. Daleko od toga da oni ne vole svoju mamu i da odbijaju susrete, naprotiv. Nitko im to ne uskraćuje niti to ima namjeru. Njihova sreća je i moja najveća sreća. Sretno i uporno!

Molim za savjet. Jučer mi je od odvjetnika bivše supruge stigao prijedlog za mirno rješenje spora o razdiobi bračne stečevine. Supruga i ja živjeli smo s mojim roditeljima u njihovoj kući koja je prije dvije godine poklonjena meni. Roditelji su se prije 2 godine odselili. Naime, supruga me tuži za pokretnine u vrijednosti od 129.000 kuna (apsurdno) koje su velikom većinom kupovali moji roditelji te za neke sitne građevinske radove. Što mi predlažete? Traži isplatu čak i za neke stvari koje su postojale i prije našeg braka. Kako da se postavim u ovoj situaciji?

Evo javljam se ponovno sa problemom sa kojim sam se susreo. Prvi dio praznika po privremenoj odluci suda, djeca su provela sa mnom s tim da su viđala mamu 2 dana u tjednu i svaki drugi vikend. Viđanja smo dogovarali sami. Sada kada su djeca kod mame, mama ne dopušta da vidim djecu tri tjedna jer kaže da je to njen dio praznika, da je na godišnjem i da želi s djecom ta tri tjedna provesti "u komadu". Napominjem da ne ide s djecom van mjesta u kojem živi tj. na more ili bilo gdje drugdje. Što mogu učiniti?

Ako su djeca mjesec srpanj u cjelosti kod mene, za što ja to njoj moram platiti?

Zanima me da li je itko od očeva uspio dobiti djecu na daljnji život a da majka nije bila alkoholičar, zlostavljač ili drogeraš ili ako ih nije sama napustila? U preporuci CZSS stoji da smo oboje vrlo motivirani za dodjelu djece, da se prema psihološkim testiranjima ne razlikujemo značajno po karakteru, ali eto za emotivan razvoj djece bi bilo pogodnije da ostanu s majkom. To je jedino obrazloženje tj. jedina činjenica na majčinoj strani budući da su kod nje u puno lošijim stambenim uvjetima, u neadekvatnom okruženju osoba itd. Sve to lijepo stoji ali eto. S tim da su i djeca pozvana na razgovor u CZSS i izjavila da žele ostati sa mnom no izgleda da smo sve to prolazili samo forme radi. Izgubio sam povjerenje u svaku instituciju i tko tu govori o zaštiti djece? Ma djeca su nezaštićena od njih kao i očevi.