bankomat

Ne mogu se složiti s ovim. Ako te netko baš želi prevariti na taj način, tu ga ni odvjetnik ne može spriječiti. I opet bih poslije morao podizati tužbu zbog prijevare i plaćati odvjetnika. Radi se o više manje tipskom ugovoru, a vrijednost kupoprodaje je tolika da i tih 1,25 % + pdv znače 10-ak tis. kn za sat-dva posla. Nemam lošu plaću, ali za taj iznos radim podjednako odgovoran i stručni posao preko mjesec dana. Mislim da se kod nas radi o monopolu odvjetničke komore koja je nabila tarife koje su i za pojmove zapadnih zemalja previsoke. Slična je situacija i s javnim bilježnicima. Gdje nema konkurencije, nema ni tržišne cijene, a bome ni kvalitetne usluge. Ovako se stvara strukovna kasta (da bi ušao u red odabranih nije dovoljna stručna izbrazba, već naš dragi VIP) koja nama običnim smrtnicima u ovoj zemlji djeluje poput vanzemaljaca.

Na žalost, zakon i sudska praksa ne bi priznali tvoj način razmišljanja. Radim u banci i jedino što banka smije napraviti je to da u kreditni ugovor ugradi klauzulu po kojoj ima pravo podići redovnu kamatnu stopu u slučaju neuredne otplate. Naravno da je logika na tvojoj strani, zapravo kad bi se vratio konformni obračun stvari bi bile jasne i ne bi bilo filozofije oko načina obračuna. Na ovaj način više nitko nije siguran što raditi kad npr. dužnik vrati dio duga. Logično bi bilo "zatvarati" prvo kamate, ali da bi to bilo moguće, prvo moraš napraviti obračun te kamate. Onog trenutka kad si napravio obračun, ti si zapravo (što je i prirodno) "pripisao" kamatu glavnici da bi je mogao naplatiti. Od kad je uveden taj zakon, viđao sam svakakvih obračuna i rijetko se dva obračuna istog predmeta podudaraju. Konkretno, moja je banka prihvatila princip da prihvaća vještačenje i ne žali se na njega ako je odstupanje obračuna unutar 10% plus-minus i ako se radi o većim potraživanjima(jer se žalba jednostavno ne isplati). Kod manjih potraživanja princip je naplati glavnicu i redovnu kamatu, a zatezna-daj što daš... )

Nadam se da će proći... jedino što bi moglo stvarati probleme je plaćanje u roku 45 dana (zbog čekanja na kredit), a u ugovor je ugrađena eksplicitna tabularna klauzula (izjava o dozvoli vlasničkog upisa). Tu sam se "ogradio" formulacijom da će prodavatelj u slučaju da ta klauzula nije dovoljna za upis vlasništva, naknadno, bez naknade, staviti na raspolaganje potrebe dokumente za upis. Za otprilike mjesec i pol javit ću kako je prošlo...

Kupili smo stan 90-tih godina u neetažiranoj zgradi. Žena koja nam je prodala stan bila je prvi kupac od Tehnike koja je gradila zgradu. U posjedu smo kopije njezinog ugovora, te vlastitog, ovjerenog kod JB, plaćen je porez na promet i živimo u stanu 15-ak godina. Koji je postupak za upis u knjigu PU i dobivanje vlasničkog lista te može li se to dobiti bez uvlačenja prethodne vlasnice, budući je prošlo toliko vremena i pitanje je mogu li uopće doći do nje i je li uopće živa (radilo se o starijoj osobi). Hvala

jasno... uz ove standardne podatke o kvadraturi i brojevima čestice i uloška, iznosu i rokovima plaćanja i stupanja u posjed, najbitnija je stvar ta tabularna izjava (clausula intabulandi) kojom prodavalac kupcu daje pristanak na upis u ZK. Koliko sam shvatio listajući forume, ovo se može ugraditi kao članak ugovora i ne mora biti poseban dokument.

Nedavno sam se obratio odvjetniku s pitanjem koliko bi naplatio sastavljanje ugovora o kupoprodaji stana. Mrtav hladan rekao mi je da bi to bilo otprilike 2% vrijednosti stana. Po mom mišljenju, radi se o "zanatskom" sastavljanju više-manje standardnog dokumenta i smatram užasnom pljačkom da mi netko za pola sata posla naplati 10-15 tis. kn. Pri tome (iskustva nekih poznanika) ničim ne garantiraju da će ugovor biti dobro sastavljen i da neće biti problema oko uknjižbe vlasništva, a ti se tuži s odvjetnikom koji te za##be. Mislim da ovakvim tarifama gube i sami odvjetnici, jer sam zaključio (a vjerujem da i drugi dođu do sličnog zaključka) da ću jednako dobar ugovor i sam sastaviti uz nešto utrošenog vremena da proučim forme kupoprodajnog obrasca NN i nekih gotovih ugovora koji su prošli upise u ZK. Zanimaju me iskustva drugih i vaše mišljenje o ovakvom tarifiranju.

ne smatram ja, nego tako kaže Zakon o kamati od 12.7.2004 . godina (NN 94/04): Članak 3. (1) Zatezna kamata obračunava se primjenom dekurzivnoga jednostavnoga kamatnog računa na dospjelu glavnicu bez pripisa zatezne kamate glavnici istekom obračunskog razdoblja. Znači, kamatu smiješ obračunavati samo na glavnicu, a ne smiješ je pripisivati glavnici. Proizlazi da na kamatu ne možeš zaračunavati kamatu. Glupo, ali zakon je jači od logike i matematike. Kako je do toga došlo, pročitaj prethodni post. A razlog zašto ne bi bilo dobro napraviti drugačiji obračun nalazi se u Članku 9. istog zakona : (1) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj vjerovnik pravna ili fizička osoba: 1. ... 2. ako obračuna zateznu kamatu na način suprotan članku 3. ovoga Zakona. Ti možeš posebno utužiti kamate, ali na njih nemaš pravo zaračunavati kamatu.

Problem je što su Zakon o kamatama pisali pravnici po želji političara, bez konzultiranja s matematičarima. Proporcionalni obračun je poput sata koji stoji, točan je samo u jednom trenutku, ni prije, ni poslije. Na žalost, zakon je takav od 2004. godine i treba ga se pridržavati dok se ne promijeni. Posebno je komično tzv. "Vjerodostojno tumačenje" Hrvatskog sabora, koje osim što uvodi nepostojeći pravni institut, pridaje sebi težinu zakona, sadrži formalno-logičke nebuloze i još zahtijeva retroaktivnu primjenu (što i zakoni mogu samo izuzetno) od 1996. godine. Na žalost ovaj smiješni dokument dobio je preporuku RRIF-a, drže ga se sudski vještaci i sudovi. Konformni obračun je jedini točan obračun, kamati pridaje vrijednost (što i je) i omogućuje precizno izračunavanje, teoretski i za svaki djelić sekunde, jer se zasniva na formuli prirodnog prirasta. Za razliku od njega, proporcionalni obračun kamatama oduzima svaku vrijednost i rađen je po mjeri i u korist dužnika, a teško oštećuje vjerovnika. Postoje vrlo jake indicije da je cijelu priču "zakuhala" jedna velika banka sa svojim lobijem kako bi izbjegla plaćanje nagomilanih zateznih kamata u izgubljenim sporovima. Ista ta banka (i sve druge) veselo je svojim dužnicima kroz cijelo to razdoblje zaračunavala zatezne kamate po konformnoj metodi. Problem sprječavanja anatocizma (ostvarivanje dobiti na zateznim kamatama) trebalo je riješiti ograničavanjem rokova za pokretanje tužbi, jedino je pitanje tko bi snosio štetu nastalu zbog duljine sudkih sporova, jer ni dužnik nije kriv za sporost našeg sudstva (po nekoj logici i sudovima bi trebalo dati neko prihvatljivo vremensko ograničenje, a u slučaju prekoračenja teretiti ih za nastale troškove). Inače, odgovor na tvoje pitanje: ti ćeš ipak platiti manju kamatu po kreditu pod pretpostavkom da redovito plaćaš svoje rate, jer uplatama stalno umanjuješ glavnicu.