Jump to content

dalibor_d

Korisnik
  • Broj objava

    15
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Imam specifično pitanje, pa ako netko može pomoći konkretnim i stručnim savjetom bit ću vrlo zahvalan. Radi se o vrlo bolnoj situaciji, u kojoj se obitelj vrlo loše snalazi i potrebna im je sva moguća pomoć da ovu situaciju dovedu u nekakav red. Dakle, u središtu priče je psihički bolestan muškarac star 52 godine (Dg: Psychosis chr.; Insuciffientio mentalis; Syndroma malignum neurolepticum…), koji je trenutno smješten u privatnom domu za starije osobe (iako s obzirom na dijagnozu bolesti uopće ne bi trebao biti u takvoj vrsti ustanove, već u ustanovi za psihički bolesne osobe). U ovaj dom je smješten nakon očeve smrti i majka trenutno plaća taj smještaj cca 5000 kuna mjesečno - nešto od njegove invalidnine, (budući je riječ o civilnom invalidu Domovinskog rata koji je duže vrijeme proveo u srpskom vojnom zatvoru u Kninu), nešto od drugih socijalnih primanja, a ostatak od svoje mirovine. Takva je situacija za majku postala financijski neodrživa te je njegova obitelj već duže vremena u potrazi za rješenjem problema. Ideja je da mu se pronađe „skrbnik“, a pod tim oni podrazumijevaju osobu koja bi, između ostaloga, podmirivala i razliku troškova doma (ovog privatnog ili eventualno državnog), a zauzvrat bi obitelj (brat, dvije sestre i majka) prepisala svoj dio derutnog stana u Splitu dotičnom „skrbniku“. Time bi skrbnik stekao 4/5 stana koji, unatoč svojem lošem stanju, ipak ima značajnu vrijednost. Preostala 1/5 je u vlasništvu osobe o kojoj bi se skrbnik brinuo. I tu nastaje problem. Naime, prema riječim pravnice iz centra za socijalnu skrb s kojom sam jutros razgovarao, formalni skrbnik se temeljem zakona ne bi mogao uknjižiti na predmetni stan 1/1 niti bi mogao raspolagati njegovom drugom imovinom ni na koji drugi način osim za ime i korist osobe o kojoj se skrbi. Kako je onda moguće zazrještiti ovu dilemu, to jest kako osoba koja bi ušla u ovaj odnos s ciljem da se zauzvrat može uknjižiti na ovaj stan, to može realizirati? Ugovorom o uzdržavanju ili na neki drugi način? Isto tako me zanima kako u slučaju takvih ugovora zaštititi osobu o kojoj se skrbi i obitelj od eventualne prevare ili neodgovarajućeg postupanja od strane osobe koja bi preuzela na sebe tu obvezu? Ovo zadnje pitam iz razloga što osobno imam određene rezerve prema osobi koja se pojavila s ponudom da preuzme brigu o bolesniku, odnosno koja se nudi kao potencijalni skrbnik. Dakle, na koji način netko može na sebe uknjižiti imovinu osobe o kojoj skrbi, te kako se obitelj može pravno zaštititi od eventualne prevare? Unaprijed zahvaljujem na odgovorima!
  2. Evo, upravo jutros dobih Rješenje kojim se obustavlja postupak ovrhe jer su "prestalaprava i obveze iz porezno-dužničkog odnosa". Divno!
  3. Evo jedna tema za komentiranje. Ne tražim ni savjet ni konkretan odgovor. Jednostavno kao laik želim ispričati jednu situaciju koja mi (opet kao laiku) izgleda nestvarno, kao iz Alana Forda ili Montya Pythona. Dakle: 30. 09. odjavim obrt, u Uredu za gospodarstvo, HZMO- i HZZ-u i uredno platim sve doprinose, uključujući i komorski doprinos i porez na tvrtku (sve na vrijeme i u rokovima)... Krajem prosinca dobivam Rješenje o ovrsi zbog dugovanja od preko 3.500 kuna na ime neplaćenih doprinosa. Odlazim na poreznu i saznajem da me ona tereti za doprinose za listopad i studeni. Pokazujem i dokazujem da je obrt zatvoren 30. rujna i da ne dugujem niti lipe. "Ljubazna" službenica mi "izlazi ususret" i obustavlja izvršenje ovrhe dok ne dobiju podatke od HZMO-a. 15. siječnja dolazim u poreznu gdje mi priopćuju "radosnu vijest" kako zaista ne dugujem niti lipe, OSIM TROŠKOVA PRISILNE NAPLATE OD 200 KUNA! - Kakve prisilne naplate, pitam u čudu. - Pa, to su Vam troškovi koji nastaju Rješenjem o ovrsi. - Ali ja nisam dužan niti lipe i nije bilo temelja za pokretanje ovrhe. To što je komunikacija između vas i drugih službi zaštekala se mene ne tiče. Ja sam uredno podmirio zadnju lipu i zatvorio obrt 30. 09. To što je vama trebalo više od 3 mjeseca da to evidentirate - nije moj problem, zar ne? - Čuj, prijatelju, odgovara mi službenica, postupak ovrhe je pokrenut, troškovi su nastali, a sve je to evidentirano na vašem OIB-u. Možete vi dokazati da se i preplatili doprinose za 100.000 kuna, ali OVIH 200 KUNA MORATE PLATITI, i točka! To je tako. Znam da niste krivi, ali nisam ni ja. Eto, to je ta stupidna situacija. Mislim, je*e mi se za 200 kuna. Uostalom, već sam ih platio, ali zar je moguće da se na ovo nemam pravo žaliti, jer, ista bi stvar bila i da su troškovi prisilne naplate iznosili 10.000 kuna? Zar ovo nije vrhunski primjer birokratske gluposti?
  4. Poštovani! Zanima me mogućnost promjene vlasništva obrta, odnosno prijenos obrta sa jedne osobe na drugu, u mom slučaju na bračnog druga. Koliko vidim, novi Zakon o obrtu predvidio je takvu promjenu, ali ona se odnosi jedino na slučaju kad vlasnik obrta odlazi u mirovinu. Kod mene se radi o tome da mi je obrt na supruzi koja je pronašla stalni posao i stoga bismo obrt sada prebacili na mene. Inače, riječ je o obrtu za proizvodnju suvenira i prodaju ostale robe na tržnicama i izvan tržnica. Obrt je registriran kao sezonski u periodu od 01. svibnja do 30. rujna. Osobno bi mi nije bitan kontinuitet i bilo najjednostavnije jednostavno zatvoriti obrt koji glasi na suprugu i otvoriti novi koji glasi na mene. Međutim, u tom slučaju mi je problem zaliha neprodane roba. Što je s tim. Kako se taj neprodani dio robe evidentira pri zatvaranju obrta i kako bih tu robu eventualno mogao "prebaciti" ili kupiti za obrt koji bih otvorio na sebe. I drugo, alternativno pitanje: Kakva je situacija kad bi supruga, unatoč toga što radi kod drugog poslodavca, zadržala vlasništvo nad obrtom, a mene jednostavno zaposlila ili primila u suvlasnički odnos? Što je sa plaćanjem doprinosa u tom slučaju? Što je najelegantnije rješenje? Znam da je malo komplicirano, ali držim da bi kvalitetan odgovor na ovo pitanje pomogao i mnogim drugim obrtnicima koji su u sličnoj situaciji. Stoga se unaprijed zahvaljujem svima koji mogu pružiti korisnu informaciju. Dalibor
  5. Molim savjet i ispričavam se ako se tema ponavlja. Evo o čemu se radi: Supruga mi radi dvadeset godina i jednoj te istoj firmi. Sada je firma u problemima i svaki dan može očekivati otkaz. Kako joj kasni isplata plaća tako još nije dobila ni onu za siječanj ni veljaču. Međutim, poslodavac joj je početkom ožujka priopćio kako joj smanjuje plaću za 1.500 kuna i to OD 01. SIJEČNJA, dakle uključujući i dvije plaće koje je već odradila, a nije dobila. Budući da je izvjesno da će uskoro dobiti otkaz to smanjenje plaće će je višestruko pogoditi. Otpremnina za 20 godina joj se smanjuje za trećinu jednim potezom pera, prava na naknadu sa Zavoda će također kao polazište uzimati ovu za trećinu manju plaću, i tako dalje. Ima li smisla išta poduzimati ili je ovo izgubljena bitka? Hvala!
  6. Pozdrav svima! Ispričavam se ako je ovo ponavljanje teme, ali nisam uspio dobiti konkretan odgovor iz postojećih topica,pa molim da mi odgovori netko sa iskustvom. Evo o čemu se radi: Vlasnik obrta ima sjedište i poslovni prostor u jednom manjem gradu, a adresa stanovanja mu je u drugoj maloj općini u blizini. Budući da dio poreza na dobit ide u proračun JLS dotični bi želio prebaciti sjedište obrta u svoju općinu, a poslovni prostor zadržati u gradu. Na taj bi način pomogao prihodu svoje općine. Problem je što adresa na kojoj on stanuje nije njegovo vlasništvo već vlasništvo njegova oca. Dakle, pitanje je: Može li on registrirati firmu sa sjedištem na adresi na kojoj on stanuje, a koja je u vlasništvu njegova oca i treba li imati nekakav ugovorni odnos sa ocem? Također, ima li to neke posljedice na status njegova oca koji je zaposlen u drugom poduzeću. Možda je malo komplicirano, ali da je jednostavno onda bih to i sam riješio. Hvala!
  7. Hvala na informaciji. Svjesni smo činjenice da općinski načelnik upravlja imovinom (nekretninama), no od općinskog vijeća smo tražili verifikaciju čisto da bi akt načelnika imao veću težinu. Inače, nije se xy kompanija pozvala na neovlaštenost općinskog vijeća nego na činjenicu da im je zaključkom poglavarstva ustupljen prostor "bez naknade dok će služiti za te namjene". Ono što me najviše buni jest činjenica da je u tada važećem Zakonu o najmu poslovnog prostora (NN 91/96) eksplicitno pisalo da se najam poslovnog prostora u vlasništvu RH, županija, gradova i općina daje putem javnog natječaja, koji nikada nije proveden. Zar je uopće u nadležnosti općinskog poglavarstva ikada bila opcija da nešto ustupi nekomu besplatno i na neograničeni rok? Hvala!
  8. Evo jedan primjer za znalce. Meni se stvar čini sasvim jednostavnom, ali s obzirom da nam moćna strana kompanija prijeti tužbom pitam se je li to moguće? Prije punih 15 godina općinsko poglavarstvo donese zaključak kojim izvjesnoj kompaniji (tada u državnom, a danas u pretežito privatnom stranom vlasništva), daje u najam poslovni prostor u vlasništvu općine bez naknade sve dok on bude u svojoj funkciji. Nakon 15 godina netko se dosjeti da je općina tim zaključko oštećena za stotine tisuća kuna i općinsko vijeće poništi spornu odluku poglavarstva i raspiše javni natječaj za zakup predmetnog prostora. Nitko se ne javi na natječaj (naravno jer je namjena poslovnog prostora u natječaju strogo definirana i nitko drugi de se facto niti ne može javiti osim trenutnog najamnika). Kompanija se, pozivajući se na gore spomenuti zaključak odbija iseliti iz prostora, ne želi za njega platiti najamninu, i ne želi se javiti na natječaj. Sumnjam da bi se kompanija upuštala u avanturu da izgubi pravni spor, pa se pitam je li moguće da bi oni dobili eventualni spor unatoč činjenici da: 1. Nikad nije raspisan natječaj za najam poslovnog prostora, 2. Nikad nisu potpisali nikakav ugovor o najmu istog, 3. zaključak poglavarstva se ne temelji ni na kojem stavku bilo kojeg zakona. Molim one koji imaju iskustva sa ovakvom problematikom da ovo malo prokomentiraju.
  9. Molim pomoć. U čijem vlasništvu, odnosno nadležnosti je neizgrađeno zemljište koje se nalazi u građevinskoj zoni, a nije u privatnom vlasništvu? Riječ je o zemljištu uz privatnu parcelu u građevinskoj zoni. Mislio sam da je riječ o vlasništvu Republike Hrvatske, a eventualno u posjedu Hrvatskih šuma. Sad mi kažu da je to zemljište, budući se nalazi u građevinskoj zoni, u stvari pod ingerencijom općine, odnosno jedinice lokalne samouprave. Što uopće znači to "pod ingerencijom"? U koga bih naposljetku i kojim putem trebao kupiti to zemljište? Hvala!
  10. Pozdrav svima! Može mi netko pomoći oko dolje opisane sutuacije? Hrvoje je dijete od skoro tri godine, naše treće dijete pa je majka na trogodišnjem porodiljinom dopustu do kraja listopada ove godine. Djetetu je prenatalno dijagnosticirana obostrana hidronefroza bubrega (mehanički zastoj u izlučivanju urina) zbog koje je i induciran prijevremeni porod (doduše svega 10-ak dana prije termina). Po porodu se situacija još više zakomplicirala i dijete je već sa manje od mjesec dana starosti završilo na splitskoj kirurgiji. Tamo su mu u idućih godinu dana tri puta ugrađivali vadili tzv. "Double J" proteze, ali bez rezultata. Nalazi su redom bili daleko ispod normale, pa su mu na kraju na sam 1. rođendan operirali desni bubreg. Tvrdili su da će to riješiti stvar, no tada je uslijedio šok: nalazi sa scintigrafije su bili daleko gori nego prije operacije. Prije je "wash out", odnosno izlučivanje bio 19%, a nakon operacije tek 10% (normalno je 50%). Potom je uslijedilo još niz pretraga te su mu naposljetku još jednom ugradili, a potom i izvadili "Double J". Sad se stanje redovito prati i čini se da bubreg ne trpi značajniji pritisak, premda je i dalje izrazito proširenog pijelona i oštećenog parenhima. Uza sve ovo dijete je, što je vrlo česta posljedica bolesti, neprestano imalo bakterije ešerihiju i enterokok, te je neprestano na uroprofilaksi (raznim antibioticima), te sredstvima protiv gljivica koje su se nakupljale na protezama. Inače, dijete je intelektualno i mentalno potpuno zdravo i normalno razvijeno za svoju dob. Sad me zanima, ima li ikakve (i koliko) mogućnosti da majka na ovakvo dijete dobije nekakvo uzdržavanje, odnosno njegu do sedme (ili koje već) godine njegova života? Znam da postoje razne opcije i osobno poznam ljude koji sa objektivno (ili se barem meni tako čini) manjim poteškoćama i lakšim dijagnozama ostvaruju slična prava. I ja i supruga smo zaposleni te uz ovo dijete imamo još dječaka od 5 godina i curicu od 7 godina koja je rođena sa 32 tjedna i još spada u kategoriju neuro-rizične djece, te je zbog pomanjkanja koncentracije odgođen njezin upis u 1. razred. Čovjek ne zna gdje bi se javio jer gdje god dođeš nailaziš na zidove neupućenosti ili nezainteresiranosti. Kad bi mi bar netko decidirano rekao DA ili NE, i na temelju kojega propisa, pravila ili zakona, onda bih znao na čemu sam. Ovako, živiš negdje u zraku… Inače, dobili smo povećani doplatak za to dijete i to u iznosu od "punih" 49,00 kuna. Kad se sjetim koliko smo pretraga i komisija morali proći – kao da se spremamo na putovanje na mjesec – a sve za 49,00 kuna mjesečno. Ako bih sad trebao opet ponoviti tu priču, da bi mi netko namrgođen rekao NE!, sigurno ne bih pristao maltretirati sebe i dijete. S druge strane, ako bih ostvario ovu mogućnost, makar i uz minimalna primanja, tek da mi supruzi teče radni staž i da bude uz dijete bio bih vrlo zadovoljan. Hvala svima koji mi mogu pomoći! Dalibor
  11. Gospodo Jackal i Petpetica, ako niste primijetili nisam tražio bezočne napade na moju malenkost, već pomoć. Ako želite vrijeđati i napadati idite na Index.hr. Mogu reći jedino da sudite bez imsalo uvida u prekršaj. Imam i ja registrirano auto i plaćam sve svoje namete i poreze uredno itd... Nisam htio po forumima iznositi detalje slučaja već sam postavio jednostavno pitanje: Mogu li i kako zatvor zamijeniti radom na opće dobro. Odgovor sam dobio i vaši mi komentari uistinu više nisu potrebni. A moj post koji vas je razjario bio je odgovor forumašu Leopardu a ne poziv na linč!
  12. Pa u svakom slučaju ću se žaliti. Mislim da je najgore što mi se u tom slučaju može dogoditi da me ista kazna sustigne sa nekoliko mjeseci odgode, premda bih, istini za volju, zatvorsku kaznu, ako mi već ne gine, radije odradio što prije i tako to skinuo sa dnevnog reda. Ja osobno, bez ikakvog, (oprostite mi na izrazu) preseravanja imam ozbiljnih moralnih kočnica koje mi brane da platim ovu kaznu čak i kada bih mogao (a ne mogu). Moj osjećaj za pravdu i pravičnost mi ne bi oprostio kad bih od usta moje djece otkinuo 4000 kuna i uplatio ih u proračun za račun debelih saborskih stražnjica. Kako, naime, ljudi koji imaju po nekoliko puta veću plaću od one sa kojom preživljava većina poštenih građana ove zemlje uopće mogu donijeti pravične zakone. Njima je očito referentna cifra za određivanje visine kazne njihova saborska plaća. Oni, dakle, ne žive u istom svijetu kao i mi, pa onda ne mogu niti donositi pravedne zakone za nas smrtnike. Zašto se, na primjer, visina kazne ne određuje u srazmjeru sa materijalnim stanjem ili mjesečnim primanjnima prekršitelja. Onda Željko Kerum za obaranje pješaka svojim milijun eura vrijednim terencem ne bi platio dvije tisuće, nego možda dva milijuna kuna. U tom bi slučaju i proračun i pradva bili zadovoljeniji, ali cilj zakona nije pravda, nego napuniti proračun iz praznih džepova sirotinje. To je ono žalosno.
  13. Hvala na odgovoru. Nisam baš tako nešto očekivao, ali sam se bojao da će završiti upravo tako. Ipak, koji je smisao žalbe višem sudu, ako ista, kako i sami kažete, neće ništa promijeniti? Može li pravna država biti toliko bezosjećajna da ne uzima u obzir uistinu specifične okolnosti? Meni zasigurno neće leći na račun, jer je isti konstantno prazan - ne zato što sam propalica nego zato sa 3800 kuna hranim 5-ora usta. Što je sa mojim djetetom od 23 mjeseca koje je upravo na dan kad mi je sudac izricao kaznu bilo čak 8. put na operacijskom stolu. Može li iole humana država dopustiti da otac tako bolesnog djeteta koje k tomu ima brata i sestru ispod 7 godina starosti, ide u zatvor zbog jednog banalnog prekršaja koji nije imao ama baš nikakvih posljedica? Ne raspravljam s Vama, već želim znati ima li u demokraciji 21. stoljeća mjesta za milost spram takve teške životne situacije, ili je ona rezervirana samo za pokajnike iz afere Index i slične? Nije li to apsurdno?
  14. Samo da se ispravim: ne radi se o "Društveno korisnom radu" nego o "Radu za opće dobro".
  15. Pozdrav svima! Novi sam na ovom forumu, pa se ispričavam ako je već bilo sličnih upita, odnosno ako ponavljam temu. Evo o čemu se radi: Počinio sam prometni prekršahj upravljanja vozilo koje nema tehnički pregle i koje nije osigurano. Time sam prekršio najmanje dva zakona: Zakon o sigurnosti prometa na cestama i Zakon o obveznom osiguranju. Policajac mi je na licu mjesta uručio Obvezni prekršajni nalog na 2000 kn koji se odnosi na prekršaj iz prvog Zakona, a nešto poslije sam dobio i poziv od rekršajnog suca za drugi prekršaj. Imam hrpu olakotnih okolnosti (nekažnjavanje i uredna prošlost, teška financijska i materijalna situacija, teška obiteljska situacija - bolesno dijete, minimalna težina prekršaja - vozio sam svega 300 metara po državnoj cesti...), ali mi je sudac ipak opalio 2000 kuna kazne i tvrdi da je to najmanje što je moguće te da po zakonu nije moguće za ovu vrstu prekršaja izreći uvjetnu kaznu. Inače Zakonom propisana kazna je od 5 000-20 000 kuna. Budući da nisam platio kaznu iz Obveznog prekršajnog naloga sad me čeka ročište i za taj prekršaj, pa očekujem da ću proći slično - sve skupa nekih 4000-5000 kn. Kaznu definitivno ne mogu platiti (imam toje male djece, kredit, nesređeno stambeno pitanje i 3800 kuna plaće) pa mi jedino preostaje zatvor ili tzv. Društveno koristan rad. Stoga molim sve koju mi mogu pomoći da mi pojasne kako i mogu li uopće očekivati da se zatvorska kazna preinači u društveno koristan rad i kako teče procedura, to jest mogu li odmah po primitku prvostupanjske presude tražiti tu kaznu ili se ona traži tek kad se novčana pretvori u zatvorsku kazni, ili pak na neki treći način. Inače, po zanimanju sam ekonomist (SSS) a radim u knjižarsko-nakladničkoj firmi. Unaprijed toplo zahvaljujem!
×
×
  • Napravi novi...