RoseMadder

Pozdrav svima, prijateljica ima problem i zamolila me da na Legalisu pitam za savjet. Majka joj je psihički bolesna (provela je neko vrijeme u umobolnici) i psihički ju zlostavlja unazad dvije godine. Prijeti joj se da će ju izbaciti iz kuće, da joj više ne želi plaćati fakultet, da je se želi riješiti, prijeti joj batinama i agresivna je. Muž stoji iza nje. Isto se ponaša i prema drugoj kćeri (19 godina), dok sin (14 godina) ostaje pošteđen jer se ona želi riješiti samo svoje ženske djece. Prijateljica ima 24 godine, studira i nezaposlena je. Pitanje je da li je njena majka obavezna nju financirati do završetka studija (još uvijek je redovan student) ili ju zaista može izbaciti iz kuće i prestati joj davati novce za fakultet i život? Što bi se dogodilo da svoju majku prijavi u Centar za socijalni rad? Da li bi to samo pogoršalo već groznu situaciju? Hvala unaprijed na odgovorima..

Klupe & Anda, hvala Vam najljepša na odgovorima.. Otac mog djeteta i ja smo nakon njenog neodlaska pričali i sutra ćemo se također vidjeti pa ćemo odlučiti što ćemo dalje. On na kraju valjda ne bi mješao centar, ali po mojim dosadašnjim iskustvima s njim, sumnjam da mu mogu vjerovati. Predložila sam mu da ja dijete vodim njemu umjesto da on dolazi po nju, možda je to bolje rješenje.. I da ide kod njega ujutro kad je naspavana i dobre volje umjesto poslijepodne kao i dosad.. Vjerujem da u njega nema povjerenja, nažalost, ali mislim da je tako. On dolazi po nju dva puta tjedno po dva ili tri sata i do sad nikad nije tamo prespavala. Njegova mama je već sve spremila i kupila za njeno spavanje, ja sam sa njegovom curom već o tome pričala i samo se čeka njegov korak, ali od toga ništa! Već sam mu puno puta do sad rekla da dijete kod njega može ostati duže i da ju može uzeti i na spavanje, ali on to uporno odbija. Tako da valjda ova situacija sad i nije tako čudna i neočekivana.. Ali me svejedno to sve jako zabrinjava jer me dovodi do toga da stalno sebe preispitujem, a znam da nisam kriva i da se trudim.. Kako god bilo dalje, hvala Vam na savjetima.

Pozdrav svima, danas prvi put od kad ide kod oca (tome ima skoro godina dana) dijete (2 i pol godine) nije željelo ići i ničim ju nisam mogla nagovoriti i uvjeriti da ode. Svaki put kad otac dolazi po nju imamo probleme oko odlaska, ali isto tako svaki put nekako i ode, ali danas nije htjela. Čini mi se da će otac otići u Centar za socijalni rad prijaviti da dijete više ne želi ići, pa me zanima da li je možda itko bio u sličnoj situaciji i što mogu dalje očekivati? On i sam vidi da ja nju nagovaram da ide kod njega, uvijek nešto smišljam čime bi ju zainteresirala za druženja s njim, također uvijek odem s njom na njegovo radno mjesto svaki put kad smo u šetnji, komuniciram s njegovim roditeljima, curom, nitko nikoga ne ocrnjuje i s te strane je sve u najboljem redu, ali očito djetetu nešto tu ne štima. Primjećujem da se on ne snalazi s njom najbolje, isto tako i njegova majka, možda to dijete vidi i osjeti? Ja osobno smatram da Centar nije možda najbolja ideja jer ne znam kako bi oni tu mogli pomoći ako nas dvoje ne možemo ništa uraditi..

Hvala Vam najljepša svima na odgovorima

Ma nije problem u ogovoranju, bar ne sa moje strane jer se u mojoj kući njen otac i ostala obitelj ne ogovaraju, problem je taj što ona tamo ne želi ići i što ne znam da li to što ona govori mogu shvatiti ozbiljno. Negdje je problem, a mene je strah reći mu da ne dolazi jer bi vjerojatno ja ispala kriva jer je dijete kod mene i ispalo bi da tko zna šta ja govorim. A znam da nije u meni problem jer ako je itko napravio sve najbolje moguće za dijete, onda sam to ja. Tako da ju svaki put nagovaram da ode, da će se igrati u pijesku, da ju svi čekaju, ma svašta.. I tako ju nekako nagovorim, a onda slijedeći put opet sve ispočetka.. A da nije moje mame i mene, dijete ne bi znalo kome ide prvi put kad je išla ocu jer smo ju naučile i prije završetka sudskih ročišta tko je on i tko su njegovi roditelji, bez obzira što ju godinu dana nisu niti jednom pogledali. Smatrala sam da je to moja dužnost i da ona mora znati tko joj je otac, tako i sad smatram da bi trebala ići tamo, ali bi isto tako nekako htjela spriječiti ovakve njene ispade.

Pozdrav svima, već sam vam se javljala radi istog problema prije 5 mjeseci i evo taj isti problem opet dolazi do izražaja.. Dijete mi sad ima 2 godine i 2 mjeseca, kod oca ide od 12. mjeseca prošle godine 2 puta tjedno po 2 sata i opet imamo problema sa njenim odlascima tamo. Da odmah napomenem, otac ne želi dijete imati ni sat vremena duže jer, prema njegovim riječima, ipak mora malo vremena imati i za sebe. Za spavanje da ni ne govorim, to mu ne dolazi u obzir jer ipak on radi pa se mora naspavati. To sve znam jer sam mu više puta napomenula da ja nisam jedna od onih koja će se grčevito držati sudske presude i da dijete može tamo svaki dan ako on to želi, ali od toga ništa. I da napomenem, on je izjavio da se želi držati sudske presude, iako bi možda i htjeo dijete više kod sebe. Samo me zanima koji sudac bi mu rekao da dijete ne može tamo biti 5 sati, nego baš mora bit 2 sata!? Također smo se dogovorili da međusobno ogovaranje i ocrnjivanje pred djetetom ne dolazi u obzir i toga se držimo. Pripremam ju cijeli dan na odlazak tamo, a ona govori da neće i da joj se tamo ne sviđa, uporno plače i histerizira. Kad ju pitam što nije u redu kaže da joj se ne sviđa tata i njegova cura. Danas je došao po nju pa je pred njim rekla da ne želi ići jer ju baka tamo ne voli. Ta ista baka ima živčane ispade pred njom kad dijete nešto ne dopušta, a ona bi to baš napravila na silu, kao što je mijenjanje pelena, igranje, pa kad nije po njenom govori joj da joj neće mijenjati pelene ili se pred njom demonstrativno zatvara u sobu i ne izlazi dok dijete ne ode kući. Što se tiče cure i mog mišljenja o njoj, sve je u redu, čak se znamo vidjeti i popiti zajedno kavu. Ona je prije inzistirala da dijete kod njih bude duže, ali se otac s tim nije slagao, pa je na kraju i odustala jer se nije htjela mješati. Tako da mislim da je problem u ocu i u tome što se jednostavno ne želi truditi oko nje. On za dijete nije stvorio nikakve uvjete i tamo nema ništa. Njegova rečenica koju ću uvijek pamtiti - došao sam po nju pet minuta prije, pa ću ju pet minuta prije i dovesti. Pa me zanima šta bi trebala napraviti? Ima li mi smisla ići u Centar?? Da njemu bilo šta govorim - ne vrijedi jer ga to sve skupa previše ne pogađa. Ja stojim sa djetetom pred autom i nagovaram ju da ide, a on sjedi unutra i preokreće očima. Meni nije baš svejedno ako uzmem u obzir da stvarno nešto ne valja.. I ne mogu se stalno ja truditi umjesto njega. I kako da to popravim ako on ne želi?? Uzela sam u obzir sve prethodne savjete, i strah od odvajanja, djetetovu dob (sad je veća i više stvari razumije), pokušala sam to riješiti s njim.. Ali problem je i dalje tu.. Izgleda da mi preostaje psiholog??

Situacija je dosta komplicirana.. Bojimo se da zbog krivih i nepromišljenih postupaka svoje najprije majke, pa onda oca sestrična ne ostane jednog dana doslovno bez ičega pa sada kombiniramo šta bi i kako.. Hvala svima na odgovorima..

Pozdrav, nadam se da pišem na dobrom mjestu, moji baka i dida bi mojoj sestrični prepisali svoju kuću, a ne njenim roditeljima, dakle ne svojem sinu i njegovoj ženi. Što bi oni trebali napraviti da se to sve sredi (javni bilježnik ili sud, ne znam??) i da li bi njeni roditelji imali u budućnosti pravo na potraživanje te kuće, u slučaju da ju ona dobije?

Kao prvo, hvala na brzim odgovorima Moram priznati da sam sad malo zbunjena.. Dosta vremena sam na ovom portalu i iz odgovora sam zaključila da se sudske presude donose radi toga da dijete zna kad ide ocu/majci i da se tu razvije neka rutina i da dijete može biti sigurno da je tad i tad kod oca/majke. Tako da i mi postupamo na taj način - zna kad ide kod tate i čini mi se da bi tako i trebalo biti. Bar sad dok je još mala. Pa da se osvrnem na vaš odgovor - ja zaista ne branim da ide kod oca i opet ponavljam da sam predložila i spavanje i vikende, ali je ta moja ideja bila odbačena! Osjećam se kao da dijete nudim - ružan izraz - a on ju ne želi. A nije na meni da ga na nešto prisiljavam i tjeram. Valjda on najbolje zna koliko i kad s njom želi biti. Ne znam, trudit ću se još više pa će valjda nestati i njen strah, ili što god to bilo. Kad prođe još malo vremena svejedno ću opet pitati za spavanje. Tad će i ona već moći reći želi li prespavati ili ne pa ćemo se ravnati po njoj.. Nadam se da će to biti ispravno.. Hvala svima, još jednom..

Kako sam već rekla, nitko od mojih roditelja niti ja djetetu ne govorimo ništa loše o ocu jer, ponavljam, znam kakve bi to posljedice imalo.. Ja ne bi mogla normalno živjeti znajući da sam na taj način, govoreći joj loše o ocu, naštetila. Naš odnos se donekle normalizirao i komuniciramo normalno tako da ne vidim tu nekog problema. Otac mog djeteta i ja nikad nismo živjeli zajedno i nismo bili u braku, pa se ne može reći da ona možda pati radi toga što smo mi bili svi na okupu i sad više nismo. A što se tiče mene, trudila sam se koliko god sam mogla oko njihovog viđanja i prije nego što smo dobili sudsku presudu. Čak sam išla sa djetetom kod njega i njegovih roditelja da se malo s njom upoznaju, što je nakon mjesec dana bilo prekinuto radi njegove majke koja nas je zaista grubo izbacila iz kuće jer nije ostvarila neke svoje ciljeve (naše pomirenje).. Ja sam uvijek bila za to da dijete viđa oca i baku i djeda, ali oni su bili mišljenja da ja nisam smjela ostaviti njihovog sina i da zato moje dijete nije vrijedno truda i tek nakon godinu dana ignoriranja djeteta i mene su malo došli sebi. Tako da sad više ne znam što bi još mogla napraviti. Odlučila sam vam se javiti jer je evo danas bio treći put kako nije htjela ići sa ocem i evo sad kad ju je vraćao zaključili smo da je njoj problem otići i mene pustiti jer je sve u redu kad dođe tamo, normalno se igra, ne plače. Možda je ipak u pitanju taj strah od odvajanja.. A što se tiče odlazaka tamo, njenom ocu je ovo dosta i tako se izjasnio na sudu, s tim da neće tražiti da dijete kod njega bude i spava vikendom, ipak je to malo više posla i truda. Ja sam predložila i spavanje, ali on se nije složio.

Pozdrav svima.. Molila bi vas za savjet. Dijete mi ima godinu dana i devet mjeseci i dva mjeseca ide kod oca dva puta tjedno po dva sata. Zadnja tri puta kad bi on došao po nju nije htjela ići i ne znam koji bi tome mogao biti razlog.. Pa vas molim ako se tko sreo sa sličnim problemom da mi pomogne.. Moram napomenuti da se njen otac i ja pred njom nikad nismo posvađali, uvijek razgovaramo normalno, s tim da ju moji roditelji i ja cijeli dan pripremamo na odlazak kod oca, govorimo da će tata doći po nju, da se ide malo igrati, da ju svi tamo čekaju i ona se tome veseli, ali kad izađemo van i kad bi trebala ući u auto, nastaju problemi.. Ne želi nikud od mene i ne želi ići s njim.. Ispočetka je sve bilo u redu, ali ne znam što se sad događa.. Još je premala da bi shvatila ovu cijelu situaciju i, koliko god smo njen otac i ja imali problema, nikad joj o njemu i njegovima ne govorim loše niti ću jer znam što to može napraviti djetetu (imam dobre primjere svud oko sebe), pa stvarno ne znam u čemu bi mogao biti problem.. Unaprijed hvala na odgovorima.

Ostavila sam oca svog djeteta sa 4 mjeseca trudnoće. Prije, a i poslije toga me neprekidno maltretirao - od prijetnji, uvreda do ucjena. Cijelu trudnoću, a nastavilo se i nakon rođenja djeteta. Vjenčali se nismo. Rodila sam, dijete je priznao, da bi na prvoj raspravi to povukao i tražio testiraje očinstva, kako mi je kasnije rekao, meni u inat. Dijete i mene je ignorirao godinu dana, kao i njegovi roditelji. Sa djetetovih godinu dana su tražili da ju vide, kasnije je to ispalo ne radi nje nego radi toga da nas probaju pomiriti jer im je najveća sramota to što sam ga ostavila. Kad sam odbila, dijete i mene su istjerali iz kuće uz rečenicu marš odavde i prijetnje da im dijete više ne mora dolaziti. Znači, do djeteta im nije stalo i sve ide preko nje. Rasprava oko toga s kim će živjeti dijete bit će uskoro i sad je došao na ideju da nad djetetom traži skrbništvo. Svi mi govore da se ne trebam brinuti, mislite li i vi isto? Nakon svega više u ništa ne vjerujem.. On radi, a ja sam studentica sa tri ispita do kraja fakulteta i nezaposlena sam - ima li to kakve veze?