Radi se o stambenoj zgradi/kući sa 12 stanova i okućnici. Svojevremeno je sve bilo od istog vlasnika i kao takvo je bilo uknjiženo, a zgrada je bila najamna i okućnicu su, u dogovoru s vlasnikom, koristili svi stanari/podstanari. U prošlom sistemu, nakon drugog svj. rata, nacionalizacije i sl., nekoliko stanova je nacionalizirano, a u nekoliko stanova, koji su ostali uknjiženi na ime pravog vlasnika, su useljeni zaštićeni stanari sa stanarskim pravom i vlasnicima je ostalo na raspolaganju 2 stana. Bitno je napomenuti da okućnica nije nacionalizirana i na toj čest.zemlje su uvijek uredno ostali uknjiženi pravi vlasnici.
Poznata je nelogičnost i nepravednost spomenute institucije "zaštićeni stanar" u prošlom sistemu (sada se to zove "zaštićeni najmoprimac", a ukinut je i pojam "stanarsko pravo") , kada se stanarsko pravo moglo nasljeđivati bez pitanja stvarnog uknjiženog vlasnika, jer je to bila apsurdna situacija po kojoj je pravi vlasnik ovisio o ljudskosti i dobroj volji stanara koji žive u njegovom stanu - hoće li ikada više doći u posjed svoga vlasništva. A to bi najčešće bilo nikada ! Ono šta se promijenilo u ovome sistemu ( od 90-ih ) je da se stanarsko pravo više ne može nasljeđivati, pa u praksi to znači - zaštićeni najmoprimci za života imaju pravo živjeti u takvim stanovima, a nakon toga pravi vlasnici mogu stupiti u posjed svoga vlasništva. Mada bi službeno rješenje trebalo biti da se država pobrine za zaštićene najmoprimce ne oštečujući stvarne vlasnike onemogućavajući im da dođu u posjed svoga vlasništva, ali tako je to u Lijepoj našoj silovanoj.
Dakle, ja sam, od pravog uknjiženog vlasnika, kupio stan u toj zgradi, neuseljiv jer u njemu žive zaštićeni najmoprimci. Kupio sam i dio okućnice, vrt/dvorište koje se nalazi ispred moga stana, čak je i posebno ograđeno. Uredno sam se uknjižio na stan i dvorište. Dio dvorišta ispred svog stana su još kupili dvojica susjeda, a preostali dio okućnice je također na prodaju.
Zgrada ima 2 ulaza ( 2 kućna broja ) i za svaki ulaz postoji prolaz (koji su dio okućnice i dio čest.zemlje uknjižene na vlasnika) za ući u zgradu i vlasnik, kao tolerantan i razuman čovjek, ne osporava da su to dijelovi okućnice koji pripadaju zajednički svim stanarima. Međutim, sada se nekoliko stanara buni da cijela okućnica pripada svima ( valjda navikli da je normalno da se pravome vlasniku oduzme, a njima da besplatno, ili za smiješne cifre za kakve su otkupili nacionalizirane stanove ). Pozivaju se na neki zakon koji ja nisam uspio naći, ali nisam se ni trudio previše jer znam da je u kapitalizmu privatno vlasništvo svetinja.
Pitanje: Mogu li nama stvarnim uknjiženim vlasnicima okućnice ostali stanari praviti probleme i imaju li ikakve zakonske osnove za svoje zahtjeve ? Na koji se način knjiži dio okućnice koji je prolaz svim stanarima ? Tko bude upisan kao vlasnik tih dijelova ? Da li može biti upisan vlasnik koji je sada, ali da čovjek potpiše neku izjavu po kojoj on kao vlasnik ustupa te nužne dijelove svim stanarima, te da ta izjava bude predana zemljišniku ( da se ne dogodi da nekad u budućnosti neki njegov nasljednik ne bi pravio probleme svima, jer riječ je o starijem čovjeku, ali kako rekoh poštenom, razumnom i spremnom na dogovor i ustupak ) ?
Sorry, jesam upilao, ali htio sam što bolje dočarati navedenu situaciju.