skofik

Najljepše zahvaljujem na odgovorima. Djeca su već odrasla, punoljetna i samostalna, te sam i ja bio mišljenja da se nikakvim pristankom na potpis stranke u postupku, ili nepotpis nečega ne može uvjetovati raskid braka.

Molio bih da mi netko odgovori moze li sud na prvome rocistu raskinuti brak, a poslije se baviti podjelom imovine?

Žena mi se izselila i odnijela sa sobom stvari za koje smatra da su njezine. Na sporazumni raskid braka ne pristaje dok joj ne isplatim svotu za koju ona tvrdi da joj pripada kao naknada za vrijeme provedeno u braku i kao dio onoga što smo zajednički ulagali u stan u vlasništvu mojih roditelja. Radi toga sam podnio tužbu za rastavu braka i sad ona tvrdi da mi neće potpisati rastavu dok je ne isplatim. Interesira me može li ona opstruirati i zavlačiti postupak rastave svojim nedolaskom, nepotpisivanjenm nečega, tražiti nemoguće i nepostojeće...? Zapravo može li mi netko objasniti kako se tehnički odvijarastava braka tužbom? Unaprijed zahvaljujem!

Najljepše zahvaljujem na odgovorima. Nadam se da će ovo pomoći (ako će supruga htjeti uopće ovo pročitati) da se ovaj mučni postupak privede svome kraju na civilizirani način. Još jednom, puno hvala svima na odgovorima!

Pred rastavom sam. Supruga se iselila iz obiteljske kuće u kojoj smo živjeli s mojim roditeljima i ponijela sve stvari koje je ona kupila (dijelove namještaja, posuđe, pribor, kućanske aprate...). Ne želi potpisati sporazumni raskid braka dok joj ne isplatim otprilike svotu u iznosu od 80% zajednički uloženog u kuću i okućnicu. Na početku braka smo uselili u potpuno namještenu kuću u vlasništvu mojih roditelja, a ulagali smo zapravo samo u održavanje iste (zamjena drvenih prozora plastičnim, polaganje laminata na podove, uređenje dotrajale ograde...) Zanima me ima li moja supruga na odlasku kakvih obaveza prema vlasnicima stana gdje smo boravili više od dvadeset godina, ili ja imam samo obavezu prema njoj?

Mati mi ima kuću cca 90 m2 čiji dio (cca 50 m2) je izgrađen prije 1967. godine, a drugi dio nadograđen i završen u 80tim godinama. Nema nikakvih "papira" za to. U Katastru je ucrtana samo kuća koja je tu bila prije (prije 1967), dakle srušena kuća na čijim temeljima je izrađenaova postojeća. Zanima me šta mi je potrebno učiniti da bi ishodovao potrebne papire da se ta kuća legalizira? Zahvaljujem unaprijed na odgovorima.

Komunalni redar mi je odredio kaznu od petsto kuna za ispuštanje otpadnih voda u cesstovni jarak. Zakasnio sam sa žalbom i morao sam platit kaznu. No, ja nisam vlasnik kuće, niti okućnice iz koje se ispušta otpadna voda, te nisam nikako mogao postupiti po jegovom nalogu da zatvorim ispust te vode, a on se oglušio na taj moj usmeni prigovor, te ustrajao na kazni. Sad se osjećam oštećenim i želio bi nekome prijaviti neodgovornog redara. Kome bi ga mogao prijaviti i nekako si povratiti tih petsto kuna, plus još sto kuna sudskih troškova. Nije to neka velika lova za neke ljude, ali za mene jeste, no ipak me najviše boli nepravda. Unaprijed zahvaljujem za odgovor i savjet.

Godine 2007. nisam u Zagrebu platio parking na mjestu gdje se parkiranje naplaćuje, te sam na vjetrobranskome staklu pronašao uplatnicu na 250 kuna kao kaznenu mjeru. Ni to nisam platio i sad sam ovih dana dobio od Zagrebačkog holdinga opomenu pred tužbu da platim tu kaznu. Sjećam se da se svojedobno naveliko raspravljalo o zakonitosti takvih kazni, no mene zanima koliko je vrijeme zastare u takvim slučajevima? Molio bih da mi netko malo pojasni sve to oko zastare, ali i o zaknitosti naplate takvih kazni. Unaprije zahvaljujem.

Stanujem u obiteljskoj kući, na selu bez ikakve komunalne infrastrukture, s ženom i mojom majkom. Majka je vlasnica kuće i okućnice. Ja i žena nemamo u vlasništvu nikakvih nekretnina. Komunalni redar je došao i naredio da se zatvorui ispust otpadnih voda u roku od sedam dana, te da se cestovni jarak u koji se ispušta otpadna voda (već trideset godina) dovede u prvobitno stanje. I to sve na ime moje žene. Ispust nije zatvoren i poslao je prkršajni nalog, i opet na ime moje žene. Zakasnili smo s prigovorom jedan dan, i sad je kazna pravomoćna, nemamo se više kome žaliti. Što učiniti? Smije li komunalni redar kazniti bilo koga u domaćinstvu, ili samo vlasnika?

Vozio jesam, ali nisam telefonirao u vožnji. Nisam telefonirao uopće. Policajac je napisao u prekršajnome nalogu da sam telefonirao u 15 sati i nula minuta. Ja imama tahografski zapis na kojem je zapisano da je kamion mirovao od 14 sati i 40 minuta do 15 sati i 20 minuta, i to sud ne priznaje!!! Da sam i telefonirao u 14 sati 30 minuta ne mogu biti osuđen za to, jer to nigdje ne piše. Nije li bitna stvar u postupku utvrditi i napisati točno vrijeme počinjenja prekršaja??

Prazan post??? Šta to znači?

Prošao sam EU uzduž i poprijeko i nigdje, ama baš nigdje ( čak ni u Rumunjskoj, ili Bugarskoj) nisam idio da policija , ili presretači)zaustavlja i kažnjava nekog na zaustavnoj traci autoceste. Svi to obavljaju na parkiralištima autocesta. Kod nas je sve moguće. Zakone ionako tumači svak po svojemu i svi su u pravu!!!

Veće su ti šanse da ti neće priznati žalbu, nego da hoće. Država je gladna novca, kasa je prazna i svaka kuna je dobrodošla. Došla direktiva s vrha da se sve kažnjava bez milosti kako bi se što više punio proračun i suci kažnjavaju po direktivi, a ne po zakonu, tako da se oprostu kazne nemoj ni nadati.

Sud će vjerovati policajcu. Platite kaznu, jer će te si inače samo povećati troškove. Državna kasa je prazna i sad ga deru di stignu.

Nije. Policajac je naveo da nisam poštivao znak (vožnja na dijelu gdje je znakom zabranjen promet za kamione), što je istina, te da je on krenuo zamnom i onda je vozeći iza mene vidio da ja telefoniram (nikakvog telefoniranja nije bilo)!!! Zaustavivši me nabrojao mi je prekršaja za tri tisuće kuna i neprestano ponavljao: "što ćemo sad? Imate li toliko novaca kod sebe?"- jasno aludirajući da se "dogovorimo", tj. da ga ja podmitim s par stotina kuna i neće biti nikakve kazne. Ja na to nisam pristajao i taržio sam da mi za sve navodno počinjene prekršaje napiše prekršajni nalog. U tom trenutku je on rekao da će mi napisati nalog za telefoniranje u vožnji (kojeg nije bilo), a da mi ostale prekršaje oprašta, jer da se taj prekršaj(telefoniranje) ne može pobiti žalbom, a svi ostali se mogu. Sve je to jedan običan lopovluk.

S dužnim poštovanjem vam moram reći da niste dovoljno upućeni u primjenu i rad tahografskog uređaja. Samo ću vam napomenuti da su tahografski zapisi osnova za kontrolu rada vozača kamiona, praćenje režima rada i odmora istih, utvrđivanje brzine kretanja itd. Tahograf je jako precizan uređaj koji se obavezno kontrolira u ovlaštenom servisu jednom godišnje i bilo kakovo "narihrtavanje" se vrlo jednostavno i lako otkriva. Ja jednostavno ne mogu vjerovati zašto mi policajac lijepo nije izuzeo tahografski listić, te ga on priložio kao dokaz, već se (malo čudno) on oslanjao na vlastiti iskaz. Previše to liči na onu: "Kadija te tuži, kadija te sudi"

Tahografski zapis sam ja priložio kao dokaz da je u narečeno vrijeme vozilo mirovalo i to jasno i nedvosmisleno dokazuje da prekršaja u vidu telefoniranja u vožnji nikako nije moglo biti. Mogu ja dati lažnu izjavu, može i policajac lagati, ali tahografski uređaj ne laže i njemu bi se trebalo najviše vjerovati. Smije li uopće sudac ignorirati tahografski zapis, ako se zna da u svim prometnim nezgodama u kojima sudjeluju teretna vozila je ključan taho-zapis ? Nije li moje navodno telefoniranje trebao i policajac potkrijepiti upravo mojim taho- zapisom? Meni sve ovo liči na pljačku kojom se na silu želi zakrpati rupetina u državnom proračunu. Sramota.

Imao sam slučaj da me je policajac optužio da sam telefonirao u vožnji, što nije točno. Napisao mi je prekršajni nalog, a ja prigovor s kojim sam priložio tahografski zapis kamiona (ja sam vožač kamiona) na kojemu se jasno vidi da je vozilo u narečeno vrijeme mirovalo. I to ne par minuta, već punih dvadesetak minuta prije, i isto toliko poslije navedenog vremena koje je naveo policajac u prijavi prekršaja. Sud nije uvažio tahografski zapis, već je poklonio vjeru iskazu policajca i presudio da sam ja kriv bez mogućnosti daljnje žalbe. Mene zanima kako je moguće da se ne vjeruje zapisu uređaja kojemu je osnovna zadaća da bilježi rad vozača i vozila, brzinu kretanja, vožnju i stajanje, već se vjera poklanja policajcu? Jeli sudac pogriješio i mogu li ikako istjerati pravdu na čistac u ovome slučaju?

Zna li tko kakve veze ima Istanbulska konvencija sa Zakonom o prijevozu? I što je to ISTANBULSKA KONVENCIJA?

Zanima me može li po najnovijem Zakonu o prijevozu domaći prijevoznik koristiti strano priključno vozilo za povremene prijevoze? Konkretno na relaciji Austrija - Hrvatska. Dobio sam vrlo oprečna tumačenja o tome , pa me zanima što o tome kaže struka. Unaprijed hvala na pomoći.