tata

Na prigovor sam dobio kratak negativan odgovor: pravno neosonovan (i ponovo č.23.,st.6) - dakle TRAŽIM ODVJETNIKA - naknada štete od počinitelja (ili?) - molim kontakt broj sms-om na moj 091 7245287, hvala.

Molim Vas premjestite temu u podforum u kojem se traži profesionalna odvjetnička pomoć

Hvala. Moja žalba ide u smislu: Moje je vozilo isključeno iz prometa, parkirano na mjestu koje gradski prostor omogućava, na siguran način, ne ometajući promet i ne utječući na njegovo normalno i sigurno odvijanje - dakle, ne sudjelujući u prometu ni na koji način. (Ako sam time ipak počinio neki prekršaj prema Zakonu ili propisima Grada, to je poseban predmet.) Isključivo postupci počinitelja prouzročili su materijalnu štetu na mojoj imovini i za to tražim odštetu. Štetu je napravio uporabom vozila, pa čin spada u kategoriju prometne nesreće gdje je on jedini sudionik, ali je oštećena tuđa (moja) imovina. i pozivam se na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu Članak 4. (1) Vlasnik prijevoznog sredstva dužan je za osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona, prije uporabe prijevoznog sredstva u prometu, sklopiti ugovor o osiguranju te ga obnavljati sve dok je prijevozno sredstvo u prometu. ---> "prije uporabe u prometu" -> uporabe nema, vozilo postoji, ali se ne koristi (čeka kupca i/ili servis) Zakon o sigurnosti prometa na cestama Članak 2. 84) »prometna nesreća« je događaj na cesti, izazvan kršenjem prometnih propisa, u kojem je sudjelovalo najmanje jedno vozilo u pokretu i u kojem je najmanje jedna osoba ozlijeđena ili poginula, ili u roku od 30 dana preminula od posljedica te prometne nesreće, ili je izazvana materijalna šteta. (...) 85) »materijalna šteta u prometnoj nesreći« je šteta nastala na vozilima koja su sudjelovala u prometnoj nesreći ili na objektima, prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, (...) Članak 43. (1) Vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. ---> i još Članak 45. govori o površinama na kojima se ne obavlja promet vozila, te uključivanju u promet -> iz čega ja zaključujem da moje vozilo nije bilo uključeno u promet, dakle nije niti sudjelovalo u nesreći, već je "objekt na cesti" na kojem je nastala materijalna šteta događajem u kojem je sudjelovalo vozilo počinitelja (ergo "prometna nesreća") Da li Vama, kao pravniku (pretpostavljam), moje razmišljanje ima smisla?

Hvala na brzom odgovoru. Dobio sam rješenje, kako je i najavljeno - nisu u obvezi. Ja pišem žalbu i idem po auto. Ako me netko napadne/udari na ulici, da li sam sudjelovao u tučnjavi? Ako se netko zabije svojim vozilom u moje parkirano vozilo, da li sam sudjelovao u nesreći? Kad policija "isključi" vozilo iz prometa, vozilo je parkirano na/pored prometnice i ne sudjeluje u prometu, ili? Može li tada sudjelovati u nesreći? A kad to ("isključenje iz prometa") učini vlasnik vozila? Savjetovanje i pomoć bi nam dobro došla, pa molim premjestite post u podforum ako držite da će to pomoći. Hvala lijepa. Ažurirano Hvala na brzom odgovoru. Dobio sam rješenje, kako je i najavljeno - nisu u obvezi. Ja pišem žalbu i idem po auto. Ako me netko napadne/udari na ulici, da li sam sudjelovao u tučnjavi? Ako se netko zabije svojim vozilom u moje parkirano vozilo, da li sam sudjelovao u nesreći? Kad policija "isključi" vozilo iz prometa, vozilo je parkirano na/pored prometnice i ne sudjeluje u prometu, ili? Može li tada sudjelovati u nesreći? A kad to ("isključenje iz prometa") učini vlasnik vozila? Savjetovanje i pomoć bi nam dobro došla, pa molim premjestite post u podforum ako držite da će to pomoći. Hvala lijepa.

Zbog nepovoljne financijske situacije auto nisam servisirao, osigurao, registrirao, već odložio na ulici, na strani koju stanari koriste za parkiranje (ulica je jednosmjerna, 7 m širine) - svijestan sam da sam time u prekršaju po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama i radim na tome da to uredim s nadležnim tijelom u roku 30 dana (pločice su skinute). A zapravo je vlasnica automobila moja majka (invalid) koja ga nije ni koristila, o tome sam se brinuo ja dok sam mogao. Kako u trenutnoj situaciji nisam mogao, auto sam odložio na (po meni) jedini mogući način s obzirom na gradske uvijete. Nedavno, tijekom romantične sniježne noći, susjedov "mali" je s dečkima vozio rally po kvartu i tom prilikom udario moj (mamin) auto - možda i još neki jer se čulo više udaraca - te pobjegao s mjesta nesreće. Pozvali smo policiju koja je napravila očevid (i pri tom skinula naše tablice), te pronašla auto počinitelja parkiran nešto dalje u kvartu. Ja sam na HUO portalu pronašao osiguratelja počinitelja i prema njemu postavio odštetni zahtjev po AO, napravljena je procjena, te sam potom odvezao auto na servis (koji ima komunikaciju s tim osigurateljem) s namjerom da u roku 30 dana auto popravim, osiguram (to sam već i napravio), registriram i preuzmem reg.oznake od policije. U međuvremenu saznajem da je račun popravka 6.000 kn. a osiguratelj počinitelja me (usmeno) izvijestio da nije u obvezi pozivajući se na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, č.23, st.6 (isključenje). "Po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema:... 6. oštećena osoba koja je vlasnik ili vozač neosiguranog vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći," Pismeno rješenje čekam. Moj je stav da automobil moje majke nije sudjelovao u nesreći. Su-djelovao. Nije bilo djeovanja. Bilo je postojanja. Auto je bio odložen na način koji nije ugrožavao sigurnost. Djelovao je počinitelj i pritom oštetio imovinu moje majke. Tako je mogao oštetiti i kontejner za papir, drvo, kiosk, odložen građevinski materijal itd. Njegovo je djelovanje prouzročilo imovinsku štetu, za to držim da je odgovoran i da treba platiti naknadu. A za to on ima AO. Držim da se spomenuti članak/stavak 23/6 odnosi na slučaj kada netko upravlja neosiguranim vozilom (sudjeluje u prometu, a time i u nesreći), ali dopuštam mogućnost tumačenja "kako kome paše" pa da je i mirovanje zapravo prometovanje ...samo ne vidim djelovanje ni sudjelovanje. Zanima me vaše mišljenje, ali trebam i dobar savjet jer mi vrijeme "curi". Da sam slutio ovakav razvoj, uredio bih auto u drugom aranžmanu (jeftinije), pa onda utjerivao naknadu. Ali sad sam tu gdje jesam, posudit ću novce i podignuti auto sa servisa i registrirati ga. Na rješenje ću se naravno žaliti. Da li da kontaktiram HUO? Da li da tražim odštetu od počinitelja? Privatno (nagodbom) ili sudski? Da li da kontaktiram nekog vašeg kolegu koji se bavi prometnim? Ima li tu za njega/nju interesa/motiva? Čiju pomoć tu (kao "mali" građani bez odvjetnika u familiji ili prijateljima) možemo potražiti? Da li to spada u prometno pravo? Ili neko, ne znam, imovinsko? Unaprijed sam zahvalan za svaki konstruktivni i konkretan prijedlog i savjet, a zanima me i (mozganja radi) vaša tumačenja ovih mojih ramišljanja.

Pa, financijski i moralno ispravno bilo bi: sazrijte (odrastite)! U praksi to bi značilo da preuzmete odgovornost (financijsku i moralnu) za sebe i svoju djecu, a ne da Vas uzdržavaju Vaši roditelji (to nije kvalitetan primjer za djecu) i/ili (bivši/aktualni) suprug. Tada, kad se osjećate zrelo, samostalno i odgovorno, preispitajte svoje ciljeve, motive i načine. Možda se iznenadite kada iz nove perspektive otkrijete da i sa sadašnjim mužem (ocem Vaše djece) možete svojoj djeci (a i njemu) pružiti obitelj, prisutstvo oba roditelja i LJUBAV. U svakodnevici to znači da ćete raditi upravo to što ste (dureći se i ucijenjujući) prestali raditi: posvetiti svoje vrijeme, rad, prisutnost... --- (Znam da Vam nije drago ovo čitati, jer ne podržavam igru koju igrate, ali moj je savijet dobronamjeran i Vama i Vašoj djeci - kad Vi budete zreli i sposobni preuzeti odgovornost za svoj život, bit ćete sretnija, a tada će i Vašoj djeci biti bolje. Na žalost, Vaš primjer nije usamljen, nego je gotovo pravilo današnjice. Rezultat su nesretna djeca. Ali ne brinite o globalnoj situaciji, već pokažite svojoj djeci na primjeru da je moguće sazrijeti, biti sretan, ostvariti kvalitetnu partnersku vezu i graditi obitelj u kojoj odrastaju sretna djeca. Možda je dobra ideja da ove riječi pročitate i suprugu...)

U potpunosti razumijem jer proživljavam slično. O tome sam već jamrao u postu "Trenutno bez posla i bez novca - kako se razvesti?". I ne znam što učiniti. Osjećam se bespomoćno. Još se nismo rastali. A dijete mi je već doživjelo ljetovanje s maminim "prijateljem". Pa onda tulum do kasno kod drugog "prijatelja". Pa nagovaranje da ostanu spavati (!) kod trećeg... A kad odem po dijete u vrtić, onda me gleda zbunjeno "Tata, što se to događa? Učini nešto!" i objašnjava da je prošlu noć mamin "prijatelj" spavao na "tatinom" krevetu. Ili da ju je mama ostavila kod bake navečer i došla po nju ujutro (što je "uz put" jer je "prijatelj" u blizini) i odvela u vrtić... Meni je to strašno, jer sam uložio godine ljubavi, rada, vremena, organizirao si život tako da tom djetetu (pa i supruzi) pružim obitelj, dom, tatu, muža... i sad to nemoćno promatram!!! Bio sam na CZSSR Maksimir. Tamo su me hladno odkantali, da podnesem tužbu sudu, pa će ih sud poslati... I što onda? A što u međuvremenu? Budimo realni: danas je to prihvatljivo ponašanje "majki". Jer one imaju "pravo" na... tu neodgovornost! A što je s pravom djeteta? Na obitelj, na oba roditelja, ili bar na onog koji će biti PRISUTAN? Što je s odgojem, s modelom ponašanja (uzorom), sa sustavom vrijednosti koji se prenosi? Što je s psiho-emotivnim razvojem, stabilnošću...? PA TO SU SVE STRANCI! Koji povremeno neobično dotaknu mamu... (što će dijete naučiti o odnosima, ljubavi, sexualnosti, samopoštovanju, odnosu prema vlastitom tijelu...?) ...i "čuvaju" to dijete ili spavaju pokraj njega... a tate nema...

Ono što se zbiva u životu moje supruge je njena stvar i nije to što boli. Konačno, bio bih zaista jadan ako bi me sad i to još bolilo... kao da mi nije dosta... Zato, molim vas, držimo se bitnog i izbjegavajmo projiciranje drugih iskustava i obrazaca... Držimo se činjenica: - ako ona dovodi u zajednički stan muškarce s kojima ima (emotivni, tjelesni, spolni ili kombinirani) odnos, onda krši odredbe Zakona iz navedenih članaka (onaj dio o vjernosti i sl.), jer je još uvijek u braku samnom. Što se mene tiče, neka radi što hoće i s kim hoće (dok to ne šteti psiho-emotivnom razvoju djeteta - a to je tema za sebe), ali neka se prije toga razvede! A ne da to radim i plaćam ja. - tamo je moje dijete (uz koje želim biti) i tamo su moje stvari (kojima želim raspolagati), a mene tamo nema zato što gđi. smetam da živi kao "samohrana majka" ili "raspuštenica" ili koji je već to trendovski identitet. Neka njoj bude... to je njen izbor. Ja samo želim ostvariti svoja prava. Ali nemam novaca. Zar to znači da ne mogu ostvariti svoja prava? Ja sam svijestan da će se situacija protumačiti tako kao da sam ja napustio bračnu zajednicu jer sam fizički otišao iz stana. Iako sam nastavio puniti frižider (sa onim što sam prištedio ili su mi roditelji pomagali), odlazio po dijete u vrtić i stavljao ga u krevet (ponekad bih zaspao na sofi dok se majka nije vratila iz noćnog izlaska, pa bi me tada budila i "izbacivala" iz stana), odlazio na roditeljske sastanke itd. Neka bude tako. Svijestan sam i da je (koliko čujem) praksa u Hrvatskoj da se dijete dodjeljuje majci (iako smo na papiru ravnopravni). Neka bude i tako. Konačno, svijestan sam i da je moje dijete kronično željno svoje majke (ima tu i patoloških elemenata u tom ponašanju: učiniti nekog da čezne...ali da ne širim...) i da bi i samo izabralo sada da živi s majkom (jer za mene zna da sam tu i da ću uvijek biti tu). Iako ne vjerujem da će zaista dobiti njenu pozornost, vrijeme itd. Već se mirim s činjenicom da ću morati pričekati desetak godina kako bih s tim mladim bićem ponovno imao intenzivan odnos. Neka bude. I naravno da sam spreman u tom slučaju plaćati alimentaciju... Dapače, moja je primarna želja priuštiti djetetu najbolje što mogu! Svi su moji izbori, odluke i aktivnosti bile usmjerene tom cilju. I bit će i ubuduće. Ali to ne znači da ću pristati dalje sponzorirati gospođin lifestyle (kad opet budem financ. sposoban). Moja je supruga mogla birati: raditi ili ne, nudio sam joj posao i ja, i moji partneri... financirao sam njeno školovanje: ona je završila fakultet koji je prekinula još nekoliko godina prije naše veze... bavila se "duhovnim razvojem", "živjela svoju kreativnost", izlazila, plesala... stvarno je dobivala. Dok sam mogao, davao sam. A nisam dobivao natrag, ni kroz druge načine. Naprotiv... I to je ono što boli. A kad više nisam mogao davati - izbačen sam. Pa sad živim s roditeljima od kojih sam otišao prije 20 godina. Svijestan sam da ne mogu dokazati da sam izašao iz stana zato da dijete ne bude izloženo našim svađama. Jer nigdje nije dokumentirano. Kao što nigdje nije dokumentirano da sam zapravo maltretiran na vrlo perfidan način (sabotaža zajedničkog života, braka i obitelji), pa čak i fizički (katkada sam podnosio suprugine udarce u njezinim izljevima bijesa), jer to naravno nisam prijavljivao. Jer sam odgajan da razumijem druge, da dajem ljubav, da radim i stvaram, da budem strpljiv i gutam... da budem suprug i roditelj. Svijestan sam da kod nas još uvijek vladaju stereotipi u percepcijama, poput onog da samo muškarci zlostavljaju žene. Sve mi je to jasno. I na to sam spreman (nadam se). Za imovinu imam račune. Za većinu plaćanja koje sam obavljao ovih godina imam bankovne izvatke. Za moj odnos prema djetetu (pa i prema supruzi) imam svjedoke, tete u vrtiću itd. Ponavljam: molim vas za konkretne savjete. Dakle: 1. odem u Odvjetničku komoru i tamo... što? 2. Tko i kako sastavlja i podnosi tužbu? Kome? Gdje? 3. Znači mogu dobiti oslobađanje od sudskih troškova? Kako? 4. Da li postoji mogućnost da mi Komora dodijeli odvjetnika kojeg ne moram plaćati ako sam u toj soc. kategoriji? 5. Postoji li mogućnost "odvjetnik na kredit"? 6. Postoji li makar mogućnost besplatnog pravnog savjeta? 7. Postoji li mogućnost da troškove itd. prebacim na suprugu? 8. Koliko (otprilike ili prosječno) uopće košta sve skupa? 9. Koliko to traje? 10. Kada se rješava skrbništvo? 11. Imovina se dakle rješava posebno? Zar ću trebati pokretati novu parnicu da dođem do svojih stvari? Kada i kako to napraviti? Kako dalje? Hvala vam svima koji sudjelujete.

Da, vidim i ja sad kad čitam svoj post da je kod mene i u mojim riječima još podosta emotivnog naboja (razočarenja, pa i ljutnje - što je vjerojatno obrambeni mehanizam protiv boli). Ja jednostavno želim počistiti to sve i nastaviti život. Dok se koprcam u ovom braku "na papiru" aktiviraju se sjećanja i neispunjene želje/nade, koji me sputavaju. O onome što sada prolazi dijete da ne pričam... Pa mogu čak i prihvatiti to da sam budala (ili naivan ili idealist ili neiskusan u tim stvarima: veze, odnosi, brak...) ili da prolazim (skupu) školu. Ali ja sam već poprilično platio - ne samo financijski (jer je sve skupa, tj. taj "brak", puno koštalo i uvuklo me u kredite, dugove...), već i odustajanjem od života/karijere itd. koje sam gradio... Ali čak i budala ima pravo na zaštitu i pomoć. I pravnu i socijalnu. Ali... Ali kad malo razmišljam, postavio bih pitanja za struku: Ako je gđa. prekršila odredbe Obiteljskog zakona - Članak 32, stavak (2) pa i (4) - Članak 87, stavci (2) i (3) i Članak 93, stavak (1) - Članak 97 ...zašto ja trebam platiti? Da bih zaštitio i ostvario svoja prava, te prava djeteta? Ili da bih se razveo? I kako to učiniti u mojoj (financ.) situaciji? Hvala na riječima podrške. Naravno da je i moja želja što prije "stati na noge" i ojačati. Kamo sreće da imam mogućnosti platiti dobrog odvjetnika... I želim raditi na tome. Ne zato da se osvećujem ili kažnjavam... Nego da ostvarim svoja prava i pružim djetetu najbolje što mogu u situaciji koja je kakva, na žalost, jest. Ali mora postojati neka mogućnost i u ovoj situaciji... (Stan je iznajmljen. Ja sam ga našao, dogovorio povoljnu cijenu, ugovorio i plaćao 2 godine. Osnovni kriterij izbora je bio dobrobit djeteta: lokacija je dobra, zdrava, blizu kvalitetnog vrtića. Ali nije to sad bitno, kao niti sam stan... Više me muči to što mi je tamo dijete bez mene, sa strancima. I što su mi tamo stvari - od namještaja, odjeće do sredstava za samostalnu djelatnost i sl... Sve što sam stekao prije braka i tijekom braka.)

Bez posla sam 5 mjeseci. Imam 200kn u džepu. Trenutno živim kod roditelja koji su u teškom soc. položaju. Supruga (koju sam uzdržavao 5,5 godina) je izjavila da "hoće rastavu, stan, stvari i dijete" 2 mjeseca nakon što se napokon zaposlila, kupila si auto (na kredit), provela se na moru i otada uživa u svojoj "samostalnosti" i "neovisnosti". U početku nisam reagirao. Povukao sam se kod roditelja kako dijete ne bi bilo izloženo našim svađama. U tom trenutku sam ostao bez posla i otada sam bez primanja. Prošlo je 5 mjeseci. Ona nije podnijela zahtjev za rastavu. U međuvremenu sam saznao za neke stvari iz prošlosti, natezao se s njom da budem sa djetetom (koje obožavam i zbog kojeg sam se vratio iz inozemstva u želji da dijete živi sa oba roditelja, jer majka nije htjela doći živjeti kod nas - naime, ja sam većinom vremena skrbio o djetetu i održavao stan tamo i u Zagrebu), a sada me dijete šokirano izvještava o maminim "prijateljima" koji dolaze u stan (i prespavaju) i dodirima koje gleda... Da skratim: sad se JA ŽELIM RASTATI i želim zaštiti svoja prava (uskraćeno mi je uzdržavanje u situaciji kada ne privređujem, a ona se koristi namještajem i stvarima koje sam ja posjedovao prije braka ili zaradio za vrijeme braka, a o drugim stvarima tipa "poštovanje" ili "suradnja" je bespredmetno pričati - doslovno sam prevaren i iskorišten, financ. upropašten) i pravo tog djeteta na koliko-toliko normalan razvoj i odgoj. Što mogu učiniti? Kako? Bio sam na CZSSR i uputili su me da predam tužbu. Izjavio sam da nemam novaca za odvjetnika, pa su me uputili na Odvjetničku Komoru. Dali su mi popis dokumenata koje trebam prikupiti. Kako da to napravim? Nemam novaca. Kako (i zašto) da vadim novi vjenčani list? Vjenčali smo se u Pregradi (priuštio sam nam romantično vjenčanje u Dvorcu Bežanec). Kako da sad idem u Pregradu po taj papir? Kako da vadim sad rodni list za dijete i uvjerenje o prebivalištu za sebe i kako da podnosim tužbu kad doslovno NEMAM novaca??? Molim vas za praktičan i konkretan savijet. Unaprijed havala.