Jump to content

lama

Korisnik
  • Broj objava

    9
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. zzz_zzz, mislila sam da je ovo pravni forum, a vaš odgovor mi djeluje kao lagana provokacija. imam dojam da baš niste shvatili poantu, i vaše najidealnije rješenje za mene to baš i ne predstavlja. ja ne tražim rješenje kako otići van, već sam frustrirana subjektivnim pristupom suda. moj jedini problem u ovoj priči nije bivši suprug, koji uz pomoć odvjetnika pokušava ono što mu zakon dozvoljava, već sud, koji umjesto da realno sagleda priču, zauzima stranu u kojoj je moj bivši suprug žrtva, a radi se o čovjeku koji je u dva i pol mjeseca samo jednom vidio svoje dijete, jer sam ga ja dovela. Otac i danas može biti dio njegovog života, ali je toliko pasivan da to želi samo ako ja plaćam za to. Žalit ću se na privremenu mjeru svakako, i da, jasno mi je da žalba ne odgađa izvršenje. Hvala na odgovorima
  2. Vidim da nitko ne daje odgovor na moje pitanje Jučer sam dobila rješenje o privremenoj mjeri kojom se nalaže da (na prijedlog protustrane) jednom mjesečno dovodim dijete ocu na viđanje; Mjera bi trebala trajati do pravomoćnog okončanja postupka i donesena je na prijedlog protustrane. Sud je ovo prihvatio u skladu sa čl.294 Obiteljskog zakona, i stvarno me jako, jako ljuti cijela ta priča i maksimalna pasivnost oca. Nisam pravnik i jasno mi je da je još uvijek na snazi prijašnje rješenje o njihovim viđanjima dva puta tjedno. Bivši suprug je taj koji produžava i odugovlači proces (nalaz vještaka nije dobar, pa se poziva vještak svjedočiti, pa on ima neku drugu ideju, traži da se vještak ponovo pozove i očituje se itd, itb...), a nijednom u dva mjeseca nije pokušao doći i vidjeti dijete, jer ja uopće ne onemogućavam kontakte, dapače, cijelo vrijeme pokušavam radi maloga doći do nekog dogovora. Strašno sam razočarana u pristranost suda koji "sažalijeva oca" i imam dojam da je moj jedini grijeh u ovoj cijeloj priči činjenica da sam financijski neovisna i nisam u ulozi žrtve. Morala sam ovo izbaciti iz sebe, iako mi je jasno da baš konkretno pitanje nemam, pa neću dobiti ni konkretan odgovor. Da li žalba na privremenu mjeru uopće ima smisla?
  3. Već godinu dana traje moja kalvarija sa sudom. Ukratko - zbog moje namjere da odem u inozemstvo sa djetetom na bolji posao, odbijajuci BILO KAKAV dogovor oko moje organizacije njihovih vidjanja, bivsi suprug je podnio zahtjev za skrbnistvom. Na odluku suda da mi se onemoguci odlazak u inozemstvo sa djetetom, bila sam primorana odustati od tog posla i ostala sam bez posla u Hrvatskoj. Sud je znao za te posljedice ali ih nije smatrao relevantnima. Uspjela sam pronaci ipak drugi u Hrvatskoj, koji je od mene trazio preseljenje u drugi grad, 250 km udaljen. Tijekom procesa za skrbnistvo, bivsi suprug se maksimalno produljio pricu trazenjem psihijatrijskog vjestacenja koje je bilo u moju korist i danas imamo pravomocnu odluku o brizi nad djetetom te preporuku sudske vjestakinje o njihovim vidjanjima. Muci me slijedece: bivsi suprug cijelo vrijeme tvrdi da nema financijskih sredstava i trazi da ja sudjelujem u troskovima njihovog vidjanja. Cinjenica jeste da ja zaradjujem puno bolje od njega, ali isto tako, zbog cijele ove price sam morala seliti, traziti novi posao,organizirati novi zivot sebi i djetetu, dok on placa minimalnu alimentaciju od 800 kn. Radi se o tome da se on jednostavno ne zeli potruditi i promijeniti svoju financijsku situaciju (posao u drzavnoj sluzbi, zivi sa roditeljima u njihovom stanu). Uostalom, donedavno je trazio skrbnistvo, a trosak i napor odgajanja djeteta znantno premasuje iznos koji on mjesecno daje za alimentaciju i tada je tvrdio da je financijski sposoban za to, te cak "imao namjeru kupiti stan". Za sve troskove vjestacenja i dolazaka vjestakinje na sud je imao sredstava. Ovdje se radi o cistom osvecivanju meni i zaista me ubija u pojam mogucnost da JA njemu plaćam da dodje vidjeti svoje dijete. Zdrav je i radno sposoban. Da li je ovakva sudska odluka uopce moguca i kako se protiv nje boriti?
  4. vidim da ti već dugo nitko nije odgovorio....bojim se da ti ni ja neću pomoći..... ne znam u kojoj si uopće fazi..... sporazumni razvod je vrlo brz, još brži ako ne podižeš tužbu za rastavu...u mom slučaju, suprug je bio protiv ali je išlo ovim tempom - tužba za razvod, rasprava, mirenje na czsk (neuspjelo), nova rasprava i brak je bio razveden.... (cca 6 mjeseci, ovo se smatra vrlo brzim) odlazak sa djetetom.... ja imam ovdje jako negativno iskustvo..... ako te zanimaju detalji, javi se.... uglavnom, nakon rastave će sud odrediti (ili ćete se vi dogovoriti) uvjete viđanja tvog supruga sa djetetom. ako želiš otići vani, moraš podnijeti zahtjev za promjenom uvjeta viđanja između njih dvoje....
  5. hvala na odgovoru.... kako suprug odbija sporazumnu rastavu i traži od mene da podnesem tužbu, stekla sam dojam (jer se on nije izjasnio o ničemu) da želi tražiti zajedničko skrbništvo..... oboje radimo, on provodi puno vremena s djetetom i ja bih naravno željela da tako i ostane, međutim on stalno mijenja mišljenje..."neću ja čuvati dijete kad tebi treba..." do " zajedničko skrbništvo bi bilo najbolje...".... što se tiče promjene mjesta boravišta, pogotovo sada nemam takvih namjera, ali u budućnosti možda razmišljam o tome...... ali možda ne treba unaprijed brinuti o svemu...
  6. molim pojašnjenje pojma zajedničke srbi nad djetetom - suprug i ja smo pred razvodom, on ne želi sporazumni razvod, već traži da ja podnesem tužbu na sudu. ja nemam namjeru ograničavati njegove kontakte sa djetetom i želim da zajedno nastavimo sa njegovim odgojem, ali pojam zajedničkog skrbništva me plaši, jer se bojim da me suprug na taj način može "ucjenjivati" - u slučaju da za godinu dana želim odseliti iz grada u kojem živimo, a on se ne složi, moći će me "blokirati"... da li to tako funkcionira? hvala
  7. hvala na odgovorima... s obzirom da (u slučaju nepostizanja sporazuma, a ja ću učiniti sve što mogu da se dogovorimo) ipak idemo sudski, uz odvjetnike, da li on može tražiti da ja platim sve troškove? ja zaradjujem više od njega, i pokrećem postupak (budem li morala), pa se bojim da bi on to mogao pokušati upotrijebiti kao argument? ima li tu pravne osnove? isto tako, ako mi se ponudi posao u inozemstvu nakon rastave, može li me " blokirati" svojim neslaganjem da dijete viđa na način kako mu ja to pokušam predložiti (budem li u inozemstvu, to ne može naravno biti tjedno i sl...)? hvala
  8. vidim da mi nitko ne odgovara........ molim neku dobru dušu da mi pomogne svojim odgovorom...... (imam ja naravno dodatnih pitanja, ali krenula sam s laganima ) hvala
  9. nalazim se pred rastavom braka... zanima me slijedeće: 1) ukoliko nema sporazumne rastave, a suprug odbija rastavu, da li ja moram snositi sve troškove na sudu zbog toga jer je pokrećem? 2) ako se dogovori skrbništvo nad djetetom (da je dijete pod mojim skrbništvom, ali uz dogovorene posjete ocu i slično), da li mogu bez problema mijenjati mjesto boravka (zemlja i inozemstvo) hvala unaprijed na odgovorima
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija