Već godinu dana traje moja kalvarija sa sudom. Ukratko - zbog moje namjere da odem u inozemstvo sa djetetom na bolji posao, odbijajuci BILO KAKAV dogovor oko moje organizacije njihovih vidjanja, bivsi suprug je podnio zahtjev za skrbnistvom.
Na odluku suda da mi se onemoguci odlazak u inozemstvo sa djetetom, bila sam primorana odustati od tog posla i ostala sam bez posla u Hrvatskoj. Sud je znao za te posljedice ali ih nije smatrao relevantnima. Uspjela sam pronaci ipak drugi u Hrvatskoj, koji je od mene trazio preseljenje u drugi grad, 250 km udaljen.
Tijekom procesa za skrbnistvo, bivsi suprug se maksimalno produljio pricu trazenjem psihijatrijskog vjestacenja koje je bilo u moju korist i danas imamo pravomocnu odluku o brizi nad djetetom te preporuku sudske vjestakinje o njihovim vidjanjima.
Muci me slijedece: bivsi suprug cijelo vrijeme tvrdi da nema financijskih sredstava i trazi da ja sudjelujem u troskovima njihovog vidjanja. Cinjenica jeste da ja zaradjujem puno bolje od njega, ali isto tako, zbog cijele ove price sam morala seliti, traziti novi posao,organizirati novi zivot sebi i djetetu, dok on placa minimalnu alimentaciju od 800 kn. Radi se o tome da se on jednostavno ne zeli potruditi i promijeniti svoju financijsku situaciju (posao u drzavnoj sluzbi, zivi sa roditeljima u njihovom stanu). Uostalom, donedavno je trazio skrbnistvo, a trosak i napor odgajanja djeteta znantno premasuje iznos koji on mjesecno daje za alimentaciju i tada je tvrdio da je financijski sposoban za to, te cak "imao namjeru kupiti stan". Za sve troskove vjestacenja i dolazaka vjestakinje na sud je imao sredstava. Ovdje se radi o cistom osvecivanju meni i zaista me ubija u pojam mogucnost da JA njemu plaćam da dodje vidjeti svoje dijete. Zdrav je i radno sposoban.
Da li je ovakva sudska odluka uopce moguca i kako se protiv nje boriti?