dena

Ne može Vam ništa. Nastavite uredno uplaćivati dosuđenu visinu alimentacije, i nastavite kao pravi roditelj paziti da Vaše dijete ne oskudjeva ni u čemu, dakle materijalno, ali i (ili još bolje POGOTOVO) u ljubavi i pažnji.

Nitko ne može natjerati punoljetne osobe (jer ona to je) da provode svoje vrijeme s nekim. Ali niti zabraniti! To ste svoje pravo, kao roditelj, mogli prakticirati dok su Vam djeca bila maloljetna, što Vi, iz samo Vama poznatih razloga, niste učinili. Sada je kasno, sve ovisi o njenoj dobroj volji.

Lidija, ništa drugo, nego BRAVO! Nisu svi muškarci loši očevi (a mi, kao majke, dobro znamo kakvi su oni bili dok je sve bilo OK), i ako je mogao prije brinuti oko djeteta, zašto sada odjednom ne može? Ako prije nije radio probleme oko kupovanja novih cipelica ili garderobe, otkuda sada pretpostavka da hoće? Inat, čisti inat i povrijeđeni ego. Ne kažem, postoje oni koji to nisu ni prije radili, ali takvi ne traže djecu, niti traže više vremena s djecom!

Kamo smo mi otišli... Svi mi ovdje donosimo "sudove" na temelju naših iskustava. Očito su iskustva gđe. Juicy prestrašna, jer takav stav... Ali, eto, ja nju neću pitati što se njoj dogodilo.

Da... obadvoje su tvrdoglavi i nedaju svoje. Samo, čiji je grijeh veći - njezin ili njegov? OK, tko smo mi da prosuđujemo, ali debate radi... Njegov - ne želi dati novac mami iako želi sudjelovati (a koliko sam shvatila i sudjeluje) u financijskim potrebama djeteta; ili njezin - uskraćuje dodatne susrete djeteta sa ocem iako postoji želja i mogućnost za iste, zbog tog novca. I ne vjerujem da je krivnja samo ovog oca što se ne mogu, ili ne znaju dogovoriti.

Odnos se treba graditi? Pa kako ga graditi kada ne viđaju dijete koliko bi trebali za izgraditi normalan odnos??? Ne gledam postotak, nego ukupnu cifru. Npr. jedno dijete ide u vrtić - 600kn, dvoje 900 kn. Netko gleda prosjek, netko ukupno. Ja sam od onih koji gledaju ukupno. I ne želim se s nikim prepucavati na ovom forumu, svi mi imamo pravo na svoje mišljenje. Moje je da je za dijete najbolje da ima oba roditelja u svom životu, i to što više, a u doba mobitela, PC-a, webcam-a (i sl.) i nije teško održavati kontakt sa drugim roditeljem (ako postoji želja, postoji i način). A drugo, možda sam zaista idealista, ali meni osobno nije važno da li ću dobiti "novac na ruke", ili ću kulturno i pristojno nazvati svog bivšeg, i dogovoriti se s njim o kupnji nepotrebnog. Ovim drugim, pokazujem dobru volju, komuniciramo, obavještavam ga o aktualnim potrebama djeteta, i samim tim je i on zadovoljan jer se ne osjeća odbačen. Ali, svjesna sam da mnogi ne funkcioniraju na ovaj način. Pozdrav

Naravno, možete se žaliti. I kao svaki pravi roditelj, paziti da Vaše djete u ničem ne oskudijeva. I majci uporno govoriti da se sve može srediti, samo ako uključi mozak i napravi ono prirodno - "dopusti" češća viđanja s drugim roditeljem. To je ta "win-win" situacija. Rijetkost, ali postoji!

za velikoslovku: ovdje je riječ o jednom djetetu. Naravno da troje djece pridonose povećanju režija, ali računajući koliko se potroši ISKLJUČIVO na dijete, pa podijeli na dva (jer u troškovima djeteta sudjeluje i majka, što se često zaboravi ili zanemari), vidi se da to i nije tako veliki iznos! Da, neki imaju veće režije, i veće alimentacije. Dogovor!!! Kako me ne razumijete? Kada znate da je vaš bivši dobar roditelj vašem zajedničkom djetetu, napravite nešto dobro za svoje dijete, DOPUSTITE (kako plemenito!) očevima da provode više vremena sa svojom djecom, svima će biti bolje (najviše toj vašoj djeci!), pa ćete vidjeti kako financije polako prelaze u drugi plan, i kao ćete se lakše s njim dogovoriti oko plaćanja troškova vaše djece.

Ma dobro, tko je ona da ne dozvoljava više??? Roditelj tom djetetu isto kao i on, a ne Bog i zakon! Da nije dobar ili podoban biti roditelj, zabranio bi mu se kontakt sa malim, i oduzelo skrbništvo. Koliko piše je minimum, a on može i smije viđati dijete i više. Naravno, uz dogovor sa drugim roditeljem zbog vremena, obaveza i dr. Kada su oba roditelja "normalni" ljudi koji žele najbolje svom djetetu, to tako funkcionira, jer ako nije bio dobar suprug (bilo tko od njih), ne znači da nije dobar otac! Pa to izvlačenje novca je prestrašno! Koliko sam razumjela, i u njihovom slučaju je u pitanju jedno dijete. Ne može on podmirivati sve financijske obveze djeteta, a ne imati nikakva prava! Kakva su to razmišljanja? Pa gdje ja to živim???? "Viđa dijete koliko piše, a to što majka NE DOZVOLJAVA više, mora da postoji neki razlog???!!!!" Koji? Našao je noviji model plavuše??? Ona je zaključila da joj nedostaje novaca, traži njega povećanje alimentacije za 300%, a ne želi podjeliti brigu oko djeteta sa NJEGOVIM OCEM, biološkim, ravnopravnim roditeljem koji ŽELI sudjelovati u životu svoga djeteta, i to samo zato jer njih dvoje više nisu muž i žena!!! Ja zaista... ne razumijem KAKO većina žena (čast iznimkama) razmišlja... Bilo kako bilo, drago mi je što nisam dio te "grupe".

Ja sam čvrsto na zemlji, i živim u skladu sa svojim mogućnostima. Ne pretjerujem ja sa "dušebrižništvom prema muškarcima", nego stajem na stranu roditelja kojima se zabranjuje sudjelovanje u odgoju, a pojam "briga za dijete" se izjednačava sa iznosom alimentacije. A to su ovdje najčešće očevi. Ja imam jedno dijete, i ona definitivno nema troškove kakve ima Vaš sin. Hranim se i ja, dakle ono što jedem ja, jede i ona; higijenske potrepštine: imam ih i ja, dakle, čime se kupam ja, to koristi i ona! Itd... Prizemno, ali razumljivo! One extra stvari, koje kupujem posebno za nju, ne kupujem svaki mjesec (jer je dijete jedno i ne potroši to u roku mjesec dana) i nisu TOLIKO skupe! Drugo - čitajte, jer u postovima iznad sve je napisano. Ovaj roditelj ŽELI viđati dijete često i sudjelovati u odgoju, pa tako i u skrbništvu. Koje mu nije oduzeto i na njega ima zakonsko pravo. Samo, majka je malo uzela zakon u svoje ruke, pa želi novac, a "NE DA" dijete! Vi govorite o extremnim slučajevima, kada otac nema ništa sa djetetom, pa tako ni sa alimentacijom. Ovaj slučaj nije takav, i ako on kao otac hoće kupiti djetetu i odjeću, i obuću, i dati mu džeparac, kupovati slatkiše, igračke, plaćati putovanja, knjige, bonove, i tisuće drugih sitnica - pa zar treba još i 2.000,00 kn alimentacije??? Ja svog bivšeg ne tražim ni to, jer je on, kao što je očito i gospodin koji je postavio ovo pitanje, dobar otac, i znam da će skrbiti o svom djetetu. Ne pada mi na pamet da ga tražim alimentaciju, jer on ravnopravno sudjeluje kao skrbnik NAŠEG ZAJEDNIČKOG djeteta. Moji troškovi su moji, a djetetove potrebe (sve - i intelektualne, i financijske!) zajednički, na najbolji mogući način, pokušavamo zadovoljiti i moj bivši, i ja! Joj.... Sada sam se sjetila.... režije!!!! Režije??? :lol2: Da, njih ne bi bilo da mi nema nje... Te su mi najbolje... Pa, pozdrav!

Ne buni se na visinu alimentacije (iako i ja mislim da je 2.000,00 kn itekako previše), nego na činjenicu da se od njega očekuje da plaća koliko ona hoće, a on ne može viđati dijete ni minutu duže od onog što je napisano. 2.000,00 kn? Ma da mi je vidjeti to dijete na koje se mjesečno potroši 3.000,00 kn (jer mora i mama sudjelovati financijski, bar jednim dijelom!)

Hvala, pomogli ste mi da shvatim... Moj bivši ima BPD!

Bravo! Zaista zanimljivo. Znam i ja par takvih ili sličnih slučajeva. Kada ne platiš alimentaciju, nisi dobar roditelj i svi se zgražaju nad takvim slučajem, ne pitajući kakva je pozadina svega i zašto je tako. Ali, dok su roditelji u braku (kakvom-takvom), nitko ne pita ništa. Obaveze roditelja onda baš i nisu upitne.

"Dobra dok je odgajala djecu"... Meni to zvuči ovako - žena je provodila više vremena sa djecom doma, dok je suprug više radio. Sve pet, nema problema, tako su se organizirali unutar njihove obitelji! Ali, sada dolazi do razvoda, nakon xx godina braka, i on ženu šalje na psihijatrijsko vještačenje, jer žena nije ok. I tu dolazi to pitanje: Kako to da sam bila dobra dok sam odgajala djecu, a sada nisam??? Pa nemoguće da je tek sada, nakon xx godina, primjetio da s njom nešto nije ok. Zašto prije nije reagirao, učinio nešto za svoju jadnu dječicu koju je "maltretirala" (nažalost) bolesna mama? I da, pročitala sam sve o BPD-u, strašna bolest, ali morala bi se primjetiti tijekom toliko godina...

Nema tu htjele ili nehtjele. Svaki slučaj se gleda odvojeno, nisu svi roditelji isti. Ponekada je zaista potrebno tražiti alimentaciju jer otac ne želi niti posjećivati dijete, niti išta kupiti svom djetetu, a djetetova majka ne zarađuje dovoljno za "normalan" život. Ali, u većini slučajeva, očevi žele viđati, odgajati i sudjelovati ravnopravno u životu svoga djeteta, ali neke majke se igraju Boga, pa dolazi do problema. Alimentacija? U prvom slučaju - da! U drugom slučaju - zaista nije potrebna! Ako roditelj (otac) ravnopravno sudjeluje u odgoju i čuvanju svog djeteta, to vjerojatno znači da će on ravnopravno i skrbiti o njemu. Mi (pod "mi" mislim na žene) dobro znamo svoje bivše, i kakvi su roditelji svojoj djeci (pazite, ne muževi!). I zato, nema htjele ili nehtjele. Ako "brkaju" pojam alimentacije i brige oko djeteta, vjerujte, to je sa namjerom! Nečasnom i nedostojnom jednog roditelja!

Zaboga, B! Pa nisu sve žene poremećene! I nemamo sve BPD, pa se zato razvodimo!

Vi imate pravo viđati svoje dijete češće, a ja bi otišla i dalje, pa rekla - koliko hoćete i želite! Tu Vas potpuno razumijem i podržavam u nastojanju da istjerate pravdu! Na forumu možete pročitati iskustva drugih ljudi, tko je šta napravio, dobiti novu ideju,... Ali ono što svi moramo napraviti je otići kod odvjetnika(ce) i pokrenuti postupak. Vaši problemi se ne riješavaju ovdje. Odite kod D.V. (ili nekog/e drugog/e odvjetnika/ce)! Recite da želite viđati dijete češće, i napravite to! Neovisno o alimentaciji! I sami znate da od same priče nema ništa. Pozdrav

Uh.... Ja zaista nisam osoba koja napada. Dakle, što mirnije... Razumijem razočarane očeve, koji uredno plaćaju alimentaciju svojoj djeci, a iste viđaju "na kapaljku", jer su "majke" preuzele ulogu Boga. Vaš zahtjev za češće viđanje djeteta je pohvalan, i u potpunosti razumljiv. Samo, koliko sam ja primjetila, to vam je začarani krug. Majke ne puštaju djecu (iako NEMAJU pravo na to) očevima jer oni ne plaćaju alimentaciju, a očevi prestaju plaćati jer ne viđaju djecu. I tako u krug. Sada, kod Vas je situacija takva da plaćate, a pristajete plaćati i više, ali pod nekim uvjetima... Pa, zaboga, ne kupujete Vi tom alimentacijom vrijeme sa djetetom, nego dajete svom djetetu financijsku "sigurnost". Ako i sami vidite (pošto pristajete na veću alimentaciju onda ste sigurno primjetili) da su Vašem djetetu porasle životne potrebe, a s tim i potreba za većom alimentacijom (njemu, a ne Vašoj bivšoj!), zar nije normalno da se, kao pravi roditelj, prilagodite toj situaciji i doprinosite svom djtetu koliko mu je potrebno? Izađite iz tog začaranog kruga, napravite Vi prvi korak, na Sudu izjavite da pristajete plaćati više i da nećete stvarati probleme, ali da zaista želite viđati svoje dijete češće (ne uvjetovati to!). Možda se i bivša (pripremljena na rat) iznenadi, uvidi koliko je sve to besmisleno i shvati da je najvažniji dogovor između vas dvoje, roditelja! A tako će biti najbolje djetetu, što je i najvažnije! Utopija???

I ja ću se priključiti... Nisu svi očevi dobri, i nisu sve majke dobre. To je svima jasno. Ali, ako postoji želja da roditelj s kojim dijete ne živi (bio to otac ili majka, nevažno) viđa dijete i češće nego je napisano u Rješenju, onda je sasvim u redu, normalno i jedino ispravno da se to i ne dovodi u pitanje, nego da se tako i provodi. Naime, ja sam to "viđanje" sa drugim roditeljem shvatila kao zakonski MINIMUM, zaštita BAŠ ONOG RODITELJA koji ne živi sa djetetom. To je NAJMANJE vremena koje taj roditelj provodi sa djetetom, a ako postoji mogućnost i želja za više, organizira se bez problema. I ja imam dijete koje ima izvanvrtićke aktivnosti, pa šta! Nije ona Predsjednik da je sve po protokolu. Mislim da je važnije, i za dječju psihu bolje da ima oba roditelja podjednako u svom životu, a ne na sate! Uostalom, dijete ima 2 roditelja, i ne može se "stvoriti" bez njih dvoje, i nitko nema veću važnost. Totalna glupost, ali doslovno ZANIJEMIM kada čujem da netko (moram na žalost priznati da su to najčešće majke) brani ocu viđanje s djetetom, ili dopušta samo onoliko koliko piše. Otkuda vam pravo??? (naravno, ne govorim o zakonu) Izuzetak su slučajevi kada je taj drugi roditelj nasilnik, pa se zbog djetetove sigurnosti radi tako nešto. Ne vjerujem da je takvih puno na ovom forumu.

Ako ste Vi tužitelj, možete odustati, s tim da će sud (sutkinja, sudac) tražiti da se i druga strana izjasni. Ako pristane na prekid, idete doma, a ako ne, mijenjaju se strane, ona postaje tužitelj, i ročište se nastavlja ili zakazuje novo.

I ja se s tim slažem... Rasla sam u "kompletnoj" obitelji, ali moram reći da sam bila privrženija tati nego mami. Moja mama je divna žena, ni jednu riječ zamjerke se ne može reći za nju, i kao domaćici i poslovnoj ženi i majki. Ali on mi je bio br. 1. A samo se igrao samnom, to mu je bio zadatak. Danas i ja imam kćer, i vidim koliko voli svog tatu, naravno. I on voli nju. I ja to potpuno razumijem! Prirodno je da ja želim da ona bude uz mene. Razvodim se, ali to ne znači da je on loš otac. I kako sam ja to naivno rekla i na CZSS, oni imaju zamjerke - zašto se razvodimo ako je tako dobar??? ... i moja najdraža rečenica: "Vi ne znate što hoćete!" Znam ja što želim, želim najbolje svom djetetu, a to je što više mame i tate u njenom životu! Oni to ne razumiju. Više puta sam ponovila, i sada ću, ali ne razumijem žene koje preko djece žele nauditi svom bivšem! Samo rade zlo svojoj djeci!

Mislite? Otac bi trebao biti sretan i boriti se da dobije dijete, jer ako majka zaista boluje od schizofrenije, joj.... jadno dijete! Ako je to samo način da se riješi djeteta, opet otac treba biti sretan što će maleni živjeti s njim jer majka NE ŽELI djete, dakle, ne bi mu sigurno bilo dobro s njom. Ali, na žalost, znam slučaj kada je majka sa dijagnozom schizofrenije (često je bila na liječenju u Vrapču) dobila dvoje djece, a još i ne radi. Otac nije loš, dapače! Grozno, i sramotno!

Ovdje sam se zaista dobro nasmijala! Uzeti vino i popiti ga na klupici... Da, to bi mi osvježilo brak! Zbog čega dođe do razvoda? Ovdje ne postoje dvije identične priče, svi mi imamo svoje iskustvo. Zajedničko nam je da je došlo do točke gdje smo izgubili poštovanje prema suprugu/supruzi, i kada gledate u tu osobu ne osjetite ništa pozitivno. Život je samo jedan. Teško je provesti ga kraj osobe koja vas je povrijedila, fizički ili psihički. Nema te klupice, ni tog vina, koji mogu izbrisati sliku njega i moje "najbolje prijateljice".

Pod "prijetnja djeci" sam mislida da, u slučaju kakav je kod gđe Tikii, samo da je takva majka ( neadekvatna, psihički bolesna, nasilna, itd.), tj. da je "prijetnja" svojoj djeci, ne bi dobila "skrbništvo" (da skratim). Naravno da je bolje ako se on doseli svojima nego negdje drugdje, samo (hvala Tikii) i njeni su tu, a djeca su vjerojatno više navikla na njih jer žive u blizini. Tako da i kada ona počne raditi, njeni će ih čuvati, pa je i tu adekvatna skrb oko djece.

Draga gospođo, najvažnije je da djeci bude najbolje. Vi najbolje znate tko je više angažiran oko djece, Vi ili on. Nemojte gledati na to da i on obožava djecu, pa to je sasvim normalno! Vi ste još uvijek na porodiljnom, djeca su zaista jako mala i Vi bi trebali biti prijetnja za djecu da se u Vašem slučaju dodjele ocu. To što bi se on odselio svojima, ne ide mu u prilog. Troje male djece (koliko se sjećam) bilo bi više na "teret" njegovim roditeljima nego njemu. A "normalna i zdrava" majka 50 km dalje. Ne ide to tako. Što se tiče viđanja, jedno je što piše, to je minimum, vi možete dogovoriti termine viđanja kako vama obadvoma odgovara, a sve za dobrobit djece. Pozdrav