Ja sam tu jedinu vezu sa ovom temom našao u slijedečem citatu:
Sve su to izuzetno odgovorni i dugotrajni postupci pa se stoga i predlaže odgoda
nacela povjerena u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga za 5 godina, odnosno do 01.
sijecnja 2015. godine.
Mene zanima kako sam u prethodnom postu napisao kako su vjerovnici npr. banke sklapale na svoju štetu (bez pristanka i suglasnoti oba bračna druga) ugovore o fiducijarnom prijenosu vlasništva? Da li je to bilo čisto neznanje ili nemar pravnika ili osoba koji su za to zaduženi?
Ne radi se o neznanju, nemaru i sl. pravnika i ostalih zaduženih za to u bankama, već se radi o načelu povjerenja u zemljišne knjige, ugovori su se sklapali sa osobama koje su kao vlasnici bile upisane u zemljišne knjige. Ako vrijedi za sve ostale da se vlasništvo nekretnine štiti upisom u zemljišne knjige, ne vidim zašto to ne bi vrijedilo i za cijenjene nam bračne drugove, od kojih su mnogi u zadnje vrijeme našli za zgodno da se eto rastaju i traže utvrđivanje ništavosti itd...a lovicu od kredita su u velikom broju slučajeva skupa trošili. Sudska praksa je takva kakva je, prednost je dala odredbama Obiteljskog zakona. Međutim, svaki bi se slučaj trebao gledati za sebe, jer bezuvjetno tumačenje da je bračna stečevina na prvom mjestu otvara mogućnost brojnim zlouporabama, fiktivnim razvodima, posebno u ovim kriznim vremenima. Zamislite da dođete u Banku po kredit, pa Vas se traži izvadak iz matice rođenih ne stariji od 1 dana, pa Vas se k tomu izmalteretira s pitanjima o izvanbračnoj zajednici (koja je Obiteljskim zakonom izjednačena s bračnom). Tko je radnik banke da Vas pita takve stvari?! Ali zbog naše sklonosti da samo tražimo rupe u zakonima, izigravamo jedni druge, dovest ćemo se u situaciju da će nam za običnu isplatu novca na šalteru trebati stotinu i jedna suglasnost.
Pitanje je vrlo složeno, o njemu su se vodile i vodile polemike u stručnim krugovima i nema jedinstvenog mišljenja iako je sudska praksa takva kakva je, što će se-duboko se nadam, promijeniti.