commodore64

Hvala na odgovoru.

Nigdje ne mogu pronaći predmetni predložak, pa molim nekoga tko zna da mi odgovori na slijedeće: 1) Što sve točno mora sadržavati predmetni aneks?; 2) U kojoj formi mora biti sastavljen (slično kao i ugovor)?; 3) Da li je postupak ovjere identičan onom prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju? Mora li se ovjeriti pri istom tijelu? Naravno, biti ću jako zahvalan onome ako netko ima jedan takav predložak, pa ako bi mi ga mogao dostaviti na PM ili nekako drugačije. Unaprijed zahvalan svakome tko mi na bilo koji način pomogne.

Ako sam dobro shvatio, ako se potpisuje ugovor o doživotnom uzdržavanju, a supružnici su živi (djed i baka, otac i majka, svejedno...), nije dovoljno da se potpiše ugovor samo sa onim supružnikom na kojeg glasi nekretnina koja je stečena u bračnoj zajednici već ugovor treba potpisati sa oba supružnika (ili s jednim, a drugi treba dati izjavu da se odriče svoga dijela nakon svoje smrti)? Ako se u gore navedenom slučaju ugovor potpiše samo sa jednim supružnikom, po njegovoj/njenoj smrti davatelj uzdržavanja postaje vlasnikom samo njegovog/njenog dijela nekretnine?

Kako? Zbog toga što se gleda da je imovina bračna stečevina?

U redu, možda se nisam pravilno pravno izrazio, ali vjerujem da znate što sam mislio.

Supruga je kupila osobni automobil na leasing dok još nismo bili u braku. Kad smo se vjenčali, nakon nekog vremena odlučili smo zatvoriti tu otplatu te smo raskinuli ugovor sa leasing kućom i izvršili uplatu preostalih anuiteta. Obzirom na karakteristike leasinga tj. da je tim činom vlasništvo nad automobilom prešlo sa leasing kuće na moju suprugu te je de facto moja supruga za vrijeme trajanja bračne zajednice i formalno postala vlasnikom tog automobila, da li u brakorazvodnoj parnici imam pravo na ime bračne stečevine tražiti polovicu uplaćenog iznosa?

Sud je donio mjeru na temelju podneska CZSS-a nakon održanog sastanka u istom Centru na kojem smo se supruga i ja dogovorili o viđanjima djeteta. Dijete nije bilo ispitivano. Nisam se žalio na privremenu mjeru.

Koliko vidim državni odvjetnik za mladež opet sve to vraća na CZSS koji mora ustvrditi da se narušavaju djetetova prava. Konkretno, viđanja s roditeljem s kojim ne živi. Jesu li naš Centri voljni to konstatirati? Mislim da jesu, ali da li su voljni i nešto konkretno poduzeti?

Ja sam više mislio na onaj dio gdje se sankcionira roditelja koji opstruira viđanja s roditeljem s kojim dijete ne živi. Ili sam ja nešto krivo shvatio?

O ovome je toliko toga rečeno na ovom i drugim forumima, blogovima pa ne treba puno trošiti riječi... Mada, i dalje nema nekih većih pomaka kad su ti problemi u pitanju ni 2013.g. Novi osporavani prijedlog obiteljskog zakona barem po pitanju manipulacije djetetom je dosta konkretan i definira kazne za roditelja koji opstruira viđanja sa roditeljem s kojim dijete ne živi, ali dok se taj ili neki drugi pravni akt ne donese i ne zaživi u praksi, moje dijete će vjerojatno već odrasti...

Hvala svima na pomoći i odgovorima. Ja sam već ovo ljeto podnio pismeni zahtjev za intervencijom CZSS-a jer dijete nije boravilo sa ocem polovicu ljetnih praznika te jedva 3 popodneva za vrijeme proljetnih praznika. Pozvani smo na Centar na razgovor i supruga i ja, supruga se nije odazvala. Tada mi je rečeno da pričekam parnicu koja će se uskoro održati i da nije isto privremena mjera i pravomoćna presuda. Nadalje, zatražio sam od policije i dobio pismenu potvrdu da sam 3 dana zaredom prijavljivao suprugino kršenje privremene mjere te se u istoj navodi kako sam upućen u nadležni CZSS i sud na rješavanje problema. Da li taj moj zahtjev za intervencijom CZSS-a i potvrdu policije mogu koristiti kao pismene potvrde koje navodite da su mi potrebne?

Konkretno, radi se o privremenoj mjeri o terminima viđanja mlt djeteta do okončanja brakorazvodne parnice. Ukratko, supruga i ja se rastajemo, brakorazvodna parnica je u tijeku, na prvom ročištu sud je donio rješenje u kojem su definirani termini viđanja sa roditeljem s kojim dijete ne živi tj. sa mnom. Supruga se u zadnje vrijeme ne pridržava mjere i onemogućava mi viđanja. Prijavio sam to i CZSS-u i policiji, no i jedni i drugi iznose da ta mjera nema pravnu snagu kao pravomoćna presuda i da ne mogu ništa konkretno poduzeti (CZSS nas može pozvati na razgovor kako bi pokušali smiriti situaciju, ali supruga se nije odazvala pozivu te mi sugeriraju da se strpim do okončanja parnice, a policija kaže da ne mogu postupati jer to rješenje nije presuda). Moj odvjetnik mi kaže da nisu u pravu i vjerujem mu. Moje pitanje je: što učiniti? Naći neki pravni akt u kojem se definira privremena mjera? I teoretski i praktično do presude može proći i 2-3 godine, pa će i CZSS i policija u tom razdoblju slijegati ramenima? Valjda se upravo zbog takvih situacija i donosi rješenje o privremenim viđanjima.

Da li je prilikom podnošenja tužbe za razvod braka nužno u tužbi navesti i primanja obaju supružnika ili je dovoljno navesti iznos alimentacije, pa onda sud na jednom od ročišta potvrđuje taj iznos ili donosi odluku o visini alimentacije?

Hvala na odgovoru. Da, zvuči logično...

... su suprug i supruga konzumirali brak premda i nakon toga ne žive zajedno? Bračna zajednica ne postoji od onog dana kada supružnici više ne žive zajedno. Ako je taj period duži od godinu dana, sud može razvesti brak (Obiteljski zakon, čl. 43. st.2.). Da li taj čin utječe na period za vrijeme kojeg supružnici ne žive zajedno? Ne znam da li je pitanje dovoljno jasno?