sanja19

više puta sam pročitala sve vaše savjete,čak i ono što sam i sama napisala i tražila neko rješenje.imam osjećaj da sam naučila napamet obiteljski zakon,pronašla sam i stranicu koju vodi ogorčeni tata bijesan na centar i na naše društvo koje radi po principu -mama je mama-.i tu sam tražila sebe,preispitivala svoje postupke prema sinu i uvijek na kraju ostaje gorka istina da on nema potrebu da se čuje ili vidi sa mnom.čitala sam i o pubertetu,promjenama fizičkim i psihičkim,čitala sam i statističke podatke stručnjaka koji se bave razvodom i njegovim posljedicama...i pokušala sam pronaći razumjevanje,opravdanje,pokušala sam potisnut bol i sebe okupirati sa nečim samo da prestanem razmišljati.teško je.a došla sam do zaključka da ne mogu sjediti i čekati da pubertet prođe,ili da tata shvati da je teško odgajati sina,čekati da se nešto dogodi pa da ja tada budem mama.ja jesam mama i želim biti dobra mama,u ovom slučaju bi bila dobra mama kada bi sinu puštala sve ono što on želi;spavanje do 14h,ne pisanje domaćeg,gledanje po desetak filmova na dan,surfanje po internetu do besvjesti i na svim mogućim stranicama,i najnovije puštajući ga vikendom van dok god on želi,i naravno ne pitajući ga gdje je bio,sa kim i sl. ja to ne mogu!obratila sam se školskoj psihologici koja je ovaj put ozbiljno shvatila šta hoću reći,obratila sam se i centru tj njihovoj psihologici koja je tek ovaj put rekla da će zatražti od škole očitovanje,i sama mi je rekla da će razgovarati sa ocem i sa djetetom..i po prvi put nitko nije spomenuo da je problem u ne slaganju bivšeg i mene.iskreno se nadam da ću uspjeti uspostaviti kontakt sa sinom,znam bit će teško,ali ja sam njegova mama i dat ću sve od sebe da to i ostanem a ne da se pretvorim u bolesno,posesivnu mamu .i spremna sam učiti,spremna sam raditi na samoj sebi .hvala vam svima !!!

sve ove dane se pitam zar može dijete od 14 godina donjeti samo tako odluku da ne želi živjeti sa majkom i da čak i ne želi sa njom nikakav kontakt?pokušavam smiriti emocije,razmišljati hladne glave,kontaktirala sam bivšeg muža tražila od njega pomoć ali ništa..pitam se što znači ono rješenje od suda gdje se dijete povjerava meni na skrb,gdje je određeno kada da ima susrete sa tatom,zar taj papir nema neku težinu,zar on sada ne znači ništa!!kako da ja izborim susret sa sinom?zar u ovom slučaju nema pravde???

nemojte pisati,davati odgovore ako niste pročitali sve kako treba jer nečije osjećaje jako vrijeđate.u ovom slučaju moje.navela sam da sam pisala pod nazivom -pubertet- gdje sam objasnila pobliže situaciju a ovaj poziv u pomoć je bio nastavak.pa da vas uz dužno poštovanje ispravim;rastava je protekla vrlo mirno,brzo,sporazumno.dijete od prvog dana ima svakodnevne susrete sa tatom,nikada se nisam držala onog što je sud i centar odredio,jer ako sam ja pogrješila u izboru muškarca moj sin nije,ta osoba je njegov otac.uz to radim noćne smjene i nije mi padalo na pamet da sina nekom ostavljam kada može biti kod tate..a to mi se danas vraća jer dok je sin bio mlađi problemi su bili mali,neke stvari su bile lakše za riješiti.od prvog dana se kod tate ne treba učiti,pospremati,kupati,niti čitati lektira,kod tate se nazove dostava i naruči pizza za ekipu,tata daje novce za mobitel,bez ikakvog limita,kod tate nema nadzora...a danas mom sinu to savršeno odgovara..do prošle godine bilo je problema ali smo ih rješavali.tata nije išao ni na informacije u školu,jer bi ga ja obavijestila niti je išao u centar tražiti bilo kakva prava jer nije govorio da sam luda,histerična i sl.to sam mu i rekla,jer ako nisam bila dobra majka zašto nije nešto poduzeo? on je u međuvremenu stvorio novu obitelj,a ja se pitam da li je moj-naš sin ljubomoran na polusestru,na tatinu ženu,a uz sve to ima mene koja mu govori kako mora učiti,pisati domaći,kako ne može cijeli dan provesti uz računalo itd..i zar nije bolje otići tamo gdje vlada sloboda?povrijedilo me je ono što ste napisali jer znam da nisam pogriješila niti na bilo koji način povrijedila ni moralno ni kazneno pravo svog sina,tim više boli njegovo ignoriranje.

slažem se da treba narušene odnose popraviti ali problem je taj što mom bivšem suprugu ova situacija odgovara da ne kažem imponira.sin želi njega!živimo u maloj sredini gdje nema savjetovališta,pa čak ni dovoljan broj psihologa.ludim ,boli sve ovo...jako...

pisala sam već,pod nazivom pubertet a sada bi mogla pisat pubertet-bezobrazluk..ukratko,djete koje ima 14 god i koje je dodjeljeno meni ne želi više biti kod mene niti pokazuje bilo kakvu želju da ima neki kontakt sa mnom.naš odnos od mog zadnjeg pisanja se popravio,i onda se dogodi produženi boravak kod tate i nakon toga sin više ne želi kod mene.na pitanje zašto šuti,a od tate ima punu podršku,koji još uz to ispred djeteta kaže da sam luda,neuračunjiva,histerična žena...djete je od prošlog četvrtka kod tate,ne javlja mi se na telefon,u nedjelju sam zvala tatu da ga upozorim da dovede kod mene dijete.odgovorio mi je da on neće pa ga neće ni prisiljavati..sin je tu večer došao po knjige koje je bez riječi uzeo i otišao.u ponedjeljak sam bila na centru i razgovarala sa pravnicom da pitam koja su moja prava.mišljenja sam da dijete nije stvar,i da ako želi sada živiti kod tate ok,ali mora imati kontakt i sa mnom jer apsolutnio ničim ga nisam povrijedila ili ga zlostavljala,premda tata ima mišljenje da je zlostavljanje kada dijete pitaš kada misli učiti.pravnica mi je rekla da se okrenem sebi i svom životu!!!da je dijete bezobrazno i da se poigrava,da je svjestan da kod tate može biti na internetu cijelu noć,da ne mora učiti,da mu tata može dati 200kn bona za mob. u 5 dana itd...i da ne zovem,da ne molim da mi se vrati,već da ako mogu budem u toku da li ide u školu,kakve su ocjene,i da vidim sa kim se druži..a onda da dođem u centar ako primjetim da nešto ne valja. moja tuga i bol su ogromni..razočarenje veliko. u ponedjeljak sam bila i u školi,i djete ima tri egativne ocjene,a kraj škole je blizu.molim vas recite mi na koji način da postupim,kako da ostvarim kontakt sa djetetom,kako da tati netko stavi na znanje da sam tom dijetetu ja mama ...i kako da dijete shvati što čini sa tim svojim ponašanjem...

hvala na odgovoru.danas se dogodila situacija da sam bila u školi na informacijama i stanje ocijena je i dalje kritično,i pozvala sam njegovog oca da ga izvijestim o tome što mi je razrednik rekao ali on mi je uputio riječi "ne želim sa tobom razgovarati jer si ti sa svojim stezanjem dovela do toga da je on izgubio volju za učenjem".ne mogu vjerovati da su to riječi odrasle osobe,a kamo li jednog oca.u pravu ste kad kažete da će nadležne službe sve prikazati kao roditeljsko neslaganje.pokušat ću uspostaviti bolji kontakt sa sinom iako je do sada svaki razgovor tekao u stilu ne znam,možda,i ne.najgore je to što dijete jako dobro manipulira i sa mnom i sa tatom,i uvijek bude po njegovom,a sa svojih 14godina nije svijestan posljedica.uz to tata ima novu ženu,i bebu koje žive na jednoj adresi a moje dijete boravi kod tate a prespavaju kod tatine žene.bilo bi smješno da ovo gledam u sapunicama ali radi se o mom djetetu i neću dozvoliti da zbog nezrelosti tate on prokocka svoj život.

sporazumni razvod se dogodio prije osam godina.sinov skrbnik sam ja,ali od prvog dana imao je svakodnevne kontakte sa tatom.naime živimo u malom gradu i mišljenja sam da dijete nije krivo za moje neslaganje sa njegovim ocem.ali,od prvog razreda osnovne škole sin kod mene mora učiti,čitati lektiru,pisati domaći rad itd a kod tate to ništa ne mora.uz to na računalu može provoditi sate i sate a da ga nitko ne opomene.sada kada je u pubertetu i kad je pun bunta dešava se da po cijele noći ostaje budan za računalom ili televizijom,i nije sposoban za nastavu,naravno to se dešava kod tate.ja radim noćne smjene i logično mi je da je tada kod tate.ali u zadnje vrijeme kada mu ne odgovara moje pitane tipa kad ćeš učit ili sl on odlazi kod tate.pokušala sam sa tatom razgovarati ali njegovo mišljenje je da sam kruta,hladna i da nije čudno što dijete bježi k njemu.socijalna radnica je na moj zahtjev obavila sa nama razgovor i prividno je postignut dogovor da se moramo usaglasit o odgoju,međutim to je sve palo u vodu,dijete od tate dobiva bonove za mob.,ocjene u školi su loše jer kaže tata da je kriv program,školstvo,država..a ne uviđa da naše dijete apsolutno ne uči,ne piše domaći i u zadnje vrijeme ide sa nastave.školska psihologica je upoznata sa svime,kao i razrenik...što mi je činit,kako da postupim da dijete uvidi da mu nisam neprijatelj,da mora ispuniti svoje obaveze i da tata neće uvijek biti tu da mu opravda svaki postupak.