ja više ne znam kako bi sjela, da li bi sjedila, ležala, otvorila prozor ili ga zatvorila... imam još tri tjedna, a sve slabije učim. Samo molim Boga da se dijete ne razboli, da me ne hvataju krizne faze, da mi se komisija ne promjeni, da me moji uspiju izdržati, da mi nitko nepozvan ne kuca na vrata, da mi mob. ne zvoni... o prolazu/padu ne razmišljam, boli me briga, važno je samo da ne odustanem (tanka je granica)