Jump to content

Katanac

Korisnik
  • Broj objava

    23
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Pozdrav. Lokalna samouprava je organizirala javni natječaj za osnivanje prava građenja na zemljištu u svom vlasništvu, radi izgradnje obiteljskih kuća. Radi se naime o davanju parcela u najam na 99 godina, s mogućnošću otkupa nakon 10 godina. Javio sam se na natječaj koji je završio 01.03.2021. na sjednici vijeća, "javnim otvaranjem" ponuda. Otvaranje nije bilo javno zbog epidemiološke situacije. Usmenim putem, telefonom, sam obaviješten da je moja ponuda načelno prihvaćena, da treba provjeriti sve dostavljena dokumente da su uredni pa će se na jednoj od slijedećih sjednica u idućih mjesec dana to formalizirati kroz odluke vijeća o potpisivanju ugovora sa nama i još jednom obitelji koja je prošla natječaj (samo dvije prijavljene obitelji na 5 parcela). U svibnju sam ponovno telefonski obaviješten da je moja ponuda potpuno prihvaćena, te da će se potpisivanje ugovora obaviti u prvom tjednu lipnja. Ni tada se ništa nije obavilo. Zanima me koji je zakonski rok za objavu rezultata ovakvih natječaja te na koja se sve pravila i zakone mogu pozvati u komunikaciji s lokalnom samoupravom. Jer ovo već budi oštre sumnje na manipulacije. Inače, ista lokalna samouprava je poznata kao transparentna i efikasna, ali sam im već dao i previše grace perioda. Vrijeme prolazi, cijene materijala divljaju iz dana u dan, u pola godine je gradnja kuće poskupjela barem 50%. Hvala
  2. Pogledajte na ovoj temi, imao sam sličan problem. Tj. imam ga još uvijek.
  3. Ne, to nije točan opis događaja. Parkirao sam u jednoj zoni a platio zonu kojoj je taj parking do jučer pripadao. Sada je naprasno i bez konzultiranja/informiranja korisnika ime zone i račun izmijenjen. Lova i dalje ide istom vlasniku parkinga, samo na drugi račun. Zona nije primjereno obilježena, osim malim slovima na parking automatu. Svrha SMS parkinga nije da svaki put šetaš do parking automata provjeravati opće uvjete korištenja usluga. Sve se to moglo lako predvidjeti i riješiti unaprijed, a ako nije postoje samo dva moguća razloga: 1) u općini rade nekompetentni uhljebi 2) namjerno dovode korisnike u zabludu kako bi im mogli odraditi drakonske kazne, za manjak od 2 kn naplatiti im 70 kn.
  4. Znači ja uplatim 2/3 parkirane karte na jedan od njihovih računa, a oni meni kaznu zbog 2 kune manjka. I to zato jer su promijenili broj računa kako bi namjerno doveli korisnike usluga u zabludu. Normalno bi recimo bilo da prvi put ide opomena, sa naznakom o promjeni tarife i broja računa, a drugi put sankcija, radi se o 2 kn koje ljudi, ne svojom greškom, ne uplate. Koja je svrha SMS parkinga ako se od ljudi očekuje da svaki put odu do parking automata provjeravati opće uvjete korištenja. Pogađaš, radi se o namjernom dovođenju potrošača u zabludu. Ili o stopostotonoj nekompetentnost nekog uhljeba u Općini koja upravlja parkingom. Dakle ostaje samo medijska difamacija. S guštom ću im to napravit pred izbore, prisjest će im svaka moja kuna.
  5. Poštovanje. Nekidan dođem na parking na kojem nisam duže vrijeme bio, inače redovan gost istog parkinga već godinama. Uredno mobitelom platim satnu kartu za tu zonu (1. Zona) I odem obavljati svoje poslove. Na povratku ispod brisača nađem Dnevnu Parkirališnu Kartu, odnosno kaznu za ne plaćanje parkinga u visini od 70,00 kn. Pomisli da je neka greška, da je netko svoj slip prebacio na moj auto, al ne, svi podaci o autu i registracija točni. Gledam u čemu je problem, provjerim poruke u mobitelu, sve je regularno imam poruku "Platili ste parkiranje vozila XX XXX XX u Xxxxxx zona 1 (4 kn) do 12:56. Broj transakcije: xxxxxxxxxxx. Naknada za placanje iznosi 0,89 kn." Tek mi onda ništa nije bilo jasno. Malo bolje prostudiram dnevnu kartu, kad na njoj piše - "NULTA ZONA" (izmijenjeno prije par mjeseci kako ću kasnije saznat sa Googla I podignuta cijena za 2kn/h tj. Sasa je 6kn/h) Dakle pružatelj usluge parkinga ne da je podigao cijenu parkinga te automatski naplatio te dvije kune koje sam bio spreman platiti jer očito nisam imao nikakvu namjeru izbjegavati plaćanje, već je bezobrazno i beskrupulozno, bizantinska i prevarantski preimenovao zonu kako bi korisnike svojih usluga doveo u očitu zabludu te im naplaćivat kazne za "prekršaje" koje nisu počinili (zbog ovog smatram da je ovo stvar obveznih odnosa a ne prometnih prekršaja kojih nije bilo). Ne pada mi na pamet da im platim kaznu od 70,00 kn. Na kraju krajeva imam dokaz da sam platio 2/3 satne karte istom pružatelju usluge, pa neka mi tih 2/3 kazne oproste. Spreman sam prihvatiti odgovornost i platiti 1/3 kazne iako je i to bezobrazluk neviđenih razmjera s njihove strane. Koje su mi opcije i manevarski prostor. Imam još 3 dana (ako se računa kalendarskih 8 dana). Hvala
  6. Znači teret dokazivanja nije na onom tko tvrdi da to nije moje vlasništvo, već je teret dokazivanja na vlasniku da dokaže da je vlasništvo njegovo? Znači, ja mogu doći vama i osporiti vam pravo na dio ili cijelo vaše vlasništvo (stana, kuće, što god imate), a onda se vi slikajte i dokazujte godinama po sudu da je to vaše i da vam treba za skućiti obitelj? Tim više što ja nisam vezan rješenjem s vaše ostavinske rasprave, znači Zakon o Nasljeđivanu mi ni po čemu ne brani osporavanje tog rješenja, što ovdje npr. nije slučaj. Seems legit to me.
  7. Al ja ne znam što je on trebao uraditi pa zato ovdje pitam. Rješenje je defektno na nekoliko različitih razina, sve na moju štetu. Po mojim saznanjima, Čl. 232. Zakona o Nasljeđivanju eksplicitno govori da osobe koje su vezane rješenjem o nasljeđivanju ne mogu kasnije osporavati rješenje o nasljeđivanju. Isto tako, ako to uradi netko drugi, teret dokazivanja je na njemu da dokazuje svoje tvrdnje kojima meni osporava nešto, a ne na meni da dokazujem da su nečije tvrdnje isprazne prijetnje. https://www.zakon.hr/z/87/Zakon-o-nasljeđivanju Međutim, rješenje ovog mog vanparničnog postupka se poziva na (pazi sad) "Pravno pravilo paragrafa 267. u svezi s člankom 268. Uvodnog Zakona o vanparničnom postupku iz 1934... Ako su različiti zakoni ili članci zakona u koliziji, koji se primjenjuju? Dalje, de facto se utvrđuje da ja nemam 1/3 (iako sam u zemljišniku 1/3), te me se upućuje na parnicu protiv ostalih da bih dokazao svoje vlasništvo?!? Jel to znači, dok to ne napravim da 1/3 zaista nije moja?!? Može li ovakvo rješenje kasnije imati kakve pravne posljedice, služiti kao dokaz suprotnim stranama ili ikako promijeniti vlasničke odnose?
  8. Novi razvoj događaja. Nekidan je došlo rješenje sa suda kojim se mene upućuje u parnicu i dokazivanje vlasništva. Znači bilo tko može staviti primjedbu da neka nekretnina nije tvoja, a onda ti dokazuje da jest. Pa kad nakon 10 godina dokažeš možeš se njome koristiti. Svakako, odvjetnik me o rješenju obavijestio tek tjedan dana kasnije, tako da pretpostavljam da je prošla svaka prilika za žalbu ili bilo što drugo. U rješenju nigdje nije navedeno da sam na tom ročištu ja tražio geometrijsku podjelu već se tvrdi da sam tražio civilnu podjelu odnosno prodaju na javnoj dražbi. Mogao sam se žaliti barem da to isprave, da imam crno na bijelo tko je tko u tom sporu. Ne znam što moj odvjetnik uopće radi.
  9. Netko da ima kakvu ideju? Mogu li sam pokrenuti parnični postupak utvrđivanja vlasništva, pa da dalje mogu nastaviti sa raskidom suvlasničkog odnosa?
  10. Da upitam još nešto. Majka meni sada osporava vlasništvo, pa ju je sud uputio u parnicu protiv mene. Naravno, ona parnicu nikada neće pokrenuti jer joj je cilj ionako samo kupnja vremena odnosno moje iscrpljivanje dok se konačno pritisnut situacijom sam ne evakuiram odavde (bih drage volje odavno, da je moguće nać normalan podstanarski stan za neku normalnu cifru) te time prekine proces diobe suvlasništva. E sad, mogu li ikako ja ubrzati taj proces utvrđivanja vlasništva, mogu li sam pokrenuti postupak, jer ona sigurno neće nikada? Jednostavno mi ne ide u glavu da ja moram tražiti drugi smještaj, a imam dovoljno svoje zemlje na kojoj bih mogao sagraditi kuću za svoju obitelj. Ima li itko ikakvu ideju?
  11. Znači ja njima moram crno na bijelo ponuditi najam mog suvlasničkog udjela, pa na osnovu toga tražiti naknadu? Oni se pokušavaju izvlačiti da oni ne koriste "moj dio" a koji su oni odredili da je 1 soba, potpuno ignorirajući činjenicu da ja posjedujem 1/3 svake sobe, svakog hodnika, kupaonice, kuhinje, dok god to ne podijelimo i da oni koristeći te prostore, koriste i moju 1/3. Tj. oni tvrde da oni mene nigdje ne tjeraju, tako da meni nitko ne brani tu živjeti (obitelj s troje djece u jednoj neadekvatnoj sobi), a ako odem, otišao sam dobrovoljno, nitko me nije tjerao i oni mi nisu dužni plaćati nikakvu naknadu. Tj. ja sad moram plaćati skupo podstanarstvo dok će oni koji mi negiraju moje vlasništvo sada uživati besplatno na mome i smijati mi se u lice.
  12. Hvala svima na odgovorima. Moram napomenuti da meni majka osporava nasljedstvo i inzistira da umjesto 1/3 imam pravo na samo 1/6. Jer je kuća bračna stečevina pa je njoj automatski trebalo pripasti 1/2 + 1/3 od druge polovice, naime otac je umro bez oporuke. Kaoko je umro bez oporuke nema nikakve osnove da me optužuje da sam recimo obrlatio oca dok je bio bolestan ili da sam krivotvorio oporuku. Kako je sva imovina bila na ocu tako je ušla u ostavinske masu, a na ostavinskoj raspravi ona nije tražila izdvajanje svoje polovice iako je dobro znala da je to apsolutno njeno (sama je napomenula prije ostavinske), već je predložila podjelu na 3 jednake trećine. Ostali su se složili s prijedlogom. Sada, godinama kasnije pobija samu sebe i meni osporava tu trećinu. Postoji li kakva mogućnost žalbe, s obzirom na ne osnovanost njenog zahtjeva? Ona sada neće pokrenuti parnicu protiv mene, jer joj je cilj samo dobiti deset godina vremena, a meni gori pod noktima. Prijedlozi da se dogovorimo padaju u vodi s obzirom da se radi o potpuno nerazumnoj osobi, da je razuma do ovoga ne bi ni došlo, sve je moglo biti dogovoreno u 30 minuta na svačije zadovoljstvo. S obzirom da sam sada primoran iseliti iz svoga i živjeti u podstanarstvu, nekretninom se neću koristiti do daljnjega, zanima me kako se zaštititi od njihovih eventualnih budućih zahtjeva za participiranjem u održavanju nekretnine, a koja će neminovno kroz koju godinu postati toliko derutna da neće biti primjerena za život. Ja sam dosad tražio hitno održavanje s prijedlogom da sudjelujem u troškovima u visini do 1/2, što je bilo odbijeno, jer trenutno vlaži samo dio u kojem ja živim, a ostali ne vlaže (iako zbog nedostatka ikakve izolacije crne od gljivica), a sada kada iselim od tu, ne pada mi na pamet da ljudima koji su me izbacili s moje imovine, i koji će se tu razbaškariti na mojoj imovini dok ja svojoj djeci svaki mjesec otkidam 500 EUR od usta, plaćam održavanje imovine koju oni koriste. Od mene ubuduće mogu dobit samo svaki mogući pravni postupak protiv sebe. Još jedna stvar, s obzirom da će se mojim prisilnim iseljavanjem ostali suvlasnici sada nesmetano koristiti mojom imovinom, mogu li ih kako natjerati da mi plaćaju najam na toj mojoj trećini kojom će se koristiti?
  13. Razvoj situacije: Pošto stranke i dalje odbijaju bilo kakvu podjelu, te odbijaju sudjelovati u održavanju nekretnine, o čemu su se očitovali i napismeno, danas smo imali prvo ročište na sudu. Ja i dalje ostajem pri podjeli bilo kakvoj, hitno mi je potrebna nekretnina. Dakle, majka je danas potegla joker - osporavanje vlasništva, tj. inzistira na tome da se radi o bračnoj stečevini te njoj pripada 1/2 + 1/3 od druge polovine, tako da bi mene pripadalo 1/6 umjesto 1/3. Moram napomenuti da je pok. otac umro bez oporuke i cijela ostavinska rasprava je bio čisti dogovor između nas troje, dakle majka je predložila podjelu na 3 jednaka dijela, potpisala isto pred bilježnikom, da bi danas osporavala samu sebe i tvrdila da nju pripada više. Znači nevjerojatno nešto. Razlog zašto to radi je (može li imbecilnije) jer joj je netko (valjda brat) napunio glavu da sam ja pokrenuo ovrhu (ovrhu!!!) protiv nje i da je želim izbaciti iz kuće. Ja sam pokrenuo raskid suvlasničkog odnosa jer oni uporno odbijaju sve solucije a) zajedničko ulaganje u kuću b) fizičku podjelu nekretnine c) međusobnu isplatu po procjeni vještaka po principu da ja isplatim njih (njihova ideja). Sud je odredio da prije civilne podjele i prodaje na javnoj dražbi se mora pokušati podijeliti dogovorno, ili podijeliti geometrijski (fizički), dakle prodaja na dražbi ostaje zadnja moguća solucija, koja ne ovisi o meni koji jedva čekam bilo kakvu podjelu. Uglavnom, majka je inzistirala na osporavanju vlasništva, iako je priložen bio vlasnički list kojim se dokazuje da sam vlasnik 1/3. Sutkinja je nju uputila u zaseban proces osporavanja vlasništva, a ovaj zatvorila. Tek tako. Netko dođe i kaže da se ne slaže da je to tvoja imovina i sudski proces se zaustavlja na neodređeno vrijeme. 1) Što mi je raditi kako bih ponovno pokrenuo postupak, a s obzirom da majka nikakvih osnova nema za osporavanje mojeg vlasništva, a s obzirom da je isti pred svjedocima i bilježnikom potpisala prije 6 godina? 2) kako da natjeram ostale suvlasnike da financijski sudjeluju u nužnom održavanju nekretnine a s obzirom da oni zanemarivanjem svoga dijela čine direktnu štetu i mom dijelu 3) kako ću najizglednije biti prinuđen potražiti neki podstanarski zaklon jer sam doslovno istjeran iz svoje nekretnine, koja su mi prava glede potraživanja naknade od ostalih suvlasnika na ime korištenja moje 1/3 nekretnine?
  14. Zahvaljujem se na odgovoru. Još jedno pitanje, mogu li se oni natjecati na dražbi na kojoj bi se kuća prodavala, čini mi se da sam negdje pročitao da ne mogu, ali nisam baš siguran da sam dobro pohvatao. E da, glavno pitanje zaboravio - koliko cijeli proces može vremenski otegnuti?
  15. Poštovanje Suvlasnik sam nekretnine - derutne kuće i parcele u dijelu 1/3 ukupne površine. Još je neka pokretna imovina u suvlasništu al nebitno. Kako od ostalih suvlasnika jedan suvlasnik nije financijski moćan (majka), teret obnove, nadogranje ili bilo koje druge solucije pada na mene i brata koji je drugi suvlasnik. Parcela je 1200 m², kuća je oko 90 m² . Nakon dugog odgađanja i otezanja, brat je konačno donio odluku 1) da ne želi zajednički raditi nikakvu adaptaciju, renovaciju, dogranju ili bilo što slično 2) na prijedlog da onda podijelimo nekretninu, jer meni treba moj dio, moram sebi osigurati stambeni prostor, a imam tu neiskorištenih 400 m² on rezolutno odbija bilo kakvu podjelu. Nekretnina nije podijeljena i svatko ima udio u svim ostalim dijelovima. Na pitanje koji je njegov prijedlog on predlaže isplatu, s čime se ja slažem predlažući da isplatim ja njega i majku nakon provedene procjene vrijednosti. Ja se slažem znajući da je kuća vrlo male vrijednosti a koju mogu financijski podnijeti. Kuća je mala, nedovršena, nema vertikalnih cerklaža, nema fasade, nema krova, nema izolacije na ravnom krovu, krov pušta vodu, prozori su stari 35 godina i propuštaju i slabi lahor, na buri treskaju. Brat i majka se inicijalno slažu s idejom, ali majka ubrzo odustaje od prodaje svog dijela. Emotivna veza, ovo, ono. Dogovaramo se da on angažira sudskog procjenitelja da se izbjegnu prigovori s njihove strane (s obzirom da sam ja kupac pa i u sukobu interesa). Nakon par dugih mjeseci konačno je angažiran procjenitelj (nevjerovatno drzak i bezobrazan, ponaša se kao da on nas plaća a ne mi njega) a kojemu treba još barem dva mjeseca da donese zaključke procjene, a koja je donesena na osnovu nekoliko fotografija bez analize u kakvom je stanju nekretnina osim vizualnom (kuća prokišnjava i hladna je pa je pola zidova zimi pokriveno gljivicama, a koje su preventivno sanirane upravo prije procjene). Kuća je u procjeni uspoređena sa ostalim kućama na tom području iako se ni po čemu ne može mjeriti sa završenim i za život podesnim kućama. Uglavnom i takva "sanirana" kuća je na kraju procijenjena za mog brata šokantno nisko. Po mom mišljenju procjena je precijenila nekretninu za 25% ali dobro, kako mi treba nekretnina i treba mi hitno, pristao sam na procjenu, uostalom dajem bratu pa kuna više manje ne znači. Parcela uopće nije procijenjena, ali smo eto uzeli u obzir najvišu cijenu parcela u okolici i došli sami do cifre parcele, te koliko vrijedi njegova trećina kuće. S obzirom na još neku vrijednu pokretnu imovinu koju dijelimo, ponudio sam par tisuća EUR više, ali brat nije zadovoljan on traži duplo od onoga što mu je procijenio sudski procjenitelj + parcela po najskupljoj lokalnoj tarifi. Na to ja odustajem jer: 1) to je prevelika cijena za jednu trećinu kuće i zemlje 2) meni ta trećina ne treba za gradnju kuće, a kako je parcela trokutastog oblika, a majka "kaparala" svoj dio u pravom kutu parcele taj drugi trokut mi je više smetnja nego korist, ali sam inicijalno pristao jer je tako brat uvjetovao. 3) novce potrošene na njegov dio mogu usmjeriti u gradnju kuće na svom dijelu i napraviti već pola potpuno nove kuće po najmodernijim standardima gradnje 4) ne želim da me netko ucjenjuje a ne može niti bi smio, jer ja sam jedini mogući kupac njegovog dijela dok god se nekretnina ne podijeli, tj. ne može on postavljati cijenu kao da meni život ovisi o tome, jer ne ovisi, meni je za gradnju dosta i mojih 400 m², imam izlaz na put sa 3 strane (koji god me dio dopadne), a ako misli prodati za tu cijenu može na slobodnom tržištu. Nakon što izvršimo podjelu. Koju on odbija. S obzirom na razvoj situacije i kako se brat ponio ne dolazi u obzir da ja njemu prodam svoj dio za tako malu svotu, pa ni za njegovu precijenjenu svotu. Uglavnom, ispucali smo sve moguće mirne solucije koje su meni padale na pamet i sada mi ostaje jedino sudski postupak. Ja želim samo svojih 400 neotuđivih kvadrata, pristao bih čak i na čistu parcelu jer je kuća građevinski bezvrijedna, po svim procjenama građevinskih stručnjaka, najjeftinija i najbezbolnija solucija sanacije bi bila rušenje i gradnja nove kuće po svim standardima. Tako da me kuća previše ni ne zanima, osim eventualno priključci (struja, voda, septička). Problem je što je kuća u sredini parcele pa bilo kakva podjela na trećine, a da parcele budu homogene, prolazi preko kuće. Dakle ostaje mi samo sud. S nadom da će brat omekšati i pristati na podjelu prije nego ode kuća na licitaciju. Majka bi se složila s podjelom, čak je neko vrijeme predlagala podjelu po sredini kuće (simetrična je, podijeljena nosivim zidom točno u sredini), a parcele što ispadne, da se olakša podjela (tako bi ispala kuća točno po pola, sa dvije parcele otprilike 550 m² i 650 m²). Brat je i takav prijedlog odbio a kanije je i majka povukla prijedlog. Kako pokrenuti postupak za raskidanje suvlasničkog odnosa (mislim da je taj termin), koji su mi rizici? Mogu li ja kao pokretač postupka kupiti cjelokupnu nekretninu na dražbi? Mogu li to ostali suvlasnici? Imaju li oni kakvu polugu kojom bi opstruirali postupak ili mi nanijeli štetu? Ponavljam, moj je primarni cilj pritisnuti ostale suvlasnike na podjelu i ući u svoj dio (koji god to bio), a ukoliko odbiju, otkupiti cijelu nekretninu na dražbi (mogu podnijeti ukoliko procjena vrijednosti bude slična zadnjoj procjeni). Time bih se financijski iscrpio ali bih barem imao čistu situaciju na cijeloj parceli. Postoji li još kakva solucija da razmislim o njoj prije odlaska na sud? Hvala
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija