Evo i ja san položija 13.05.2009. ljeta Gospodnjeg po skraćenom programu. Komisija Vičić, Miletić, Gagro i umisto Svedrovića došao je Čule.
Sve šta san čita i sluša o Vičiću ka šta je: on viče, ne može se kontrolirat, bezobrazan, ne voli kandidate koji nisu iz pravosuđa je jednostavno nisan doživija. Ja san odgovara na drugom katu sam samo s jednim slušačem. Čekan kad ono kroz vrata čovik s leptir mašnom. Ajme meni ovo je Vičić. Kad ono jedan inteligentan razgovor od 45 minuta između mene i njega di je on tražija razumijevanje i cilo vrime je pokušava da ispit bude poučan i da kandidat nešto i nauči. Postavija mi je među ostalim i 2 vrlo čudna pitanja kao šta su Šta sudac osjeća kad donosi međupresudu? I koji je razlog zakonodavca za rok od 5 godina za Ponavljanje posupka? Ali sve u svemu traži razumijevanje i shvaćanje sustava.
Miletić, ja san mislija da je on neki stari dida kad ono ugodan gospodin od nekih 50-ak godina. Malo mi je reka da u presudi nisan triba imat privremenu mjeru i nije puno dužija po presudi. Iman san smetanje posjeda i očekiva san da će me pitat o tome a kad ono Povreda prava osobnosti, objektivna odgovornost i sva pitanja sa legalisa! On pita a ja odgovarm unaprije memoriranu listu. Nisan moga virovat da san skoro svako pitanje zna unaprid. Živija Miletić!
Gagro, mene samo pita organizaciju pravosuđa također sve po pitanjim još san ga stiga pitat kad će riješit neke upravne tužbe šta san preda 2006 a on je reka da taman rješavaju tu godinu. I lipo san ga srea na Cvijetnom trgu dan posli i lipo mu se javija.
Čule, doša u zamjenu. Nisan ima pojma koja pitanja postavlja a kako znan o njemu dosta toga jer je on iz Splita zna san da je legenda. Pogleda mi je presudu reka da je u redu. Pita koji oblik krivnje, zašto i nešto oko presude. Posli pritvor, izvanredno ublažavanje kanze i nešto oko uračunavanja pritvora. Malo smo pričali o Splitu, Glavašu i situaciji i čin si iz Splita nema frke! Ma kod njega nema frke za nikog jer je ljudina i fer i razumi stres i napetost kod ljudi.
Sve u sve proša bez većih problema ali stres, napetost, muka, ludost, nervoza, nikad se ne ponovilo. Evo još gledan u svoje uvjerenje o položenom ispitu i razmišljam koliko odricanja je bilo potrebo. Ali sad kao pravnik konačno se osjećam potpuno jer bez pravosudnog si bez njega osakaćen.
Eto ljudi samo naprid hrabro i sritno!