Lidija666

Znaci da racunate na priljev novca u iznosu od 7500 kuna. Minus kredit = 4700 kuna i minus rezije=? Neka računica govori da je to malo novca, ali drugi podaci govore da imate pristojnu alimentaciju. Ukoliko kuća ostaje vama red je i da ju održavate i plaćate režije. Malo ćete se strpiti dok vam plaća ne poraste ili dok se bivši suprug ne smiluje. U suprotnom preostaje vam da ga dovedete pred gotov čin i predložite da on nastavi brinuti o djeci i kući, a alimentaciju da plaćate vi. ???

Vjerujem da ste svjesni zašto nema odgovora na ovo pitanje. Sve već postoji na forumu i samo malo truda i nači čete odgovore, a i odvjetnica vam sve može reći.

Da, bez obzira što nije postojala nikakva zajednica ti si ipak djetetov otac. Ok, ne voliš tu ženu, spavali ste zajedno i to je bilo to. Ali jednaku odgovornost snosiš ti kao i on aprema tom malom nedužnom biću. Možda sada još nemaš osjećaja prema tom djetetu, ali pričekaj dok ga primiš u naručje i vidiš onako nemoćnog. Nemoj ga napustiti, nećeš zažaliti. To je tvoja krv, dio tebe....shvatiti ćeš to, samo pazi da ti ne bude pre kasno. Sretno.

nema ako je kuća stečena prije nego su oni počeli zajednički život.

Pozdrav. Ja ipak mislim da je sve bitno da bi se dobila prava slika o nekoj osobi. Pretpostavkom da je točno da je djevojka zatrudnjela poslije zaruka možemo predpostaviti kakva je osoba. Lažima je željela ubrzati svoje zaruke i datum vjenčanja. Ok, njezina stvar nije sve skupa bitno kod određivanja alimentacije, ali ako netko traži savjet jer misli da nešto ne štima u cijeloj toj priči ajmo mu ga i dati. Prvo je greška što vaš dečko nije reagirao na vrijeme kada je trebalo da bi postigao neke ciljeve. Činjenica da je ne zaposlen ne oslobađa ga obveze plaćanja uzdržavanja za njegovo dijete, a isto tako važno je i to da njegovo dijete ima pravo na svoga oca jednako kao i na majku. Podržavajte ga u viđanjima sa djetetom i neka to čini što češće. Neka se bori da njegovo dijete ima oca. To je naj bitnije u cijeloj priči. Ukoliko mu majka bude branila te susrete bitno je samo na vrijeme reagirati kako bi je se sankcioniralo. Ako nemože on sam plaćati alimentaciju neka se obrati nekome (familija) za pomoć. Dug uvijek može vratiti. Nadajmo se da će fax završiti i dobiti dobar posao kako bi svom djetetu i svojoj budućoj djeci mogao pružiti lijepo djetinjstvo Pozdravljam.

Ja sam čula da bi tebe država mogla tužit za zanemarivanje djeteta i njegovog prava ako mu ne omogućiš da ima oca, a znaš tko je, tj. živ je i zdrav... neznam, ali čula sam tako pa bolje provjeri. pozdrav i sretno.

Potpisujem sve što je "brainformat" napisao. Kako možete reći da je jedno dijete zamjenjeno drugim. Supruga se može zamijeniti, dijete ne. Čovjek ima nadprosječna primanja, ali time što želi smanjiti iznos alimentacije jer je dobio drugo dijete vjerojatno ne želi to drugo zakinuti već želi pružiti i drugom djetetu jednako. Niste li razmišljali da možda, kažem možda čovjek želi podjednako priskrbiti i jednom i drugom djetetu, a možda ć eih imati još. Ako dobro zarađuje možda želi uštedjeti kako bi jednog dana svojoj djeCI ostavio nešto iza sebe...

Već sam luda od ovakvih komentara. NE, draga. Ajmo probati primjerom pojasniti: Imaš jedno dijete i imaš plaću. Dio plaće trošiš na to dijete, onoliko koliko ti to primanja i svi ostali faktori dopuštaju. Onda jednom rodiš drugo dijete. Trošiš i na njega. Plaća ti ostaje ista. Onak uz put, ona plaća) ne raste prema broju djece. E sad, pošto je došlo drugo dijete MORAŠ prilagoditi troškove činjenici da imaš dvoje djece. Ili? Zaključak: Ako mi je kućni buđet do sada dopuštao da trošim na dijete 1500 kuna mjesećno, a sad je došlo i drugo dijete, ako malo podebljam troškove (možda si to mogu priuštiti djeci) sad mogu na dvoje trošiti 2000 kuna mjesećno, što znaći 1000 po djetetu, zar ne? Dakle, nisu se smanjile potrebe nego mogućnosti. I da što bi bilo da je tu još djece iz prvog, pa iz drugoga braka, da netko rodi trojke. Nebi se smanjile potrebe, ali potrebe i mogućnosti ne treba miješati jer nisu isto. Zar, ne? Pozdrav i sretno u životu.

"Kako mogu dodijeliti djecu meni ako zakonski moram financijski sudjelovati a nemam primanja? " Da vam bude lakše za shvatiti postaviti ću vam protupitanje. Što mislite kome bi sud ( ukoliko bi išli na sud a ne sami se dogovorili ) dodijelio djecu, a da npr. niti vi a niti vaš suprug niste u radnom odnosu? Ne razumijem kako ne shvaćate da radni odnos nije uvjet za dobivanje skrbništva. To što nemožete financijski pridonositi za vašu djecu također nije mjerilo. Od vas se očekuje da sudjelujete kao i od oca. Ponavljam da djecu dodjele vama, a vi da radite ,a on ne, te da on mora plaćati alimentaciju nitkoga ne zanima od kuda će on izmisliti novac. Zato se od vas očekuje da se zaposlite i da djeci omogućite da uz alimentaciju koju otac plaća imaju još ponešto više bolje i kvalitetnije... ....ili barem da osigurate sebi normalan život ne razmišljajući od kuda vam novac za nove cipele, jaknu, šminku.. Ili to mislite tražiti od njega?

Pozdrav. Zaposlenost ili ne zaposlenost nije uvjet u određivanju roditeljske skrbi nakon razvoda. Naravno da bi za vas, ukoliko vas suprug ne misli uzdržavati, bilo najbolje da potražite posao prema svojim kvalifikacijama. Alimentacija se određuje po potrebama djeteta i na to pitanje imate već puno puta u ovom forumu ponuđene odgovore. I naravno da i vi bez obzira što ne radite morate sudjelovati u skrbi za djecu, osim na naćin da im pružate sve potrebno, brinete o njima kad su bolesni i sve ostalo što ide uz roditeljsku skrb, računa se da sudjelujete dijelom i financijski. Mislim da nije logićno da se gospodinu koji ima tolika primanja oduzima neki postotak plaće, jer u tom bi slućaju to značilo da vaša djeca imaju potrebe 10 puta veće od djece roditelja s prosjećnom plaćom, zar ne? Jer kao što nezaposlenost nije izgovor za očeve koji nakon razvoda nisu dobili djecu na skrb već je to prepušteno majkama, tako to nije niti za vas. Otac će ukoliko je razuman i sam uvidjeti koliko njegova djeca trebaju mjesećno, a znati će to po tome jer kako kažete, do sada je skrbio za sve vas pa mu vjerujem nije strano kolike su potrebe njegove djece. Zanima me samo zašto mislite da će on tražiti skrb za djecu, jer u zadnjoj se rečenici izjašnjavate da ćete vi i djeca ostati živjeti u kući nakon razvoda. Po napisanom imam osjećaj da ste to već dogovorili, ili? Pozdrav.

Poštovanje. Moje je mišljenje da gospodin pita to što pita iz očitog razloga, jer je zabrinut da svojoj djeci nakon toliko godina od jednom neće moći pružiti što im je pružao do sada. Koliko sam shvatila iz drugoga posta djeca su mu skoro punoljetna i do sada nije izbjegavao plaćati alimentaciju niti to sada pokušava tj. ne traži savjet kako izbjeći alimentaciju. Stoga me jako čudi to vaše (žensko uglavnom) narogušeno ponašanje prema razvedenim očevima?! Nisu svi muškarci isti. A pitam se kolike bi majke bile spramne svojim bivšim muževima isplaćivati novac na ime alimentacija. Budimo realni i ne iskaljujmo svoje frustracije na cijelom muškom rodu, moje dame. Pozdrav od Lidije.

Sve stećeno prije braka, kao i stvari dobivene darovnim ugovorom u braku, ne dijele se.

Draga moja Juicy. Ja smatram da si malo pretjerala s onim: "ti si druga" "pomiri se sa time" i slično, pa kako je i Ritter to zamjetio pomislio je ono što i ja. Meni je čak bilo i smiješno, stvarno. Ovaj forum služi upravo tome što ti navodiš, ali ako me sjećanje ne vara, a ne vara me, i ti si bila x puta u diskusijama, gdje si bezrazložno napadala pojedince ili pojedinke i gdje ti možda nije bilo mjesto. Tako da samim time i ti spadaš u kategoriju: nova. Barem ja to tako vidim. Moje iskustvo na ovom forumu govori mi samo jedno: ne vjeruj nikome što govori, ni muškom, ni ženskom. Ja sam se dopisivala sa nekime tko me je očito (sada to vidim) jako, jako lagao. Mjesecima podržavaš nekoga tko te laže i već vidiš prijatelja u toj osobi, dođeš na ideju da predložiš da se nađete i osobno upoznate i onda shvatiš da sve to i nije baš tako kako misliš. Pozdravljam sretnumamu,želim joj sve najbolje u životu i molim je da mi se više ne javlja.

Odgovori nisu u ovom trenutku ono što bi te trebalo mučiti. Meni nije jasno kako možeš tako razmišljati i odreči se svog djeteta, vjerovati da mu netko može biti bolji od tebe koji si mu krv. Ok, može mu biti dobar, ali znati će da nije njegov pravi otac i u jednom periodu puberteta to će možda BITI veliki problem. Gdje ćeš ti onda biti u toj cijeloj priči, ovisi o tebi ? Možda tvojoj novoj ženi odgovara da se makneš od svog djeteta i posvetiš samo vašem zajedničkom, pa te u ovoj tvojoj odluci još i podržava. Možda joj se neda taj stres zajedno sa tobom proživljavat..neda se ni tebi... Možda si malo i sebičan, jer misliš na sebe i na to kako ne želiš i nemožeš sa bivšom, koja se ponaša kao da je dijete isključivo njeno vlasništvo, stupiti ni u kakav kontakt, možda malo misliti da time ne žrtvuješ sebe nego radiš nešto za dobrobit svoga djeteta i vašeg budućeg odnosa, odnosa dviju odraslih osoba. I dalje se nadam da ćeš skupit hrabrosti, snage i volje, a ne živjeti u nekoj nazovi "nadi", jer svi znamo tko je nada.

...a da se vi jednostavno razvedete. Riješite se "smeća" (oprostitte na izrazu, ali po svemu do sada tako ga doživljavam) i okrenete stranicu. Zašto se spuštati na nečiji nivo? Prvo se upitajte dali on zaslužuje uopće vašu pažnju. Dali se isplati zbog njega povlačiti po sudu i naposlijetku, kakva korist od toga. Nije on valjda zadnji na svijetu? Neka on ide svojoj mamici i svom tatici, a vi se potrudite svoj život posvetiti nekome tko će to i zaslužiti. Pozdrav od Lidije.

Mislim da bi svatko od nas, na mjestu toga djeteta jednom kad poraste, poželjelo upoznati svog pravog tatu. Spoznaja da otac sa kojim živiš i koji te odgaja nije tvoj pravi otac može biti jako zbunjujuća i to dijete će se sigurno jednom zapitati: kako izgleda moj pravi tata, gdje živi, sa kime živi? Imam li još braće i sestara, dali sam ih nekad vidio ili upoznao, a da nisam znao kao niti oni da smo braća?? Zašto tata nikad ne pita za mene? Zašto me odbacio i dali me odbacio kao da nisam njegov? Voli li tu drugu drugu djecu ? Zašto njih voli i s njima živi, a za mene niti ne pita? Bez obzira što ima oca koji ga možda voli kao svoga i koji ga odgaja kao svoga, vjerujem da će se to dijete jednom sve ovo zapitati. Ja bih, a vi? Tko će mu dati odgovore na sve to, dali će mu dati odgovore, te naposlijetku ono najbitnije, kakve će odgovore dobiti, to ovisi SAMO O VAMA, ZAR NE?

Na žalost ima i takvih roditelja. Nećemo reći da su to samo očevi jer svi dobro znamo da nisu, iako u manje slućajeva, ali kako i tomu znamo razlog tj,. razloga nećemo niti o tome. Napišite mu pismo o tome kako je dijete, kakvo je u školi, pošaljite mu fotografije djeteta sa nekih posebnih prigoda. Neka mu nešto nacrta. Znam da možda zvuči glupo ali i netko kamenog srca možda progleda i shvati da se kako kažete nije razveo od svog djeteta, da je ono tu negdje, uvjek spremno prihvatiti njegovu ljubav koju on možda zbog svog povrijeđenog ega potiskuje negdje duboko u sebi. Teško vam je zbog situacije, to se vidi, ali mislim da svi mi imamo neke svoje "razloge" za svoje postupke i da za njih sami i odgovaramo. Jednom on možda shvati kakvu grešku radi, ali do tada će to već biti kasno za dijete koje će rasti sa osjećajem odbačenosti od vlastitog oca. Ako on nije dovoljno savjestan da sam uvidi koliko griješi, možda bi mu vi trebali u tome pomoći. Grubim nastupom ne postiže se ništa. Osudama također. Preostaje vam samo da pokušate otvoriti njegovo srce za to dijete. Sretno.

Moje iskustvo govori drugačije. Dvoje malodobne djece, ali starije od godinu dana. Muž se odselio od nas sa novom djevojkom i podnio zahtjev. Ja sam bila sporazumna sa razvodom oko djece smo se dogovoril i oko alimentacije također i sve je bilo gotovo u puno kraćem roku od godine dana.

Za sporaumni razvod braka, dovoljno je da se vas dvoje po svim točkama sporazumite. To znači ne samo po onoj "da želim se razvest" već i po onoj "da slažemo se oboje da djeca ostanu živjeti sa npr:majkom". I ako se sve to bude odvijalo sa suglasnošću vas oboje onda će cijeli postupak trajati kraće, ukoliko ne onda duže... I inaće, pročitajte si pravila foruma pa ćete znati zašto vam ljudi govore da ne dižete ton, naime po pravilima velika štampana slova znaće da galamite. Sretno.

Ja sam hodala s bivšim mužem prije razvoda oko četri godine. Nismo se "zaletili zbog djeteta". Nisam bila kako se kaže čangrizava i bolesno ljuomorna kao vaša supruga. Bila sam brižna žena, majka, domaćica, ali očito to nije bilo dovoljno. Nestalo je ljubavi ( s njegove strane) zbog mlađe, ljepše koja jošuvijek drži do sebe, do svoje linije do toga što će za koju priliku obući. Meni je to bilo manje važno. Stoga ako neke od djevojaka ili mladih supruga slućajno pročitaju ovaj post tj. naiđu na ovaj forum, SAVJET: držite uvijek do sebe. Ne kažem to samo da bi zadržale muževe, jer mnogi to ne zaslužuju, činite to RADI SEBE! Vama sretno u "novom" živu koji namjeravate započeti, a djetetu što manje stresa, vaših svađa, prepucavanja preko njega i ostalih stvari koje bi mogle bitno i štetno utjecati na njegovo odrastanje i sazrijevanje.

Bok mama12! Nemoj se ljutiti, znam da tebi nije smiješno, ali ja sam se stvarno slatko nasmijala. Mislim da trebaš matematičara, a ne odvjetnika. Najbolje da se vi sami nekako dogovorite, podijelite što imate ili u najgorem slućaju ako nemožete dogovorom, onda sve prodate i fifti fifti novac i to je to. Sretno u podjeli, Lidija M.

Razmišljam malo o Vašim odgovorima i stvarno mi niste jasna. U Vašem odgovoru na ovu temu vidi se da ili niste čitali kako treba ili niste svjesni onoga što čitate. Koliko ja shvaćam, a vjerujem i drugi ovdje, on ne govori da bi mu to dijete od 21 mj. sada trebalo govoriti da ga voli. Čitajući njegove prijašnje postove dolazim do više zaključaka, a jedan od njih je taj da tom čovjeku nitko (iz CZSR-a) ali baš nitko nije pomogao u svim njegovim nastojanjima da provede neko kvalitetno vrijeme sa svojim djetetom. Vjerujte mi i muškarci tj. očevi su u stanju brinuti se o malom djetetu, nisam to jedan put vidjela. I kako da on još svrati Vašu pozornost (djelatnika CZSR-a) na sebe? Da puca kao što su to neki već radili? Da digne u zrak i sebe i nju i dijete? Nemam komentara na cijelo ovo Vaše pisamce, ostajem bez rijeći. Pa ja primjećujem da mu nije dovoljno da dijete ima drugog oca i da se tim rijećima samo tješi! Nije mi jasno kako vi kao stručna osoba to ne primjećujete? Meni kao ženi i majci kao razvedenoj osobi nije jasno kako uopće možete pisati ovakove odgovore? Dali ste vi upoznati s cijelom situacijom u potpunosti, znate kakav je ovaj čovjek i znate kako on razmišlja? Stavite se vi malo u njegov položaj i zamislite ga kao oca koji ima jednake osjećaje prema svom djetetu kao što vi imate prema svome . Pokušajte se zamisliti u situaciju u kavoj je on i nemojte mi reći da vi nebiste postupili kao on ili razmišljali kao on jer nakon svega što je prošao nemožete biti sigurni kako bi vi reagirali u istoj situaciji! Poštedite čovjeka svojih odgovora jer samo mu odmažete. Njemu treba utjeha i potpora. Treba ga poticat da ne odustaje i sve to pozitivnom energijom, a ne na ovaj naćin kako to vi i vama slični radite.

Katastrofa je to da se ti ipak i nakon svega predaješ. Da si sretan jer tvoj mali ima drugog tatu. Ja ustvari mislim da nisi sretan, da te to ustvari jako boli, ali ne želiš to priznati i tim razmišljanjem samo želiš prikriti svoju tugu i jad. .. svoje razočarenje u ljude u sustav u zakon u svoju sudbinu u sudbinu svog djeteta koje će možda odgajati neki polupismeni muškarac, jer ti nemaš više snage za borbu! Nećeš si olakšati patnju osnivanjem druge obitelji. Nemoj se zavaravati. Možda sada misliš da je to rješenje, ali shvatit ćeš da nije jednog dana, a do tada ćeš samo izgubiti na vremenu. To je naj vjerojatnije upravo ono što želi tvoja bivša. Da ih zaboraviš da se makneš od njih ali da ne zaboraviš na financijsku stranu svoje obveze, jer niti jedan sud neće reči ni tebi niti bilo kojem drugom ocu da sad više ne moraš plaćati alimentaciju jer se majka vašeg djeteta preudala. To dijete ostaje tvoje dijete i ti i dalje moraš doprinositi njegovom uzdržavanju, valjda ti je već jasan taj naš sustav. Nitko ti neće smanjiti alimentaciju jer to novo stanje neće smatrati promjenom okolnosti. Izvuci snagu od nekud čovjeće i kreni dalje! Ne daj se!!! Pozdrav od Lidije.

Velika šteta je učinjena vašim odustajanjem od djeteta. Vjerojatno će mu se kad malo poraste pričati kako ga je tata ostavio i digao ruke od njega, kako nikad nebi odustao da ga je stvarno volio i slično. Vi ste odustali iako možete promijeniti mišljenje. Žao mi je što nemate snage. Čitam stalno vaše postove i vaša je priča stvarno tužna. Imate pravo na tu reakciju na kraju svega, jer nitko od nas ne zna kako bi reagirao u istoj poziciji. Zar ne?

"Nerijetko se očevi bune kako neki drugi čovjek poljubi njegovu djevojčicu ili ju podraga po glavi. To se danas uvriježilo da se odmah radi o pedofiliji, a često to uopće nije tako. Na žalost , zbog toga i puno još sličnih stvari, praksa i sud to baš ne dosudjuju upravo zbog svega gore navedenog." A ČESTO TO UOPĆE NIJE TAKO? Gđo. Velikoslovka moram primjetiti da pričate nesuvislo i neznam dali se čujete? Ne da mi se komentirati cijelo vaše pismo ali ovo mi je posebno upalo u oči! Svašta ste napričala ali ono što je čovjek precizirao niste obradila. Baš me zanima vaš odgovor na njegov posljednji odgovor. Nemogu vam stati na stranu niti kao majka niti kao žena. Pomalo me razočaravaju vaši odgovori, osobito ovaj danas. Nadala sam se realnijem i poštenijem od vas kojoj je to posao i struka.