zabrinutamama

Poštovani, Županijski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu o razvodu braka Općinskog suda i odbio žalbu mog supruga kao neosnovanu. Po presudi suprug mi duguje alimentaciju za dijete nekoliko godina unatrag, od nedavno mu prema privremenoj mjeri ovrhom skidaju od plaće najniži iznos alimentacije koja je sada ovom presudom povišena. Zanima me, kako nije navedeno u presudi da suprug ima pravo žalbe, u kom vremenu ta presuda o razvodu postaje pravomoćna i kako da ja na temelju nje dođem do novaca koje suprug duguje našem djetetu, te s obzirom da se navode i kamate i poeni kako utvrditi pravi iznos koji otac duguje maloljetnom djetetu? Bivši suprug je zaposlen. Šta mi je činiti dalje? Hvala unaprijed na odgovoru

Poštovani, poslodavac mi je rekao da će me prijaviti na 4 sata, dakle radni odnos na 4 sata, ali da ne zna koliku će mi prijaviti plaću. Možete li mi reći kolika je najniža plaća za radni odnos na 4 sata? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru,

Molim vas da se netko potrudi odgovoriti Hvala još jednom

Da li je istina da ja kao nezaposleni roditelj malodobnog djeteta u slučaju da angažiram odvjetnika (jer mi se sve čini da ću morati) imam pravo na povrat novca nakon što platim odvjetničke usluge? Negdje na forumima sam pročitala tako nešto i sada više ne mogu pronaći. Ne radim, nemam nikakve pokretne ni nepokretne imovine na sebi. Raspitivala sam se za besplatnu pravnu pomoć, ali su me odgovorili od toga jer da to odvjetnici obavljaju preko volje jer za taj posao nisu plaćeni pa im nije ni u interesu da to odrade kako treba. U pitanju je alimentacija, točnije rješenje o ovrsi na plaći zbog neplaćanja alimentacije. Suprugova firma je dobila to rješenje, ali suprug nikako već mjesecima ne želi primiti rješenje tako da ćemo se načekati do pravomoćnosti tog rješenja, jer ako ikad i pristane primiti tu preporučenu pošiljku od suda sigurna sam da će se odmah žaliti, pa sam iz tog razloga namjeravala angažirati odvjetnika da to malo ubrza, a to košta. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru,

Poštovani, cijeli slučaj oko razvoda mog supruga i mene se rastegnuo jer suprug odbija primiti preporučene pošiljke od strane Centra za socijalnu skrb, od Suda, što god da smo do sada riješavali trajalo je mjesecima i on se smije svima u brk. Tako je sada i sa alimentacijom, na temelju Prijedloga za ovrhu donijeto je rješenje o ovrsi i to muž već mjesecima odbija primiti i nitko ništa ne poduzima. Već sam nekoliko puta pitala i ništa. Ja se ne uspijevam zaposliti. Dijete i ja živimo od zraka. Šta savjetujete u ovom slučaju? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru

Poštovani, pitate za drugo mišljenje psihologa, pa da vam odgovorim: u našem gradu postoji Centar za socijalnu skrb pri kojem radi psiholog kod kojeg smo bili svi, muž, dijete i ja, i zajedno i zasebno. Dva puta je taj psiholog razgovarao s našim djetetom, dugo i nasamo, i rekao i napisao svoje mišljenje o ponašanju djeteta, te mene uputio da bi bilo za dijete korisno kada bih ga odvela na razgovor psihologu za djecu da još popriča s njim, jer sam rekla psihologu da se dijete zatvara, ne želi pričati o ocu sa mnom i sve više i više me štiti gdje god se nalazili iako za to nije bilo potrebe, maleni je osjećao nekako da sam ja ugrožena od drugih kad bi se netko našalio sa mnom i odmah napadao, što prije nije radio. Mučilo me je što se rijetko smije i znam da njegovu dječju dušu neki teret pritišće. Inače, njemu je razvod donio olakšanje jer me je još kao malen branio od oca. I tako sam ja i po uputi psihologa i prema svojoj želji i potrebi odvela sina dječjem psihologu na razgovor. Pričali smo oboje sa psihologom, te se ukazala potreba da zbog ozbiljnosti situacije dođemo još jednom. Sin je pričao, crtao, recitirao, bio je opušten pa je otvoreno pričao o onom što je sam htio, a što ne jednostavno je prešutio i ni riječi. Suprug je dugogodišnji ovisnik o pornografiji, ali nisam primjetila da bi otvoreno pred nama gledao pornografske sadržaje, već se je mjesecima zatvarao sam u sobu, izolirao se od obitelji i izgubio prijatelje. Psiholog se ipak boji da bi kontakti s ocem bez nadzora mogli štetiti djetetu, jer u koliko dijete bude izloženo gledanju pornografskih sadržaja u ovoj dobi to bi moglo ostaviti doživotne posljedice na njegove kontakte sa ženama u odrasloj dobi i poremetiti ih. Ustanovio je da otac djetetu nanosi štetu, i da bi šteta bila manja da dijete ne viđa oca nego ovako uz kontakte. Meni je djeteta žao, ne bih mu htjela uskratiti oca sasvim, a htjela bih ga zaštititi. Dok je mali kod oca otac cijeli dan gleda TV, a onda kad ga vozi meni cijelim putem plače pred djetetom i govori mu da umire od tuge što se moraju rastati, i nakon tog dijete dva dana ne može doći k sebi kako je tata bio jako tužan i samo o tom govori. Ovo su samo neke situacije, mogla bih još dugo dugo pisati o tome. Inače, ja sam to napismeno dala do znanja Centru za socijalni rad. Mislila sam da možda Obiteljski zakon regulira i kontakte roditelja i djece, po nečem se suci i pravnici moraju ravnati. Srdačno pozdravljam,

Poštovanje, molim za savjet. Suprug je do sada privremenim sudskim rješenjem imao pravo na kontakte s djetetom svaki vikend od petka do nedjelje. Međutim, kako je psiholog na Centru za socijalnu skrb napisao vrlo loše mišljenje o karakteru mog supruga i njegovom lošem utjecaju na psihu našeg djeteta, te predložio da se kontakti smanje na jedan dan vikendom, Sud je presudio kontakte jedan dan vikendom, ali pola ljetnih i pola zimskih praznika. Namjeravam se žaliti na to jer znam da je to previše vremena u kojem će naše dijete biti izloženo psihičkom maltretiranju (tražila sam mišljenje i drugog psihologa koji je dao još strože mišljenje da se dijete viđa s ocem u prostorijama Centra uz prisustvo djelatnika Centra, kako otac ne bi mogao psihički maltretirati dijete, a dijete bi ipak viđalo oca.) Pola praznika je definitivno previše, smatram da bi 15 dana bilo i više nego dovoljno. Psiholozi smatraju da se otac neće promjeniti jer je i sam u djetinjstvu doživio traumu zbog koje se ovako ponaša prema rođenom djetetu, pa je na meni da ili sasvim spriječim kontakte ili da liječim posljedice. Ja u tome svemu gledam dijete koje najčešće vrlo rado ide ocu, veseli se susretima, ali se vraća zbunjen, žalostan, opterećen stvarima koje ne razumije i primjećujem da me sve više štiti iako sada živimo u mirnom okruženju. Ne bih htjela spriječiti dijete da viđa oca, ali ne mogu dozvoliti ni da otac nesmetano psihički ubija dijete (između ostalog, stalno ga straši s tim da ću ja pronaći novog muža i da ću tad dijete napustiti, što malenog baca u očaj pa ne želi više ni u školu jer se boji da me neće naći kad se vrati kući...) Kako se inače u praksi rješavaju kontakti roditelja s djecom, postoji li neko pravilo da to mora obavezno biti pola školskih praznika i po kojem zakonu? Zahvaljujem unaprijed na odgovoru