[
Iz svega što je rečeno moglo bi se dati više razloga za i protiv.
Jedan od bitnih i čini mi, se presudnih argumenata je da se uspostavljanjem situacije "kao da je radnik radio" u slučaju nezakonitog otkaza ne može izbrisati činjenica da radnik je u međuvremenu, na isti dan koji bi trebao biti pokriven u presudi zaista radio.
Dakle, povodeći se za apsolutnim shvaćanjem sporne odredbe , presumpcija rada bi se preklapala sa stvarnim radom, odnosno radnik bi za isti dan imao dva puta isplaćenu plaću - naknadu plaće, kao i radni staž i ostala davanja.
Što se tada događa s radnim stažom u knjižici?
Netko je već rekao da u radnom sporu radi nezakonitog otkaza nema naknade štete jer jer riječ o civilnom, ali specifičnom odnosu radnika i poslodavca.
Ovo sve gore navedeno bi išlo u prilog takvoj tvrdnji, ali isto tako u prilog išla bi i mogućnost naknade štete radi nezakonite radnje poslodavca( presuđenog nezakonitog otkaza).
Dakle rješenje je: tužiti za nezakoniti otkaz, dobiti isplatu naknade plaće ( razlike ako si radio) i nakon toga ići u pravi sasvim klasični spor o naknadi štete.
Ima li takve prakse?????
ps. pitanje za daljnju raspravu:
što je sa otpreminom koju je dobio radnik kod redovitog otkaza ugovora o radu, ako se otkaz utvrdi nezakonitim.
Uspostavlja se stanje kao da otkaza nije ni bilo. Znači li to da radnik mora vratiti otpremninu????