Jump to content

katastrofa

Korisnik
  • Broj objava

    18
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

Nedavni posjetitelji profila

Prikaz nedavnih posjetitelja je isključen i nije prikazan drugim korisnicima.

  1. Što se tiče podstanarstva, logično je da supruga odlazi pošto živimo u kući koju sam ja zajedno s roditeljima (glasi na oca) gradio posljednjih više od 20 godina, a ona se udajom doselila kad je bila 80 posto gotova. Otuda i taj "američki standard" do kojeg očito nije došlo preko noći. Što se tiče dva auta, nisu neki luksuz već zaista potreba s obzirom na naše dnevne obaveze. Osim toga, oni nisu novi niti su kao takvi nabavljeni, zapravo zajedno vrijede kao jedan manji novi auto (npr. clio i sl.) Ne rade ni veliku kilometražu, jedan praktično vozi samo do vrtića, pa ni održavanje nije toliko skupo... Ako bih i prihvatio teoriju da sam i ja sudionik nastalih dugovanja, pitam zbog čega su oni za mene tajna i nepoznanica kolika su uopće. Znam samo ono što mi dođe u ruke (npr. kad poštar donese opomene), a i to uvijek negira iako je sve jasno kao dan. Supruzi ne vjerujem više ništa i ne mogu živjeti u takvom nepovjerenju, mislim da su to i pravno sasvim dovoljni razlozi za kraj.
  2. Nema me dugo ovdje, ali to sam vrijeme pokušao konstruktivno ("konstruktivno") iskoristiti. Predvidljivo vrijeme borbe i razvoda u ratu za djecu, kao i statistika u rješavanju takvih slučajeva u korist očeva natjerala me na nemoralnu ponudu. Želim što brži razvod, što sam i rekao supruzi koja mi je odgovorila da želi djecu, ide s njima u podstanarstvo uz pitanje: "što nudiš?". Od svih tih naših 7 soba ponudio sam joj da nosi sve pokretno osim dnevne sobe, jedan od naša dva auta (koji želi) i da ću plaćati to njezino podstanarstvo, pa i više od toga u relacijama nekakve realne alimentacije (preko računa naravno), ali ne znam u kojim se relacijama te vrijednosti kreću (stoga molim odgovor ako netko zna). Kolovoz sam odredio kao rok za razmišljanje da se izjasni što je (ozbiljno-neozbiljno) s njezine strane prihvaćeno. Možda dođe i do nekog sporazumnog uz hrpetinu mojih odricanja, ali nakon dugog razmišljanja (koliko je moguće u relacijama realnog jer takav volim biti) i za što brže konačno rješenje jer smatram da nekog prevelikog izbora nemam. Jer... ako se borim za djecu 3-4-5 godina koja sad imaju 10-11 godina, nakon rješavanja svega već će biti u dobi 13-15-16 godina - a što u međuvremenu? Ako majka u međuvremenu "bankrotira" želim barem ja sa strane ostati stabilan i spreman pružiti im utočište. Molim, komentirajte ovakva moja razmišljanja (dozvoljavam da ja u svemu tome možda baš i nisam više sasvim normalan). Isto tako, molim savjete, odakle početi, kako sastaviti taj papir i gdje ga dostaviti, možda i bez odvjetnika ako se veći dio toga ipak dogovorimo... Unaprijed HVALA!
  3. Meni iz svega ovoga jedno nije jasno - da li na kraju postoji nekakva odredba koliki maksimalni iznos alimentacije može biti, bilo po djetetu s obzirom na uzrast ili kao postotak primanja? Pitam i radi toga jer možda ipak uspijem nešto sporazumno učiniti po tom pitanju, pa da znam s kakvim stavom da nastupim po tom pitanju (da li barem privremeno dok traje cijeli postupak ili trajno). Dakle, koliko po djetetu i koliki maksimalni postotak primanja može biti? Da li je to uopće kod nas zakonski kvalitetno (što vjerujem da nije) riješeno?
  4. Što reći na ove postove nego jedno veliko HVALA! Kao novi na ovom forumu nisam stigao pogledati i pronaći slične slučajeve, pa ću se ovih preporuka svakako držati. A to što "šaram" nije bila nikakva namjera u tom smjeru, jednostavno nešto se događa (iako se još ništa ozbiljno zapravo nije dogodilo), došlo niotkud i izgleda ne baš u najsretnije vrijeme. Sad, kako pomiriti te dvije činjenice, možda nemoguća misija, ali pokušavam napraviti najbolje... Još jednom HVALA!
  5. Newbie, izuzetno cijenim Vaše realne i konstruktivne odgovore na moje probleme. Postoji li kakva okvirna procjena "popriličnog" trajanja cijelog postupka? I nakon poprilične rasprave u ovoj "mojoj" temi najradije bih se vratio na njezin sam početak jer još zapravo nisam praktično ništa konkretno pokrenuo po tom pitanju. Pa bih stoga pitao - odakle početi i što poduzeti? Kako dokazati sve ove činjenice za koje imam sasvim dovoljno dokaza za "osobnu upotrebu", ali koji sigurno nisu dovoljni za sud i ostale institucije? Ponavljam, spreman sam uložiti dovoljno vremena za kvalitetan ishod, pa i novca kojeg nema u izobilju, ali nekako bih i to izgurao... U svakom slučaju, ne bih se u to upuštao bez dobrog odvjetnika (preporuka?). Da li se isplati uključiti privatne istražitelje ili nešto slično oko prikupljanja dokaza? Ili neka nova ideja koja meni nije pala na pamet? Unaprijed (i unatrag) svima hvala!
  6. Da, ovo je definitivno najteži dio! Sam razvod kao činjenica mislim da i nije neka umjetnost za izvesti (iako o tome nemam baš previše pojma, ali ovdje sam ipak nešto saznao). Ali za vezu, brak, pa i razvod je očito uvijek potrebno dvoje... Očito je i dogovor oko bilo koje od tih stvari najbolje rješenje, ali i za to je potrebno dvoje. Sad ja pitam: kako da nešto dogovorim s osobom kad i pri samom spomenu bilo kojeg od problema koje sam ovdje spominjao nailazim da zid šutnje. I kad spomenem razvod nakon njezinog dvostrukog života uz tajne dugove i izvanbračne veze dobijem odgovor da će staviti djecu u auto i sve zajedno odvesti pod vlak? Samo da ih ja ne mogu dobiti ni u kojem slučaju... Da li je sve samo pusta prijetnja ostaje na meni da ocijenim, ali meni se u svakom slučaju čini da su njoj naša djeca predmet ucjene prema meni... Na kraju, već sam spominjao da bih zbog djece bio spreman sve to pretrpjeti, ali nisam siguran u budućnost naše egzistencije zbog njezinih dugovanja koji su meni nepoznanica, a netko je već ovdje utvrdio da su dugovi poput imovine stečene u braku zajednički...
  7. Što se tiče stambenog prostora tu ne bi trebalo biti nekih problema pošto se sadašnja supruga "udala kod mene", a na dvije etaže obiteljske kuće koja glasi na mog oca imamo 7 soba + kupaonu, kuhinju, još jedan WC u potkrovlju... sve skupa oko 120 kvadrata. U slučaju razvoda zapravo ni ona nema kamo s troje djece, sama bi se još nekako udomila kod vlastitih roditelja... Znam, tužna situacija za nju, ali možda je o tome također trebala razmišljati svih ovih godina (ni meni najčešće nije jasno o čemu ona uopće razmišlja)... Financije ovog pomalo apstraktnog scenarija? Uz moja primanja slična su i primanja dotične, dakle daleko veća od supruge. Samo ne bih želio da to još netko shvati kao uzrok ove "simpatije" (ne znam kako bih to nazvao u ovoj fazi) ili možda kuhanje, pranje i peglanje, iako je neosporno točno da bi mi to olakšalo situaciju u tom slučaju.
  8. Hm, ovo zaista tjera na razmišljanje. Slično sm i ja već razmišljao onako laički, a ne tako stručno. Kad su se slične stvari počele događati prije nekih 5-6 godina čak i nisam išao za tim da otkrijem sve detalje, već sam se postavio sa stavom za novi početak. Pogriješila malo ili dosta, a dobro, dogodilo se, hajdemo sanirati zaostalu štetu i nastaviti normalnim životom. Da je sve tada završilo siguran sam da bih to do danas praktično zaboravio (iako bi negdje u dalekoj podsvijesti uvijek nešto ostalo). Na žalost, nije se tako dogodilo, stvari se ponovo događaju na isti ili sličan način, meni se čini da se nikada i neće promijeniti i da to ide unedogled. Zaista ne znam kome bi mogla reći cijelu istinu, kad su te stvari u pitanju potpuno je zatvorena prema svima. A i ne čini se sve skupa kao neki oblik samoosude, kajanja,... ma ne znam više što da mislim... Spremam se na najgore, na žalost ja ne vidim drugog rješenja, ne uživam u tome, zato sam i nazvao vlastiti nick katastrofa pa se valjda vidi što mislim o svemu tome... Želim to samo izvesti što pametnije i najbolje za sve, na žalost bez neke velike nade za međusobni dogovor oko bilo čega...
  9. Newbie, ovo je citat iz mog prvog posta, čisto laičko razmišljanje što bi moglo biti rješenje za probleme dvije osobe. Tako mi se to tada činilo. Kasnije ste me (uz još neke ovdje na forumu) malo spustili na zemlju i vidim da nije baš tako jednostavno. Očito takva situacija ne pomaže pošto se može iskoristiti (kako ste rekli) kao score 1:1. No tko nam je kriv što smo ušli u brak i imali djecu?
  10. Poštovanje nindy! Poslije svega što sam ovdje napisao ne mogu vjerovati da ste donijeli ovakve zaključke! Nije u mom slučaju nastupila (još) nikakva financijska kriza već problem vidim u nepoznavanju vlastite financijske situacije. Situacija koja u mom slučaju traje više od 5 godina i ne znam gdje novac nestaje... Nije točno da izlaz tražim u novoj vezi, to se (bar za sada) i ne može nazvati vezom, a da takvom i postane to nije iz financijekih razloga niti materijalne koristi koje u ovom slučaju zasigurno ne može biti. Ako to i nazovemo vezom i ako pokušam racionalno razmišljati, ona nije rezultat financijske krize nego (nazovimo je tako) krize veze. Vjerujem da brak uključuje mnoge ružne trenutke i situacije (možda s vremenom oni postaju češći nego lijepi), ali pokušajmo riješiti takve situacije zajedno. Ne znam otkud ste zaključili da nisam pokušao o tome razgovarati sa suprugom sve ove godine, ali nailazim na zid šutnje i laži, krajnje prozirne laži, bez trunke iskrenosti. Može li se brak graditi na laži i sličnim temeljima? Što se prihoda tiče, još uvijek znam računati, a naš hladnjak supruga uglavnom puni odlaskom ocu i majci na selo i haračenjem njezine škrinje (što mi se također ne sviđa). Ni uz sve to trpeza nije pretjerano raskošna... Na moje kartice uglavnom su kupljene redovne kućne potrepštine bez mog znanja - pitanje je gdje je njezina plaća i ogromni minusi na njezinim mnogobrojnim računima. Pričamo o brojkama oko 150 tisuća kuna u posljednjih godina. A PIN znam samo ja, barem od ovog posljednjeg tekućeg računa zbog čega sam ga i mijenjao. Jedno ste u pravu - zasitio sam se takve "bračne idile", a sad želim i pokušavam učiniti nešto što je najbolje za mene i moju djecu kojoj sigurno neće pomoći majčina imaginarna potrošnja, a da ne pričamo o nekoj dodatno stvorenoj vrijednosti koju bi mogla jednom naslijediti...
  11. Prvo bih newbie htio reći da nikako ove odgovore ne mogu shvatiti kao nedobronamjerne, ako netko uloži na ovom forumu svoje vrijeme kako bi se upoznao s tuđim problemima i još k tome pokušao pomoći. Sigurno da u odgovorima ne želim čuti ono što se meni sviđa već onakvu situaciju kakva realna jest od nekoga tko o tome zna više od mene. Newbi, Vaš odgovor ima mnogo korisnih informacija za mene i zato jedno bezrezervno HVALA! Sporna situacija u samom odgovoru su moja putovanja, ali tu je riječ o već spomenutom honorarnom poslu kojeg bih se lako odrekao u slučaju da ostanem sam s djecom. Osim toga, nikud mi se ne žuri, riječ je o situaciji koja traje godinama, pa sam spreman posvetiti svemu dovoljno vremena kako bi ishod bio što povoljniji za mene, a vjerujem i moju djecu.
  12. Novi sam na ovom forumu, a na njega sam stigao jer se pripremam na sličan korak. U svakom slučaju čestitam i želim mnogo sreće! Uz sve navedeno vidim ovdje podstrek i "vlastitu korist" u vidu traženja pokojeg savjeta nekog tko je sve prošao (iako sam ovdje zelen i nisam upoznat baš sa čitavom situacijom). Unaprijed hvala i još jednom sretno!
  13. Ničija se krivnja tijekom razvoda braka kao takva ne utvrđuje- utvrđuje se samo jesu li vaši bračni odnosi teško i trajno poremećeni. Po pitanju ovog: se radije skoncentrirajte na čvrste argumente kojima ćete uvjeravati sud da ste baš vi ta pouzdanija i prisutnija roditeljska osoba koja je voljna, spremna i sposobna brinuti o troje djece. Eto, karticu držim sad u autu, punomoć naravno da ne postoji. No, newbie, da se koji slučajem poznajemo i sretnemo se u gradu mogli bi otići na kavu, ali ja bih prije nego uđemo u kafić morao zaviriti u vlastiti novčanik da li uopće imam za kavu. Jer moja draga supruga prekopa temeljito moje džepove i uzme ono što se nađe - ako nema kartice uzme kuna koliko se nađe, a meni što ostane. Uz solidnu plaću i 20 godina staža prilično jadna situacija. Ako što pitam, ona naravno nije ništa uzela, ishoditi njezino priznanje je kao u starim partizanskim filmovima... Pa zar je to život? No nije u pitanju samo moj račun koji zaista mogu koliko-toliko kontrolirati uz sva ova skrivanja. U pitanju su njezini raznorazni računi s debelim minusima pa postavljam ovdje pitanje - ako je naša imovina stečena u braku zajednička, da li su i "naši" dugovi u tom periodu zajednički? Na ove nastale s njezine strane (jer ja nemam nigdje nikakvih) ja nisam mogao utjecati niti znam kako su nastali ni gdje su potrošeni... Što se tiče "krivnje" za eventualni razvod i dokazivanje istog imam također nekih nejasnoća. Koliko sam shvatio (i na ovom forumu) razvod može biti sporazumni ili uz tužbu. Ja nakon svega mislim da imam razloga za tužbu no nemam pravih materijalnih dokaza kad je u pitanju prava sudska rasprava. Da li netko zna kako doći do njih (odvjetnici, privatni istražitelji....)? Što se tiče roditeljstva kao takvog u svojoj srži ne mogu reći da supruga zapostavlja djecu (u smislu roditeljski sastanci, ostale aktivnosti djece, kuhanje i sl.) iako je po prirodi agresivna prema njima pa često djeca nakon fizičkih obračuna utejhu pronađu kod mene. Još jedan (uz onaj navedeni) razlog zašto bih im htio ostati blizu... Što da radim? Spreman sam posvetiti dovoljno vremena (a nekako bih našao i sredstva) da izvedem to na najbolji način, jer nikud mi se ne žuri s obzirom na sve ove godine takvog života. I nitko mi nije odgovorio - da li i koliko eventualna nova veza može pomoći ili odmoći u ovoj situaciji? Ona defintivno nije uzrok čitave situacije već se jednostavno u međuvremenu dogodila. Nakon idealnog rješenja (s moje strane gledišta) bilo bi mi lakše nakon svega s djecom kad bi se ona uključila, dok bi ona na taj način riješila svoju sličnu situaciju jer nema kamo otići s dvoje djece... Znam, komplicirano i previše idealno da bi bilo istinito, ali to je valjda život, pravo je nešto drugo, pa molim svakog tko može pomoći i unaprijed zahvaljujem!
  14. Riječ je o situaciji koja traje nekih 5-6 godina u ovako drastičnom obliku, a u nešto blažem još i dulje. Zar mislite da za tako dugo vrijeme nisam pokušavao razgovarati, raščistiti sve što se dogodilo, da pokušamo zajednički riješiti tu sitaciju i krenuti dalje s normalnim životom (kao neki novi početak)? No uvijek sam nailazio na zid bez ikakvih odgovora. Unatoč tome, pokušavao sam uspostaviti neki normalni obiteljski život, pažnje joj nije nedostajalo unatoč svemu, ne razumijem razloge nevjere. Očito joj nije dovoljan jedan muškarac, ja znam barem za dva sa strane u tom periodu, a cijelo to vrijeme naš život u tom smislu je bio (po mojim saznanjima) potpuno normalan. Funkcionira to i dan-danas, a treće dijete je plod zajedničkih želja uz moju nadu da će ono također naznačiti neki novi početak drugačijeg života, no očito nije ispalo tako. Već sam to ranije napisao ali nije mi teško ponoviti - skoncentriran sam na svoju djecu i mogu sve podnijeti za njih, ali jednostavno se bojim za egzistenciju svih nas uz nepoznavanje naše (njezine) materijalne situacije. I ne radi se u mom slučaju o nikakvim divnim ženama jer u naših 11 godina braka nikad suprugu nisam prevario. Osim toga, bez obzira na sve nisam tražio nikakvu zamjenu za nju, bilo kao suprugu ili majku mojoj djeci. Čak mogu reći, kad god sam razmišaljo u tom periodu o rastavi braka (što bi u ovakvoj situaciji na mom mjestu mnogi odavno napravili) govorio sam sam sebi - nikad više. Jednostavno se pojavila osoba sa sličnom situacijom, meni bliskim stajalištima, ali još uvijek samo često odemo na kavu zajedno i to je zasad to. Ovako emocionalno ispražnjen možda sam "laka meta" za tako nešto, ali osjetio sam nešto u vezi te osobe što sam mislio da mi se više ne može dogoditi u mojim godinama. Uvjeren sam da do toga ne bi došlo da se moja supruga posvetila našem braku i obitelji barem upola kao ja, jer sam ne tako davno osjećao isto i prem njoj, no jednostavno je ubila to sve u meni...
  15. Vidim da ovdje mnogi razumiju sve te silne zakone o čemu ja zaista nemam pojma, pa zato i jesam ovdje u pronalaženju nekog pametnog rješenja (iako nijedno nije pametno)ili savjeta. No mislim da newbie u svom postu ne negira zakon već ga komentira kao i sudsku praksu koja nema očito mnogo veze s poštenjem. Što zbog toga što je sama po sebi po prirodi takva, što zbog kadra koji po ustaljenoj inerciji odradi čitav posao o kojem ovisi daljnji tijek nečijih života. Hvala newbiu na realnoj opservaciji koja mi unaprijed govori što me čeka ako nešto po tom pitanju pokrenem.
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija