Jump to content

Mihek

Korisnik
  • Broj objava

    42
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  • Osvojio dana

    1
  1. Fina vodi jedinstveni registar svih računa i tamo bi se možda trebalo obratiti, ostaje pitanje tko je te podatke ovlašten pribaviti, Pokušajte otići k njima s rješenjem o nasljeđivanju iza brata koje imate pa kao vam ne daju kod bilježnika zatražite dopunu rješenja o nasljeđivanju radi naknadno pronađene imovine i predložite da bilježnik službenim putem zatraži od fine ( ili zabe ) podatke o tom i event. dr. računima. Inače samo po sebi se malo toga događa, ni meni često nije jasno zašto bilježnici neke stvari doznaju a neke ne..ugl uzdajte se u se i u svoje kljuse. Lp
  2. Možda da ne započinjem novu temu ili ukoliko moderator ta smatra primjerenim, bit će mi post vjerojatno premješten čemu se ne protivim, ugl. imam sljedeću dilemu ?: Oporučna nasljednica nasljeđuje svu imovinu pok. ostaviteljice. Treća strana ospori oporuku i sve završi u parnici. Parnica završi i sud potvrdi valjanost oporuke , dale oporučna nasljednica i njeno sveukupno nasljedstvo je nesporno. Međutim u tijeku trajanja parnice ( koja je imala samo inatnu osnovu ) nasljednica jedan dio imovine prodaje ( regularni KU ovjeren kod bilježnika sve štima, s naomenom da se kupac nakon okončanja ostavinskog postupka uknjiži izravno na temelju tog ugovora i RON-a u zk ) obzirom na propis da je nasljednica postala trenutkom smrti a kupac prihvaća rizik da izgubi imovinu u slučaju da parnica u kojoj je osporena oporuke završi "krivo". Također, za drugi dio imovne nasljednica s istim kupcem sklapa Predugovor o kupoprodaji ( uredno kod jb..) po kojem je primila čitavu kupovninu i obvezuje se na sastavljanje konačnog ugovora po okončanju spomenute parnice ( nebitno sad zašto odmah nije sklopljen KU ). Parnica završi i oporuka je potvrđena, dakle kupoprodaja je " uspješna", međutim i nasljednica je u tijeku parnice umrla pa su je nasljedila djeca ( na str. tužene ) koji su konačni univerzalni nasljednici od ove prve pokojne pa do "kraja". Sada se ima završiti Ostavinski postupak i u redovnim okolnostima imovine pok. nasljedili bi ovi kao djeca nasljednice ( nasljednici naljednice ) , međutim imamo tu nesporni Kupoprodajni ugovor i Predugovor koji bi po meni nasljednici morali trpjeti, oni za te ugovore znaju ali za očekivati je da se jedan slaže a drugi bi "omastio brk" pa filozofira. Opet u redovnim okolnostima kada bi oni kao nasljednici bili voljni sklopiti anexe postojećim ugovorima kojima ih priznaju-sve bi bilo rješeno, međutim to nije izgledano, pa sad suštinsko pitanje glasi : Ako je kao zainteresirana strana u ostavinski spis dostavim te ugovore i zatražim da se prodane nekretnine izuzmu iz ostavinske mase i dodjele kupcu ,može li sud u RON-u primjenom čl. 224. st. 2, 226. st. 1., st. 2 toč. 4. i 5. Zakona o nasljeđivanju rješiti da se nekretnine iz kupoprodajnog ugovora dodjele izravno kupcu a za nekretnine iz predugovora da se na neki način nasljednike obveže na sačinjavanje konačnog Kupoprodajnog ugovra s poznatim kupcem kako bi se ovaj mogao uknjižiti ? Znam da ovako sve to skupa smrdi na novu parnicu ali ZON u ovim člancima taksativno daje neke mogućnosti po ovim pitanjima uključujući i djelomično rješenje o nasljeđivanju ( možda samo za KU koji je potpuno definiran i provediv) , ima li kakva pametna glava ?
  3. d.. zatvoren prije 6. mjeseci po prinudnim propisima Zakona o sudskom registru radi " nekatvnosti " ( što je vrlo diskutabilno ali da se ne udaljim od teme ) . Inače u d.. bio jedan direktror i vlasnik, dakle nema famoznih dioničara, škupština i kojekakvih odbora o kojima priča naš apstraktni ZTD . U likvidiranom d..-u je ostala nekretnina ( odn. u zemljišnim knjigama upisano vlasništvo na ima likvidirane firme ) i kaj sad ? Ima li pronađena likvidacijska masa pravnu osobnost ili nakon nekog određenog roka pripada vlasniku iili odmah pripada vlasniku, što je s poreznom na prijenos itditd..
  4. U suštini da, jer za određene vrste djelatnosti ( npr. novčarske institucije i sl. ) koje zahtjevaju posebna odobrenja ili uvjete ,sam Trgovčki sud bi vas prilikom registracije tražio takva posebna odobrenja. Međutim valja obratiti pozornost na drugu stvar a to je obavljanje određene djelatnosti u naravi i zadovoljenje određenih propisa koji uvjetuju obavljanje tih djelatnosti a čiju provedbu provode državna službe za inspekcijski nadzor ( karirkiram : registrirali ste čevabđinicu i sud nije ulazio u vaše tehničke tehničke uvjete u kojima pečete čevape ali vam je jedan ponedjeljak banula za to nadležna inspekcija i oprala vas po drugom osnovu, dakle razlikujmo pojmove). lp
  5. po Zakonu o obveznim odnosima, svako sudsko rješenje i s njime izjednačana isprava zastarjeva za deset godina od dana pravomoćnosti, tako da ste na osnovu presude imali 10 godina vremena pokrenuti ovrhu što ste i učinili, nadalje od dana donošenja rješenja o ovrsi ( ukoliko se ono ne bi u naravi provodilo-pljenilo ) također teče desetogodišnji rok zastare , međutim u vašem slučaju ovrha je unutar desetogodišnjeg zastarnog roka naplaćivana pa je naplata pre(za)stala, time je i zastara prekinuta. Također, zastara povremenih tražbina ( kao npr. bankovne rate ) računa se po posebnoj odredbi Zoo-a na rok od tri godine od dospijeća posljednje nepodmirene rate, međutim po mome sudu ono se nebi trebala odnositi na ovrhu jer ovrha može biti naplaćivana sukcesivnom zaplijenom kroz npr 15 godina ili se može provesti jednokratnom zaplijenom ukoliko ovršenik ima dovoljno sredstava na računu. Od svega možda najvažnije u praksi vam je ustrajnost stranke jer sudovi na zastare ne paze po službenom dužnosti pa svakako ustrjate na uvidu i naplati svog potraživanja a suprotna strana neka se potrudi dokazati nastup zastare. Osim toga postoji i jedna odredba čl. 180.a st 4. "starog" Ovršnog zakona važila do 14.10.2012. koji se u vašem slučaju mislim primjenjuje ( za novi koji je također više puta mijenjan i dopunjavan , nisam siguran ) po kojoj bi sudovi trebali obustaviti ovrhe koje se nisu u roku od godine dana naplatili a ovrhovoditelji nisu tražili promjenu predmeta ovrhe ( međutim primjena ove odredbe je ostala nejasna i samo su je pojedini sudovi provodili pa ako niste primilili nikakvo rješenje suda s tog naslova s time se ni nemojte zamarati) .
  6. Postoji li neki poseban rok ( po ZON-u ili dr..) u kojem vjerovnici pok. ostavitelja od dana pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju , imaju pravo od nasljednika pred sudom zahtjevati isplatu duga ostavitelja ? Situacija: Dužnik umro 2009. god. Pravomoćna presuda o dugu dužnika donesena za njegovog života ( 6. mj. pred smrt ), dakle dug je nesporan. Nasljednici dužnika proglašeni i imovina im pravomoćmo podjeljena rješenjem o naslj. od 12. mj 2010. god. Koncem ove 2014. god. vjerovinik pok. ostavitelja predlaže ovrhu protiv nasljednika ( koji odogovaraju u visini nasljedne imovine blabla...). Ima li vjerovnik po pravomoćnoj presudi 10 godina vremena za pokretanje ovrhe ( kao u redovnim situacijama izravno protiv živih dužnika ) ili se kod smrti dužnika i donošenja rješenja o nasljeđivanju taj rok posebno ograničava na xy godina od dana pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili o saznanju za nasljedstvo ? Možda malo blesavo ali letimičnim pregledom ZON-a i ZOO-a nisam naišao na izričite odredbe iz ove situacije
  7. Nažalost ( iako malo pozno u odnosu na konkretni slučaj ) i ja imam isti slučaj, baš kako je rekao jedan od sudionika rasprave, da je sudac donio presudu na osnovi "anti-logičkih akrobacija " ( sjajan ternim ) . U mome slučaju sutkinja je toliko očigledno bila pristrana da je kao pravnik anulirala čak 4 psihijatrijska vještaćenja izrađenih među ostalim po Medicinskom fakultetu u Zagrebu od str. najeminantnijih ljudi priznatih u svijetu koji su vještaćili za potrebe Haaškog tribunala i " de facto" zaključila da ti nalazi nisu dobri i da ona o duševnom stanju odnosne osobe presuđuje drukčije ( dakle psihijatri 3 godina vještaće da bi onda jedan pravnik zaključio da nije tak nego nekak drukčije !!!. Uzela je u obzir tužiteljevo pozivanje na nekakve ranije kaznene prijave po kojima nikada nije donešena pravomoćna presuda pa čak ni potvrđena optužnica ( protivno ne samo zaknskim nego i ustavnim načelima ) i končano u presudi potpuno ignorira za meritum spora ključne materijalne dokaza ( vlastoručne oporuke i pismene izjave o odricanju upravo samog tužitelja koji tužbom naknadno sam sebe dematira. O ponašanju sutkinje u tijeku rasprave ne želim ni govoriti jer permanentno višegodišnje udovoljavanje svaki puta novim dokaznim bijesnim glistama tužitelja u evidentnom nedostatku pravih argumaneta te jezični izričaj sutkinje u presudi ( mjestimično na razini uličnog trgovca koji rješava unutarnje konflikte na osoboj razini sa strankama ) izaziva gnušanje. Kao nezadovoljna stranka poduzeo sam sve od zahtjeva za izuzeće u tijeku postupka, zahtjeva za delegaciju samoga suda, predstavke ministarstvu, prijedloga ministarstvu da pred dsv-om predloži stegovne mjere protiv suca ( ovaj institut sam "expirimentalno" primijenio proučavajući zakon o kojem gospoda koja u MPRH sjedi ne zna ništa , naime gospoda strankama dijeli jedan list papira"izvod iz zakona " u kojem u suštini piše da oni nemaju nikakve ovlasti ) pa do opširne i itakako argumantirane kzn,. prijave dorhu ( uskoku radi zlouporabe položaja i poderdno primanja mita na neutvrđen način jer sucu mito eto nije dano baš na glavnoj raspravi da i ja vidim ) Znate li što je od svega toga ispalo ? jedno veliko NIŠTA jer nitko naime nema ovlasti miješati se u mišljenje i odluku suca pa proizlazi da sudac može bez problema presuditi da je 2 + 2 = 5,17 što će se bez većih problema i iz misterioznih razloga ( budući se na II. stupanjske suce ne može baš nikako utjecati ) potvrditi II. st. sud. Što ostaje ogorčenom građaninu u takovoj situaciji ? Ostaje mu da radi osobne satisfakcje posegne za duplenkom i sutradan završi u crnoj kronici kao luđak koji je divljački uzeo pravdu u svoje ruke što je nedopustivo u zemlji koja je uspječnu usvojila pravu stečevinu europske unije u kojima je pravičnost temeljno načelo ))) ... s jednim malim pitanjcem koje si moralna elita neće postaviti: a zašto je taj čovjek to učinio ...
  8. Mihek

    Privatna tužba

    Privatna tužba je pojam iz kaznenog prava a u vašem slučaju nema kaznenog djela ( jer ste sami pristali biti jamac ) već se radi o naknadi za isplaćeni kredit u ime drugoga a to je situacija koje tretira obvezno pravo pa naknadu štete tražite u ( samo ) Tužbi radi isplate ( regresa ) u građanskom postupku , pozovite se na Zakon o obveznim odnosima, ukratko pojasnite situaciju i dokažite koliko ste u ime dužnika isplatili i na kraju predložite donošenje presude kojom se tuženom nalaže isplatiti ukupan iznos ( zbroj ) svih otplaćenih rata sa zateznim kamatama po zakon, tekućim na svaku ratu posebno od dana uplate kao i troškova postupka. Usput, da si prikratite trud, ispitajte ima li Vaš dužnik kakve imovine iz koje bi se u konačnici mogli naplatiti jer ako je bijednik, đabe vam sto presuda.
  9. Parcela x nalazi se u građevinskoj zoni ( izgrađeni dio-naselje ), prilaz na istu omogućen je na na temelju prava nužnog prolaza osnovanog na teret susjedne (poslužne) parcele y, koje je je pravo uknjiženu u zemljišnoj knjizi opet ne teret susjedne parcele y. Dakle pristup je regiliran na opisan način. Mogu li se ne temelju iznesenoga ishodovati dozvole za gradnju na parceli x, odnosno smtra li se ( u smislu ZPUG-a) pravo nužnog prolaza "dovoljno jako" pravo da bi se parcela x definirala kao potpuno uređena građevinska čestica ?
  10. Ugovor o djelu je ugovor građanskog ( obveznog ) prava kojeg tretira Zakon o obveznim odnosima, dok je ugovor o radu-ugovor radnog prava kojeg tretira Zakon o radu ( koji je se btw. stalno sreijski mijenja kao i niz drugih ključnih zakona ). Ugovorom o djelu ne zasniva se radni odnos već naručitelj posla plaća "honorar" izvršitelju posla i mislim da to s radnim pravom nema nikakve veze, niti mi je logično da vas netko može ograničiti da s nekime imate ugovor o djelu pored redovnog radnog odnosa. Što se tiće dađbina poslodavca ( nručitelja ) na ta primanja, ukoliko se to po porezniom propisima smatra "Drugi dohodak" važe određeni porezni nameti za koje konkretno ne znam koji su. Posjetite stranice : Oriks.hr i RRIF.hr. , tamo bi trebalo biti više informacija.
  11. Zahvaljujem na odgovoru. Koja konkretno regulativa tretira to pitanje?
  12. Molio bih bih znalca pravne teorije, odgovor na pitanje : koja je posebnost Ustavnih zakona u RH naspram " običnih" Zakona i kakva je i o čemu je zavisna procedura izmjene tih zakona u usporedbi s izmjenom drugih " običnih" zakona. Dobio sam jedno zanimljivo mišljenej vlade RH na moj upit glede uvođenja čirilićnog pisma u Vukovaru pa da bih imao potkovaniji odgovor, volio bih da mi malo asisitirate..
  13. prekršajni zakon propisuje zastaru pokretanja prekršajnog postupka dvije godine od trenutka počinjenja prekršaja, dakle policija ima toliko vremena da pokrene postupak odnosno da vam izda prekršajni nalog. Oni to dobro znaju i u pravu su. Što se tiće pauka inače,dobivate dvije "kazne" jedno si troškovi premještanja vozila koje plaćete pauku ( odnosno pravnoj osobi koje je uslugu premještanja obavila ) a drugo je kazna policije koja zavisi od slučaja do slučaja odnosno zavisi o tome gdje ste parkirali i prema tome ide globa. Na taj prekršajni nalog imate pravo prigovora u roku osam dana ukoliko ne prigovorite nalog postaje izvršan a nakon toga morate ili platiti ili biti lukavi do nastupanja zastare izvršenja prakršajne sankcije koja nastupa nakom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju odnosno do isteka četri godine od dana počinjenja prekršaja kada nastupa apsolutna zastara. Pri tom Vas dobronamjerno želim upozoriti ako budete izbjegavali kaznu riskirate ovrhu na računu i zamjenu neplaćene kazne kaznom zatvora u trajanju od tri dana u vašem slučaju.
×
×
  • Napravi novi...